Život svete Lucije isprepleten je mnogim legendama i danas ne možemo sa sigurnošću procijeniti što je od toga povijesno istinito, ali je njezin kult unatoč tome vrlo raširen u svijetu, pa je tako riječ o svetici koja je vrlo omiljena i u hrvatskome puku, gdje se od milja naziva svetom Lucom.

Osim štovanja, zahvaljujući ranijim vremenima kada je liturgijska godina sa svojim blagdanima bitno utjecala na sav društveni i obiteljski život, rašireni su različiti običaji, od kojih je najpoznatiji onaj da se na spomendan svete Lucije sije božićna pšenica.

Sveta je Lucija prema predaji rođena u Sirakuzi na Siciliji oko 280. god., u imućnoj plemenitaškoj obitelji, ali joj je majka Eutihija bolovala od neke teške bolesti koja se u ono vrijeme smatrala neizlječivom, što je bitno utjecalo na životni put buduće svetice.

Zaručnik je predao na mučenje

Naime, Lucija je nagovorila majku da njih dvije pođu na hodočašće na grob svetoj Agati u Kataniju, kako bi isprosile ozdravljenje, a ondje se Luciji ukazala sv. Agata i objavila da će majka ozdraviti, a Lucija podnijeti mučeničku smrt.

Predaja nadalje navodi kako je to iskustvo bitno utjecalo na Lucijino još veće osnaženje vjere, te je kao zahvalu za majčino ozdravljenje odlučila prodati sve što je imala i podijeliti siromasima, a sama primiti zavjet djevičanstva, iako je bila zaručena.

Ta je odluka razljutila njezinog zaručnika, koji ju je prijavio poganskim vlastima da je kršćanka, a nakon što se nije htjela odreći vjere, predana je na mučenje, a potom i ubijena. Bilo je to 304. god. u njezinom rodnom gradu.

Očarani ljepotom očiju

Prema legendi, vojnici su ju nakon presude trebali odvesti s mjesta osude, ali ju nisu mogli ni pomaknuti, iako je bila vezana užima i upregnuta u jaram volova. Bijesan zbog toga, upravitelj je naredio da ju spale, ali ju ni vatra nije dotakla, nego je umrla tek nakon što joj je jedan od vojnika bodežom izbo vrat. Ponekad se navodi kako su je prije toga oslijepili.

Jedna od legendi kaže i kako je jedan od njezinih prosaca bio očaran ljepotom njenih očiju i nikako nije mogao smiriti svoju pohotu, a kako bi to prekinula sveta si je Lucija iskopala oči i poslala ih mladiću, na što se on postidio pod teretom grižnje savjesti, ali je istovremeno i oduševljen tolikim svjedočanstvom vjere i sam postao kršćanin.

Stoga je razumljivo da se sveta Lucija u ikonografiji najčešće prikazuje s očima na pladnju ili tako da ih drži na neki drugi način. Ponekad se u umjetnosti prikazuje i s bodežom i vidljivim ranama na vratu, a ponekad i sa svjetiljkom u ruci, simbolom božanske mudrosti, a isto se povezuje sa značenjem njezina imena, po kojemu Lucija dolazi od lat. lux što znači svjetlo, te je dosljedno sveta Lucija Svijetla, ona koja svijetli.

Koliko je njezin blagdan bio važan u srednjem vijeku svjedoči podatak da je to bio proglašen dan za sklapanje ugovora i za primirja raznih vrsta

Do danas je ostao sačuvan običaj u narodu da se od spomendana svete Lucije preostalih 12 dana do Božića promatra s obzirom na vremensku prognozu, gdje svaki dan predstavlja redom mjesece u godini, te se dosljedno vjeruje kakvo je vrijeme toga dana, takav će biti i cijeli mjesec.

Uz to, raširen je običaj da se na Dan svete Lucije sije pšenica, kako bi do Božića dosegnula najveću ljepotu i krasila stol, prostor ispod bora, pored jaslica ili neko drugo prikladno mjesto.

Ta se pšenica običava kod nas vezati hrvatskom trobojnicom, a ponegdje se u sredinu ostavi udubina kako bi se u nju (odnosno u manju čašicu, npr. za rakiju) mogla staviti svijeća i paliti uz obiteljsku molitvu kroz svete božićne dane, počevši od Badnje večeri. Ponegdje je običaj da se stave tri svijeće u veću čašu.

Sveta se Lucija štuje kao zaštitnica slijepih i slabovidnih osoba, onih koji su oboljeli od bolesti očiju, kod grlobolje, krvarenja, zaštitnica je pisaca, seljaka, sedlara i trgovaca, kovača, lađara itd., a u njezinom rodnom gradu nalazi se poznata bazilika svete Lucije, stjecište mnogih hodočasnika.

/Izvor: Vjera i djela/

Objava Sveta Lucija: Blagdan kad se sije božićna pšenica pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sv. Lucija (13. prosinac) ima opsežan folkloristički sadržaj. Jedan dio običaja vezan je za sam njezin kult, drugi dio nema s njenim kultom ništa zajedničko.

Toga dana obavezno je izvjesno suzdržavanje, apstinencija. Ženski svijet, osobito majke, poste. Ne rade se tzv. ženski poslovi. Vjerovali su što se uradi, neće biti dugotrajno: Molj će pojist! Nemoj bona danas radit, izišće moljci, ne će biti trajno!

U vezi s ovom apstinencijom kultne naravi u isto vrijeme mole se različite molitve sv. Luciji. U Kranjčićima i selima župe Uzdol molilo se: Triba se molit izme (radi) očiju, da Bog dadne dobre oči i dobru pamet.

Dan sv. Lucije početni je dan za izvjesne poslove, koji se moraju vršiti. Zbog toga je u nekim ramskim selima sv. Lucija imala nadimak drvarica, jer je to bilo krajnje vrijeme za opskrbljivanje kuće drvima, jer se za božićne blagdane ne ide u drva.

Od Svete Lucije pa do Božića dobro se pazilo kakvo je vrijeme, a u nekim ramskim selima (Rumbocima, Kovačevu Polju, Varvari, Šćitu, Ripcima) zvali su ove dane oci. Dvanaest dana prije Božića, određivali su kakvo će vrijeme biti kroz godinu, a to se provjeravalo u vremenu od dvanaest dana poslije Božića koje su nazivali svidoci ilićefili. U Krančićima i još nekim selima uzdolske župe, za sv. Luciju bi stavljali drveni sud među prozore i u njega sol. Tu bi stajala dvanaest dana. Ako pocrni, bit će kišna, ako ostane bijela, bit će vedra i sušna godina.

Ovo je dan kada se sije i pšenica za Božić.

Sveta Lucija u sjevernoeuropskim zemljama

Tako će Sveta Lucija predvidjeti za koga će se mlada djevojka udati.

Objava Sveta Lucija i narodni običaji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja. Kroz svu kršćansku povijest štuje se među kršćanima kao mnogostruka zaštitnica – slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača.

Postoji malo pouzdanih podataka o njezinu životu ali kako predaja kaže, dok je još bila djevojčica, otac ju je obećao nekom bogatom mladiću za ženu. Otac je ubrzo umro, a i majka Eutihija joj se teško razboljela. Velik dio imetka potrošile su na liječnike, ali joj nitko nije mogao pomoći. Bolest nije prestajala. Tada su Lucija i njezina majka krenule na grob svete Agate u Kataniju.

Došavši tamo, Luciji se ukazala sveta Agata i rekla joj: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” Lucijina majka je zaista ozdravila.

U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova.

Majka ju je savjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: ”Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima.

Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima.

Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da se žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima: ”Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.”

Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ”Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.”

Onda joj se sudac rugao zato što je rekla da iz nje govori Božji Duh. Lucija je dalje svjedočila: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga.” Okrutni sudac joj je tada zaprijetio da će je na silu osramotiti u javnoj kući, pa da će je ostaviti Božji Duh. Na to mu je ona odgovorila: “Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu.

Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.” Kad je sudac pokušao odvesti Luciju u kuću bludnica, nisu je mogli maknuti s mjesta.

Predaja kaže da je jaram volova nije mogao pokrenuti. Kada je nije uspio osramotiti na ovaj način, naredio je da je poliju vrelim uljem i smolom pa da je zapale.

No, vatra nije dolazila do nje, već je stajala poput proljetne ruže. No, kako tvrdo ljudsko srce nema smilovanja, dao joj je probosti vrat mačem.

Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku. Prije smrti uspjela je primiti euharistiju i predvidjela je skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana.

Njeno predviđanje vrlo se brzo ostvarilo. Krajnji čin mučenja bilo je vađenje njenih očiju, ali nekim čudom ona je uspjela vidjeti i bez očiju.

Jedna druga legenda svjedoči da je jedan mladić bio očaran ljepotom Lucijinih očiju. Lucija je tada sama sebi iskopala oči, da ih pošalje nasrtljivom mladiću kako bi ga se riješila. Mladi poganin je bio toliko ganut Lucijinom gestom da je i sam postao kršćaninom i svjedokom vjere koju je Lucija djelom pokazala. Predaja kaže da joj je Bog dao nove oči. Stoga se Lucija prvenstveno smatra zaštitnicom slijepih i slabovidnih.

U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti svetu Luciju vrlo često prikazuju s pladnjom i parom očiju na njemu. Narodna tradicija je povezala ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju s najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa.

Pripisivali su joj posebnu moć – sveta Lucija bi zimskom suncu povratila snagu – svjetlost, da bi moglo ponovno zagrijati promrzlu zemlju iz koje bi niknuli novi plodovi.

Molitva svetoj Luciji za zdravlje očiju

O sveta Lucijo, čije ime znači svjetlost, pun pouzdanja dolazim preda te tražeći te svetu svjetlost koja će mi vratiti oprez u izbjegavanju putova i grijeha i tame zabluda.

Pomoću tvog milosnog zagovora, molim te za milost ( … ) i očuvanje svjetla u mojim očima, kako bih ga uvijek koristio u skladu s Božjom voljom, a da ne ozlijedim svoju dušu.

Dopusti, o blagoslovljena Lucijo, da poslije iskazanog divljenja i hvale za tvoju moćnu zaštitu na zemlji uzmognemo se na kraju pridružiti k tebi u raju vječne svjetlosti božanskog Janjeta, tvog milostivog zaručnika Isusa.
bitno.net

Objava Sveta Lucija – navjestiteljica božićnog svjetla pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.