Jučer oko 13,30 sati, u Majškim Međama, 46-godišnji državljanin BiH izvodio je radove na krovu gospodarske zgrade. U jednom trenutku pukla je dotrajala ploča na kojoj je stajao, te je s visine od skoro četiri metra pao na tlo, a od zadobivenih ozljeda smrtno je stradao na mjestu nesreće

Očevid su obavili djelatnici Policijske uprave, u suradnji s inspektoricom Državnog inspektorata.

Tijelo je prevezeno na Odjel patologije osječkog Kliničkog bolničkog centra (KBC), gdje će se obaviti obdukcija, kažu u policiji.

(Hina)

Objava Radnik iz BiH poginuo u Slavoniji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: Milovan Matić/6yka.com

Od skoro pola miliona nezaposlenih u BiH, poslodavcima odjednom nedostaje radnika.

A zašto?

Pa zato što veliki dio poslodavaca misli, i na takvom razmišljanju su sagradili svoja poslovna carstva, da u moru siromašnih i nezaposlenih mora uvijek biti budala koji će raditi za siću.

Svi ovakvi su navikli da im uvijek prolazi ona čuvena “ako nećeš ti, ima ko hoće”, a kad je prvi put nestalo onih koji hoće, uhvatili su se za glavu i počeli kukati.

Krenuli su svi odreda cmizdriti i jadikovati po medijima, uporno izbjegavajući da shvate tržište rada.
A ono kaže RADNIK KOŠTA!

Vrijeme kad su loši poslodavci smjenjivali nezadovoljne radnike drugima kao na traci prolazi. Oni koji su godinama trpili svakakva sranja na poslu dobili su priliku da u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji Evrope rade isti posao za mnogo, mnogo više para, prijavljeni, bez straha, bez mobinga, bez iskorištavanja…
I samim tim, neiscrpni izvor jeftine radne snage je prekinut. Danas radnik koji hoće da radi u BiH i koji zna znanje mora biti i plaćen, samo što to nikako da uđe u glave loših poslodavaca.

Tražite radnika na građevini? Trebate dobrog molera, tesara, stolara? Može, ali iz svoje milionske dobiti povećajte plate sa 550 na najmanje 1200 KM.

Tražite trgovca koji će, umjesto snuždenog i mrzovoljnog pogleda i nepoznavanja osnovnih artikala u vašem marketu, sa osmijehom i velikim predznanjem trčati da usluži svakog kupca koji će se nakon toga opet vraćati? Može i to. Ali takav radnik ne košta 600 KM, već najmanje 1.200.

Tražite konobara ili kuvara koji će u vašem restoranu okićenom zvjezdicama služiti zahtjevnu klijentelu? Sigurno ima i takvih, ali oni se ne odazivaju na vaših 700 KM. Takvi koštaju mnogo više.

Trebate inženjera za vašu fabriku u nekoj pripizdini, kojeg ćete nagraditi prosječnom platom i konzervom za ručak? Takvog nema, ali ima još dosta onih koji bi možda došli kad bi ovaj iznos povećali, dodali gorivo, bolju hranu, pauzu, trinaestu platu i sve ono što imaju radnici u normalnim zemljama.

I zato, dosta je bilo one dvolične priče kako ljudi neće da rade ili kako nema radnika. To jednostavno nije istina. Ljudi neće da rade za siću u nemogućim uslovima, dok im jedan skorojević duva za vratom.
Dosta je poslodavačke kuknjave po medijima kako u BiH više nema radnika, kako svi odoše u inostranstvo, kako je situacija teška, kako nema mogućnosti…

Dosta je sa tom pričom! Nego, naučite već jednom da dobar radnik košta i da radnika morate platiti.
Dragi poslodavci, koji ste navikli da se iživljavate nad radnicima, da im tovarite neplaćene prekovremene, da ih ponižavate, da im uzimate slobodne dane, da ih izrabljujete, došlo je vrijeme da sve to platite ili prestanete da radite.
Jer, zašto bi vam jedan inženjer mašinstva rintao za sitniš, kad je godinama ulagao u sebe i sad to u inostranstvu može da naplati. Ili, zašto bi građevinski radnik sa prosječnom platom od 550 maraka i parizer pauzom od 15 minuta rizikovao svoj život na skeli radeći po 12 sati, ako mu “Švabo” daje 150 evra na dan.

Naravno, moramo uzeti u obzir da na našim biroima rada veliki dio raspoloživih radnika nema nikakve kvalifikacije i da takvi i nisu potrebni poslodavcima, ali opet, za one koji plaćaju, nude humane uslove i nagrade za radnike uvijek će biti stručnih ljudi.
Zanimljivo je to kod nas, da pojedini poslodavci imaju po 5, 10, 15 miliona maraka čiste dobiti, ne prihoda, i da radnicima daju plate od 500-600 maraka. I kako takav čovjek, koji svake godine strpa u džep ovolike milione, ima obraza da zakuka i zakmeči u medijima kako nema radnika koji bi za njega radili.

Žale se prevoznici nema ko da vozi autobus, a gradski prevoznik u Banjaluci ima milionsku dobit dok je plata vozača 550 KM.
Žale se vlasnici restorana, koji žive kao milioneri, a svojim konobarima i kuvarima se ne sjete dati malo veću platu, podsticaj, nagradu, slobodan dan…
Žale se poslodavci u trgovini kako više niko neće da radi, a oni uzmu godišnje od 5 do 15 miliona KM.
Žale se vlasnici građevinskih firmi kako im odoše stručni tesari, građevinci, moleri, stolari, dok svake godine štekaju po nekoliko miliona na svom računu. A radnicima ćušnu siću.
I sve dok bude takvih, poslodavaca koji su u trenutku postali milioneri gazeći po onima koji su im te milione svojim radom donosili, za njih radnika neće biti.
To pokazuju podaci o sve većem odlasku kvalitetne radne snage na rad u inostranstvo, a to nam govore i ljudi iz sindikata.

“Građani BiH moraju da shvate da je život jedan, da ne postoji rezervni u kojem ćemo urediti stvari na bolji način, čekajući da se ovdje nešto desi. Dosta smo radili za crkavicu, vrijeme je da se stvari promijene. “

Tako tvrde u sindikatima iz kojih šalju jasnu poruku: “Povećajte plate radnicima ili ćemo doživjeti propast.” Inače, nada je već odavno počela da blijedi, a većina građana BiH je digla ruke od svog života u ovoj zemlji. Sreću su našli ili namjeravaju da je potraže negdje “vani”.

“Predugo traje nada da će biti bolje”, kategorična je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske.

“ Vremenom se ta nada troši i moramo reći da ljudi više ne žele da gube vrijeme. Jednostavno, u državi u kojoj je veoma teško doći do posla i u kojoj kad ga i dobijete plata za pošteni rad ne može obezbijediti ni pristojnu egzistenciju, sve više je onih koji odlučuju da ostave ono što su dosad ovdje gradili i započnu život negdje drugdje, gdje će se osjećati sigurno i moći da žive od svog rada. Koliko je vlast u RS, ali i u BiH spremna za poteze koji će djelovati brzo i da donese mjere koje će omogućiti ljudima da žive od svog rada je pitanje na koje ja ne znam odgovor, a vjerovatno ga ne znaju ni oni koji su najpozvaniji da ga daju”, izjavila je Mišić za naš portal, govoreći o položaju radnika u zemlji, koji su postali zadnja rupa na svirali, kako za poslodavce, tako i za vlast. Malo je koga briga kako živi prosječan radnik, a naša sagovornica navodi da je odavno u BiH sve podređeno kapitalu, brzom bogaćenju onih koji imaju kapital, bez obzira na njegovo porijeklo.

“Sva zakonska rješenja dosad idu u pravcu da zaštite taj kapital, ostavljajući radnika na margini. Sve su to razlozi zbog kojih ljudi odlaze i u ovom trenutku u pregovorima sa Vladom RS i poslodavcima kao da postoji neka potreba u naznakama da se nešto uradi na povećanju plata. Ipak, to je toliko bojažljivo i toliko nesigurno”, navodi Mišićeva i objašnjava da je nada za bolje sutra izgubljena, a da bi se to promijenilo potrebno je posegnuti za drastičnim koracima. Dosta smo tapkali u mjestu, kaže ona.

“Da bi radnik mogao da obezbijedi samo egzistenciju i ništa više u jednoj četveročlanoj porodici, to podrazumijeva da imate dvoje odraslih koji rade i da su njihova primanja veća od 1.000 KM. To bi na neki način moglo da obezbijedi osnovne potrebe. Sve ispod toga je jako loše, a u tim uslovima je ogroman broj radnika. Tu se onda nameće pitanje, pa kako oni uopšte žive? Ali ključ je u tome da mnogi radnici, da bi prehranili svoje porodice, rade i dodatni posao, koji je najčešće neprijavljeni rad i tu radnik nema mnogo izbora. Svaka plata koja je ispod 1.000 KM je nedostatna i oneomogućava ono najosnovnije. Kako doći do toga? To je veoma teško kad imate poslodavce koji kukaju kako im je veliko opterećenje rada, a kad pogledate njihovo poslovanje, vidite da oni zarađuju i više nego dobro. Imaju ogroman ostatak dohotka, ali se ne prepoznaje ta raspodjela između poslodavaca i radnika, odnosno da svoju dobit bar u jednom dijelu podijele sa onima koji su zaslužni za njihovu toliku dobit”, rekla je Mišićeva i dodala da se nada da će odlazak radne snage, ako ništa drugo, motivisati poslodavce da posežu za povećanjima plate.

“I poslodavci i Vlada se trude da marginalizuju Sindikat koji govori o problemima i nudi rješenja. A strah koji je prisutan kod radnika je sve veći. Oni se boje da će izgubiti posao ukoliko dignu glas, i to nas još više gura u bijedu. Da li će se stvari mijenjati zavisi od toga koliko smo svjesni da nemamo rezervni život u kojem ćemo urediti stvari na bolji način dok ovdje čekamo da se nešto desi. Ovdje bih uključila i izjave ministra rada RS Milenka Savanovića koji uporno vrti tri rečenice: ‘Mi moramo biti svjesni gdje živimo; Moramo biti svjesni da moramo raditi za realni sektor; Moramo da čekamo;’ Pa šta da čekamo više! Stvari će se mijenjati kad svi postanemo svjeni da samo organizovani možemo vrlo ozbiljno djelovati na politike koje donosi vlast, ali isto tako i na odnose u poslovnoj zajednici koja traži jedino profit, ne gledajući radnike. Mi moramo podići glas protiv eksploatacije radnika i stati tome u kraj organizovano i zajednički”, poručila je Mišić.

Na kraju, ovakvo stanje je možda i dobro za tržište rada u BiH. Ustvari, ono bi moglo postati nešto najbolje što nam se desilo u posljednje vrijeme kada su u pitanju uslovi rada.
Jer, tek kad loši poslodavci ne budu više mogli mijenjati radnike kao na traci, kad im dogori do nokata, možda će shvatiti da radnik košta i da upravo radnika mora platiti više nego najnoviji BMW, luksuzni stan na moru, skupu ljubavnicu ili šta već dvolični milijunaši poslodavci plaćaju.

Objava Poslodavci prestanite cmizdriti i umjesto najnovijeg BMW-a platite radnika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

– Jedna tvrtka opstaje samo sa dobrim timom! Radnik koji surađuje i moje ideje provodi u realnost zaslužio je ovaj poklon. Ovaj gest je od srca, jer ja sam zadužen da dovedem investitore u BiH, da prenesem svoje znanje na moje ljude. Nekada ima i dobrih i loših dana, ali dobri radnici koji vjeruju u sebe i vas jesu dobitak koji se novcem ne može platiti. Ovaj “audi” je poklon mom radniku Emrahu, da mu pokažemo da je dio nas i da ima budućnosti u ovoj državi, da zajedno možemo sve pokrenuti i okrenuti – izjavio je Semir Kozić, vlasnik tvrtke, za portal Crna hronika.

Emrah Rogo ponosni je vlasnik automobila “audi A8”.

– Za mene je ovo bio danas ogroman šok od kojeg se još uvijek oporavljam. Nisam očekivao da mi namjerava pokloniti automobil o kojem smo na sastancima, kavama, stankama pričali. Ovaj poklon nadilazi materijalnu vrijednost koju ima, jer on je nešto za šta jednostavno “hvala” nije dovoljno – izjavio je Emrah.

On je dodao da je više ponosan na svoju tvrtku, nego na sebe, jer je njegov uspjeh – timski uspjeh.

– Mi smo relativno mlada tvrtka koju je pokrenuo moj prije svega prijatelj, pa onda šef Semir, u nadi da nam mladi ljudi ne odlaze iz države i da dokažemo da je uspjeh moguć. Ja sam prvi uz Semira stao uz ideju, da prkosom i našim inatom pokažemo da smo u pravu, da smo vrijedni i da možemo pronaći uspjeh – izjavio je Emrah.

(Izvor: Fokus.ba)

Objava I to je BiH: Vlasnik tvrtke iz Sarajeva poklonio je “audi A8” automobil svom najboljem radniku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Već se godinama u Bosni i Hercegovini govori o velikom opterećenju rada i potrošnje što je, uz izostanak investicija možda i glavna kočnica razvoja našeg gospodarstva. Nažalost, uz izostanak bilo kakve vizije razvoja i oporavka ekonomije sve vlasti su proračune punili podizanjem ionako velikih nameta te daljnjim zaduživanjima na domaćem i inozemnom tržištu. Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar, također je stava da su rad i potrošnja znatno opterećeni u BiH, što predstavlja veliki teret, kako za poslodavce, tako i za obične radnike. Koliko su zaista rad i potrošnja opterećeni, kako nastavlja, najbolje pokazuje izračuni doprinosa i poreza na dohodaka te opterećenja na potrošnju – PDV i trošarine.

Izračun opterećenja

– Prosjek plaće za oko 400 tisuća radnika u državi, koji rade u tkz. “realnom sektoru” iznosi oko 600 maraka. Bruto plaća je 1.013 maraka, tako da se državi na ime doprinosa i poreza na dohodak daje 413 maraka. Radnik koji dobije “na ruke” 600 maraka, taj novac će naravno potrošiti, jer nema što da štedi. U tom slučaju, hipotetički je uzeto radi pojednostavljenja ovog primjera, da će radnik potrošiti 400 maraka na hranu, 100 maraka na režije, 50 maraka na gorivo i 50 maraka na cigarete. U ovom slučaju, država će kroz razne trošarine, putarine i PDV uzeti 136 maraka. Naravno, ovisno od sklonosti potrošnji, ovaj iznos može biti veći ili manji, tako da nije fiksan. U ovom primjeru, država kroz izravno i neizravno oporezivanje, od 1.013 maraka bruto plaće uzme 549 maraka ili 54.20 posto, navodi Hadžić.

Uz sve ovo, i dalje nažalost u BiH vlasti raspravljaju o tome jesu li primanja radnika malo ili puno opterećena, te treba li uvesti nove namete na potrošnju, konkretno povećati stopu PDV-a i uvesti nove trošarine. S ovakvim ponašanjem bh. vlasti umjesto armije novih radnika dobiti ćemo tek armiju nove dijaspore.

Pogubnost trošarina na gorivo

On je još ranije upozoravao na negativne efekte povećanja trošarina na naftne derivate. Naime, prema dostupnim podacima, trošarine na gorivo, donijele su novih i dodatnih 238 milijuna maraka u prošloj godini.

– Kada se ovaj podatak usporedi sa potrošnjom u 2018., dobijemo financijske efekte uvođenja akciza, tj. putarina na gorivo, a efekti su isti kao da nam je povećana stopa PDV-a za 1,06 posto, upozorava Hadžić. Dodaje da umjesto da se poveća potrošnja stanovništva, smanjivanjem izravnih poreza (ne PDV-a) i na taj način znatno poveća osnovica, što bi u konačnici znatno povećalo prikupljeni PDV pri istoj stopi od 17 posto, mi uvodimo nove namete i poreze, kako bi što više uzeli i trenutne potrošnje i time smanjujemo mogućnost za naš ekonomski rast.

– Naša osnovica za obračun BDP-a je vrlo niska i treba se širiti, a to je moguće smanjivanjem poreza, nikako povećanjem. To je suštinska greška koju pravimo iz godine u godinu nadajući se drugačijim rezultatima. Druge zemlje napreduju, a mi nažalost stagniramo. Rezultat toga je i masovno iseljavanje mladog stanovništva. Rješenja postoje, samo što uvijek odabiremo ona loša, a ne ona koja nam mogu pomoći, poručuje Hadžić.

Dok god nemamo adekvatne strategije razvoja koje će se temeljiti na realnim stvarima a ne na fikciji, dok god nemamo političku i pravnu sigurnost u zemlji, dok god ne počnemo bar stizati regiju kada su u pitanju investicije, počnemo suzbijati korupciju i klijentelizam odnosno “ne oslobodimo se zarobljene države” nade za neku bolju budućnost nema. Europska unija nam je po svim relevantnim istraživanjima ekonomski udaljena minimalno 60 godina, susjedna Republika Hrvatska nam bježi 24 godine, a zbog pasivnosti i konstantnog valjanja u “blatu neslane prošlosti” već su nas ekonomski pretekle zemlje koje su nam uvijek gledale u leđa.

/Izvor: Dnevni list/

Objava Kroz izravne i neizravne poreze država radniku uzima čak 54,20 posto bruto plaće pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tim povodom u ministar obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a Rašid Hadžović kazao je kako je današnji sastanak posvećen srednjem stručnom obrazovanju s ciljem da djeca i roditelji prepoznaju kako ima mogućnosti zapošljavanja i obrazovanja preko VET škola, odnosno srednjih stručnih škola.

– Mi govorimo o ideji da školujemo djecu za privredu, a ne za biroe za zapošljavanje – kazao je ministar Hadžović.

Govoreći o deficitarnim zanimanjima na području HNŽ-a, Hadžović je kazao kako je istraživanje napravljeno zajedno s Gospodarskom komorom Grada Mostara pokazalo da nedostaje veliki broj školovanog kadra iz područja građevinskih i strojarskih zanimanja te ugostiteljstva.

– Trenutno na području HNŽ-a nedostaje 120 kuhara i 180 konobara, 300 CNC operatera, nedostaje veliki broj galvanizera, zavarivača, građevinskih radnika, stolara, tesara, zidara, kao i veliki broj kvalificirane radne snage. Smatramo kako imamo mogućnost da se naša djeca kvalitetno obrazuju, jer početak stručnog obrazovanja ne znači da je to kraj. Svako dijete može kasnije nastaviti studirati i ići na fakultet ako to želi – kazao je ministar Hadžović.

Dodao je kako je potrebno povećati informiranost roditelja i djece, pa će tako na sajmu srednjih škola 16. i 17. travnja djeca i roditelji imati priliku upoznati se ne samo sa srednjim školama, već i s profesijama kojima se mogu baviti po završetku formalnog obrazovanja.

Ministar Hadžović kazao je kako je potrebno fokusirati se i na izmjene kurikuluma nastavnih planova i programa, ali i na izradu novih zakonskih okvira.

Predsjednik Gospodarske komora Grada Mostara Vjenceslav Leko u izjavi za medije kazao je kako sastanak VET vijeća predstavlja mali korak u povezivanju školstva i gospodarstva.

Po njegovim riječima, na zavodima za zapošljavanje postoji veliki nesrazmjer između traženih zanimanja i vještina kojima raspolažu oni koji posao traže.

– Puno naših članica Gospodarske komore, kao i privrednih subjekata grada Mostara, jako je zainteresirano za ovaj projekt i nadaju se pozitivnom rješenju problema koji je sve izraženiji. Svi imamo iz godine u godinu sve veći problem s radnom snagom, koji je dosta slojevit, ali uz dobru suradnju svih zainteresiranih on se može riješiti – kazao je Leko.

Objava Otkriveno kojih radnika najviše nedostaje u HNŽ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Otvoren pogon tvornice Rama-tex u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Povoljnije pravo

Jedna od njih, ističe ministar, jeste pooštravanje kazni, tako da, ukoliko poslodavac ne prijavi zaposlenog radnika u zakonskom roku, treba platiti kaznu od 1.000 do 3.000 KM, a ako mu se to ponovi, onda mora platiti kaznu od čak 5.000 do 10.000 KM.

– Preciznije smo regulirali primjenu povoljnijeg prava, pa se akcent stavlja na važnost Zakona o radu riječima “ako ovim zakonom nije drugačije uređeno”. Svakako, propisano je i da Vlada utvrđuje najnižu minimalnu satnicu nakon konsultacija s ESV-om, u skladu s indeksom potrošačkih cijena – kazao je Drljača.

Dalje navodi da je u izmjenama ovog zakona propisana jasnija definicija radnog učinka koji je sastavni dio plaće te obaveza poslodavca da radnika prijavi onog dana kada je počeo raditi.

Drljača: Kvalitetnije uređenje radnog zakonodavstva

Rasteretiti sudove

– Izmjenama smo pokušali rasteretiti sudove od tužbi pa smo dali mogućnost radniku i poslodavcu da se, ako je radniku poslodavac ugrozio pravo, dogovore u roku do 30 dana prije nego što se pokrene tužba – kaže Drljača.

Također, izmjenama Zakona o radu, naveo je on, istaknuto je i da je u procesu kolektivnog pregovaranja i Vlada FBiH učesnik jer je najveći poslodavac.

Ojačana uloga federalne inspekcije

Drljača nam je otkrio i da će Federalna uprava za inspekcijske poslove (FUZIP) imati znatno jaču ulogu u suzbijanju sive ekonomije.

– Ojačali smo ulogu FUZIP-a, odnosno da inspektori obavljaju neposredan inspekcijski nadzor u poduzećima i ustanovama od interesa za FBiH – istaknuo je ministar Drljača.

Dnevni avaz.ba

Objava Za neprijavljivanje radnika kazna i do 10.000 KM! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.