U optužnici se navodilo da je u tijeku rata u Bosni i Hercegovini, oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske na području općine Zavidovići, optuženi Sakib Mahmuljin, u svojstvu komandanta 3. korpusa Armije RBiH, u čijem sastavu je djelovao i odred „El Mudžahidin, u toku 1995. godine, dok je trajala vojna operacija Armije R BiH na širem području Zavidovića i Vozuće, u okviru koje su pripadnici odreda „El Mudžahidin“ počinili ratne zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima srpske nacionalnosti na tom području, nije ništa poduzeo kako bi spriječio navedeni zločin, iako je imao informacije da se pripadnici ovog odreda spremaju počiniti zločin, te da nakon počinjenog zločina nije poduzeo ništa kako bi kaznio počinitelje zločina.

Optužnica je Sakiba Mahmuljina teretila da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Mahmuljinova obrana najavila žalbu

Obrana Sakiba Mahmuljina, nekadašnjeg komandanta 3. korpusa Armije BiH, najavila je žalbu na prvostepenu presudu od 10 godina zatvora za razne zločine koju mu je danas izrekao Sud BiH.

Mahmuljinov odvjetnik Fahrudin Ibrišimović najavio je ponošenje žalbe jer su očekivali oslobađajuću presudu.

Po njegovim riječima, ima mnogo dubioza koje sud nije riješio, od efektivne kontrole pa dalje.

– Za nas je svaka kazna loša, jer smo očekivali oslobađajuću presudu prema dokazima koje su prezentirali tužilaštvo i odbrana, ali šta je tu je. Nije ni prvi ni posljednji put da se nešto rješava apelacijama – kazao je on.

Optužnica je Sakiba Mahmuljina teretila da je počinio kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika i ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

/Izvor: Fena/

Objava Sakib Mahmuljin bivši komandant Trećeg korpusa Armije BiH osuđen na 10 godina: Nije spriječio zločine odreda El Mudžahidin pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Iz Suda je navedeno kako su kao neosnovane odbijene žalbe Tužilaštva BiH, odbrane Akeljića i optuženog lično, kao i žalbe odbrana Haskića, Bilala i Patkovića. Također je navedeno da se potvrđuje prvostepena presuda.

Prvostepenom presudom iz oktobra 2018. Akeljić i Haskić su osuđeni na po sedam godina zatvora, Bilal na osam, a Patković na pet godina zatvora, te su proglašeni krivim za fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje hrvatskih civila u zatočeničkom objektu “Crna kuća” u Kruščici u periodu od jula do novembra 1993. godine, dok je Šemsudin Đelilović oslobođen optužbi.

Ostali su također oslobođeni u vezi s pojedinim tačkama optužnice, između ostalog za zločin protiv ratnih zarobljenika. Akeljić je proglašen krivim kao nekadašnji komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije BiH, a ostali kao vojni policajci.

Na ovu presudu ne postoji pravo žalbe, prenosi BIRN BiH.

Objava Potvrđena presuda za ratne zločine u predmetu Akeljić i drugi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ekrem Cokoja, nekadašnji komandir jedne od četa Samostalnog bataljona Prozor, rekao je da nije sudjelovao u napadu na Uzdol, ali da je ljude u taj napad poveo “zamjenik Mustafa Hero”.

Cokoja je ispričao da je Enver Buza postavljen za komandanta Samostalnog bataljona Prozor u svibnju ili lipnju 1993. godine, a da je njegov zamjenik bio Hero.

Svjedok je naglasio da je on 13. rujna1993. dobio obavještenje da se javi komandantu na Dobrom polju, te je nakon toga s Buzom i još jednom osobom otišao na brdo gdje mu je rečeno za napad.

“Tu sam se posvađao s komandantom jer tu nisam vršio izviđanja, vodim puno ljudi. Komandant mi je rekao: ‘Naređeno je meni, a ja naređujem tebi’”, prisjetio se svjedok.

Naglasio je da mu je komandant rekao da će dobiti vodiča iz Donjeg Vakufa i da će biti pretpočinjen bataljonu iz Vakufa.

“Kad sam se vratio u Dobro polje saznao sam da pojedine jedinice idu prema Uzdolu, ja sam jedini koji ide iz Donjeg Vakufa”, kazao je svjedok.

Naglasio je da napad na Uzdol nije bio planiran u operaciji Neretva ‘93. Ta operacija, kako je rekao svjedok, nije sprovedena zbog nedostatka materijalno-tehničkih sredstava.

“Nije došla municija i gorivo iz Generalštaba”, kazao je svjedok.

Dodao je da ne zna tko je naredio napad na Uzdol, ali da misli da su naredili iz General Štaba.

“Kad su ove jedinice krenule u Here prema Uzdolu, mi smo krenuli desno prema Pridvorcima. Došli smo u Pridvorce. Dobili vodiča, dobili ljude koji nas trebaju voditi na taj put. Negdje pred svitanje čulo se nekoliko rafala po Uzdolu. Odjednom su se začule dvije detonacije gdje smo izgubili dva čovjeka”, kazao je svjedok.

Dodao je da je u Dobrom polju javio komandantu za poginule i ranjene i on mu je rekao da se povuče.

Prema optužnici, pripadnici Samostalnog bataljona Prozor su 14. rujna 1993. napali selo Uzdol, i u zaseocima Križ, Zelenike i Raiči na okrutan i svirep način ubili 27 civila hrvatske nacionalnosti. Buzi je kao komandantu Samostalnog bataljona Prozor Armije BiH na teret stavljeno da je propustio da preduzme mjere da počinioci budu kažnjeni.

Odgovarajući na pitanja Državnog tužilaštva, svjedok je potvrdio da mu je poznato da je napad na Uzdol izvršio Samostalni prozorski bataljon, te da je ubrzo preko radija Rame čuo da je pobijeno više od 30 hrvatskih civila.

Potvrdio je da je Buza kompletnu akciju okarakterizirao neuspješnom.

Nastavak suđenja zakazan je za 29. siječnja 2019.

Detektor.ba

Objava Svjedok Cokoja: Ljude u napad na Uzdol poveo Mustafa Hero, zamjenik komandanta Samostalnog bataljona Prozor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine, policijski djelatnici SIPA-e, rano jutros su na području Konjica i drugih mjesta, locirali i lišili slobode 13 osoba, osumnjičenih za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti.

Radi se o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. godine, na području Konjica i okoline, koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske nacionalnosti s tog područja.

Među navedenim zločinima, obuhvaćena su ubistva, mučenja, silovanja, zlostavljanja i progoni žrtava.

Uhapšeni su: Šefik Nikšić, rođen 1945. godine u Konjicu, Adnan Alikadić, rođen 1962. godine u Konjicu, Mitko Pirkić, rođen 1962. godine u Konjicu, Safaudin Ćosić, rođen 1974. godine u Konjicu, Muhamed Cakić, rođen 1968. godine u Konjicu, Ismet zvani “Broćeta” Hebibović, rođen 1956. godine u Konjicu, Redžo Balić, rođen 20.04.1952. godine u Konjicu, Hamed Lukomirak, rođen 1971. godine u Konjicu, Almir Padalović, rođen 1968. godine u Mostaru, Sead Jusufbegović, rođen 1941. godine u Konjicu, Senadin Ćibo, rođen 1967. godine u Konjicu, Agan Ramić, rođen 1962. godine u Konjicu i Esad Ramić, rođen 1966. godine u Konjicu.

Osumnjičeni su pod istragom zbog kaznenog djela zločina protiv čovječnosti.

Nakon ispitivanja osumnjičenih, postupajući tužitelj uputit će prema Sudu BiH, prijedlog za određivanje mjere pritvora za osumnjičene, priopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

Objava Jučer uhapšeno 13 osoba osumnjičenih za ratne zločine nad Srbima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Za srpski narod general Mladić je istinski heroj i patriot. Presuda generalu Mladiću nije presuda srpskom narodu i u Republici Srpskoj nitko ne vjeruje da je general kriv. Ovo nije presuda ni Republici Srpskoj, ni srpskom narodu, ni srpskoj vojsci. Ovo je pokušaj udara na slobodu čitavog jednog naroda”, kazao je Dodik.

On je naglasio da je odnos Haškog suda prema Srbima nepravedan, da je “struka u Hagu potpuno poražena” i da je “Hag onemogućio pomirenje u BiH”.

“Iz udžbenika treba izbaciti sve o nepravednom Haškom tribunalu”, rekao je Dodik, dodavši da je današnjom presudom i dosadašnjim odnosom Haškog tribunala prema Srbima zadan udarac, prije svega, Bosni i Hercegovini, izvješćuje RTRS.

Predsjednik Srpske je zaključio da će povijest jednog dana potvrditi “da je Haški tribunal osnovan isključivo da sudi Srbima i s namjerom da ih satanizira”.

“Moramo se okupiti oko naših vrijednosti, oko naše Republike Srpske, a general ostaje legenda srpskog naroda. Trebamo se okupiti i oko njegove obitelji, da im pomognemo u ovim trenucima i da zajedno prebrodimo ovo teško vrijeme”, naglasio je Dodik.

/Republikainfo.com/

Objava Dodik je rekao da je general Mladić istinski heroj i patriot; Izgleda da je Dodik – ? (Zaključite sami!) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Vijeće ga je oslobodilo krivnje za točku optužnice u kojoj ga se teretilo za genocid u nekoliko općina istočne BiH jer je zaključilo da počinjeni zločini nisu imali obilježje genocida.

Proglašen je krivim po svim ostalim točkama optužnice.

Mladić izricanje presude prati iz pokrajnje prostorije pošto je iz sudnice izbačen jer je ometao postupak.

“Znam da sam nevin. Sa mnom mogu raditi što hoće, ali mi dušu ne mogu uzeti!”, prenose Večernje novosti Mladićeve riječi, pozivajući se na njegovu obitelj – suprugu Bosu i sina Darka, koji su ga posjetili u utorak u zatvoru uoči izricanje presude.

Mladić je u vrijeme napada snaga NATO-a na položaje Vojske RS 1995. bio angažiran i na uzimanju taoca i određivao je gdje će se rasporediti ti taoci. Time je htio natjerati NATO na prekid napada. Prijetio je da će nastaviti zarobljavati pripadnike UNPROFOR-a.

Mladić je izdavao zapovijedi da se u Potočarima izdvoje muškarci od žena, djece i starijih. Vijeće je uzelo u obzir i njegovo nijekanje zločina počinjenih u Srebrenici, širenje lažnih informacija, medijsku blokadu…Uzeli su u obzir i Mladićevu nazočnost na dva stadiona u BiH gdje su bili zarobljeni muslimani. Uvjeravao ih je da će ih odvesti na razmjenu.

– Mladić je u izjavama pozivao na odmazdu nad muslimanima. Nekoliko je puta na sastanku u Hotelu Fontana izjavio da muslimani iz Srebrenice mogu živjeti ili nestati. Na temelju svega ovoga Vijeće je utvrdilo da je optuženi imao namjeru likvidirati bosanske muslimane iz Srebrenice i to progonima, istrjebljenjima, ubojstvima, deportacijama, rekao je Orie.

– Vijeće je utvrdilo da je između 1992. i 1995. postojao udruženi zločinački pothvat čija je glavna svrha bila širenje terora među građanima Sarajeva. Pripadnici pothvata bili su vodeći ljudi među bosanskim Srbima uključujući Karadžića, Koljevića, Plavšić…Optuženi je sudjelovao u uspostavi Sarajevsko-romanijskog korpusa i zapovijedao tim korpusom. Od vojske SRJ pribavljao je vojne materijale, naredio je izradu modificiranih avionskih bombi, surađivao je s članovima Vlade RS, širio je protumuslimansku i protuhrvatsku propagandu. Često je sprečavao dostavu humanitarne pomoći u Sarajevo i nije kažnjavao počinitelje zločina. Djela optuženoga bila su ključna za provedbu zločina u Sarajevu. Mladić je osobno zapovijedao granatiranjem Sarajeva u proljeće 1992. U rujnu 1995. zapovjedio je da prekine isporuku struje i ostalih komunalnih usluga Sarajevu čime je prisilio stanovnike da izađu na otvoreno i budu izloženi snajperskoj vatri. Svrha snajperske paljbe bila je širenje terora među stanovništvom Sarajeva.

Pogledajte kako je podivljao Ratko Mladić tijekom izricanja presude.

Objava Ratko Mladić proglašen krivim i osuđen na doživotni zatvor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na današnjem raspravnom vijeću trebao je svjedočiti Jusuf Jašarević, načelnik Službe vojne bezbjednosti A BiH u vrijeme zločina. Međutim, zbog zdravstvenog stanja svjedoka Jašarevića pročitana je njegova izjava iz 2009. godine.

Prije čitanja zapisnika, Tužiteljstvo je saslušalo vještaka Abdulaha Kučukalića na okolnosti zdravstvenog stanja svjedoka Jašarevića. Vještak je kazao da je svjedok imao dva moždana udara, te da je došlo do značajnog oštećenja mentalnih funkcija.

“Ovakva oštećenja utječu na njegov proces sjećanja i pamćenja događaja o kojima treba svjedočiti. Svjedok nije sposoban da precizno i jasno iznese svoja sjećanja. On ni emocionalno ne može da prati sudski proces”, istakao je Kučukalić.

Stoga je tužiteljica pročitala zapisnik saslušanja svjedoka Jusufa Jašarevića, nekadašnjeg načelnika Službe vojne bezbjednosti Štaba vrhovne komande Oružanih snaga BiH, u iskazu datom 2009. godine u kojem je kazao da se informacije o zločinu u Uzdolu  iz rujna 1993. sjeća kao “veoma šturog opisa događaja”. Kako je rekao, navedeno je da su jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koristile naoružane civile u borbi s jedinicama Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), te da je bilo gubitaka.

Naveo je da je Šestom korpusu ABiH izdao usmjerenje kako bi se prikupile informacije o „incidentu“ u Uzdolu, istaknuvši da nisu bili zadovoljni dostavljenim podacima.

Svjedok je ispričao da se ne sjeća koji je bataljon bio u Uzdolu, ali mu je poznato da je tim bataljonom rukovodio izvjesni Buza, dodavši da ne zna da li je taj bataljon imao vojnu policiju.

“Nemam precizan odgovor koje su radnje obavljene u istrazi počinjenog zločina u Uzdolu. Komandant jedinice čiji su pripadnici počinili zločin dužan je narediti istragu. Civilna policija je bila dužna da pruži pomoć. Komandant Buza je dužan da izda naredbu za istragu”, kazao je svjedok.

Prema njegovim riječima, nije mu poznato da li je Buza naredio istragu, te se ne sjeća je li dostavljen izvještaj.

Svjedoku je, prilikom uzimanja iskaza u istrazi, pokazan dokument od 20. rujna 1993., za koji je on rekao da ga je potpisao komandant Enver Buza. Pojasnio je da je taj izvještaj naslovljen na Šesti korpus, te da ima elemente istražnih podataka i borbenih elemenata.

Suđenje se nastavlja 5. prosinca.

Objava Jašarević u izjavi: Komandat Buza je morao provesti istragu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nepravomoćnom presudom Žilić je osuđen za svih 16 točaka optužnice, a prema kojoj je, činio, naredio, omogućio i nije sprječavao nečovječna postupanja prema zatvorenicima u zatočeničkom objektu „Musala „ u Konjicu.

On je osuđen da je osobno ili sa drugim osobama sudjelovao u premlaćivanju, između ostalog , Maria Matkovića, Pere Jozića, S-2, S-3, S-4 i drugih zatvorenika. Žilić je osuđen i da je omogućio i nije spriječio stražare da tuku neke zarobljenike.

Pema presudi, Žilić je u kolovozu 1993. godine omogućio nečovječno postupanje i prisiljavanje na seksualni odnos, te nije poduzeo mjere protiv podređenih osoba.

– Vijeće je razmotrilo sve provedene dokaze i našlo da je optuženi počinio radnje koje mu se stavljaju na teret – rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća, Halil Lagumdžija.

Vijeće je nesporno utvrdilo status oštećenih kao civila a što je suprotno tezi odbrane koja je tvrdila da su bili ratni zarobljenici.

Lagumdžija je istakao kako je Vijeće utvrdilo i da je Žilić svojim činjenjem ili nečinjenjem počinio krivično pravne radnje.

On je naveo da su iskaze oštećenih da je Žilić sudjelovao u njihovom premlaćivanju potvrdili i drugi svjedoci.

Govoreći o točki optuženice koja se odnosi na nečovječno postupanje i prisiljavanje na seksualni odnos, Vijeće je navelo da su svjedoci potvrdili da on nije prisustvovao njihovom mučenju, ali da ih je ujutro vidio i nije pitao što im se dogodilo.

– Njegovo propuštanje da spriječi posljednice kaznenog djela ima jednaku težinu kao i radnje njegovih podređenih – istakao je Lagumdžija.

On je dodao i da su svjedoci odbrane govorili uglavnom o Žilićevoj ličnosti, te da ih je u tom pravcu Vijeće i cijenilo.

Prilikom odmjeranja kazne Vijeće je kazalo da je kao otežavajuću okonost uzelo, između ostalog, Žilićevu bezobzirnost i upornost, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra. Olakšavajuću okolnost koju je Vijeće cijenilo jesu lične prilike optuženog.

Žilić je oslobođen naknade troškova postupka, a određene su mu mjere zabrane putovanja i obaveza dva puta mjesečno da se javlja u nadležnu policijsku stanicu. Oštećeni sa imovinsko-pravnim zahtjevom su upućeni na parnicu.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe, javlja BIRN-Justice Report.

Objava Žiliću devet godina zatvora za zločin u Konjicu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kako se navodi, njega je crnogorska policija uhitila 21. ožujka na graničnom prijelazu kod Bijelog Polja po hrvatskoj potjernici raspisanoj poslije presude donijete 8. srpnja 1992. godine.

On se tereti da je kao pripadnik Jugoslovenske narodne armije od 16. do 23. rujna 1991. godine sudjelovao u “nezakonitim napadima protiv civilnog stanovništva”.

Pavlović je negirao krivicu, ali je Viši sud u Podgorici ipak odlučio da su ispunjeni uvjeti da bude izručen Hrvatskoj.

Na osnovu međunarodnih potjernica koje je raspisao Interpol u Zagrebu, širom svijeta do sada je uhićeno 166 Srba, od kojih je 58 izručeno Hrvatskoj.

Fena

Objava Crna Gora izručila Hrvatskoj bivšeg pripadnika JNA pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nekadašnji zamjenik zapovjednika Specijalnog odreda pri Stožeru vrhovnog zapovjedništva Armije BiH Nihad Bojadžić pravomoćno je osuđen na zatvorsku kaznu od 15 godina zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti u hercegovačkom selu Trusina kod Konjica, dok su nekadašnji pripadnici te postrojbe Mensur Memić i Nedžad Hodžić osuđeni na kazne od 12 godina.

Prijetili tužiteljima

Memiću je prvostupanjska kazna od 10 povećana na 12 godina zatvora, a ukupno je ova trojka kažnjena s 37 godina zatvora. Ova presuda od iznimnog je značaja ponajprije zbog toga što je konačno dočekano da se ostvari dio pravde prema žrtvama i obiteljima stradalih, zbog činjenice da su optuženi i njima bliske osobe izlagali istražitelje, tužitelje i suce stravičnim pritiscima i prijetnjama, ali i činjenice da se mijenja uvriježena “istina” o posljednjem ratu u kojemu su zločini koje su činile postrojbe bošnjačke A BiH bili spontani i stvar incidenata, piše Večernji list.

Trusina se, naime, dogodila istoga dana kada i zločin koji su pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane počinili u Ahmićima. Broj ubijenih Bošnjaka u Ahmićima bio je pet puta veći, a razlika ili sličnost je u tome što su Ahmići i u Haaškom sudu proglašeni legitimnim vojnim ciljem, dok je Trusina bila mjesto koje nije predstavljalo prijetnju u vojnom smislu. Pripadnici postrojbe “Zulfikar” su u tom selu i općini Konjic ubili 15 hrvatskih civila te strijeljali šest vojnika Hrvatskoga vijeća obrane koji su se prethodno predali.

Sud BiH je u rujnu 2015., nakon pet godina suđenja, za isti zločin osudio i Nedžada Hodžića na 12 i Mensura Memića na 10 godina zatvora. Prema presudi, Bojadžić je zapovijedao napadom na Trusinu 16. travnja 1993., kada je ubijen ukupno 21 hrvatski vojnik i civil, a četvero ranjeno, među kojima je bilo dvoje djece.

“Ni kokoš ne smije ostati”

Bojadžić je bio iznimno okrutan i poznat po izjavi kako ni kokoš ne smije ostati živa. S obližnjeg brda rukovodio je napadom ne vodeći računa o civilnim i vojnim ciljevima. Memić, kao nekadašnji pripadnik odreda “Zulfikar”, osuđen je zbog sudjelovanja u strijeljanju šestorice pripadnika HVO-a, koji su se predali, a Hodžić, također pripadnik tog odreda, da je postrojio streljački vod, izdao zapovijed za pucanje te sudjelovao u ubojstvima. Prethodno su osuđeni Edina Džeko na 13 godina i Rasema Handanović Zolja na 5 i pol godina zatvora nakon što je priznala krivnju. Proces protiv nekadašnjeg zapovjednika Zulfikara Ališpage Zuke odgođen je zbog bolesti.

Večernji list

Objava Za zločine u Trusini 37 godina zatvora zapovjednicima Armije RBiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.