U Manastiru usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, u kojem je patrijarh SPC-a služio liturgiju zajedno s episkopom gornjokarlovačkim Gerasimom, okupio se veliki broj vjernike iz cijele Like, koje je Porfirije pozvao da prizivaju mir Božiji, koji znači “mir sa sobom i sa svima oko nas”.

Molili smo za sve nevino postradale u Metku i Lici u nesretnim i nepotrebnim sukobima i ratu, kazao je Porfirije i ocijenio kako se ne čini dovoljno da te rane zacijele.

Mi kršćani moramo biti odgovorni za sve, bez obzira što drugi nisu i što ćemo ponekada biti krivo tumačeni, rekao je patrijarh dodavši da se pravoslavni vjernici moraju moliti za svoje protivnike, jer molitva za njih vodi ka simpatiji i ljubavi prema njima.

“Važno je da ovaj pravoslavni narod zna da su njihovi pastiri s njima, da su spremni podijeliti svaku radost i nevolju i da prizivaju zajedno mir Božji u naše duše i oko nas”, kazao je.

Život se nije vratio u Medak

Liturgiji su nazočili potpredsjednica Vlade Anja Šimpraga i saborski zastupnik SDSS-a Boris Milošević, koji je na lokalnom groblju u Metku položio vijenac SNV-a civilnim žrtvama „ratnog zločina Hrvatske vojske iz rujna 1993.“.

“Došli smo se pokloniti civilnim žrtvama akcije Medački džep, gdje je bio veliki broj žrtava i gdje je utvrđeno da su počinjeni ratni zločini za koje je Mirko Norac osuđen za zapovjednu odgovornost i gdje je bilo još nekoliko suđenja u kojima je utvrđena odgovornost”, rekao je Milošević.

Podsjetio je kako se procjenjuje da je tijekom akcije stradalo od 70 do više od 80 žrtava, a, nažalost, neće sve žrtve doživjeti pravdu. Život se nije vratio u Medak, što se vidi i po zaraslom groblju, iako za to postoje pretpostavke, dodao je.

“Nadam se da će ovo okupljanje patrijarha i velikog broja ljudi biti signal da se vrate. Na vlasti je da pomogne te ljude, iako na neke stvari ne možemo utjecati”, kaže Milošević.

Dok je Porfirije u Hrvatskoj molio za nevine žrtve, eparhija novogračaničko-srednjozapadnoamerička Srpske pravoslavne crkve dodijelila je orden Svetog vladike Mardarija lideru radikala i ratnom zločincu Vojislavu Šešelju, navodi N1.

Visoko crkveno odlikovanje Šešelju je u ime vladike Longina dodijelio vladika bački Irinej koji je, kako se navodi u priopćenju.

Šešelj je rekao da mu je veliko zadovoljstvo i čast da on ‘kao nedostojan‘ primi ovo visko crkveno odlikovanje…

Objava Dok je Porfirije u Lici molio za žrtve akcije “Medački džep‘”, Srpska pravoslavna Crkva u Srbiji odlikovala Vojislava Šešelja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U srijemskom selu Hrtkovci održan je kongres Srpske radikalne stranke (SRS) haškog osuđenika Vojislava Šešelja, i to pod šatorom uz kuću na Šešeljevu privatnom posjedu koji je kupio 2018. u selu koje je postalo simbolom progona vojvođanskih Hrvata.

Šešelj je na skup stigao odjeven u crnu majicu na koju je zataknuo bedž s porukom “U Srebrenici nije bilo genocida”.

Vođa radikala je rekao da su mnogi tražili zabranu tog skupa tvrdeći da su iz tog mjesta Hrvati deportirani početkom 1990-ih.

Šešelj je nijekao da je nad hrvatskim stanovništvom počinjen zločin tvrdeći da ni haški sud to nije nazvao ratnim zločinom.

“Nisam počinio zločin i dokazat ću to. Svi Hrvati koji su otišli iz Hrtkovaca zamijenili su imovinu i to nije deportacija, a poglavito nije ratni zločin”, ustvrdio je Šešelj kojega je haški sud proglasio krivim za progon vojvođanskih Hrvata među ostalim držanjem huškačkih govora.

On je rekao da se u Hrtkovcima danas živi mirno, da su mještani tog sela “Srbi pravoslavci i Srbi katolici, a ima i onih koji se izjašnjavaju kao Hrvati”.

Ilustrirajući miran suživot u Hrtkovcima Šešelj je ustvrdio da su “čak i neki Hrvati došli pomoći da se podigne šator” pod kojim su danas okupilo više od 400 delegata SRS iz cijele Srbije.

Vođa radikala rekao je da stranka kojoj je na čelu kritizira vlast tamo gdje ona to zaslužuje ili kad je neodlučna, zamjerivši što službeni Beograd ne priznaje anektirani Krim kao dio Rusije te dvoje oblasti u Ukrajini – Donjeck i Lugansk.

On se usprotivio i politici resornog ministarstva u Vladi Srbije koje je dopustilo da “hrvatski nakladnici tiskaju knjige za osnovne i srednje škole”

Šešelj se požalio partijskim sudrugovima da su radikali žrtve medijske blokade u Srbiji, te da imaju sužen medijski prostor za promidžbu svoje politike.

On je naglasio da se ideologija SRS nije promijenila niti će se ikad i da će se uvijek zalagati za antiglobalizam, bliskost i savez sa Rusijom, te za “jedinstvo Srba pravoslavaca, Srba muslimana, Srba katolika i Srba protestanata”.

Tijekom kongresa SRS koji prate brojne novinarske ekipe u Hrtkovcima je mirno, a uz cestu Beograd-Šabac pored koje je Šešeljeva kuća, parkirana su samo dva automobila prometne policije.

Šešeljeve pristaše naizmjence se fotografiraju pored kuće na čijem bočnom zidu piše “Kuća Vojislava Šešelja”, a na pročelju “Srpska radikalna stranka”.

Ta kuće je ujedno i sjedište mjesnog odbora SRS u Hrtkovcima.

(Izvor: Dnevnik.hr/Hina)

Objava Ratni huškaš i zločinac Šešelj u akciji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ni vrijednosno, ni moralno, ni pravno, ni politički. Iako ih u posljednje vrijeme revizionisti sve češće izjednačavaju.

Baš u doba kada Srbija obilježava stoljeće od završetka Prvog svjetskog rata, tijekom kojeg je ispisala najblistavije stranice svoga postojanja, u dijelu javnosti se slavodobitno, poput najvećih vojvoda, pojavljuju osuđeni ratni zločinci. Uključenje uživo Ratka Mladića, prvostupanjski osuđenog u Haagu na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, u emisiji Milomira Marića posljednja je u nizu takvih predstava, piše beogradski Blic.

Ako se tome doda da je Ministarstvo obrane na nedavnom Sajmu knjiga promoviralo ratni dnevnik Nebojše Pavkovića, da je na Vojnoj akademiji predavanje održao Vladimir Lazarević, te da je još jedan haški osuđenik, Veselin Šljivančanin, držao govor na stranačkoj tribini u Beškoj, a da je Vojislav Šešelj i dalje zastupnik u Skupštini Srbije, postavlja se pitanje hoće li se i kada u Srbiji konačno prestati s veličanjem u Haagu osuđenih ljudi i početi s kažnjavanjem onih koji to čine.

Direktor Komiteta pravnika za ljudska prava “Yukom”, Milan Antonijević, za ‘Blic’ kaže da zakon koji sprječava promoviranje ratnih zločina i zločinaca već postoji, ali da se ne primjenjuje.

– Riječ je o Zakonu o zabrani manifestacija neonacističkih i fašističkih organizacija i udruženja i zabrani upotrebe neonacističkih ili fašističkih simbola i obilježja, koji je donijet još 2009. godine, a u čijem članu četiri stoji “zabranjuje se proizvodnja, umnožavanje, skladištenje, prezentacija, širenje ili na bilo koji drugi način upotreba simbola kojima se propagiraju ili opravdavaju ideje, radnje ili postupci lica za koja su ta lica osuđena za ratne zločine”. Prilično je jasno da se taj zakon odnosi i na uključenje Mladića u televizijski program, ali se zakon uopće ne provodi – objašnjava Antonijević.

Kako kaže, bez obzira na to što Mladić još nije pravomoćo osuđen za genocid, država ni s moralne ni s ustavno-pravne strane ne može veličati ratne zločine.

– Država je usvojila akcijski plan kojim se obvezala da će izvješćivati žrtve o puštanju na slobodu ratnih zločinaca, a kakvu onda poruku žrtvama šalje kada tim zločincima organizira tribine, predavanja, promocije knjiga… Cijeli fokus treba prebaciti na žrtve. Možete zamisliti kako su se žrtve ratnih zločina osjećale kada su na televiziji sa nacionalnom frekvencijom čuli Mladića. Promocija ratnih zločina ne smije biti državna politika. I to svakako ne doprinosi smirivanju strasti u regiji – naglašava Antonijević.

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov naglašava za “Blic” da Srbija mora zabraniti veličanje ratnih zločina čak i da zakon ne postoji.

– To je obveza svake države koja želi uči u obitelj europskih naroda. Nažalost, država je prva dala povod za veličanje haških osuđenika kada je organizirala predavanje Lazareviću na Vojnoj akademiji, a Šešelju dozvolila da i dalje bude zastupnik. Sada, kada se Mladić pojavio uživo na televiziji, nadležni iz REM-a poručuju “kome je do morala nek ide u crkvu”?! A poslije se čudimo što je Srbija bila u 15. redu na svečanosti u Parizu povodom obilježavanja stogodišnjice od završetka Velikog rata. Potrošili smo sav moralni kapital stečen u Prvom i Drugom svjetskom ratu – ističe Popov i dodaje da je Njemačka najbolji primjer kako se jedna država ograđuje od ratnih zločina.

Nemoguća usporedba

Paralela između istaknutkih srpskih vojvoda Prvog svjetskog rata i visokih vojnih zapovjednika iz ratnih devedesetih se ne može povući, baš kao što se ne mogu usporediti ta dva oružana razdoblja. O tome nas uči povijest.

Povjesničar Dejan Ristić ističe za ‘Blic’ da znanstvena istoriografija stoji na stanovištu da ne postoje osnovi za takve usporedbe, toliko učestala u ovdašnjoj javnosti u posljednje vrijeme.

– Prvi Svjetski rat bio je globalni sukob koji je počeo napadom Austrougarske na Srbiju. Naša zemlja je vodila obrambeno-oslobodilački rat. Nema povijesnih podataka da su pripadnici Srpske vojske ikada, u razdoblju između 1914. i 1918. godine, počinili ma i najmanji ratni zločin. S druge strane, pripadnici okupacijske oružane sile kontinuirano su činili ratne zločine nad zarobljenim vojnicima i oficirima Srpske vojske, odnosno nad nedužnim civilima – naglašava Ristić i dodaje da nakon velikih pobjeda na bojnom polju, koje su se odigrale kroz čitav niz izuzetnih bitaka, Srbija iz Prvog svjetskog rata izašla kao država pobjednica.

Kako kaže, rat koji je na simboličan način obilježio početak prethodnog stoljeća, a bio je to Prvi svjetski rat, nema nikakvih dodirnih točaka s oružanim sukobima koji su obilježili kraj stoljeća.

– Ratovi za jugoslovensko naslijeđe predstavljaju unutrašnji, građanski sukob, sa izraženim elementima međunacionalnog i međuvjerskog konflikta, i po tome se suštinski razlikuju od karaktera Prvog svjetskog rata. Tijekom tih ratova došlo je, nažalost, do masovnih zločina nad civilima koje su provodile sve sukobljene strane. Oružane sukobe, do kojih je došlo u između 1991. i 1999. godine nisu, poput onih iz Prvog svjetskog rata, obilježile velike bitke. Drugim riječima, generali Pavković ili Lazarević nisu i ne mogu biti isto što i vojvode Putnik, Stepanović, Mišić i Bojović. Povijesni kontekst u kome su svi oni djelovali međusobno je potpuno različit – smatra Ristić.

Povijest je pokazala da relativizacija zločina nikada nije bila uspješna.

– Ukoliko bismo, pak, željeli povući paralelu sa sličnim slučajevima u europskoj povijesti, uočili bismo da nakon Prvog, a posebno poslije Drugog svjetskog rata, nije dolazilo do službenih pokušaja relativizacije zločina, odnosno predstavljanja pojedinaca osuđenih za njihovo provođenje kao istaknutih osoba. Stoga su pokušaji da se to učini u našem slučaju, od strane povijesne istine i znanosti, unaprijed osuđeni na neuspjeh – zaključuje Ristić.

Srbija da se ugleda u Njemačku

Kako se država odlučno ograđuje od ratnih zločina i zločinaca pokazala je Njemačka, koja se za pola stoljeća iz pepela apsolutnog gubitnika u Drugom svjetskom ratu pretvorila u lidera Europske unije.

U Njemačkoj i Austriji, koja je bila dio Reiha, odmah nakon rata zabranjeni su isticanje i upotreba nacističkih simbola. Tako se u Njemačkoj podignuta desnica u zrak uz pozdrav “Heil Hitler” kažnjava sa šest mjeseci zatvora.

U Austriji su zabranjene čak i registarske oznake koje podsjećaju na zločinački nacional-socijalistički režim. Zbog narastajućeg neofašizma i u Italiji odnedavno postoji zakon koji predviđa kaznu od šest mjeseci do tri godine za fašističko ili nacističko salutiranje, pozdrave, prodavanje fašističkih i nacističkih suvenira ili širenje takve propagande na internetu.

/Republikainfo.com/

Objava KATARZA BEOGRADSKIH MEDIJA: MLADIĆ VIŠE NIJE HEROJ “Zaustavite veličanje ratnih zločinaca – najveće srpske sramote pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kako se doznaje iz krugova bliskih saborskom izaslanstvu, incident se dogodio u predvorju Skupštine Srbije gdje je jutros, ispred izloženih zastava Srbije, Hrvatske i EU, predsjednica srbijanskog parlamenta Maja Gojković dočekala svog kolegu Gordana Jandrokovića.

Šešelj je, prema tvrdnjama očevidaca, u predvorju Skupštine presreo izaslanstvo Sabora, istrgnuo hrvatsku zastavu, počeo je gaziti i psovati Jandrokoviću “mater ustašku” te poručio da “pozdrave Žigmanova”, kojem je prošlog tjedna prijetio “ponavljanjem zločina” za koje je osuđen u Den Haagu.

“Izaslanstvo je odlučilo povući se s protokolom predviđenog susreta s ministricom za eurointegracije Jadrankom Joksimović i razmotriti odluku o prekidu posjeta”, kazao je izvor.

U međuvremenu je iz Sabora objavljeno priopćenje o prekidu posjeta, a prema neslužbenim saznanjima Jandroković je o incidentu u telefonskom razgovoru izvijestio premijera Andreja Plenkovića.

U priopćenju Srpske radikalne stranke, koje prenose beogradski mediji nazivajući ga “bizarnim”,  navodi se kako je vođa SRS Vojislav Šešelj ispred Skupštine Srbije “izgazio hrvatsku zastavu” i psovao izaslanstvo Hrvatskog sabora.

Šešelj je, kako se navodi, oko 12 sati ušao u zgradu Skupštine Srbije u društvu s kolegom iz kluba zastupnika SRS Filipom Stojanovićem.

“Kada je na ulazu u Skupštinu ugledao hrvatsku zastavu, pritrčao je, oborio zastavu na pod, pokušao je pokidati, a onda su je on i Filip Stojanović gazili nogama. Pet članova osiguranja nisu bili u stanju oteti im zastavu i koplje”, navodi se u priopćenju SRS.

Šešelj i Stojanović su potom ušli u predvorje Skupštine u kojem se nalazio izaslanstvo Sabora RH, kojem je Vojislav Šešelj uputio niz psovki, navodi SRS.

Zastupnica SRS Vjerica Radeta navela je ranije na Twiteru da će radikali 6. svibnja u 11 sati održati veliki miting u centru Hrtkovaca na kojem će govoriti i Šešelj, na isti dan i na istom mjestu gdje je na skupu SRS-a 1992. Šešelj pozvao na progon Hrvata iz tog vojvođanskog mjesta.

Vođi SRS je 11. travnja u Den Haagu Prizivno vijeće MICT-a izreklo presudu od 10 godina zatvora zbog ratnog zločina i protjerivanja vojvođanskih Hrvata, a Hrtkovci su upravo jedno od mjesta iz kojeg je protjeran najveći broj mještana hrvatske nacionalnosti.

Objava Šešelj psovao Jandrokovića i gazio hrvatsku zastavu, radikali najavljuju miting u Hrtkovcima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sud ga je osudio na kaznu od deset godina zatvora i priznao mu vrijeme provedeno u haškom pritvoru.
Šešelj je nepravomoćno oslobođen svih optužbi za ratne zločina prije dvije godine i haško se tužiteljstvo žalilo na tu presudu.

Haško je tužiteljstvo zatražilo poništenje oslobađajuće presude zbog krupnih propusta prvostupanjskog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koje je, prema žalbi tužitelja, unatoč obilju dokaza u presudi donijelo “zapanjujući zaključak” da nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata kao ni Šešeljeve odgovornosti za progon, ubojstva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i protiv vojvođanskih Hrvata. Tužiteljstvo smatra dokazanim da je Šešelj zločinačkom pothvatu, prevođenom srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te je tako poticao na zločine te stoga traži da se Šešelja osudi na 28 godina zatvora ili da se naloži ponavljanje suđenja.

Raspravno vijeće ICTY-ja većinom glasova oslobodilo je 31. ožujka 2016. Šešelja po svim točkama optužnice, zaključivši da je plan stvaranja Velike Srbije bio politički projekt, a ne kazneno djelo.  Vijeće je također tada zaključilo da nema dokaza o kaznenoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano da je to činjeno u zločinačke svrhe nego je moguće da je slanje dobrovoljaca bilo namijenjeno zaštiti Srba. Vijeće je također zaključilo da “propaganda nacionalističke ideologije” nije sama po sebi zločin. Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu a oni koji jesu bili huškački – nisu rezultirali progonom. Raspravno vijeće je većinom glasova zaključilo i da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Miloševićem jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bio obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina.

Šešelj nije bio nazočan izricanju presude.

(Izvor: Hina)

Objava URNEBESNA PRESUDA- P..UŠILI MU: Šešelju deset godina zatvora, a već ih odslužio pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Šešelj se još nije očitovao o današnjem pozivu haškog tužiteljstva žalbenom vijeću MICT-a da mu poništi oslobađajuću presudu, ali je uoči žalbenog postupka u Haagu zahtjev tužiteljstva ocijenio kao “glupost”, ustvrdivši kako ne postoje argumenti da bude poništena presuda kojom je oslobođen krivnje za ratne zločine.

“Zahtjev tužiteljstva je glupost jer ne postoje nikakvi argumenti. Da bi presuda pala, tužilac mora dokazati da je prekršeno pravo ili da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, ne može dokazati ni jedno ni drugo i svaki civilizirani sud obustavio bi suđenje i donio oslobađajuću presudu”, rekao je za komercijalnu provladinu TV Pink Šešelj.

Poručivši kako ima “pametnija posla” od praćenja procesa u Haagu, Šešelj je rekao da priprema novu knjigu, a presudu očekuje kao poštansku pošiljku.

“Radim na novoj knjizi. Presudu će mi poslati poštom. Šta god da se dogodi, imam neoborive argumente da su moja prava kršena, pa je nemoguće ni da me naš sud izruči. Postupak traje već 15 godina, što nije razuman rok, te ne vjerujem da bi i naš sud donio odluku da me izruči”, rekao je Šešelj.

On, ipak, nije isključio mogućnost da oslobađajuća presuda bude poništena i zatraženo novo suđenje, ali kaže da je za to “svaki razuman rok prošao”.

Svoj dragovoljni odlazak u Haag s namjerom “da pobjedi ili da pogine” i odluku da se brani sam, Šešelj danas objašnjava kao najracionalniju moguću.

“Da sam ušao u tu kolotečinu i prihvatio odvjetnika kojeg su mi željeli nametnuti, vjerojatno bih već uvelike robijao. Postupio sam najracionalnije i ne postoji odvjetnik koji bi me bolje branio od mene samog”, rekao je Šešelj.

Haško tužiteljstvo u srijedu je pozvalo žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) da poništi oslobađajuću presudu vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju zbog krupnih propusta prvostupanjskog vijeća koje je unatoč obilju dokaza u presudi donijelo “zapanjujući zaključak” da nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata kao ni Šešeljeve odgovornosti za progon, ubojstva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i protiv vojvođanskih Hrvata.

Uz ocjenu kako “ključna pitanja u predmetu nisu presuđena na pravilan način”, tužitelj Mathias Marcussen na žalbenoj je raspravi u Den Haagu nazvao “zapanjujućim” zaključak presude da tužitelji nisu dokazali sustavni i rasprostranjeni napad na civile u Hrvatskoj i BiH.

“Žrtve i svjedoci imaju pravo čuti objašnjenje kako ovo raspravno vijeće može doći do toga zaključka”, kazao je Marcussen i poručio da je presuda po tim zaključcima u suprotnosti s većinom drugih presuda ICTY-ja.

Prvostupanjskom presudom, koju je Haški tribunal donio u ožujku 2016. godine, Vojislav Šešelj oslobođen je svih optužbi za ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i protjerivanje Hrvata iz Vojvodine.

Šešelj nije nazočio žalbenoj raspravi, a moći će u pisanom obliku odgovoriti na usmeno izlaganje tužitelja.

Haško tužiteljstvo u žalbenom podnesku podnesenom prošle godine zatražilo je od žalbenoga vijeća MICT-a da utvrdi da je raspravno vijeće teško pogriješilo kada je oslobodilo vođu srpskih radikala svake odgovornosti za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH te nad vojvođanskim Hrvatima u okviru udruženog zločinačkog pothvata predvođenog bivšim jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem te da Šešelja proglasi krivim i osudi na 28 godina zatvora ili alternativno naloži ponavljanje suđenja.

Tužiteljstvo smatra dokazanim da je Šešelj tom zločinačkom pothvatu značajno pridonio huškačkim govorima i slanjem dobrovoljaca te je tako poticao na zločine.

Šešelj je u pritvoru Haškog tribunala bio je od 2003. godine kada je dragovoljno otišao u Haag, pa do studenog 2014. kada je pušten da se brani sa slobode zbog narušenog zdravlja. On nije nazočio ni izricanju prvostupanjske presude 31. ožujka 2015. a u međuvremenu se beogradskim medijima pohvalio da je potpuno izliječen od raka.

Objava Šešelj rekao da ima pametnija posla od procesa u Haagu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Šešelj je pismom koje je poslao Brammertzu prevazišao sam sebe, a kvalifikacije poput “je*bača koza”, “svinjske glave”, “magareće guzice” i “nekrštene voline” samo su dio salvi uvreda koje je iznio na račun Brammertza.

Lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj ponovo je šokirao javnost! Iako je i ranije bez pardona psovao glavnog haškog tužitelja poručujući mu da može da mu po.uši ku.ac, radikal je prevazišao samog sebe porukom – „Poljubiš me u dupe, svinjski brabonjče i magareća guzice!“

Šešeljev pravni tim je, naime, Brammertzu poslao odgovor na žalbu, u kojem na 100 strana obrazlažu zašto nije utemeljen zahtjev da se ponovi suđenje ili da se lider SRS-a proglasi krivim i osudi na kaznu zatvora. Šešeljev tim, koji, između ostalog, čine Vjerica Radeta, Zoran Krasić, Nemanja Šarović i Milan Terzić, poslao je u Haag podnesak, ali je i lider radikala, nezadovoljan „kulturnim“ načinom komunikacije, riješio to da zabiberi, piše Kurir.

Mamu ti tvoju…

“Htio sam ja tu svašta još da napišem Bramertzu, u svom stilu, ali mi nisu dali. I taj podnesak je ozbiljan i potpuno pravno utemeljen. A onda sam ja sjeo i napisao dodatno pismo Brammertzu. Inspiracija mi je bio čuveni odgovor kozaka iz Zaporožja turskom sultanu, koji je napisan u 17. stoljeću. A znate li šta tamo piše? Evo, citirat ću vam (pismo kozaka, odnosno u ovom slučaju Vojislava Šešelja Brammertzu prenosimo u cijelosti):

“Tebi, turska satano, brate i druže crnog đavola, sekretaru Lucifera samog, pozdrav. Kojeg si ti đavola vitez, mamu ti tvoju? Tvoje armije se ne bojimo uopće, na zemlji i na moru u našim čajkama borit ćemo se protiv vas sotona do posljednjeg. Ti nekrstu, zvijeri Babilona, skrnavitelju svetog Jeruzalema, jebaču koza iz Aleksandrije, svinjska glavo Egipta (Donjeg i Gornjeg), armenska svinjo i tatarski jarče, konjokradice iz Kanajameta, zlikovče iz Anadolije, unuče đavola osobno, budalo, ti svinjski brabonjče, magareća guzice i klaune iz Hada, mesarsko pseto, nekrštena volino, neka đavo nosi tebe i sve Turke. To je sve što mi kozaci imamo da kažemo, gadan si i svojoj majci, a kud kršćanima da vladaš. Datum ne znamo, jer kalendar nemamo, mjesec je na nebu, godina u knjizi, nama je isti dan ovdje ko i tebi tamo. Ti i tvoji Turci nas možete poljubiti u dupe”.

Inače, pismo je nastalo tako što je sultan napao kozake u utvrđenju Sić, oni su ga potukli i ubrzo dobili njegovo pismo:

Predajte se

“Ja sultan, sin Mehmedov, brat sunca i mjeseca, unuk i izaslanik Boga, vladar Makedonije, Babilona, Jeruzalema, Gornjeg i Donjeg Egipta, car nad carevima, vladar nad vladarima, nepobjedivi vitez, čuvar groba Isusa Krista, povjerenik izabran od Boga osobno, nada i utjeha muslimana, zaštitnik i branitelj kršćanstva – naređujem vam, kozaci iz Zaporožja, predajte se dobrovoljno i bez otpora i nemojte mi dosađivati više vašim napadima”.

Sabrana djela – izdao novu knjigu

Šešeljev pravni tim je podnesak na žalbu Brammertza podnio 19. prosinca, a radikal ga je u cjelosti prenio u najnovijoj knjizi „Haška presuda“. Inače, u toj knjizi su sabrana sva dokumenta iz Haaga, od početka procesa.

Objava ŠEŠELJ PISAO BRAMMERTZU: Poljubiš me u dupe svinjski brabonjče! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Haško tužiteljstvo u završnim je riječima prije četiri godine zatražilo da se Šešelja proglasi krivim i osudi na kaznu od 28 godina zatvora zbog njegove uloge u etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH te vojvođanskih Hrvata pod patronatom Srbije, koje je uključivalo ubojstva, deportacije, zlostavljanja, pljačku i uništavanje imovine Hrvata i muslimana.

“On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava koje su bile izlagane progonu iz vlastitih domova, lišavanju života, zatočenju, mučenju, silovanju, a čija su sela i varoši razarana zbog njegovih riječi i njegovih postupka”, kazao je na kraju tužiteljskih završnih riječi glavni tužitelj u predmetu Mathias Marcusen.

Šešelj, koji je odbio pojaviti se u haškoj sudnici na izricanju presude, poručio je dva tjedna uoči njezina objavljivanja kako ga presuda ne zanima te je najavio žalbu na presudu “kakva god bila”. On je ustvrdio kako ima saznanja da će mu biti izrečena kazna od 25 godina zatvora. Šešelj je na uvjetnoj slobodi od studenoga prošle godine kada ga je haški sud pustio zbog pogoršanog zdravstvenog stanja odnosno jetrenih metastaza raka debelog crijeva.

Optužen je u devet točaka za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u BiH i Hrvatskoj, a posebno za masakre na Ovčari i u Voćinu te progon Hrvata iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci. Ideju “velike Srbije” sa zapadnom granicom Virovitica-Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima, a svojom je ekstremnom retorikom i huškačkim govorima mobilizirao i poticao na progon i ubijanje Hrvata i muslimana ne samo sebi podređene stranačke dobrovoljačke oružane jedinice, nego i druge srpske snage, smatra tužiteljstvo.

Glavni dokazi protiv Šešelja su njegovi ratnohuškački govori

Tužiteljstvo je na suđenju kao dokaze uvelo niz njegovih huškačkih govora i snimke obilazaka, u odori ili civilu, srpskih dobrovoljačkih postrojbi koje je poticao da pustoše i čine zločine u Hrvatskoj i BiH. Šešelj na tim snimkama objašnjava kako je mobilizirao dobrovoljce Srpske radikalne stranke i upućivao ih u, kako ih je nazivao, “srpske zemlje” u Hrvatskoj i BiH.

Među govorima mržnje koji su prikazani u sudnici su i oni iz 1991. – od plitvičkog govora u kojem je najavio da će se “kotrljati glave” preko mitinga u baranjskom Jagodnjaku na kojem je govorio da je to srpska zemlja, do govora u skupštini Srbije potkraj ’91. u kojem je pozvao na razmještanje JNA na granice “velike Srbije”, zauzimajući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve. Obrana granica “velike Srbije” na području Hrvatske bila je važnija “nego bojati se hoće li pritom pasti neke slučajne žrtve – pa “tko im je kriv – htjeli su rat, imaju rat”, kazao je tada Šešelj u Skupštini Srbije. U Vukovaru, pak, poručio je da “nijedan ustaša ne smije živ otići iz Vukovara”, a kako su tužitelji istaknuli – njegovi dobrovoljci “napravili su upravo ono što je Šešelj govorio”.

U Skupštini se u travnju 1992. zauzeo za progon Hrvata iz Vojvodine, a na mitingu u Hrtkovcima u svibnju ’92. na kojem je čitan popis Hrvata i Mađara koji moraju otići Šešelj je poručio da će” ako sami ne odu, organizirati prijevoz autobusima” do hrvatsko-srpske granice pa dalje neka idu pješice u “svoju lijepu”. Šešelj i njegovi suradnici na mitingu namjerno stvorili atmosferu straha u Hrtkovicima s nacionalističkom glazbom i naoružanim ljudima koji su u mjesto stigli u crnim četničkim uniformama te dovođenjem mase srpskih izbjeglica iz Hrvatske koji su poticani da Hrvatima daju adrese napuštenih srpskih kuća u Hrvatskoj. Na tom mitingu pročitana su imena “nelojalnih Hrvata” u Hrtkovcima, a mase su na Šešeljev govor aplaudirale i uzvikivale: “ustaše, napolje” i “ovo je Srbija”. Nakon toga govora Hrvati su masovno napustili mjesto, a Hrtkovci su preimenovani u Srbislavce.”Optuženi je namjeravao i uspio u sijanju straha među Hrvatima”, kazala je u završnim riječima tužiteljica Lisa Biersay. Iz Hrtkovaca je odselilo oko 700 od 1000 Hrvata.

Dokazujući njegovu odgovornost za vukovarske zločine, tužitelji su kao svjedoke izveli i Šešeljeve dobrovoljce i pripadnike srpskih snaga koji su opisali kako su dobrovoljci Srpske radikalne stranke sudjelovali u zločinima nad Hrvatima, te kako ih je Šešelj tijekom obilaska za vrijeme borbi za Vukovar ohrabrivao da ustraju i sam pucao na hrvatske snage. Šešelj je kazao da je Vukovar za njega Srbija kao i Beograd, opisujući ga kao najjače ustaško uporište. U sudnici su tužitelji pustili snimku jednog od zapovjednika JNA u Vukovaru Veselina Šljivančanina koji je govorio o “sjajnoj suradnji” sa Šešeljevim dobrovoljcima u ‘razbijanju’ hrvatskih snaga.

Šešelj je obilazio frontu u Vukovaru i njegovi govori u tom gradu i okolici bili su puni mržnje i nasilja i utjecali su na sve koji su ga slušali, a ne samo na njegove dobrovoljce, kazali su tužitelji koji su na suđenju izveli dokaze da su njegovi dobrovoljci otvoreno ubijali nenaoružane Hrvate u Vukovaru i okolici jer nisu imali vremena odvesti ih u sabirni centar u Veleprometu. Te zločine činili su bez ikakvog straha da će ih optuženi kazniti. Šešeljevi dobrovoljci, pod vodstvom Milana Lančužanina Kamenog, na Ovčari su sudjelovali i u mučenjima u hangaru i u ubojstvima. “Optuženi je povezan s fizičkim izvršiteljima tih zločina… i trud koji je uložio u završnom podnesku da se od njih distancira izniman je… ali tim tvrdnjama nedostaje vjerodostojnost”, poručila je tužiteljica Biersay.

Tužitelji su na suđenju dokazivali da je Šešelj, itekako svjestan pokretačke snage svojih zapaljivih govora, etiketirao Hrvate kao ustaše, a sve u BiH koji su se zalagali za opstanak te države islamskim fundamentalistima, kako bi poticao na njihov progon samo zato što su bili ‘pogrešne’ nacionalnosti i zato što su živjeli na zemlji za koju je optuženi mislio da je srpska.

“Tijekom čitavog sukoba u Hrvatskoj etiketirao je Hrvate i hrvatsko vodstvo kao ljude spremne da počine genocid. Termin ustaša koristio je kako bi s prijezirom ponižavao sve Hrvate… i kako bi postali ubilačka prijetnja Srbima… Njihovo uništenje postalo je opravdano”, kazala je u završnim riječima Biersay ističući da je Šešelj koristio stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu kako bi uplašio i mobilizirao Srbe i poticao ih na zločine nad Hrvatima.Šešelj je bio neumoran u svojoj promociji velike Srbije, neumoran u nazivanju Hrvata ustašama, neumoran u podrugljivom nazivanju Bošnjaka balijama, neumoran u tvrdnjama da Srbima prijeti genocid i neumoran u pozivima na osvetu, rekla je tužiteljica ističući da, kad se propaganda ponavlja, onda se pretvara u mržnju i nasilje.

U Srbiji je imao status medijske zvijezde i zato je njegova odgovornost veća, a njegove izjave i govori imali su za cilj ohrabriti Srbe na počinjenje zločina i osloboditi ih od odgovornosti ukoliko takve zločine počine, zaključak je tužitelja na kraju dokaznog postupka.

Šešelj i njegovi dobrovoljci ostavili trag zločina u Hrvatskoj i BiH

Na suđenju Šešelju, koje je započelo 2007., tužiteljstvo je izvelo 72 svjedoka kako bi dokazalo da je Šešelj poticao na progon, etničko čišćenje i ubojstva. Tužitelji su kao svjedoke izveli brojne žrtve, uključujući preživjele masakra na Ovčari i u Voćinu u kojem su sudjelovali Šešeljevi dobrovoljci. Svjedočili su i prognani Hrvati iz vojvođanskog mjesta Hrtkovci.

Uz govore mržnje kojima je dehumanzirao pripadnike drugih naroda Šešelj je organizirao 30.000 dobrovoljaca, koje je poslao u Hrvatsku i BiH gdje su činili zločine na području Vukovara, Zvornika, Sarajeva, Mostara, Nevesinja i Hrtkovaca.

Šešelj i njegovi sljedbenici ostavili su za sobom u Hrvatskoj i BiH trag zločina u nastojanju da etnički očiste dijelove dvije zemlje kako bi se ta područja priključila jedinstvenoj srpskoj državi, kazala je u završnim riječima tužiteljica Biersay. “Gdje su išli šešeljevci – činjeni su zločini, gdje su išli četnički vojvode – činjeni su zločini”.

Njegova djela dramatično su izmijenila nacionalnu sliku u općinama koje je uzimao za metu, ostavio je za sobom razaranja i pljačku, uništene vjerske ustanove i 905 ubijenih. Tužitelji su sucima poručili da za Šešelja nema olakotnih okolnosti jer nije pokazao kajanje za zločine a godinama ismijava i opstruira Haaški sud.

Sud je čuo i snimku Šešeljeve televizijske izjave u kojoj objašnjava kako su srpski radikali ostvarili kontakte i suradnju s MUP-om Srbije, Generalštabom i SDB-om te kako su njegovi dobrovoljci u vojarnama JNA dobivali oružje i bili uvježbani prije upućivanja u Hrvatsku i BiH, što je za tužitelje dokaz njegova sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu u kojem su bili uz bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i generali JNA Veljko Kadijević i Blagoje Adžić, dužnosnici SDB-a Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović, vođe pobunjenih hrvatskih Srba u Hrvatskoj i BiH Milan Babić, Milan Martić i Radovan Karadžić, dužnosnika MUP-a Srbije Radmilo Bogdanović te vođa paravojnih postrojba Željko Ražnatović Arkan.

Šešelj nije izvodio obranu jer sud nije ispunio njegove uvjete da mu bez nadzora financira troškove obrane i riješi status njegovih pravnih savjetnika. (Hina)

Objava PRESUDA NAKON 13 GODINA, TUŽITELJSTVO TRAŽI 28 GODINA ‘On je odgovoran za patnje desetina tisuća žrtava’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.