Arheološko nalazište Tres Tabernae uz Via Appia (Apijski put), nedaleko od Cisterne, i dalje pruža iznenađenja. S novom kampanjom iskapanja koja je u tijeku, pokušava se otkriti nalaz velike arheološke vrijednosti – starokršćanska crkva, među najstarijima u Pontinskoj provinciji.

Prva arheološka kampanja iskapanja pod vodstvom Papinskog instituta za kršćansku arheologiju (PIAC), započela je na lokalitetu Tres Tabernae, na području Cisterne di Latina. Na iskapanju starokršćanske crkve na mjestu gdje je sveti Pavao kao zatvorenik prošao prilikom dolaska u Rim sudjeluje i povjesničar iz Rame, mag. hist. Antun Kovčalija, trenutno na specijalizaciji iz kršćanske arheologije na Papinskom institutu.

Istraživanja, kojima na terenu upravlja prof. Alessandro Vella, a pod znanstvenim vodstvom prof. Vincenza Fiocchija Nicolaija, uključuju studente Instituta koji se bave dokumentiranjem konteksta naselja uz Via Appia, povijesno povezanog s prolaskom apostola Pavla.

“Tres Tabernae ima vrlo bogatu povijest koju konačno možemo dotaknuti rukom”, kazao je Vella na nalazištu.

Planirane aktivnosti, provedene u suradnji s Nadzorništvom za arheologiju, likovne umjetnosti i krajobraz za pokrajine Frosinone i Latina, dio su većeg projekta posvećenog mjestima i monumentalnim svjedočanstvima drevnog kršćanstva na području južnog Lacija između kasne antike i ranog srednjeg vijeka.

“Imamo precizne indikacije, mislimo da ćemo pronaći građevinu kršćanskog bogoslužja. To bi bila prva crkva koju sa sigurnošću dokumentiramo na ovom mjestu”, kazao je Fiocchija Nicolaija.

Kovčalija ističe da je kao student Papinskog istituta za kršćansku arheologiju izabran od strane profesora u tim koji sudjeluje u arheološkom istraživanju na ovom nalazištu.

“Zajedno s ostalim kolegama i timom arheologa nastavljamo istraživanje ambijenta starokršćanske crkve koji je u kompleksu građevina iz različitih perioda. Osobito zadovoljstvo i čast je iskapati na nalazištu koje je, može se reći, i biblijsko, spomenuto u Djelima apostolskim kao mjesto susreta svetog Pavla i rimskih kršćana. Ovo mjesto je potvrđeno, između ostalog, i na putnom itineraru Tabula Peutingeriana. Kao zanimljivost bih istaknuo da se na tom istom itineraru nalazi zabilježen i naš ramski prostor, što i nije veliko iznenađenje, rimske ceste su povezivale čitav tadašnji rimski svijet”, kazao je Kovčalija za Ramski Vjesnik iz Rima.

SVETI PAVAO JE PROŠAO KROZ TRES TABERNAE

Stanica Tres Tabernae, smještena na XXXIII. milji Via Appia (Apijskom putu), na raskrižju koje je konzularni put tvorio s Via Ninfinom, bila je važno mjesto zaustavljanja u starom Rimu, posebno za one koji su putovali između Rima i luke Terracina.

Arheološka istraživanja koja je provodila Superintendancija od 1993. nadalje, omogućila su razumno utvrđivanje položaja mansija (mjesta odmora), koji je danas vidljiv uz desnu stranu današnje državne ceste Apijevog puta koja prati drevni put.

Iskapanja su pokazala da je konzularna cesta na ovom dijelu bila karakterizirana prisutnošću popločanih odmorišta, oko kojih su izgrađene kolodvorske građevine, datirane oko sredine 1. stoljeća poslije Krista zahvaljujući prisutnim zidovima i freskama.

Tijekom iskapanja otkrivene su i građevine povezane s termalnim kompleksom, s bogato ukrašenim mozaičnim podovima, od kojih su neke prvi put zabilježene na ovim područjima.

Prema onome što se navodi u svetim spisima, u Tres Tabernae u proljeće 61. godine vjerojatno se dogodio susret između nekih kršćana iz Rima i svetog Pavla, zarobljenika carstva na putu prema Rimu.

Neki historiografski izvori također izvještavaju da su na ovom mjestu Maksencije i Maksimijan zatočili bivšeg cara Flavija Valerija Severa prije nego što je ubijen. Tres Tabernae bilo je sjedište biskupa od 4. stoljeća do otprilike 9. stoljeća, kada je područje počelo postupno napuštati i zbog progresivnog močvarnog područja.

U POTRAZI ZA IZGUBLJENOM CRKVOM NA VIA APPIA

Elementi koji su se pojavili u najnovijim arheološkim istraživanjima navode arheologe na pomisao da se ispod trenutnog sloja koji se pojavio nalazi jedna od najstarijih crkava u pokrajini Latina. Iskapanja će sada imati za cilj pronaći njezine ostatke.

Nova kampanja započela je zahvaljujući suradnji Općine Cisterna i Zaklade Caetani u Tortre Ponti, a provodi je Papinski institut za kršćansku arheologiju u suradnji s Nadzorništvom za arheologiju, likovne umjetnosti i krajobraz za pokrajine Frosinone i biskupije Latina.

Općine Cisterna već dugi niz godina planira otvoriti arheološki muzej s rezultatima istraživanja provedenih u ovih trideset godina.

Mladen Topić / Bruno Fabbri / Stefano Cortelleti

Objava Tajanstvena crkva ispod Apijskog puta: Započela nova iskapanja na lokalitetu Tres Tabernae gdje je boravio sveti Pavao pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Putovanje mladih iz Rame u Rim, od 30. svibnja do 4. lipnja, pripremio je i predvodio župni vikar iz Prozora Josip Antukić. Njima se pridružila i skupina djevojka iz susjednog Gornjeg Vakufa-Uskoplja. Po dolasku su posjetili dr. sc. Branka Jurića, vicerektora Papinskog zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu, koji im je bio pratnja pri obilasku rimskih znamenitosti.

Prvog dana u Bazilici svetoga Petra mlade je pozdravio i veleposlanik Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici NJ. E. gospodin mr. sc. Igor Žontar, a neposredno potom i chargé d’affaires Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici NJ. E. gospođa Tea Zupičić. Kasnije popodne skupini se pridružio i rimski student na specijalizaciji Ilija Jurić, također podrijetlom iz Prozora.

„Nas 48 došli smo u Rim povezati se s našim središtem, upoznati i vidjeti ono o čemu smo čitali i učili. Radujemo se kao mladi što smo dio Crkve“, kazao je za Vatican News župni vikar Antukić.

„Želimo zahvaliti na srdačnom gostoprimstvu, ljubaznosti, novim znanjima, organizaciji, trudu i strpljenju“, kažu mladi.

Mladi putnici su se s koferima punim dojmova sretno vratili doma u jutarnjim satima u ponedjeljak 5. lipnja te su izrazili želju da se opet organiziraju ovakva i slična putovanja.

Dr. Branko Jurić, vicerektor zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu

Objava Skupina mladih iz Prozora posjetila Rim i Vatikan pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Iz Rima piše: Ljiljana Džalto

Snalaženje u Rimu

S obzirom da se posao uglavnom odnosio na brigu o djeci ili starijim ljudima, radni tjedni su se smjenjivali u kontaktu isključivo s domaćinima. Rane devedesete i epoha prije interneta, dopuštale su rijetke telefonske pozive, i inače razrijeđeni kontakt s obitelji ili novonastaloj maloj hrvatskoj rimskoj zajednici.

Ovo je naveliko pridonijelo jako brzom svladavanju jezika, kao i općoj brzoj integraciji u nuovu sredinu. Nekoliko je osoba, sljedeći savjete časnih, upisalo i fakultete.

Izbor je većinom padao na jedno od Papinskih sveučilišta, prije svega zbog lakših uvjeta za upis u odnosu na  državne, jer je u tim godinama bio dovoljan položen ispit iz talijanskog jezika i garantno pismo jedne od vjerskih ustanova.

U ovom slučaju, većinom se obraćalo Papinskom zavodu sv. Jeronim, a rektor zavoda, u to vijeme današnji  biskup Ratko Perić se brinuo i o prevođenju svjedodžbi srednjih škola na talijanski jezik. Upisom na fakultet stijecalo se i pravo na dobivanje godišnje dozvole za pravo boravka u Italiji, što je uveliko pomoglo, s obzirom da je većina doputovala s jugoslovenskim pasošom, a tek se osnivalo hrvatsko Veleposlanstvo i pri Italiji i pri Svetoj Stolici.

Za pokrivanje troškova studiranja od velike pomoći su bile talijanske obitelji, kod kojih se stanovalo i radilo, a u nekim slučajevima se taj odnos pretvorio i u duga i iskrena prijateljstva

Papinski zavod, zajedno s crkvom sv. Jeronima, kao i Dom hrvatskih hodočasnika, prvih devedesetih godina, bili su središte okupljanja za sve Hrvate kojih je zbog razbuktalog rata pristizalo u znatnom broju. Inače sporadična i rijetka prisutnost hrvata laika u Rimu, u tom periodu postaje mnogobrojna, a koja se opet znatno smanjuje već krajem devedesetih godina.

Ako danas odemo nedjeljom u 18 sati, kad je redovita misa na hrvatskom jeziku, naći ćemo praznu crkvu

Na to je svakako utjecalo i dolazak djece, koji zbog vjeronauka i pripreme za prvu pričest ili krizmu, koji traju po odredbi Talijanske biskupske konferencije pet godina, pa ljudi su okrenuti svojim kvartovskim župama. Hrvatska crkva sv. Jeronima u Rimu, zbog svoje lijepe i bogate unutarnje uređenosti često je izbor mladenaca za vjenčanje, posebice ako je jedno od mladenaca hrvatskih korijena.

Od kuda sve dolaze Hrvati u Rimu

Od navedenih oko tisuću hrvatskih državljana, sad već uglavnom s dvojnim državljanstvom, većina ih dolazi iz Dalmacije, pretežno iz Splitske i Zadarske županije, nešto manje iz Zagreba i kontinetalne Hrvatske, kao i iz BiH. S obzirom da se radi pretežno, ako ne isključivo o ženskoj populaciji, dovelo je do stvaranja specifične zajednice za koju uistinu možemo reći da je, u svim svojim aspektima, talijansko-hrvatska.

Na to je bez sumnje utjecalo sklapanje miješanih brakova. Naravno, ima slučajeva i da su oba supružnika Hrvati, kao i još rjeđi, gdje su obadvoje druge nacionalnosti. Prema zakonu iz 1975. godine, pri sklapanju braka žene u Italiji zadržavaju djevojačko prezime, tako da se i ramska prezimena mogu naći  među talijanskim državljanima.

Danas u biti ne postoji mjesto okupljanja Hrvata u Rimu

Ulogu povezivanja Hrvata su preuzele kulturne udruge. U Rimu postoje dvije, od kojih se posebno ističe „Hrvatsko-talijanski mozaik“ koja se trudi oko organizacije kulturnih i zabavnih događanja. Rasuti po sedam rimskih brežuljaka i okolici, Hrvatice ipak održavaju dugogodišnja, stvarajući i nova, osobna prijateljstva, često uz obiteljska druženja  ili  čak isključivo ženska, kad se uz pizzu ili cappuccino sretne, pa se provede  i puno duže od planiranog vremena.

Vinko Vukoja je rođen na Došćici, danas radi kao glavni za infrastrukturu emitiranja na Tv2000 (Tv  Talijanske biskupske konferencije), kaže da se nekad čak uspije okupiti i ekipa da odigraju utakmicu u hrvatskim dresovima, ako se organiziraju turniri prigodom kulturnih događanja, ali s  učešćem kakvog zeta Talijana, jer samih Hrvata nema dovoljno.

Djeca ove talijansko-hrvatske zajednice imaju svoje tjedno dvosatno okupljanje i upoznavanje u hrvatskoj dopunskoj školi. Odvija se na tri različita mjesta u gradu i ima preko trideset upisane djece.  Učiteljica Anna  Blaijć nam kaže da je sasvim mali broj djece negovornika, i većina ih poznaju hrvatski jezik 2. i 3. razine, a program se bazira i na sticanju znanja o hrvatskom jeziku, ali i predstavljanju povijesne, kulturne i prirodne baštine.

Prilika za djecu da se upoznaju i druže, a istovremeno izlika za roditelje da se tjedno viđaju i održavaju kontakte

A što misle talijanski zetovi o Rami, pitali smo Maura, koji u Ramu rado dolazi skoro 25 godina.

“Pa ja sam se i vjenčao na Šćitu“, kaže nam, i nastavlja da je posebno sretan što su djeca naučila hrvatski jezik, jer je to veliko bogatstvo. “Ne mogu reći da je isključivo zasluga supruge i mene, koliko sretna okolnost što imamo veliku obitelj u Rami, pa su rođaci, s malom razlikom u godinama, odrasli provodeći skupa posebno duge ljetne praznike“, kaže Mauro, a s obzirom da i on ima „badža“ iste generacije s kojima dijeli puno zajedničkog,  potaklo ga je da i sam nauči i jezik, iako kažu da Talijani vole jako puno pričati, a nisu baš nadareni za jezike.

Objava Rama u Romi – TREĆI DIO pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prvi od svećenika, već prošlog stoljeća ovog sela koji je boravio u Rimu jeste nedavno preminuli fra Nikola Vukoja, a najviše vremena je proveo  isusovac Jure Antunović koji je magistrirao u Rimu, a zatim punih jedanaest godina bio urednik Hrvatskoga programa Radio Vatikana.

Nakon povratka u Hrvatsku, obavljajući dužnost kapelana u Zametu, u 50. godini život, zatekla ga je bolest, od koje je preminuo.

Iz Rima piše: Ljiljana Džalto

S kraja osamdesetih, početkom devetesetih godina, nekolicina, u većini djevojaka, iz Rame je isto došla u Rim. Najviše zaslužne za to su časne iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.

Prisutnost sestara ove družbe u Rimu počinje 1924. godine, kada preuzimaju brigu za domaćinstvo u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, a nakon čega otvaraju školu i starački dom u istočnom dijelu grada Centocelle.

Danas su najbrojnija hrvatska ženska vjerska ustanova u ovom gradu, s ukupno 15 sestara, a među njima je i s. Elizabeta Antunović s Kućana. Obiteljske ili prijateljske veze su potakle ove časne sestre da prime i smjeste nekoliko djevojka iz Rame.

Na svesrdan su se način primile brige o curama, pronalažeći im smeštaj i posao. Odmah nakon dolaska neke od djevojaka su počele raditi u Zavodu svetog Jeronima, a neke u zajednici kod časnih. Uz njihovu se pomoć  lako pronalazio posao, većinom u talijanskim obiteljima, sa osiguranim smještajom i hranom.

Ovdje se posebno istaknula pokojna s. Mara Vladić (s.Bernadetta)

Časna vesele naravi i dobrodušnog duha, koja  se s iskrenom naklonjenošću  posvećivala djevojkama. „Srce puno veće od njenih 157 cm“, kako je od milja bila prozvana, ostvarivala je na spontan i neposredan način prijateljski odnos s djevojkama, postajući uporišna točka za djevojke ne samo iz Rame, već se ubrzo njeno ime pročulo na dalje, tako da je za vrijeme rata primala i pomagala djevojkama iz raznih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Bila je jamstvo i za djevojke i za talijanske obitelji, uspostavljajući mreže poznastva  i suradnje. Preminula je od teške i kratke bolesti, i pokopana u Rimu.

Čuvar tog vremena je s. Elizabeta Antunović, koja još uvijek boravi u Rimu i jedina je iz Rame u Družbi. Zbog odmakle starosti i zdravstvenih smetnji, već duže ne dolazi na Kućane. Kaže nam da je bila to i velika odgovornost za njih sestre primiti tako mlade ljude, a srećom, radilo se o osobama s uzornim obiteljskim odgojem, tako nije bilo neugodnosti.

Žao joj je što je većina zauzeta osobnim obiteljskim i radnim obevezama, pa su zajednička druženja skoro nestala. Ona je čuvarica i nekog prošlog vremena, i u razgovoru s njom se vraćaju slike nekadašnjeg života.

Rado se prisjeća kako je oduvijek željela postati časna sestra, ali nije znala na koji način se postaje, sve dok se u selo nije vratio jedan svećenik i na njeno pitanje je li ima časnih sestara u Rimu, on se nasmijao i rekao: „Ako ih nema u Rimu, gdje ih ima!“

Ostvaruje svoju želju uz nezaobilazne prepreke

Prva je bila ono što danas možemo zvati dugo putovanje,  to je sami odlazak do Konjica radi slikanja za dokumente. Nakon dugačkog, skoro jednodnevnog puta, stižu do odredišta kad je radnja već zatvorena.

Dolazak u Rim je sudar s u potpunosti novim svijetom, počev od odjeće, kada prvi put skida staru  i od tvrde tkanine sačinjenu  tradicionalnu nošnju, i oblači pamučnu laganiju, na koju se trebala privići.

Objava Rama u Romi – „Mali Vatikan“ u Rimu – DRUGI DIO pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tako je i povijest  i prisutnost Hrvata u ovom gradu većinom vezana za crkveni svijet, a čuveni papa Siksto V.  dao je izgraditi, u samom središtu Rima, hrvatsku crkvu sv. Jeronima, gdje se nalazi istoimeni Papinski hrvatski zavod.

Iz Rima piše: Ljiljana Džalto

Od svih 266 papa do sad, ovaj se pamti kao jedan od najvećih papa u povijesti. Dugačak je niz sveg onog što je dao sagraditi: od urbanizacije grada Rima, do izgradnje nove zgrade Vatikanske biblioteke, gdje se nalaze poznati Vatikanski muzeji, sa Sistinskom kapelom, najčuvenijeg Mikelanđelovog djela i jedno od najposjećenijih mjesta u svijetu. Hrvatska crkva sv. Jeronima je  jedina crkva koju je ovaj papa izgradio od temelja do krova.

Često je osobno svraćao da provjeri kako napreduju radovi

Na blagdan sv. Jeronima, 30. rujna 1589, sam Siksto V., u pratnji 25 kardinala u novoizgrađenoj crkvi, slavi svetu misu. Ustanovio je i prvi nacionalni kaptol u Rimu, koji je postojao sve do ukinuća 1901., kada se uspostavlja današnji Zavod sv. Jeronima, s pravilom koje i danas vrijedi, da prima isključivo svećenike ilirskih korijena, današnjih Hrvata.

Privrženost ovog čuvenog Pape hrvatskoj zajednici ostaje još uvijek zanimljiva neriješena stručna rasprava  iz koje izviru dvije glavne pretpostavke, a to je da je bio jako pobožan sv. Jeronimu, a nije isključeno niti da je sam bio hrvatskih korijena, jer kako drugačije objasniti tu posebnu naklonjenost  u jednom kozmopolitskom  Rimu  jednoj nacionalnoj maloj zajednici kao hrvatskoj, kakve nije pokazao niti prema ijednoj drugoj. Osim Zavoda sv. Jeronima ostatak  crkvenog klera, koji dolaze u ovaj grad radi službe ili studija, smješteni su po raznim i mnogobrojnim ustanovama.

Hrvati u Rimu

U Rimu živi i radi i jedna zajednica Hrvata laika, većinskim djelom sačinjena od ženske populacije. Prema službenim podacima  iz 2021. godine, pokrajina Lazio  broji 1.086 hrvatskih državljana s prebivalištem u Rimu.

Sam Grad Rim ih broji  962. Prema istim izvorima  u pokrajini Lazio živi 2.088 državljana Bosne i Hercegovine, od kojih 1.914 samo u Gradu Rimu. Zadnje se brojke značajno odnose na Rome, smješteni po raznim romskim kampovima,većinom u predgradskim dijelovima. Radi usporedbe navest ćemo da je najbrojnija zajednica stranaca u Gradu Rimu rumunjske nacionalnosti, kojih je 152.076., pa  iz navedenog se da zaključiti da naša i nije toliko brojna.

Ramska zajednica u Vječnom gradu

Iz neslužbenih, ali pouzdanih izvora, možemo reći da  Vječni grad ima i svoju malu ramsku zajednicu. Samo je 11. djece čije jedno od roditelja vuče korijene iz Ustirame. Zadnjih su godina ovdje zbog studija Ilija Jurić, student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava i  Ljubo Zadrić  doktorant iz dogmatike na Papinskom  Sveučilištu Gregoriana. Na službi imamo svećenika Branka Jurića, vicerektora Papinskog zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu u sklopu nacionalne njemačke crkve u Rimu. Branko nas upozorava da možda ima još netko, ali za sada je takav broj i vjerujemo ako netko ima da će se javiti.

Već četiri godine je ovdje i sestra Emanula Škarica. S. Emanuela je poglavarica Novicijata Družbe Klanjateljica Kristove Krvi. Rođena u Šćipama s krsnim imenom Ivuša te s 13 godina ide za Zagreb na školovanje, gdje  upoznaje časne iz ove Družbe i sama odlučuje postati dio njih. U kući novicijata borave djevojke iz raznih zemalja i kontinenata, a tu su i dvije Hrvatice, a s. Emanuelu, koja je jako vezana za svoju Ramu, posebno se raduje što će im se za mjesec dana pridružiti i jedna djevojka s Krančića, Marija Stojanović.

Objava Rama u Romi – PRVI DIO pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Bio je to zapravo kraj tisućljetne povijesti, jer je to carstvo nominalno ustrojeno još 800. godine krunidbom Karla Velikog za cara u Rimu. Dapače, carstvo Karla Velikog može se smatrati nastavkom antičkog Rimskog Carstva čiji se nastanak smješta još u doba prije Krista.

Sveto Rimsko Carstvo (lat. Sacrum Romanum Imperium) bilo je zanimljiva konstrukcija

Naslanjalo se na povijesnu tradiciju Rimskog Carstva, no već tijekom srednjeg vijeka teritorijalno je bilo ograničeno uglavnom na prostor njemačkih i talijanskih zemalja. Nakon srednjeg vijeka Carstvo je dodatno smanjeno tako da su glavninu carstva činile njemačke zemlje. U tom smislu počeli su ga nazivati i Svetim Rimskom Carstvom Njemačke Narodnosti ili Rimsko-njemačkim Carstvom, piše povijest.hr.

Većina careva Svetog Rimskog Carstva od 10. st. bili su njemačkog podrijetla, a od 15. stoljeća svi su carevi bili potomci dinastije Habsburg, uz samo jednu iznimku (Karlo VII. iz dinastije Wittelsbach).

Raspadom Svetog Rimskog Carstva ustrojene su tri nove države: Austrijsko Carstvo na čelu s Habsburgovcima, Kraljevina Pruska i Rajnska Konfederacija, savez njemačkih država pod Napoleonovom dominacijom.

Ž.I., KT

Objava Godine 1806. ukinuto Sveto Rimsko Carstvo pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

 Ovog puta idemo do Rima, gdje se nalazi mr. Branko Jurić koji je tamo od 2015. godine. Iz BiH u glavni grad Italije došao je radi doktorskog studija teologije. Živi s Nijemcima u najmanjoj državi na svijetu, u Vatikanu, a studira u Italiji s ljudima iz različitih zemalja, jezika i kultura. Zbog toga je i sam učio više jezika te upoznao ljepotu pluralizma i različitosti. S njim razgovaramo o Rimu i Vatikanu u vrijeme pandemije, o trenutnoj situaciji i posljedicama krize na grad i ljude, kao i o ponekim osobnim iskustvima.

Originalni članak

Za početak, kakva je trenutna zdravstvena situacija, kojim tempom ide cijepljenje u Vatikanu?

U Rimu je sada puno mirnije nego na samom početku pandemije. Trenutno se kao i većina talijanskih regija nalazimo u narančastoj ili srednjoj zoni u kojoj su određene aktivnosti, poput rada restorana ili noćnog kretanja, zabranjene. U Vatikanu je, kao i diljem svijeta, cijepljenje započelo od ugroženijih osoba među kojima je i Papa ali i skupina beskućnika iz neposredne blizine Trga svetog Petra. Vatikan ima tek oko 400 stalnih stanovnika te više od 5000 zaposlenica i zaposlenika koji ovdje dolaze na posao. Svima njima će, kao i umirovljenicama i umirovljenicima te njihovim obiteljima, biti omogućeno cijepljenje. Prva faza cijepljenja ovdje je prilično pri kraju.

Koliko je pandemija promijenila ulice Rima?

Ulice danas nisu puste ali nisu ni blizu onako ispunjene životom kao što su bile posljednjih godina. Jedna od dobrih stvari je, na primjer, da u gradskom prijevozu nismo više zbijeni kao srdele, no uz turiste sada nam nedostaju i ulični umjetnici, aktivisti, bangladeški prodavači cvijeća, kišobrana i jeftinih kineskih novotarija…

Koje su najveće posljedice za najmanju zemlju na svijetu? Je li Vatikan suočen s otpuštanjem radnika?

Još se ne može podvući crta no izvjesno je da su, kao i za cijeli svijet, osim zdravstvenih ponajveće posljedice one ekonomske. Vatikanske muzeje je, primjerice, 2019. godine posjetilo 6,8 milijuna turista, a tijekom protekle godine bilo ih je tek nekoliko tisuća. I drugi važni izvori prihoda su ove godine zakazali, a zaposlenima se nekako mora osigurati plaća. Samo u spomenutim muzejima ima više od 600 radnika i gotovo svi imaju obitelji. Ipak, papa Franjo je na božićnom susretu s vatikanskim radnicama/ima rekao da nitko zbog pandemije ne smije biti otpušten ili primati umanjenu plaću.

Dolaze li turisti, unatoč svemu, i ovih dana?

Može se primijetiti tek pokoji turist. Ako restorani nisu otvoreni, ako postoje još i druge dodatne ograničavajuće mjere, teško je i očekivati drugačije stanje. Ljudi su uglavnom prihvatili da se valja pridržavati normi i savjeta struke te ne putovati bez velikog razloga. Gradski turizam zasad još uvijek čeka pandemijsku utihu.

Cijeli članak pročitajte na:  momslifestyle.blog

Objava mr. Branko Jurić: Rekao bih da se iz krize kao što je ova ne izlazi isti kao prije: izlazimo bolji ili gori. pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U središtu Rima otkrivena je drevna grobnica koja je skoro sigurno posvećena legendarnom osnivaču Rima, Romulu, objavili su danas talijanski arheolozi. Mala odaja s običnim sarkofagom dugim 1,4 metra i kružnom kamenom strukturom, za koju se pretpostavlja da je bila oltar, pronađena je još početkom prošlog stoljeća ispod brežuljka Kapitol u starom rimskom Forumu, ali je značaj tog otkrića postao jasan tek nakon novih iskopavanja i istraživanja. Alfonsino Ruso, direktor Arheološkog parka Koloseum, rekao je da lokacija vjerojatno potječe iz šestog stoljeća prije nove ere i da je smještena u najstarijem dijelu grada koji je direktno povezan s povijesnim tekstovima o mjestu na kojem je sahranjen prvi kralj Rima. Romul je, prema legendi, utemeljio Rim sa svojim bratom blizancem Remom 21. travnja 753. prije nove ere.

Kasnije je brata ubio i postao prvi rimski vladar. U svetilištu nisu pronađene nikakve kosti, ali arheolozi najavljuju da imaju druge znake koji upućuju na to da bi to mogao biti grob prvog rimskog vladara, prenosi Dnevni avaz. Povjesničari su dugo podijeljeni u vezi s tim jesu li braća Romul i Rem, koje je, prema legendi, othranila vučica, uopće postojala, ali ako i jesu, spore se o tome gdje bi Romulovo tijelo moglo biti sahranjeno.

Objava U Rimu pronađena Romulova grobnica, osnivača Rima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovako počinje priča o vezi s Ramom jedne zanimljive skupine prijatelja, ali i poslovnih ljudi iz Krapinsko-Zagorske županije koji su u četvrtak, 4. listopada 2018. godine posjetili Ramu.  Svoju vezu sa Ramom našli su u Rimu kada su prilikom posjeta  naišli na misu na Hrvatskom jeziku.

Sve je počelo u Rimu. Naišli smo pored jedne crkve i čuli smo misu na Hrvatskom jeziku. Ušli smo, ostali na misi i upoznali se nakon mise sa don Brankom Jurićem iz Rame. Tada smo upoznali i njegove roditelje Anu i Slavka. Kako često putujemo obiteljski to nam je bio poticaj da na svom prvom putovanju u Bosnu i Herecegovinu obavezno dođemo i u Ramu te posjetimo obitelj Jurić. – Kazao je za Ramski vjesnik Stjepan Herceg, dugogodišnji djelatnik Karitasa u Njemačkoj koji je sada u mirovini.  Svojim karitativnim radom tijekom teških ratnih vremena u BiH i Hrvatskoj pomagao je potrebnim. Svoju potporu Rami iskazivao je i u ovo zadnje vrijeme preko Centra za socijalni rad Prozor-Rama.

Ovo zanimljivo i opušteno društvo činili su poduzetnici iz Krapinsko-Zagorske županije, ali i iz Slovenske Bistrice. Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu odvelo ih je najprije u Hercegovinu odakle su stigli u Ramu gdje  su posjetili obitelj Jurić u njihovom mlinu u Ljubuncima.  Tu su se dogodili lijepi i zanimljivi razgovori uz neizostavnu čašicu rakije i domaću mezu. Odatle su se uputili na Uzdol gdje su posjetili župnu crkvu i memorijalni centar.

Njihova putovanja nisu tek puka vožnja. Žele upoznavati detaljnije mjesta koja obilaze. Rado su slušali o povijesti Rame, Uzdola s posebnom pozornošću o stradanju u ratu. Nakon kratkog pozdrava sa župnikom don Ivanom Tomićem putovanje je nastavljeno.

Kako su nam kazali nakon Uzdola njihov put se nastavlja u Sarajevu, a odatle putuju u Kraljevu Sutjesku i Vareš. Rado će ponovno doći u Ramu, predvidjeti više vremena i detaljnije upoznati. A Rama i njezini ljudi znaju i bit će sigurno dobri domaćini.

S obzirom na razgovore o životu i poslovima stvorena je jedna veza Rame i Zagorja koja je svoj početak doživjela u Rimu.

Objava Sve je počelo u Rimu – Veza Zagorja i Rame pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Papa darovao Erdoganu simbol mira; kurdski prosvjednici sukobili se s policijom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.