Piše: Hassan Haidar Diab

Vođa je imamov sin

Borci ISIL-a izveli su teroristički napad na zatvor u sirijskom gradu Al-Hasaka, u pokušaju da oslobode svoje borce. Bio je to prvi jaki napad terorističke organizacije Islamske države od njezina sloma 2019., koordinirani napad nakon tri godine u kojem su se oslanjali isključivo na ćelije spavača i bombaše samoubojice. U borbama je poginulo nekoliko stotina Kurda i ISIL-ovaca.

Prema glasilu ISIL-a Amaq, njihovi borci su u napadu na zatvor oslobodili 800 džihadista

Ovaj napad na zatvor zapravo je pokušaj podizanja morala sljedbenika terorističke organizacije Islamske države i povratka starim metodama koje su ubrzale njezin uspon 2014. ISIL se suočio s preprekama za opstanak kao tajni pokret koji djeluje u podzemlju, otkako je 2019. izgubio svoja posljednja uporišta u istočnoj Siriji. ISIL je u zadnje vrijeme nanio bolne udarce kako sirijskoj tako i iračkoj vojsci čiji su konvoji postali česta meta terorističke organizacije.

Iako je još 2017. objavljeno da je kalifat teritorijalno nestao, teroristička organizacija Islamska država većinu svojih boraca prebacila je u druge zemlje Jemen, Somaliju, Afganistan i Libiju. Ponovni napad Islamske države potvrđuje tezu mnogih analitičara i stručnjaka za islamski terorizam koji su tvrdili da nema mjesta opuštanju jer borba s takvom okrutnom ideologijom trajat će vječito.

Prema procjenama, samo u Iraku i Siriji danas ima više od 20 tisuća boraca ISIL-a i njihovih pristaša

Irak je, zbog svoje političke nestabilnosti postao plodno tlo za ponovni uspon ISIL-a gdje u ruralnim sredinama već ima na tisuće boraca. Snage sigurnosti Iraka, kao i šijitske džamije postale su njihove svakodnevne mete. Međutim, kako to obično biva, mediji se time ne bave dok se ne dogodi veći teroristički napad, što je dalo borcima ISIL-a da budu daleko od fokusa javnosti te se pregrupiraju i osnaže.

Nakon ubojstva osnivača terorističke organizacije Islamske države, kalifa Abu Bakra al-Baghdadija kojeg su krajem listopada 2019. ubili američki specijalci u Siriji na čelo te skupine došao je Amir Muhammad Sa’id Abdal al-Mawli o kojem zapadne i američke obavještajne službe ne znaju gotovo ništa osim da je rođen 1976. u iračkom gradu Mosulu, u kojem je njegov otac bio imam u džamiji. Stekao je magisterij iz islamskih znanosti i koristio je svoju znanstvenu akreditaciju kako bi se uzdigao u ISIL-u kao vjerski sudac. Kao i njegov prethodnik, Al-Mawli se smatra nemilosrdnim i tvrdoglavim vođom terorističke organizacije Islamske države koji je nastavio s Al-Baghdadijevom strategijom.

Ne koristi tehnologiju

Za razliku od Al-Baghdadija, Al-Mawli je oprezniji i samo nekoliko njemu najbližih ljudi znaju kamo se kreće i tko je zapravo on. Al-Mawli, ali i njegovi suradnici ne koriste nikakvu tehnologiju ni pametne telefone kako ih se ne bi moglo locirati. Još uvijek koriste rukom pisane poruke bez obzira na to koliko ta poruka dugo putovala. Za razliku od Al-Baghdadija koji se često pojavljivao u javnosti, Al-Mawli još uvijek nije javno pokazao svoje lice. Štoviše, zabranio je objavljivanje audiozapisa svojih govora da ga tajne službe ne bi razotkrile.

Objava Povratak džihadista ISIL-a, u napadu u Siriji oslobodili 800 zatvorenika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dužnosnik je to rekao očekujući masovni pokret izbjeglica iz sirijske pokrajine Idliba gdje se nalazi milijun raseljenih ljudi.

Turska policija, obalna straža i graničari dobili su naredbu da se drže po strani, rekao je dužnosnik.

Ranije u četvrtak lokalni sirijski guverner objavio je da su u napadu na tursku vojsku u Idlibu ubijena devetorica vojnika.

No, Sirijski opservatorij za ljudska prava prenio je da su smrtno stradala 34 vojnika, u eskalaciji koja bi mogla izazvati oštar odgovor Ankare.

Guverner pokrajine Hatay koja graniči sa Sirijom za napade je optužio snage sirijskog predsjednika Bašara al-Asada.

Turski predsjednik Recep Tayip Erdogan je u četvrtak navečer sazvao izvanredno zasjedanje vijeća sigurnosti u Ankari na kojem su bili ministar obrane i šefovi tajnih službi.

Prema turskim medijima, razgovaralo se o stanju Idlibu.

Turska je poslala tisuće vojnika u tu graničnu sirijsku pokrajinu i izvršila invaziju bez presedana kako bi podržala pobunjenike protiv ofenzive predsjednika Asada.

Gotovo milijun Sirijaca prebjeglo je u posljednja tri mjeseca, u najvećem egzodusu od početka rata.

Prema opservatoriju, vladine snage su uz pomoć ruske vojske zauzele u posljednja tri dana oko 60 posto područja u južnom Idlibu i u susjednoj pokrajini Hami.

Raniji pregovori Ankare i Moskve o smirivanju sukoba u Idlibu nisu polučili značajniji rezultat.

(Izvor: HINA)

Objava Turska je odlučila da više neće zaustavljati izbjeglice iz Sirije koji kopnom i morem pokušavaju stići u Europu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Bit će to, ispostavit će se, posljednja poruka kćerke iz Sirije majci u Sarajevu.

Četverogodišnja djevojčica Iman kćerka je Ilde i Aldina Alibašića iz Sarajeva. Alibašić je poginuo u Deir-ez-Zoru početkom 2019. godine, boreći se na strani tzv. Islamske države. Rođena je u januaru 2015. godine u Manbidžu, u Siriji. Danas Iman i stotine druge djece u kampovima u Siriji zovu nevidljivom djecom “kalifata”.

Nakon poruke 1. marta, nastupila je tišina. Samrin odgovor neko je pročitao osam dana kasnije.

Poslije toga od Ilde, do danas, ništa, kaže Samra za Radio Slobodna Europa (RSE), dok pokušava naći tačne informacije o tome šta se zapravo desilo njenoj kćerki i gdje je njena unuka.

U međuvremenu, različite informacije su nalazile put do Samre. Prvo su pojedini bh. mediji objavili kako je Ilda, zajedno s Iman i jednogodišnjim sinom te svekrom i svekrvom (Behudinom i Indirom Alibašić) izašla iz Baguza i odvedena u najveći kamp koji kontrolira kurdska administracija Al-Hol, kod grada Hasaka.

“Ja sam se tad obradovala, ponadala sam se da će iz tog kampa ipak jednom doći i kući. Skoro smo pa slavili, bili smo radosni. Mislila sam kako ću ih zagrliti, držati u svom naručju nakon toliko godina. Sve što svaka majka želi jeste da se nikad ne odvaja od svoje djece, da im pruži ljubav”, priča Samra.

Onda su stigle drukčije vijesti. Žene porijeklom iz Bosne i Hercegovine koje jesu odvedene iz Baguza u kamp Al-Hol napisale su u rijetkim porukama svojim članovima porodica da je Ilda poginula, a uz nju i njen jednogodišnji sin, svekar i svekrva. Napisale su da su oni među onima koji su nastradali u Baguzu tokom bombardiranja.

‘Svi su šehidili, samo mala Iman ostala’

“Svi su šehidili, samo mala Iman ostala“, glasila je poruka Bosanki iz Sirije. Upravo tih dana, na Twitteru se pojavila fotografija djevojčice iz Baguza, povrijeđenog lica, zamotane u deku. Izvori s kojima RSE ima kontakte kazali su da je na fotografiji upravo Ildina kćerka Iman. Fotografiju s Twittera kasnije su podijelili su i strani novinari, humanitarni radnici, a regionalni direktor Međunarodnog komiteta Crvenog križa za Bliski Istok ispod fotografije napisao da rade sve da pomognu djeci bez roditeljskog staranja.​

Iman je iz Baguza sa sobom povela žena iz Sirije, zajedno sa svojom djecom, nakon čega su svi smješteni u kamp Al-Hol, govore izvori bliski RSE.

“Bila sam u Ildinoj sobi, gledam njene slike, kad me nazvala jedna žena i rekla da mi mora nešto reći i da joj oprostim što je ona ta… Pitam je šta je, kaže, svi su poginuli osim Iman. Ona je kod neke Sirijke, ona je uzela”, kaže Samra, koja je nakon ovoga odlučila da, iako ne zna zapravo šta se zaista dogodilo s njenom kćerkom, uradi sve da nađe unuku Iman, u slučaju da je sama.

“Treba ovo sve izdržati, sklopim oči, nju vidim… Ildu, kao da mi leži na onoj livadi, u onom crnom čadoru, dijete pored nje. I kako to dijete, ta curica, ako je to tako, bez igdje ikoga. Još ako nju izgubim… Ne znam je li to tačno Iman, čula sam dvije priče od osoba koje su u kampu. Ne znam šta je bilo s Ildom, ne znam. Da mi hoće neko nešto javiti, potvrditi.”

Samrina kćerka Ilda u Siriju je otišla 2013. godine. Prvo je njen muž Aldin Alibašić otišao sam, rekavši Ildinim roditeljima da ide raditi u Tursku, tada je radio kao IT za jednu firmu iz Sarajeva. Nakon pet-šest mjeseci, Aldin se vratio po Ildu i svoje roditelje.

“Ona i Aldin se znaju iz osnovne škole, počeli su se kasnije zabavljati. Poslije je ona htjela da se pokrije kad je upisala fakultet. Bilo nam je iznenađenje kad je rekla da hoće da se uda za Aldina, bili su mladi, ali smo prihvatili to. On je došao po nju i počeli su živjeti zajedno. Vremenom smo prihvatili to, počeli su dolaziti kod nas, mi kod njih”, priča Ildina majka Samra za RSE.

“I do godinu dana smo vjerovali da žive u Turskoj. Sve dok mediji nisu objavili da je Aldin Alibašić odveo cijelu porodicu u Siriju, gledali smo to na televiziji. Ilda se javljala i govorila da su u Turskoj, da im je lijepo, nikad nismo primijetili da nešto nije uredu. Poslije te emisije, pisali smo joj, pitali, onda se ona počela rjeđe javljati. Nije htjela reći gdje su. Poslije nam je ispričala da su prvo bili u mjestu Pendik na granici s Turskom, pa u Mambidžu, Al-Babu, Idlibu, pa onda dole u Al-Babu, kod Deir-ez-Zora. I na kraju u Baguzu.”

Nakon oslobađanja Baguza, o Ildi, njenom svekru i svekrvi, kao i jednogodišnjem sinu, zvanično ne zna se ništa. Za Iman se pretpostavlja da je među stotinama druge djece njezine sudbine u Al-Holu, a posljednje informacije koje je Samra dobila ukazuju da je djevojčica medicinski zbrinuta.

‘Djeca su žrtve rata i ne smiju biti kažnjeni za bilo šta’

Od 74.000 ljudi u kampu Al-Hol, većina su djeca, čak 65 posto. Oko 7.000 djece je stranog porijekla, odnosno roditelji su stranci. Nekoliko stotina djece u ovom prenatrpanom kampu je bez ikakvog roditeljskog staranja.

Joelle Bassoul, regionalna menadžerica za medije iz Save The Children organizacije koja djeluje u tri kampa u sjeveroistočnoj Siriji, za Radio Slobodna Evropa kaže da bi djeca, posebno bez roditeljskog staranja trebala biti prioritet kad je riječ o repatrijaciji u zemlje porijekla.

“Zabrinuti smo za dobrobit djece, ta djeca nisu odgovorna za posljedice svojih roditelja. Svako dijete bi trebalo imati jednaka prava i mogućnosti. Pozivamo zemlje da repatriraju svoje državljane, da se posvete rješavanju pitanja djece bez roditeljskog staranja kojih je u Al-Holu 335, prema podacima UN-a. Oni su žrtve rata i ne smiju biti kažnjeni za bilo šta”, rekla je Bassoul.

Humanitarni radnici sreću se s ozbiljnim traumama kod djece. Iz Save the Childrena kažu da im je neophodna psihološka pomoć, ali i da se čim prije sklone od sredine u kojoj su bili izloženi nasilju.’Pozivamo zemlje da repatriraju svoje državljane, da se posvete rješavanju pitanja djece bez roditeljskog staranja kojih je u Al-Holu 335, prema podacima UN-a.’- Joelle Bassoul, menadžerica Save The Childrena​

“Djeci treba mirna i sigurna okolina. Djeca moraju imati pristup normalnoj psihološkoj pomoći, a to nemaju ni sirijska djeca, a kamoli djeca stranih državljana. Jedini način da ova djeca ostvare svoja prava jeste u njihovim domovinama. Pitanje je šta su sve djeca proživjela, pokazuju znakove psihičke nestabilnosti, oni se moraju oporaviti od onoga što su vidjeli i doživjeli. Posebno je teško sa djecom bez roditelja, njima je jako teško pomoći. Imamo situacije da je npr. jedna žena iz neke evropske zemlje sa sobom uzela nekoliko djece različitih nacionalnosti, neka od njih ne znaju arapski, niti engleski, ne znamo čak ni odakle, ne možemo utvrditi koje su nacionalnosti i što se s njima zapravo dogodilo”, kazala je Bassoul.

Utvrđivanje identiteta ove djece je skoro nemoguće u ovom trenutku, jer u dijelu gdje su kampovi, koji kontroliraju kurdske snage, nema ambasada niti konzularnih predstavništava, zato iz humanitarnih organizacija apeliraju da se zemlje porijekla uključe i počnu proces repatrijacije svojih državljana i djece od kojih su mnoga rođena u Siriji.

“Strankinje nisu u istom dijelu kampa Al-Hol, one su odvojene, prisutni smo i tamo, ali kod neke djece je nemoguće utvrditi identitet, nacionalnost.”

Dosad su zemlje bile spore u repatrijaciji državljana, a neke su odbile prihvatiti ljude koji su otišli u Siriju i Irak. Izuzetak je Kosovo koje je iz Sirije repatriralo 110 ljudi, od kojih četvero boraca, 32 žene i 74 djece. Vraćeno je još devetero djece koja su izgubila roditelje u ratu.

Osim Kosova, Njemačka je prihvatila više od desetero djece i Francuska petero siročadi.

Bosanska siročad u Al-Holu

Prema nekim izvorima, najmanje četvero djece bosanskih državljana je u Al-Holu bez roditeljskog staranja, te još dvoje djece žene porijeklom iz BiH koja je živjela u Austriji. Agonija porodica poput one koju proživljava Samra je sve teža, kako kažu, jer nemaju nikakvih zvaničnih informacija, niti se imaju kome obratiti.

“Prosto ne mogu da vjerujem. Isplačem se, odjednom tajac. Ne znam šta da mislim. Brinem se za to dijete, s kim je, boli li je šta, nedostaju li joj roditelj, ne zna jezik, ona zna bosanski, ne zna arapski. Šta dijete od četiri godine… ne znam. Sutra bih išla tamo, ali šta onda. Ne znam. Visim u zraku, ništa ne znam”, kaže Samra koja, u slučaju da je istina da joj je kćerka poginula, želi makar unuku vratiti u BiH.

Samra se obratila Međunarodnom komitetu Crvenog križa. Pisala je o Iman i Ildi, te o informacijama koje je dobila o tome da je Iman sa ženom iz Sirije.

“Nadam se da će neko nešto javiti, da će naći Iman, ili Ildu ako je živa, ako je u nekom od kampova. Rekli su da su moja pisma proslijedili u Siriju.”

U razgovoru s Elmirom Camićem iz Međunarodnog komiteta Crvenog križa u Sarajevu, saznali smo da je samo u kampu Al-Hol više od 74.000 ljudi, od toga 60.000 njih je stiglo u posljednja tri mjeseca, 90 posto su žene i djeca.

„U kamp dolaze jako iscrpljeni, izgladnjeli, istraumatizirani često, čak i ranjeni. Humanitarna situacija je jako loša. Kapaciteti za smještaj već odavno nisu dovoljni, porodice s djecom moraju spavati pod otvorenim nebom. Prema nekim informacijama, već deseci djece su umrli zbog ovakvih uvjeta i neadekvatne njege. Posebno smo zabrinuti za djecu bez roditeljskog staranja, a njih je nekoliko stotina. Djeca su najmanje kriva za bilo šta što se desilo i zaslužuju iskrenu i poštenu mogućnost za integraciju u društvo. To zahtijeva ozbiljan i stručan pristup i bilo kakva dehumanizacija ili stigmatizacija je možda najveći izazov po tom pitanju. Mi iz Međunarodnog komiteta smo spremni pružiti stručnu pomoć tamo gdje je ona potrebna i moguća.”

Bosna i Hercegovina se s pitanjem povratka bh. državljana suočila tokom 2018. godine, kada je i najavljeno formiranje koordinacionog tijela pri Vijeću ministara zaduženog za povratak bh. državljana koji su ili u zarobljeništvu ili u kampovima za žene i djecu. Dosad je u BiH deportiran jedan bh. državljanin. Riječ je o Ibri Ćufuroviću koji je u zatvoru na sjeveru Sirije bio 17 mjeseci.

O djeci i ženama se ne govori iako je u kampu Roj na sjeveru Sirije, pretpostavlja se, oko 31 bh. državljanin. U najvećem kampu Al-Holu je oko 43 žene s djecom iz BiH. Još četvero djece je bez roditeljskog staranja. Jedna od njih mogla bi biti djevojčica Iman.

Iman na arapskom znači vjerovanje i dok, kako kaže, dnevno stotinu puta gleda djevojčicu, na jednoj fotografiji nasmijanu, na drugoj povrijeđenu i preplašenu, njena nana Samra u Sarajevu čvrsto vjeruje da će pronaći Iman i, ako je istina ono što je čula o smrti Imanine majke i mlađega brata, barem nju čim prije dovesti na sigurno, piše RSE.

Objava DJEVOJČICA IZ BiH ‘DIJETE KALIFATA’: Svi su poginuli osim nje! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

– Pratit ćemo situaciju. Već smo zatražili od Predsjedništva BiH da nam odobri angažovanje pripadnika Oružanih snaga, ali inženjerskih jedinica, dakle ne pripadnika s oružijem, nego onih koji će zapriječiti nelegalne prelaze preko kojih dolazi do nelegalnog prometa migranata iz Srbije – kazao je Zvizdić.

Naveo je kako nema nikakvog razloga da predstavnici MUP-a RS, zajedno s predstavnicima MUP-a kantona i predstavnicima MUP-a Federacije BiH ne budu na ispomoći Graničnoj policiji.

– Nama treba novih 200, 300, 400, 500, 1.000 policajaca na granici, zajedno sa predstavnicima inžinjerskih jedinica da zapriječimo i zatvorimo granicu – smatra Zvizdić.

Istaknuo je da nije istina da je u BiH 200 hiljada migranata, niti da je ušlo 200 hiljada migranata. Od januara 2018. godine do danas ušlo je oko 25-26 hiljada, ali trenutno ih je manje od 4.000 u BiH.

– Mi smo završili naš dio posla koji su tražili kantoni, posebno Unsko-sanski kanton, preuzeli smo upravljanje svim centrima na području USK, ali u smislu kućnoga reda. Od ukupno 13 miliona eura koji su odobreni Bosni i Hercegovini, BiH je dobila na raspolaganje, kao institucije BiH, samo dva miliona, 11 su dobile međunarodne organizacije i mi nemamo nikakvu kontrolu nad utroškom tih sredstava – naglasio je Zvizdić.

Napomenuo je da to rade UNHCR, IOM, itd., oni iznajmljuju prostor, vrše smještaj izbjeglica.

– Mi tražimo da se ta sredstva ne dodjeljuju njima, nego da se ta sredstva dodjeljuju institucijama BiH kako bi ukupno mogli da kontrolišemo taj proces. Proces migranata se još uvijek kontroliše, ne znamo šta će se desiti ako krene novi talas iz Grčke. Pratit ćemo situaciju i naravno da ćemo sve više zatvarati granice BiH prema istoku, ako granice BiH prema zapadu budu zatvarane. U recipročnom odnosu ćemo to raditi – naveo je predsjedavajući Vijeća ministara BiH.

Dodao je da je smanjen priliv ljudi koji su kao turisti dolazili u Srbiju, a onda kao migranti prelazli u BiH. Njih je bilo više od 4.500.

– Sa vlastima Republike Srbije to polako dogovaramo i taj broj se polako smanjuje. Ali pratit ćemo situaciju. S druge strane, želim oštro da demantujem da nije riječ ni o kakvim hiljadama potencijalno opasnih terorista koji se vraćaju u BiH iz Sirije – kazao je Zvizdić.

Istaknuo je da je to jedna neistina, “to je stvarna laž usmjerena protiv interesa BiH”.

– Vratilo se do sada 46, još uvijek se u Siriji nalaze oko 104 državljanina BiH, od čega je 58 žena i djece. Mi ćemo ih sustavno preuzimati u saradnji i dogovoru sa našim međunarodnim partenerima – naveo je Zvizdić.

Stvar je, kaže on, još uvijek pod kontrolom, “ne garantujemo da će ostati ako je istina da će Grčka otvoriti granice i pustiti desetine hiljada migranata da krenu prema Balkanu i balkanskoj ruti”.

– U potpunosti pratimo situaciju i sasvim sigurno ćemo moći kontrolisati to pitanje i u narednim mjesecima – zaključio je Zvizdić.

Objava U Siriji još uvijek 104 državljanina BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Papa Franjo pozvao je u nedjelju svjetske čelnike da ponovno ulože napore u uspostavljanje mira u Siriji te dodao kako je duboko uznemiren jer se nisu uspjeli dogovoriti u pogledu zajedničkog plana o okončanju krvoprolića u toj zemlji.

“Pozivam ponovno sve svjetske lidere…, kako bi prevladali mir i pravda”, kazao je u tjednom obraćanju vjernicima okupljenim na Trgu svetoga Petra.

“Duboko sam uznemiren zbog trenutačne situacije u svijetu, jer, unatoč svim sredstvima što ih svjetska zajednica ima na raspolaganju, ta ista zajednica ima poteškoća u dogovoru u pogledu zajedničke akcije koja bi rezultirala mirom u Siriji i ostalim regijama u svijetu”, rekao je Papa.

Prošle je nedjelju Franjo osudio navodni kemijski napad za koji se sumnjiči sirijski režim. Kazao je da je riječ o neopravdanoj upotrebi “instrumenata uništenja”.

Sjedinjene Države, Francuska i Velika Britanija u noći na subotu ispalili su stotinjak projektila na Siriju, želeći na taj način kazniti sirijski režim zbog razvoja kemijskog programa.

Riječ je o najvećoj intervenciji zapadnih zemalja protiv Sirije koju podupiru Rusija i Iran.

(Izvor: Hina)

Objava Papa duboko uznemiren zbog Sirije, želi da se tamo uspostavi trajni mir pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ruski veleposlanik Aleksander Zasipkin je u komentarima objavljenima u utorak navečer rekao da su se njegove riječi odnosile na izjavu ruskog predsjednika Vladimira Putina i ruskoga zapovjednika oružanih snaga.

Ruska vojska rekla je 13. ožujka da će odgovoriti na svaki američki napad na Siriju, ciljati svaki projektil i lansirno mjesto odakle se izvodi napad. Rusija je najjači saveznik Bašara al Asada.

SAD i njegovi saveznici razmatraju hoće li napasti Siriju zbog navodnog kemijskog napada u pobunjeničkoj Dumi pored Damaska u subotu za koji su liječničke organizacije rekle da je usmrtio desetke ljudi.

“Napadne li SAD, tad će … projektili biti srušeni, kao i mjesto odakle su ispaljeni”, rekao je Zasipkin  za Hezbolahovu televiziju Al-Manar, govoreći na arapskome. Također je rekao da sukob treba biti isključen i “stoga smo spremni održati pregovore”.

Rusija i SAD uzajamno su blokirali pokušaje da se pokrene međunarodna istraga o kemijskom napadu u Siriji.

Američki predsjednik Donald Trump otkazao je planirani put u Latinsku Ameriku ovaj tjedan kako bi se umjesto toga fokusirao na incident u Siriji, rekla je Bijela kuća.

Trump je u ponedjeljak upozorio da će nakon što se ustanoviti odgovornost za napad u Siriji slijediti brz i silovit odgovor.

(Izvor: HINA)

Objava Rusi otvoreno prijete: ‘Svaki američki projektil ispaljen na Siriju bit će srušen’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Izraelski zračni udari na Siriju “najjači od 1982.” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pečenković je tri mjeseca proveo u pritvoru, ali protiv njega nije podignuta optužnica. Njegova obitelj, otac, majka i dva brata su otišli na sirijsko ratište. Čuo je da su otac i jedan brat poginuli. Za ostale ništa ne zna.

Osim ove priče, u emisiji TV Justice govori se i o tome kako se bh. vlasti i Islamska zajednica bore protiv ekstremizma.

Prenosimo prilog Detektor.ba:

Objava TV Justice: Kako Bošnjaci u BiH upadaju u ralje ekstremizma – Od Maoče do Sirije pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

AZAZ, Sirija, 21. siječnja 2018. (Hina/Reuters)

Objava Turske kopnene snage ušle u sirijsku pokrajinu Afrin pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Turske oružane snage i zračne snage međunarodne koalicije su pokrenule vojnu operaciju s namjerom da očiste okrug Jarablus u pokrajini Alep od terorističke organizacije Daech (arapski akronim za IS), saopćio je ured turskog premijera.

Novinska agencija Anadolija je precizirala da su operacije počele u 04.00 sata po lokalnom vremenu (01.00 sati po srednjoevropskom), a cilj im je da “pojača sigurnost na granici i sačuva integritet Sirije”.

Kasno u utorak, Turska je saopćila da je spremna da podrži operaciju da bi se istjerao IS iz Jarablosa, nakon što su jučer granate i rakete pogodile  tursko selo Karkamis i pogranični turski grad Kilis, nešto zapadnije. Na to granatiranje odgovorila je turska artiljerija otvarajući vatru na položaje IS-a. Oko 60 granata pogodilo je četiri položaja IS-a u Jarablusu.

Do bombardiranja je došlo u vrijeme dok su stotine sirijskih pobunjenika uz podršku Ankare pripremale s turske strane granice ofanzivu kako bi zauzele Jarablus, posljednju tačku prolaza koju kontrolira IS na tursko-sirijskoj granici, navodi Sirijski opservatorij za ljudska prava, pozivajući se na pobunjeničke izvore.

Ova operacija je motivirana nastojanjem Ankare da spriječi preuzimanje kontrole od strane kurdskih milicija na tom području,  te “da otvori  koridor za umjerene pobunjenike”, navodi AFP, pozivajući se na neimenovanog turskog zvaničnika.

Objava Na tursko-sirijskoj granici počela ofanziva za oslobađanje Jarablusa od IS-a pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.