Ključne riječi: Rama i Ramljaci, HE Rama, migracije, integracija, (novi) život u novoj sredini, organizacije (društvene i vjerske) doseljenih Ramljaka, veze sa starim zavičajem.

Piše: mr. sc. Pavao Crnjac

1. Uvod

U drugoj polovici 1960- ih godina dovršavala se izgradnja HE Rama. Ovaj projekt je imao nekoliko pozitivnih učinaka ali i posljedicu iseljavanje dijela stanovništva iz područja Gornje Rame. Početak gradnje brane na najtijesnijem grlu protoka rijeke Rame  u Priklapcima stavio je stanovništvo gornje Rame u nemali nemir da se mora iseliti iz tog područja jer će uskoro voda akumulacijskog jezera sve potopiti.  Ljudi su to ozbiljno shvatili kao i tadašnja administracija općine Prozor te postupno upućivali ljude na iseljavanje.

Ovdje je najprije potrebno raspraviti o konceptu migracije kao jednom društvenom fenomenu širih razmjera.

2. Koncept migracije

Migracija dolazi iz latinskog jezika: migrare, znači seliti se, kretati se iz jednog mjesta u drugo. To je proces regionalne mobilnosti unutar jednog društva. Pod migracijom ili selenjem „podrazumijevamo svepromjene mjesta stalnog boravka ili prebivališta., bilo da je riječ o preseljnju trajne, bilo privremene naravi na manju ili veću udaljenost unutar ili preko državnih i administrativnih granica.“ (Nejašmić, 2005:114)

Migranti su osobe koje sudjeluju u procesu prostorne pokretljivosti stanovništva. Mogu se nazivati doseljenici ili odseljenice.  Može se još jasnije reći da je to prostorna pokretljivost stanovništva

Potrebno je ovdje pojasniti pojam previbališta i boravišta. Prebivalište se smatra općina ili distrikt u kojemu se državljanin nastani  s namjerom da tamo stalno živi. Boravište se smatra općina ili disktrikt gdje se državljanin nastani s namjerom da tamo privremeno živi.

Prema Pjaniću (1957:112-113)razlikuju se slijedeći tipovi kretanja kroz povijest:

1. Invazije, koje predstavljaju mehaničko kretanje provobitnih ljudskih zajednica prahistorijskog doba gdje se osvajaju novi prirodni i životni areali,
2. osvajanja kao pokret nomadskih naroda prema već utemeljnim državama i civilizacijama temeljenim na višim razinama ratarskih kultura,
3. kolonizacija, koja predstavlja svojevrsno osvajanje koje provodi zemlja više civilizacijeske razine nad zemljom nižeg razvojnog stupnja,
4. migracija kao suvremeni oblik međunarodnog mehaničkog kretanja stanovništva čija je konsekvencija brži gospodarski razvita kako zemalja imigracije tako i zemalja podrijetla migranata.

Kad je govor o tipologiji migracija najčešće se navodi i Williama Petersena koji daje pet glavnih grupa: primitivne, prisilne, iznuđene, slobodne i masovne migracije. Svaki od tih tipova podijeljen je na potklase, ovisno o nakanama migranata: inovacijske, kadse migracijekoriste za unaprjeđenje životnih uvjeta, odnosno konzervativne čija je svrha spriječiti promjene, tj. zadržati kvalitetu života kakva je do tada postojala (Petersen, 1969: 289-293).

Prema kriteriju uzroka ili motiva dijel se migracije na ekonomske ili neekonomske, prema kriteriju voljnosti na dobrovoljne ili nedobrovoljne, prema kriteriju administrativnih granica navanjske i unutarnje te prema kriteriju organiziranosti na organizirane i neorganizirane, to jest spontane ili stihijske migracije.

U našem slučaju je u pitanju kriterij voljnosti i organiziranosti. S obzirom na voljnost postoje dva tipa migracija: prisilne i iznuđene. Sami pojmovi uvelike se poklapaju u značenju i oba se odnose na nasilnost prema osobama čiji status migranata ovisi o vanjskom aktivirajućem čimbeniku (Mesić, 2002: 259-296).

Pod prisilnom migracijom podrazumijevaju se migracije pri kojima osobe moraju migrirati i nemaju mogućnost odlučivanja. A to je upravo slučaj koji istražujemo. Naime migracija u Rami koju istražujemo bila je primorana jer su sela, stanovništvo u njima  i obradive površine predivđene za akumulacijsko jezero i pogon HE Rama. Budući da se radi o velikom broju stanovnika, migracija ili selenje je bilo organizirano, planirano u određenom vremenskom roku. Oni koji su je izvodili gledali su da sa ukloni svaka panika i smetenost u iseljavanja.

3. Razmjeri iseljavanja Ramljaka

Ramski kraj u svojoj povijesti doživio je nekoliko migracija, ali najteža je bila ona 1687. poslije poraza osmanlija pod Bečom. Tu prisilnu selidbu iz Rame izveli su serdari (zapovjednici) Smoljan Smiljanić i Matija Nekić, pod duhovnim vodstvom fra Pavla Vučkovića a daljnjim patronatom mletačkog providura (upravitelj Dalmacije) JeronimaCornar. Tada je iselilo 300 obitelji sa preko 5000 duša. (Jelić 1987 :51). Poslije te selidbe prije tri stotine godina događa se nova prisilna migracija, a ta je iseljavanje u desetljeću 1960 godina uslijed stvaranja akumulacijskog jezera u Gornjoj Rami. Potrebno je imati u vidu da su ovdje živjeli Hrvati katolici stoljećima a s njima u nekim selima kao u Kovačevu polju i Varvari također i Bošnjaci islamske vjere. Oni su živjeli u dolini rijeke Rame koja je svojim snažnim bučnim izvorom u tri rukavca: Buk, Krupić i Rama, stvarao uvjete za život i bio nositelj ljepote i bogatstva prirode. Uz tok rijeke Rame u njezinoj plodnoj dolini nalazile su se mlinovi, oranice, voćnjaci, livade koji su bili glavni resurs života čovjeka i ostalog živog svijeta. I jednom čovjekovim zahvatom cijeli tok prirode i ljudskog života trebao stati i promijeniti svoj obličje.  Ti razmjeri iseljenja mogu se prikazati u brojkama.

Akumulacijskim jezerom potopljeno je 15,50 km2 zemljišta, 1147 raznih objekata i iseljeno 283 domaćinstva sa 1744 člana. Iseljavanje koje je započelo 1960-ih.godina pokrenulo je cijelu lavinu iseljenika.  Iz Gornje Rame je iselilo je 752 obitelji sa 2939  članova. Te brojke poredane po selima izgledaju ovako:

4. Cilj istraživanja

Ovdje bi se moglo istraživati u nekoliko pravac a naš je zadata da se zadržimo ne nekim aspektima koje stavljamo u ove okvirne četiri hipoteze:

• Preferencije o izboru odredišta migracije ovisile su o dosadašnjim društvenim i religioznim stavovima stanovništva.
• Integracija u novu društvenu i religioznu sredinu odredili su sretan život doseljenika.
• Nova sredina utjecala je na migrante ovisno o njihovoj duhovnoj baštini i psihološkoj sposobnosti adaptacije.
• Udruživanje migranata i njihova integracija u novu sredinu vezana je za ekonomske i društvene čimbenike kao i njihova povezanost sa starim zavičajem.

U istraživanju se autor koristio sljedećim metodama: metodom ankete, intervjua, metodom studije slučaja i analizom sadržaja. U završnome dijelu rada autor vrši provjeru gore navedenih hipoteza, te daje analizu i interpretaciju podataka.

5. Uzorak i metoda istraživanja

Anektno istraživanje je izvedno u lipnju i srpnju 2018. godine.  U anketi koja je bila otvorenog tipa postavljena su 24 pitanja. Njima se željelo provjeriti postavljene hipoteze o izboru odredišta, o integraciji u novoj društvenoj sredini, o utjecaju nove sredine na doseljenike i o međusobno udruživanju i povezanost sa rodnim zavičajem.

Anketa se izvodila u mjestima za koje se pretpostavljalo da ima najviše doseljenik iz Rame koji su se iselili radi stvaranja akumulacijskog jezera u razdoblju od 1960. do 1970. godine a to je područje Požeške kotline i Moslavine.U istraživanju se držali strogo tog vremenskog razdobljada bi se što preciznije provjerila postavljena hipoteza, a to je razdoblje iseljavanja u desetljeću 1960-ih godinaMnogi koji su se iselili tada, nažalost, nisu više na životu a oni koji su još živi, nalaze se u relativno visokoj starosti. Anketom je ispitano ukupno 31 ispitanik:

6. Rezultati i rasprava

U anketi su postavljena najprije neka opća pitanja kao koji su sudionici:

U godina kad su odlazili iz Rame 41.9% su bili mlađi od 24 godine, a 64.5% bili su u godinama između 25 i 40 godina.

U obiteljima prosječno je bilo po pet članova 35.5% , a u ostalim obiteljima je bilo po 8 ili 11 članova. Obitelji su bile brojne i nije bilo lako pronaći kuću za tolike članove.  Što se tiče vjeroispovijesti svi ispitanicu su bili katoličke vjere.

Među posebnim pitanjima ističe se obrazovanje. Oni koji su iseljavali 80.6% završili su osnovnu školu, samo 1,5% imao je završenu srednju školu.

Što se tiče radnog status 2.8% bilo je zaposleno, 2.2% radilo je u Njemačkoj, a ostali su nezaposleni. Iz profila zanimanja se vidi pravo stanje stanovnika jer su 43.2% bavili su se poljoprivredom a 2.4% imali su kvalifikaciju tesara ili zidara. Prema mjestu stanovanja najviše ih je iselilo iz Proslapa 45.3%, a ostali su iselili iz Šćita, Kovačeva polja, Podbora, Mluše, Varvare, Orašca.

Kad je u pitanju razlog iseljenja 87.1% navodi da su se morali iseliti a a zanemariv je broj ostalih 2.9% koji su se iselili su jer su i drugi odlazili.

Ljudi su bili najviše nezadovoljni otkupom kuće i imanja. Među njim 58.1% smatra da su bili oštećeni, a samo 1.8% smatra da su bili zadovoljni s otkupom.

Iseljavanje iz Rame započelo je već početkom 60-ih godina a najviše ih je iselilo 38.7% u 1966. godini kad su se prikazali razmjeri potapanja i stvaranja akumulacijskog jezera.

Rastanak s rodnim zavičajem 29.03% bio je u tuzi i suzama. Odrasli su plakali a mladi su doživljavali ovaj odlazak kao avanturu i novu šansu života. Među njima  su neki koji su izjavili da se nikad ne bi vratili u Ramu, ali 67.75% tvrdi da su otišli,ali su se vraćali nekoliko puta, a 3.22% izjavilo otišao sam i sve zaboravio.

Svakako je zanimljiva hipoteza o preferenciji i izboru odredišta migracije. Ona je  ovisila od dosadašnjih društvenih i religioznih stavova. Razlozi odabira mjesta doseljenja ovisan je bio od prijatelja i znanaca koji su živjeli u tom mjestu. Tako tvrdi 83.8%. To je bila uglavnom društvena i religiozna sredina u kojoj su dosada živjeli.

Odredište im je bilo uglavnom selo 93.5%, gdje su mogli povoljnije kupiti kuću i imanje.

Među njima 51.6% odlučilo je kupiti imanje i graditi kuću prema svojem planu, a 45.2% kupili su imanje i gotovu dovršenu kuću.

Usput spomenimo da su Bošnjaci islamske vjeroispovijesti iseljavali u Zenicu, Sarajevo, Travnik, Mostar i sl.

Druga hipoteza se odnosi na integracija u novu društvu i religioznoj sredini. U novoj sredini osjetili su se prihvaćeni kao prijatelj 87.1%, a 38.75 % imali su poteškoća. Oni su se susreli sa stereotipom da su „došle“ i „Bosanci“ i sl. Neki su izrazili želju da se nikad ne bi vratili nazad odakle su došli.

Najviše im je pomoglo što su oni bili katolici u Rami i od župnika su ponijeli preporuku o svojoj pripadnosti župnoj zajednici.  Može se reći da su se sto posto uključili  u župne zajednice u koje su došli, da su redovito dolazili na nedjeljnu misu, i primali sakramente,  a isto tako da su slavili svetkovine Božića i Uskrsa zajedno s domaćim katolicima. U novoj sredini 80.6% doseljenika prilagodilo se većini, negdje u pozitivnom smislu a negdje i u negativnom smislu. Iz razgovora sa župnicima oni su donijeli veliko osvježenje u župu, tako u sv. Ivanu Zelini potaknuli su domaće stanovništvo na dolazak na nedjeljnu misu i na nedjeljni počinak od poljodjelskih poslova.

Treća hipoteza se također potvrđuje. Udruživanje migranata i njihova integracija u novu sredinu vezana je za ekonomske i društvene čimbenike. Veliki dio doseljenika, njih 45.2% zadržao se u poljoprivredi, a 32.1% radili su u Njemačkoj i u Austriji. Koji su radili u inozemstvu u kraćem roku su podigli nove kuće i stigli standard domaćeg stanovništva. Neki su otvorili svoja poduzeća, tako je 1.5% otvorilo vlastite firme ili ugostiteljske radnje.

U Požeškoj dolini poznato je ugostiteljstvo „Mama mia“ od Vlade Drežnjaka, stolarija „Buk“ Stipe Franjića, mljekara „BIZ“ OD Bože Bošnjaka, poljopirvredna apoteka „Poljana“od Marka Čalića, „Metalia trans“ od Ive Žuljevića, „Dom Baketarić“ od  Mile Baketarića. Od doseljenika iz Rame poniklo je nekoliko uglednih svećenika dr Željko Tanjić, rektor HKS, župnici Ivica Žuljević i Ivica Bošnjak, dr. Želimir Žuljević, ravnatelj katoličke gimnazije, odgojitelj Mato Malekinušiću Sisku i dr.

Koliko je velika integracija posebno se vidi u mladim generacijama od kojih 51.7% završili su srednju školu, a 13.8% završilo je fakultet.

Drugi čimbenik integracije pokazuje se u udaji i ženidbi: 61.3% oženjeno je ili udano za domicilno stanovništvo a samo 35.5% udalo se ili oženilo Ramcima i Ramkama, a neudati/neoženjeni 3.2%.

Što se tiče fizičkog zdravlja odlazak k liječniku je bio u vrlo malom postotku a mentalno zdravlje kod doseljenika bilo je daleko od depresije i defetizma. U posljednjim desetljećima doživljen samo jedan suicid jedne djevojke i rana smrt djeteta od devet godina.

Posljednja hipoteza o međusobnoj povezanosti doseljenika iz Rame i o povezanost sa starim zavičajem potvrđuje se u osnivaju samostalne udruge Ramske zajednica. Prva Ramska zajednica je osnovana u Zagrebu 1991 godine koja je nastojala stvoriti ogranke u Požegi, Vođincima, Iloku, Pletarnici i Bjelovaru. Ramskazjednica u Zagrebu kao matična ustanova svake godine je organizirala nedjeljni susret poslije Male Gospe najprije u crkvi Gospe Lurdske a poslije osnivanjem franjevačke župe u Sesvetskoj Sopnici. Vrlo veliku ulogu je odigralo osnivanje središnjeg odbora i izvršnih tijela koji su organizirali materijalnu pomoć ugroženim obiteljima u Rami. Zaslugom aktivnih predsjednika pokrenuta je i izdavačka djelatnost: izdavanje Ramski zbornika 2000 i Ramski zbornika  2001, kao i Ramskog vjesnika. (Penava, RZ2000:390) Ogranci Ramske zajednice u Požegi  za vrijeme domovinskog rata organizirali su dragovoljce: 18 ramskih sinova išlo je u Ramu na bojište i srećom svi su se vratili. Velikim djelom Ramci doseljenici su bili uključeni i obranu Hrvatske a neki su i poginuli kao Ante Brković iz Jakšića, rodom iz Kovačeva polja koji je poginuo u Hrvatskoj Kostajnici.

Vrlo su aktivni ogranci Ramske zajednice u Požegi, Bjelovaru i Pletarnici. Doseljenih Ramaca 36.6% sudjeluje u susretu Ramljaka, a 30.5% članovi su Ramske zajednice.

U Požegi Ramska zajednica, koja ima preko 500 članova, organizira godišnje „Ramsko silo“, ima nogometnu sekciju i sekciju veterana., a KUD „Rama-Pleternica“ ima pjevački zbor i izvodi performanse. Godišnje se organiziraju hodočašća na grob Dive Grabovčeve na Kedžaru, za 8. rujna za Malu Gospu na Šćit, i svakako u rujnu susret svih Ramaca u Sesvetskoj Sopniciu Zagrebu. Što se tiče ramske nošnje veliki dio 25.6% ne nosi nikad, a samo 7.3% nosi narodnu nošnju na susretima Ramaca. Neki kažu „sve je ostalo u Rami“.

7. Zaključak

Anketnim istraživanjem istraženi su neki sociološki aspekti migracije u Rami koja ima sva obilježja prisilne migracije. Stanovnici su se iz Ramske kotline morali iseliti u desetljeću 1960-ih zbog hitnog stvaranja akumulacijskog jezera i otvaranja HE Rama. Razmjeri te migracije mogu se usporediti s onom iz osmanlijskog imperije iz 1687. godine.

Unatoč toga što je iseljavanje bilo prisilno, bilo je organizirano, i donekle motivirano, dana je sloboda u destinaciji odlaska, isplaćena je kuća i imovina. Mnogi su iselili s tugom u srcu i suzama u očima, ali su se kasnije vratili. Odgovorima ankete potvrđene su četiri hipoteze: o izboru odredišta, o integraciji u novoj društvenoj sredini, te o utjecaju nove sredine na doseljenika i o međusobnom udruživanju i povezanosti s rodnim zavičajem.

Ovo istraživanje  je inicijalno koje želi potaći svestranije sociološko istraživanje koje bi trebalo izvesti u svim mjestima u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini gdje su se doselili Ramci i zasnovali svoje trajno prebivalište.

Mr. Pavao Crnjac                                                                               U Zagrebu 25.10.2018.

LITERATURA:

• Abercrombie, Nicholas i dr.: Rječnik sociologije, Zagreb 2008.
• Migracije, Hrvatska enciklopedija, sveza 7, Zagreb 2005.
• Heršak, Emil (ur.) Leksikon migracijskog i etničkog nazivlja, Zagreb: Institut za migracije i narodnosti, Zagreb 1998.
• Pjanić, Zoran: Stanovništvo u ekonomskoj teoriji, Beograd 1957.
• Petersen, William: Population, New York 1969.
• Nejšamić, Ivo: Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Zagreb 2005.
• Wertheimer-Baletić, Alica: Stanovništvo i razvoj, Zagreb 1999.
• Penava, Šimun: Ramski zbornik 2000, Zagreb 2000.
• Mesić, Milan: Međunarodne migracije: teorija i tokovi, Zagreb 2002.
• Topić, Mato: Rama i Ramljaci u zavčaju i iseljeništvu, svezak 1, Rama-Šćit, 2007, str. 12-13.
• Jelić, Anto: Rama pod turskom upravom, u Nova etVetera 38 (1988), 1-2, 35-57.
• Mesić, Milan: Izbjeglice i izbjegličke studije u Revija za socijalnu politiku 1(1994)2, 113-123.
•  Bara, Mario i dr.: Prisilne, iznuđene i organizirane migracije u etnodemografskom oblikovanju Hrvatske: primjer Slavonije u Migracijske i etničke teme 25(2009)4, 337-362.
• Čačić-Kumpes, Jadranka i dr.: Migracija, integracija i stavovi prema imigrantima u Hrvatskoj u Reviji za sociologiju 42(2012)3, 305-336.
• Migracije stanovništva 2017, Statistički bilten , Sarajevo 2018.

Objava Sociološki aspekti migracije Ramljaka u drugoj polovici 1960-ih godina zbog izgradnje HE “Rama” i njihova integracija u novi zavičaj pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Program rada Simpozija možete vidjeti u prilogu:

Objava Najava: Program Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa koji će se održati 7. prosinca 2018. u povodu 50 godina potopa Rame pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Općina Prozor-Rama želi obilježiti jednu od većih tragedija koja je nakon četničkoga pokolja u Drugome svjetskome ratu pogodila kako Donju Ramu akumulacijom Jablaničkoga jezera pedesetih godina tako i Gornju Ramu akumulacijom Ramskoga jezera šezdesetih godina prošloga stoljeća obilježiti spomenute obljetnice prisilnoga raseljavanja Ramljaka iz Rame.

Riječ je o znanstveno-stručnome skupu kao jednom od najznačajnijih izvorišta činjenica i spoznaja o vremenu kada su Ramljaci morali napuštati svoje domove i prisilno se seliti u druge, nove i tuđe krajeve, kako one u Bosni i Hercegovini tako i one u Republici Hrvatskoj.

S obzirom da svi mi Ramljaci želimo pronaći i upoznati mnogo toga što je u prošlim vremenima zadesilo naš kraj, ali ne da bismo jadikovali nad nesretnim događajima koji su se dogodili, nego da bismo baveći se njima rasvijetlili načine kako pronaći modele življenja u 21. stoljeću i kako na području naše općine ostvariti gospodarski rast i demografsku obnovu.

Za ovaj Simpozij pripremljena su 24 znanstvena rada koja će biti objavljena u Zborniku radova te će tom prigodom  uz izlaganje autora radova biti predstavljen i ovaj Zbornik.

Teme koje su obrađene:

1. Iščezlo i zaboravljeno poljoprivredno bilje Rame
2. Osvrt na neka društveno-političkai ekonomska pitanja i probleme vezane za izgradnju HE Jablanica i HE Ramai na aktivnosti Skupštine općine Prozorna njihovom rješavanju
3. Znanstveni pristup razmatranju pitanja i problema uzrokovanih izgradnjom HE Rama– Studija slučaja (Case Study) –
4. Organizacija vjerskog života,osnivanje župe Rumboci i izgradnja novih filijalnih crkava u župi Rama-Šćit nakon izgradnje HE Rama 1968. godine
5. Izgradnja HE Rama i raseljavanje domicilnoga stanovništva povodom njezine izgradnje
6. Hercegovačko planištarenje na Ljubuši od druge polovine XX. stoljeća do danas
7. Mitski svijet Rame u kontekstu europske mitologije
8. Stočarstvo Rame u prošlosti i sadašnjosti
9. Iseljavanje iz Rame u drugoj polovini 20. stoljeća
10. O iseljenim Ramljacima i gastarbajterima
11. Mikroprostor i modernizacija: planovi Zemaljske vlade u Sarajevu za gradnju brane na Rami i Doljanki početkom 20. stoljeća
12. Može li umjetno jezero privući veći broj stanovnika od broja onih koji su se morali iseliti da bi bilo izgrađeno?
13. Slika okoliša u hidroenergetskim projektima Neretve i Rame ili kako „izravnati“ sve vode ovoga svijeta
14. Geografski smještaj, položaj, stanovništvo i gustoća naseljenosti općine Prozor-Rama
15. „Bijele udovice“ – uloga supruge u ramskoj gastarbajterskoj obitelji
16. Ostati ili odseliti? Pastoralno-teološke implikacije progona i iseljavanja na primjeru Knjige Jeremije proroka
17. Ihtiofauna Rame, Ramskog i Jablaničkog jezera
18. Pošta u Rami
19. Selidbe naroda u Bibliji
20. Paralele između stare Rame i nove kulture življenja
21. Socio-ekonomska kretanja u Prozoru-Rami 2008. – 2017. i mogućnosti demografske obnove
22. Geomorfološka slika Rame
23. Školstvo u Rami
24. Sociološki aspekti migracije Ramljaka u drugoj polovici 1960-ih godina zbog izgradnje HE Rama i njihove integracije u novi zavičaj

Objava Najava: Znanstveno-stručni skup u povodu 50. obljetnice potapanja Rame pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

I premda se na prvi pogled čini kako se radi o vicu, sudeći prema pisanju portala u Hrvatskoj to je uistinu jedan od razloga zbog kojih je Čoviću, ne baš jednoglasnom odlukom senata Sveučilišta u Zagrebu dodijeljen počasni doktorat.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu, dakle, smatra da Čović Hrvate koji iz ekonomskih razloga napuštaju BiH prioritetno usmjerava u Hrvatsku.

Spomenuti rektor morao bi znati da Bosnu i Hercegovinu, prema podatcima Crkve u BiH godišnje napusti blizu 14 tisuća katolika, što bi značilo da će ih za nekih dvadesetak godina ovim tempom i nestati na stoljetnim ognjištima. Također bi morao znati da oni koji odlaze mahom to čine jer su nezaposleni, potplaćeni i poniženi nepravdom i nepotizmom u vlastitom narodu i da je Čović zadnja osoba koja bi ih mogla prioritetno bilo koga od njih prioritetno uputiti u Hrvatsku, ili bilo gdje, na način kako je on to kandidirao za doktorat.

S druge strane, činjenica da bh Hrvati iz ekonomskih razloga, između ostalog, odlaze i u Hrvatsku, te tamo popunjavaju rupe hrvatskih Hrvata isčupanih sa stoljetnih ognjišta, ne govori u prilog ni tamošnjim vladajućima. Rektor Boras promašio je ovdje dvije muhe – jednim udarcem.

Ostaje samo, premda posve neizgledno, nadati se da je rektor ovakav prijedlog napisao namjerno.

Pročitajte i ulomak iz Borasova prijedloga da se upravo Čoviću dodijeli počasni doktorat:

Portal Srednja.hr, koji je donio zbivanja na Sveučilištu u Zagrebu oko Čovićeva doktorata, komentira i da bi Borasovom logikom Čoviću skoro trebao stići i doktorat iz Augsburga.

Istom logikom trebalo bi nagraditi i autoprijevozne tvrtke, koje su pojačale broj linija, te prioritetno odvoze Hrvate u EU, naplaćujući im tek jednosmjernu kartu.

(Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com)

VEZANO: Profesorica-filozofskog-dojmljivim-se-govorom-usprotivala-pocasnom-doktoratu-draganu-covicu-sveuciliste-zagrebu-ipak-mu-ga-dodijelilo/

Objava Čoviću doktorat za prioritetno iseljavanje vlastitog naroda, između ostalog i u Hrvatsku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Petar Dolić, Majka od Milosti, reljef – kamen

Gospa Ramska pro­­mijenila je ime i postala Sinjska. Mnogi su to danas zaboravili, ali ipak se čuva tradicija među pukom koji dobro zna da je ramska ne samo Gospa ne­go i dobar dio naroda, jer je potekao iz Rame. Ta misao obnavlja se sva­ke godine na hodočašćima i na susretima, što se posebno vidjelo o pros­­la­vi 300. obljetnice seobe iz Rame kad je ponovno donesena Gospina sli­ka u staru postojbinu i kad ju je narod željno dočekao sa suzama, molit­vom i uzdasima. I ramski su fratri postali “sinjski”, jer su se konačno, nasta­nili u samostanu koji su ondje izgradili. Značajno je da su sinjski franjevci 28. svibnja 1938. godine o 250. obljetnici iseljenja donijeli kopi­ju Gos­pine slike na Šćit. Bilo je to ispunjenje želje fra Kazimirove koji je go­di­­nu dana ranije bio vizitator provincije Presvetog Otkupitelja. Sestra Ra­fa­e­la Egger, akademska slikarica iz Maribora, napravila je kopiju Gospine slike.

Blaženka Salavarda, Majka od Milosti, mozaik – prikaz Gospe prije selidbe

Teško je odrediti koliko je točno naroda odselilo iz Rame, jer Zenovo pis­mo govori samo o “mnogim obiteljima” i donosi za Mlečane važan po­da­­tak kako od pridošlica i onih koji su prije doselili, može biti preko pet­sto vojnika. Serdari su se obogatili plijenom, Venecija dobila vojnike i kme­to­ve na opustjelo sinjsko polje, a Rama i krajevi koje su služili ramski fratri, izgubili su dobar dio svoga pučanstva. S cijelog područja, a to znači od Kupresa i Livna, Duvna i Rakitna, otišlo je prema onodobnim izvješ­ćima kojih 5.000 duša. U nekim selima cetinske krajine još i danas ljudi se sjećaju svoga podrijetla, a neki nose ramsko ime, bilo u imenu sela bilo u prezimenu. Gvardijan samostana u Sinju zvao se ramskim gvardijanom sve do 1703. godine, kad je bio prisiljen odreći se ovog naslova. Ovaj do­ga­đaj usjekao se duboko u dušu naroda i o njemu se i danas pri­ča­ju legen­de i pjeva stara junačka pjesma. Među pukom je ostala izreka da su fratri, noseći Gospinu sliku uz Klanac i penjući se na Proslapsku pla­ni­nu, zastali, da su okrenuli sliku prema ramskoj kotlini i da je Gospa uzdah­nula:

“Moja Ramo, moja grdna rano!”

Martina Grlić, U naramku

U tom uzdahu sažeta je sva tragedija prognanika, jer teško je bilo onima koji su ostavljali očinska ognjišta, kao i onima koji su ostali na milost i nemilost razjarenim Turcima nakon odlaska serdara iza kojih je u Rami ostalo zgarište i pustoš. Nije zato čudo što je nakon one velike seobe bilo još nekoliko manjih skupina koje su bježale pred zulumom.^[1]

Petar Dolić, Majka od Milosti, reljef

Kamo su sve dospjeli potomci iseljenih Ramljaka, može se tek naslući­vati, ali može ih se naći po raznim maticama i sličnim dokumen­tima. U župi Komušina 24. rujna 1777. godine vjenčan je Mato, sin Jure Grčića, iz Cetine koji je doselio u komušinsku župu. On potječe iz “banderije harambaše Mate Filipovića – Grčića”. Tako su Ramljaci selili i iz nove postojbine i dospjeli do Usore.^[2]

Fra Ljubu Lucić, Rama kroz stoljeća

^[1]  Vidi podatke kod J. Solde u nav. dj. gdje donosi imena nekih obitelji koje su preselile iz Rame u Sinj.

^[2] Usp. K. Draganović, Komušina i Kondžilo, Komušina 1981., str. 98.

Matko Vekić, Ramkinja

Objava Gospina slika, knjige i kalež pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Zanimljivo je pročitati ovaj tekst koji napisa  Dean Rant | e-Posavina.com

Glavni urednik beha izdanja Večernjeg lista Jozo Pavković s nadnevkom od utorka 20.06.2017. potpisuje autorski članak pod nazivom „Prodajući zemlju u BiH Hrvati pokapaju i svoju prošlost i budućnost“.

Objava NIJE SVE IZGUBLJENO: NISMO ZNALI KOL’KO NAS IMA I ZAŠTO NAS JE SVE MANJE pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava 50 godina od potopa Rame pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.