Ljudi iznenađenja za svijet

Na oltaru su uz preč. Matiju koncelebrirali i domaći svećenici, a tijekom prigodne propovijedi preč. Matija je kazao: “Uistinu, Ivan što znači Bog je milosrdan, netko je neredovit, neuobičajen i to u svakom smislu. I baš u tom neredovitom najavljuje se prisutnost i identitet Krista Spasitelja. Što se nas tiče, nije teško vidjeti da smo u svome kršćanstvu premalo neuobičajeni. Kao da svi znaju što imamo reći i što nam je činiti. U društvu u kojem živimo gubimo ulogu, jer čak i kada se svim silama trudimo pokazati zauzetost, postajemo dio predviđenog i nevjerodostojnoga življenja kršćanske posebnosti” te dodao kako nas stoga Ivanov put poziva da budemo ljudi iznenađenja za svijet.

“Mislim da kao vjernici imamo što reći i da kao vjernici imamo što činiti. Baš ono što svakoga dana čujemo da nam valja činiti Njemu na spomen. U svakoj svetoj misi, u euharistiji, naći ćemo mjesto zajedništva koje danas i ovdje gledamo. Naći ćemo mjesto mira i radosti, kojim mi kršćani možemo i trebamo preobraziti ovaj svijet i kojim postajemo ljudi iznenađenja za ovaj svijet. S tim mislima neka nas sve prati zagovor svetog Ivana Krstitelja, u tom pothvatu koji je pred nama”, zaključio je preč. Matija.

Pod misom je pjevao mješoviti župni zbor. Kao i proteklih godina veliki broj vjernika iz Ramskog dekanata i šire okupio se u župi Uzdol, a mnogi su zapalili svijeće i molili u Memorijalnom centru i odali počast žrtvama Uzdola.

Ivan Krstitelj

Crkva 24. lipnja slavi rođenje Sv. Ivana Krstitelja, međutim, “Direktorij za euharistijska slavlja i liturgiju časova” zbog činjenice da se ove godine 24. lipnja slavi i svetkovina Presvetog Srca Isusova predviđa proslavu ovog popularnog sveca u Hrvata 23. lipnja.

Ivan je bio Isusov preteča i posljednji starozavjetni prorok, asket i propovjednik. Njegovi roditelji bili su starozavjetni svećenik Zaharija i Marijina rođakinja Elizabeta. Ivanovo začeće Zahariji je navijestio arkanđeo Gabrijel. Zaharija je posumnjao u to zbog svoje i ženine poodmakle dobi te je ostao nijem do Ivanova rođenja. Blažena Djevica Marija u trudnoći je pohodila Elizabetu dok je ona nosila Ivana.

Ivan se povukao u pustinju kao pokornik i propovjednik. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao ljude na obraćenje. Mnogi su se pokajali za svoje grijehe i željeli da ih Ivan krsti. Bio je odjeven u haljinu od oštre devine dlake, opasan kožnatim pojasom, a hranio se skakavcima i divljim medom. Narod ga je cijenio kao sveca i proroka misleći da je on obećani Spasitelj.

Kad su ga svećenici pitali tko je i zašto krsti, odgovorio je: „Ja nisam Krist. Ja vas krstim vodom, a za mnom dolazi onaj koji će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem“

Riječ „ognjem“ podrazumijeva brojna mučeništva. Isus je došao Ivanu i od njega zatražio krštenje. Ivan ga je krstio, a tad se nad Krista spustio Duh Sveti u obliku goluba kad je Božji glas progovorio: „Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina“.

Sveti Ivan Krstitelj opominjao je Heroda Antipu zbog braka s rođakinjom, a on ga je dao zatvoriti u tamnicu i odrubio mu je glavu.

Jako je poštovan u kršćanskom svijetu. U srednjem vijeku njegov su blagdan zvali ljetni Božić, a njemu u čast podignute su mnoge crkve, između ostalih Lateranska bazilika u Rimu. Relikvije Ivana Krstitelja čuvaju se u crkvi Sv. Silvestra u Rimu i u Amiensu u Francuskoj.

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji 11 župa ima svetog Ivana za svog zaštitnika: Bijelo Brdo, Donja Tramošnica, Jelah, Kraljeva Sutjeska, Lug-Brankovići, Otinovci, Podmilačje, Tarčin, Travnik, Uzdol i Živinice.

Objava Župa Uzdol svečano proslavila svetog Ivana Kristitelja, svog nebeskog zaštitnika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Već u ranim jutarnjim satima hodočasnici su imali priliku za ispovijed, a mise su slavljene u 7 sati i u 8 i 30

Središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike počelo je u 11 sati i predslavio ga je prof. dr. Tonči Matulić, pročelnik Katedre moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U koncelebraciji je, uz provincijala Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene fra Jozu Marinčića, podmilačkog župnika i čuvara svetišta fra Filipa Karadžu i gvardijana jajačkog samostana fra Vinka Markovića, bilo još 15-ak svećenika dok su u asistenciji kod oltara bili su franjevački đakoni i bogoslovi.

Sveti kairos

Okupljenima se najprije obratio župnik Karadža, pozdravivši sve okupljene (među kojima su bili i predstavnici civilnih vlasti), poglavito hodočasnike, bolesnike, patnike, siromašne i sve one na rubu društva, kojima je izrazio posebnu blizinu te za njih posebice zamolio zagovor Sv. Ive. „I ove godine nas je pozva glas vapijućeg u pustinji Sv. Ivana Krstitelja u ovu njegovu i našu podmilačku dolinu u koju se uklesala ili kako kaže sveta legenda preselila s onu stranu drevna zavjetna Ivanova crkva nedaleko grada Jajaca gdje stolovahu naši kraljevi i kruniše se Papinom krunom u crkvi Sv. Marije.

Ova dolina dupkom puna naroda, dolina koja svojom ljepotom prirode obdarena vodom i zelenilom postaje šansa za sve nas – sveti kairos opran krsnom vodom ukoliko poslušamo Ivanov poziv na promjenu da pobijedimo sve naše životne pustinje i kušnje pojačane i drugom godinom zaredom opasnosti koronavirusa i proglašene pandemije“, rekao je čuvar svetišta podsjećajući na život i djelovanje Sv. Ivana Krstitelja i to kako su hodočasnici došli svojom vjerom, zajedništvom i ljubavlju pobijediti sve Herode i Herodijade današnjice kojima smeta Riječ pisana velikim slovom.

Prije svetopisamskih čitanja pristupilo se blagoslovu vode i škropljenju okupljenog naroda

Otajstveno tijelo

Na početku misnog slavlja predslavitelj Matulić podsjetio je na lik Sv. Ive koji jednako pripada i Novom i Starom zavjetu. „Nama je poznata sudbina tog dičnog proroka Ivana Krstitelja. On je poput svih proroka svojom krvlju, svojom životom zapečatio vjernost Bogu. Zapečatio je vjernost onome pred kojim se umanjio da bi On narastao – Bogočovjek Isus Krist utjelovljena vječna riječ Očeva među nama. Osvrni se oko sebe i vidi da ovo tlo na kojemu danas stojimo, i jučer, i s Božjom pomoću sutra, sveto je tlo.

Ova stvarnost koja nas okružuje i ovaj događaj u koji smo uklopljeni pozdravom Boga Trojstvene Ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga, rječito nam govori – ovdje povijest vjere nije šutjela, ovdje povijest vjere i danas rječito govori, a kaže jednu jednostavnu stvar: ‘Mi smo u Bogu po Gospodinu Isusu Kristu i Bog je po istome Kristu u nama“, kazao je.

Crkva u svojoj pojavnosti i vidljivosti, otajstveno tijelo Krista

Nakon naviještenoga evanđeoskog odlomka, propovjednik je u prigodnoj homiliji najprije podsjetio kako je sveti papa Ivan Pavao II. rekao kako je Drugi Vatikanski koncil sigurni kompas Crkvi u 21. stoljeću te da ona postoji iz Krista, da ja ona uvijek Njegova – On je njezina glava, njezino srce, njezin osjećaj, njezin život. „I utemeljivši Crkvu ovdje na zemlji kao svoju zaručnicu, kao svoju ljubljenu zaručnicu, od kojega ona prima sve, od kojega prima sam život, prima duha, prima riječ, prima poruku, prima put, prima istinu, sva je Crkva od Krista i ona jest u svojoj pojavnosti i svojoj vidljivosti, kako nas uči Sv. Pavao, upravo Njegovo otajstveno tijelo, a mi smo udovi.

I koji ud kojemu udu može reći ‘ne trebam te’, a i oni najnečasniji među nama zahtijevaju najviše poštovanja u ophođenju, to smo svi mi grešnici. I nastavlja dalje Koncil da je Crkva na neki način, upravo jer je od Krista, jer je Kristova, znak ili sakrament univerzalnoga spasenja. Ona uprisutnjuje to vječno Božje spasenje koje mi ničim nismo zaslužili. I sa svim našim zbijenim glavama i svim našim raskajanim srcima i svim našim pokorama i zavjetima ni približiti se ne možemo toj milosti koja je besplatna“, pojasnio je Matulić.

Braća i sestre

U nastavku je govorio kako su svi ljudi braća i sestre. „Svi smo braća i sestre i oni ovdje među nama koja u dubini svoga bića osjećaju pripadnost tome u svojim navikama, u svojim tradicijama, u svojim povijestima, u svojim identitetima. Kao da se ne mogu s nama po svemu poistovjetiti, ali tu su sa nama i među nama muslimani, pravoslavci i drugi jer u dubini svoga bića osjećaju ovu istinu koju Crkva samom svojom pojavom uprisutnjuje – Fratelli e sorelle tutti – svi smo braća i sestre.

A vama što u dubini toga bića osjećate još ovdje s ovog mjesta da naviještamo Radosnu vijest da smo u jedinorođenome Sinu Božjemu, u Njegovoj jedinstvenosti i jedincatosti, u Njegovoj izvornosti Sina Božjega svi mi po krsnoj milosti postali kćeri i sinovi Božji, postali smo posinjena Božja djeca u jednom Sinu Božjemu Isusu Kristu. Zašto bismo se onda ustezali sebe nazvati Božjom obitelji?“, naglasio je prof. dr. Tonči Matulić.

U nadahnutoj propovijedi, među ostalim, pojasnio je kako je istina Isus Krist.

Za Krista

Kazao je kako Sv. Ivan Krstitelj nije postao svećenik kao otac nego prorok. Spominjuće neke dijelove njegova života podsjetio je kako mu je njegova majka Elizabeta dala ime, a to nije bio običaj toga vremena – ona je rekla da će se zvati Ivan kako joj je Bog po anđelu poručio. Nadovezujući se na to, propovjednik je istaknuo važnost žene za Crkvu.

„Svi su se divili, svi su se veselili u zajedništvu s njima. Mnoge stvari su im promakle, nisu ih uočili kao što ih mi uočavamo kao živu, živcatu poruku Radosne vijesti evanđelja. I na koncu, što li će biti od toga djeteta? I posljednja misao, sestre i braćo, ono što će biti od Ivana Krstitelja, pretače našega Gospodina Isusa Krista, pokazat će se u onome što (…) u odlomku iz drugoga čitanja što ga čusmo: ‘Onaj koji dolazi nakon mene je zapravo prije mene. Ja Njemu nisam dostojan odriješiti remenje na obući. Ja se trebam smanjivati, a On treba rasti’.

Pa evo, sestre i braćo, kada imamo ovoliku milost da ovdje tvorimo Božju obitelj, da smo ovdje Kristova Crkva, da smo ovdje u ovoj svetoj tajni privedeni samom izvoru i vrhuncu našeg svekolikog života, da smo ovdje dionici samog božanskog života, da se ovdje hranimo za dva stola – stolom Božje riječi i stolom euharistije Kristova otajstvenoga tijela. I kad smo već tu, onda kao proročki narod da postanemo sav prorok, da budemo prodorni znak istine, života svjetla u svijetu jer mi smo od Krista i mi smo za Krista“, zaključio je i istaknuo kako se Sv. Ivan Krstitelj umanjio kako bi Krist izrastao.

Podsjećamo kako Svetište Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, danas slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u BiH

Mnogi vjernici mole za zagovor moćnom zaštitniku Sv. Ivanu, i pri tome dolaze u Podmilačije i pješice i bosonogi. Mnogi proputuju desetine kilometara kako bi došli u svetište, a drugačije nije bilo i ove godine kada se na svečanom misnom slavlju okupio velik broj vjernika.

Misno slavlje uživo je prenosila Radiotelevizija Herceg-Bosne.

Autor: T.M.I.

Izvor: Katolički tjednik

Objava PODMILAČJE: Sv. Ivan Krstitelj se umanjio kako bi Krist izrastao pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Legenda o prelasku crkve preko Vrbasa pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Najprije se okupljenim svećenicima i vjernicima obratio podmilački župnik i upravitelj svetišta fra Filip Karadža. “Pozdravljam hodočasnike, bolesnike i one na rubu društva, izražavam im posebnu blizinu te posebice molim zagovor Sv. Ive. U ovom našem ‘bosanskom Jordanu’, u ovoj dolini koja još od naših srednjovjekovnih bosanskih kraljeva i vladara Hrvoja Vukčića Hrvatinića, za čijega se vremena 1411. izgradila crkva, tražim moćni zagovor Božjega proroka i preteče Kristova, Sv. Ivana Krstitelja. On je mučenik za istinu, za Boga koji se utjelovljuje za čovjeka. I mi danas, poput naših predaka, trebamo čuti njegov glas, odreći se pohlepe, egoizma, laži i nepravdi i opredijeliti se za istinu”, ustvrdio je fra Filip naglašivši da u Podmilačje vjernici dolaze sa svojim ranama, krhkostima i slabostima, ali puni nade kako će ih zahvat milost Božje ljubavi i oproštenja.

Sloboda je u Bogu

Na početku mise fra Damir se zapitao što je sloboda i istaknuo kako se ptice nebeske najbolje osjećaju u zraku, a ribe u moru. “Ako pticu stavimo u kavez ukrali smo joj slobodu. Ako ribu izvadimo iz vode ona će umrijeti. Pitam sebe i vas ovdje što je sloboda za čovjeka? Što je istinska sloboda? Ono što je za pticu zrak, za ribu more, mislim se što je za čovjeka prirodno okruženje”, pitao je nazočne fra Damir i ponudio odgovor kako čovjek treba biti uz Boga, gdje mu je najbolje i gdje ima istinsku slobodu.

Što je čovjek bez Boga?

U propovijedi fra Damir je podsjetio na izrečene riječi prilikom rođenja Ivana Krstitelja, “što li će biti od ovoga djeteta”. “Kad se u obitelji rodi dijete pa se skupi rodbina i počne propitkivati što će biti s tim djetetom, posebice ako dijete kasnije pokaže neke sklonosti. Bog mu je dao neke darove hoće li ih iskoristiti? Sv. Ivan Krstitelj je ispunio svoju zadaću, ostao je velik zato što je imao Boga u svome srcu i svome životu”, rekao je i podsjetio na riječi Sv. Ivana Krstitelja koje su “udarale” u glavu njegovim suvremenicima.

Potom se propovjednik zapitao što li će biti od djeteta koje je rođeno danas. “Kao da smo danas izgubili kompas, otuđili smo se i od Boga i prirode i tko zna što će biti s nama. Trebalo bi postaviti dijagnozu što se danas događa sa suvremenim kršćaninom”, upitao se fra Damir citirajući jednog urugvajskog mislioca: “U svijetu koji ne želi znati za Boga i Božje zapovijedi propagira se sloboda. Bog postaje vlastiti trbuh, ono što godi našim čulima, a drugo ništa. Kada čovjek izgubi kompas, kada se odvoji od Boga ne zna se gdje će završiti.”

Potom je Europu usporedio sa poludjelom staricom koja se okrenula protiv Boga i evanđelja. Govoreći o “europskim zakonima” nazvao ih je zakonima koji nemaju dodira s Bogom nakon čega nastupaju “parade ponosa”, zakoni o pobačajima, o eutanaziji, konvencije o istospolnim brakovima…

Nakon toga je naglasio kako je dobro što hrvatski narod ne gubi vjeru, ali nije mogao ne zapitati se što nosi budućnost jer se čini kao da Hrvati polako nestaju iz BiH. Potaknuo je nazočne da provjeravaju stranke i ljude za koje glasuju. Istaknuo je kako se sablazan uvukla i u Crkvu te potaknuo nazočne da se mole za svećenike te da se odriču vjere ako ponekad vide nekog “palog” svećenika. Nakon toga se upitao tko su danas uzori mladima te se zabrinuo gdje će hrvatski narod završiti s takvim “smjerokazima”.

Na kraju svoje propovijedi dao je četiri lijeka, “strah Božji”, krunicu, euharistiju te obraćenje srca, za bolji život istaknuvši kako je svaki lijek pomalo težak, a nuspojave znaju biti teške.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je pučko veselje uz glazbu i okrjepu.

Jedno od najvećih svetišta u BiH

Svetište Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju, danas slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u Bosni i Hercegovini. Mnogi vjernici su i ove godine molili za zagovor moćnom zaštitniku Sv. Ivanu, prelazeći pješice i više od 100 km kako bi uoči i na svetkovinu bili u njegovu svetištu. Hodočasnici su stizali sa svih strana, ne samo iz Jajca i okolnih župa, već i iz Lašvanske te župa Lepeničke doline.

Mnogi su noć s 23. na 24. lipnja proveli pod otvorenim nebom u vrećama za spavanje ili jednostavno pokriveni dekama i jaknama.

Ivandan je najznačajnija svetkovina ljetnog ciklusa. Neki ga nazivaju i „ljetnim Božićem“. Bogat folklorni sadržaj uz ovu svetkovinu povezuje se poklapanjem s ljetnim solsticijem, to jest najduljim danom i najkraćom noći. Tako se večer uoči Svetog Ivana pale krijesnice, a u Hercegovini ih zovu i svitnjaci.

KT

Objava Podmilačje: Tisuće vjernika hodočastilo Svetom Ivi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.