Godine 1353. naslijedio je strica Stjepana II. Kotromanića, a za njegova su maloljetništva brigu o državnim poslovima vodili otac (do smrti 1354) i majka. Banski je naslov dijelio s mlađim bratom Vukom. Odnosi s Ugarskom bili su zategnuti unatoč dinastičkim vezama (Ludovik I. Anžuvinac bio je od 1353. oženjen Tvrtkovom rođakinjom Elizabetom Kotromanić), formalnoj političkoj podložnosti (Tvrtko je bio vazal hrvatsko-ugarskog kralja) i spremnosti na predaju dijelova bosanskih zemalja (Ludoviku je 1357. bio ustupljen Hum kao Elizabetin miraz), pa je tako Ludovik u ljeto 1363. poveo vojnu protiv Tvrtka pod izlikom obračuna s bosanskim krstjanima, ali je poražen morao uzmaknuti.

Nakon toga Tvrtko se prozvao ”milošću Božjom ban cijele Bosne”, čime je naglasio svoju neovisnost o Ludoviku. Vodio je i neprestane borbe s nepokornim bosanskim velikašima. U veljači 1366. izbila je pobuna koju je predvodio Vuk Kotromanić, pa su Tvrtko i njegova majka Jelena bili prisiljeni skloniti se u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo.

Zahvaljujući Ludovikovoj pomoći Tvrtko se sredinom 1367. vratio na vlast u Bosni porazivši pobunjenike. Pošto je učvrstio položaj sporazumom s bosanskim plemstvom, ubrzo je opet odbacio vrhovništvo hrvatsko-ugarskog kralja. Nakon smrti srpskog cara Uroša, iskoristivši razjedinjenost srpskih velikaša, Tvrtko je istaknuo pretenzije na srpsko prijestolje, pozivajući se na srodstvo s Nemanjićima. U savezu s knezom Lazarom Hrebeljanovićem porazio je 1373. protivnika i suparnika Nikolu Altomanovića, pa je stekao njegove zemlje oko gornje Drine i Lima.

Sljedeće godine konačno se pomirio i s bratom Vukom, a u prosincu 1374. oženio se Dorotejom, kćeri bugarskog cara Ivana Stracimira. Početkom 1377. preoteo je Đurađu Balšiću Trebinje, Konavle i Dračevicu, čime je pod svoju vlast okupio znatan dio područja koje su nekoć držali Nemanjići. Idući korak bila je krunidba dvostrukom krunom (sugubi vijenac) i uzimanje naslova »kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju«. Krunidbena svečanost održala se 26. X. 1377. vjerojatno u mjestu Mile kraj Visokog u srednjoj Bosni (a ne kraj Mileševa). Smrt Ludovika I. Anžuvinca dala je povod Tvrtku da se, kao sin Jelene Bribirske, umiješa u hrvatske prilike i proširi vlast pa je 1385. zaposjeo Hum, Livno, Duvno i Glamoč te stekao Kotor pod uvjetom da ne pruži potporu hrvatskim feudalcima (Ivan Paližna, braća Pavao, Ivaniš i Ladislav Horvat) koji su ustali protiv Ludovikove kćeri Marije.

Foto: Spomenik kralju Tvrtku u Prozor-Rami 

Međutim, 1386. okrenuo se protiv hrvatsko-ugarske kraljice i 1387. započeo osvajati hrvatske krajeve. Do ljeta 1390. pokorili su mu se i gradovi Split, Trogir, Šibenik te otoci Brač, Hvar i Korčula, a nakon toga uzeo je naslov “kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja”. Suparništvo s Balšićima, gospodarima Zete, uvuklo je od 1386, piše enciklopedia.hr. Tvrtka u ratove s Osmanlijama, ali je u bitki kraj Bileće 27. VIII. 1388. osmanska vojska bila poražena.

Tvrtko je uputio i odrede pod vojvodom Vlatkom Vukovićem Kosačom u pomoć srpskim vojsci koja se suprotstavila Osmanlijama na Kosovu polju u lipnju 1389., smatrajući ishod boja svojom osobnom pobjedom. Dugo je podupirao Ladislava Napuljskoga, protivnika Sigismunda Luksemburgovca, s kojim se pomirio tek kratko prije smrti, u siječnju 1391. Pod Tvrtkovom je vladavinom Bosna izrasla u važan politički čimbenik u jugoistočnoj Europi, a kralj se brinuo i za razvoj gradova, trgovine i rudarstva.

Ukraden ‘u ime oca, sina i svetoga duha’ sa spomenika Valja podsjetiti da je 212. godine u Tuzli na spomeniku na kojem je uklesana povelja Kulina bana iz 1189. godine ‘izbrisan’ početak i kraj, upravo dijelovi iz kojih je jasno da je Kulin ban bio – kršćanin! Izbačeno je ‘u ime oca, sina i svetoga duha’ s početka, te ‘tako mi bog pomogao i svo Sveto Evanđelje’ s kraja teksta.

Netko je u Tuzli intervenirao i na spomeniku su, otisnuti na papiru, osvanuli ispušteni dijelovi. Kako prekrojiti povijest da bi poslužila za današnje ciljeve, vještina je u kojoj su narodi na ovim prostorima postali majstori, pisao je tada Večernjak. Povelja je napisana 29. kolovoza 1189. godine, pisana je bosančicom, na starobosanskom jeziku, i najstariji je dokument koji ukazuje na državnost Bosne, odnosno to je na neki način rodni list bosanske državnosti, iako postoje dokazi o postojanju uređene države i prije, u 10. stoljeću.

Objava TVRTKO I. KOTROMANIĆ: Obljetnica smrti najutjecajnijeg vladara Bosne pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: mag. hist. Antun Kovčalija

Zabrana sjećanja (lat. damnatiomemoriae) izraz je koji se koristi za opis procesa u kojem se nastoji poništiti, osuditi, zabraniti sjećanje na osobu ili instituciju. Arheolog Pavao Anđelić, istražujući ruševine Bobovca, srednjovjekovne bosanske kraljevske utvrde, otkrio je grobove bosanskih velikaša i kosturnicu. Reljefni likovi bosanskih velikaša na grobovima bili su uništeni, a kosti u kosturnici rasturene i ispremiješane.

Međutim, je li došlo do potpunog diskontinuiteta s tradicijom i identitetom nekadašnje srednjovjekovne Bosne, odnosno je li osvajački damnatiomemoriae uspio?

Brojni su znameniti likovi kojih se sjećamo iz naše bogate bosanskohercegovačke prošlosti, a osobito zanimanje bude baš oni likovi vezani uz srednjovjekovnu prošlost naše zemlje. Iako je na našim prostorima ponekad i nezgodno govoriti o povijesti i historiji, ponajprije zbog podložnosti manipulaciji u cilju promicanja različitih nacionalno-identitetskih narativa, pa se stručan govor o srednjovjekovnoj povijesti prečesto pretvori u Sizifov posao razbijanja okvira nametnutih odgojem, javnim mnijenjem a ponajprije obrazovanjem, ipak je važno o prošlosti govoriti, sjećati je se i iz nje učiti.

Među bosanskohercegovačkim katolicima i Hrvatima je, kada govorimo o sjećanju na  srednjovjekovlje, osobito mjesto zauzelo sjećanje na bosansku kraljicu Katarinu Kosaču Kotromanić čiji se spomen čuva i u lokalnoj katoličkoj liturgiji. Spomen na nju očuvan je u brojnim usmenim predajama, pripovijedanjima i legendama. Nadalje, nešto upućenijem čitatelju će biti poznat i bosanski kralj Tvrtko I. Kotromanić, ponajprije jer je on prvi bosanski kralj, te zatim vjerojatno i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević Kotromanić uz kojeg se veže priča o tragičnoj propasti bosanskog kraljevstva 1463. godine i padu pod tursku vlast.

Narodsko sjećanje na kraljicu Katarinu je zasigurno vezano uz određeni kult štovanja koji je, sasvim je izvjesno, nastao među franjevcima Bosne Srebrene te neposredno i u samom puku kojeg su franjevci pastoralizirali. Uz kultove osoba iz davne prošlosti često se vežu, kao što je i spomenuto, narodne predaje i različite priče koje mogu, ali ne moraju, imati veze sa stvarnosti prošle zbilje. Tu bi trebao nastupiti taj važni trenutak povijesti kao struke u kojem će se jasno, pomoću povijesnih izvora i kritičke prosudbe, raščlaniti zbiljsko od zamišljenog, tj. fikcionalnog.

Međutim, pri tome se ne treba omalovažiti ni sve ono drugo što je svojstveno kultu. Tako mi danas, više-manje, sa stanovišta struke znamo sve o kraljici Katarini i njezinoj sudbini, ali narodna i usmena predaja koja o njoj postoji i dalje živi i treba nastaviti živjeti.

No, ovdje mi je želja zapravo progovoriti o jednom drugom kraljevskom kultu koji nije preživio (a možda ni zaživio) u narodu, a kojeg se može pronaći među franjevcima provincije Bosne Srebrene u 17. stoljeću. Riječ je o kultu groba kralja Stjepana Tomaša Kotromanića, oca posljednjeg kralja koji i nosi patronim Tomašević po očevu imenu. Nadalje, Stjepan Tomaš je bio muž kraljice Katarine što ovu priču zapravo čini zanimljivom u kontekstu govora o kraljevskim kultovima. Iako bi o liku i djelu kralja Stjepana Tomaša kao takvom bilo zanimljivo progovoriti, ovdje ipak govorimo o njegovu kultu razvijanom uglavnom nakon njegove smrti (+1461.).

Izvori iz kojeg se iščitava postojanje takvog kulta su franjevački ljetopisi Bosne Srebrene te jedna slika dubrovačkog majstora Lovre Dobričevića

Ljetopisi Bosne Srebrene zanimljivi su pripovjedni izvori najčešće nastajali kao privatni samostanski rukopisi, namijenjeni samostanskoj braći, a koji su sadržavali brojna izlaganja o prošlosti, nerijetko upravo o srednjovjekovnoj bosanskoj prošlosti, različite dogodovštine iz franjevačke svakodnevnice, prepisane važne dokumente, usmene predaje i dr. Ljetopisi su važan očuvani element franjevačke te bosanskohercegovačke i hrvatske pisane kulture i baštine.

Među najstarijim ljetopisima Bosne Srebrene ističu se dva ljetopisa iz 17. stoljeća a to su jedan rukopis anonimnog autora u literaturi nazvan Fojnička kronika te ljetopis kojeg je napisao fra Andrija Šipračić.

Oba rukopisa su pisana bosanicom (ćirilicom zapadnog tipa u literaturi nazivanom i bosančicom, arvaticom, hrvatskom ćirilicom, katoličko-muslimanskom ćirilicom, begovicom…) koja je također važan element bosanskohercegovačke i hrvatske kulturne baštine. Fra Andrija Šipračić je svoj rukopis (nastao 1684. godine u samostanu u Kreševu, a danas se čuva u samostanu u Kraljevoj Sutjesci) naslovio Tabula od ministara i kapitula… te nam upravo iz njegovog rukopisa saznajemo o kultu groba kralja Stjepana Tomaša, iako o tome podatke donosi i spomenuta Fojnička kronika.

Prije svega on će u jednoj svojoj bilješci nazvati Stjepana Tomaša plemenitim i dobrim kraljem što samo po sebi upućuje na jasno pozitivno sjećanje na kralja u franjevačkoj zajednici. Na drugom mjestu ljetopisac donosi u njegovo vrijeme aktualnu raspravu o grobnom mjestu kralja Stjepana Tomaša te iznosi teoriju, neku vrstu usmene predaje, po kojoj je kralj pokopan kod pokrajnjeg oltara u samostanskoj crkvi svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci.

Očito je, franjevcima je u 17. stoljeću bilo važno naći grob kralja Stjepana Tomaša te su ga aktivno i tražili

Danas znamo da je kralj Stjepan Tomaš pokopan u ukopnoj kapeli bosanskih kraljeva na Bobovcu. Neposredna blizina Bobovca i Sutjeske je zasigurno utjecala na to da kraljevski kult ostane vezan za samostan u Sutjesci, međutim postoji još jedan – vjerojatno ključan – element zbog kojeg kraljevski kult nalazimo živim u 17. stoljeću. Na području Dubrovačke Republike, tada slobodne katoličke zemlje, postojala je slika koja prikazuje, kako se to po tradiciji shvaća, kralja Stjepana Tomaša u klečećem stavu pred uskrslim Kristom – slika je nazivana Krist i donator te Uskrsli Krist s vladarom.

Kroz 19.st. ta je slika dospjela u Strossmayerovu galeriju iz samostana u Kraljevoj Sutjesci. Slika je, osim sama po sebi, zanimljiva jer je na njezinu poleđinu u 16. stoljeću nalijepljen dokument s rodoslovljem bosanskih i srpskih vladara, grbovima ilirskih zemalja, obitelji Ohmučević i drugo. Upravo zbog toga se ona u godinama turske vlasti, kako to drže istraživači, smatrala dvostrukom relikvijom i simbolom identiteta. Ono što je zapravo važno kod ove slike jest da je ona vjerojatno bila naručena još za života kralja Stjepana Tomaša te je po svom sadržaju bila namijenjena njegovom grobnom mjestu. Također, motiv uskrslog Krista koji se objavljuje donatoru u klečećem stavu je najbliži slikarskim prikazima Krista koji se objavljuje apostolu Tomi, dakle imenjaku Stjepana Tomaša.

Pod kojim okolnostima je ova slika preživjela pad Bosne pod tursku vlast teško je reći

Je li ona sklonjena na područje Dubrovnika u vrijeme pada Bosne ili možda nikad nije ni napustila područje Dubrovačke Republike gdje je i nastala (autor joj je Lovro Marinov Dobričević + 1478.) te kako se ponovno pojavila u Bosni prije nego je završila u Strossmayerovoj galeriji– u konačnici nije ni važno. Više podataka o samoj slici i stručnu raščlambu oko nje donose autori Prijatelj Pavičić (2010) i Dragojević (2010). Nesumnjivo je da su franjevci Bosne Srebrene u 17.st., koji su njegovali bliske odnose s Dubrovnikom, znali za ovu sliku. Njezin oblik vjerojatno ih je naveo na pomisao da je riječ o slici namijenjenoj sakralnom prostoru te se stoga razvila ideja o tome da je grob kod nekog od oltara u crkvi u Sutjesci.

Kako su suvremena istraživanja zaključila, ova slika se doista uklapa u sakralni prostor, ali najizglednije u onaj na Bobovcu. Sam prikaz kralja Stjepana Tomaša i Krista upućuje na razvijanje kraljevskog kulta još u 15. stoljeću, prije pada kraljevstva. Ljetopisne bilješke s druge strane jasno ukazuju na živi kraljevski kult u 17. stoljeću među franjevcima Bosne Srebrene, a pojava tematizirane slike u 19. stoljeću u Sutjesci svjedoči o živom kultu i u to doba.

Sutjeska će, vjerojatno upravo zbog živog sjećanja i kraljevskog kulta, u austrijsko doba biti preimenovana u Kraljevu Sutjesku

Na isti način se može promatrati i uspomena na kraljicu Katarinu koju franjevci i puk njeguju do danas. U konačnici, sve navedeno upućuje na jednu izuzetno važnu i neospornu činjenicu da je franjevačka provincija Bosna Srebrena uspjela u kontinuitetu, bez prekida, sačuvati živom uspomenu na srednjovjekovno bosansko kraljevstvo. Pri tome je važno naglasiti i to da je Bosna Srebrena zapravo institucija srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva koja na tlu današnje Bosne i Hercegovine opstoji u kontinuitetu do danas.

Vjerujem da će ovo kratko izlaganje pomoći čitateljima oživjeti i sliku, odnosno lik, kralja Stjepana Tomaša koji, izgledno je, pripada Bobovcu, a koji je posljednjih godina postao mjesto hodočašća i čuvanja uspomene na srednjovjekovno bosansko kraljevstvo. Zanimljivo je kako nam je upravo lik ovoga kralja ostao autentično sačuvan do danas, što na neki način govori i o neuspjehu svojevrsnog osvajačkog osmanlijskog pokušaja zabrane sjećanja (damnatio memoriae) u obliku uništenja uklesanog lika kralja Stjepana na grobu na Bobovcu.

Kraljevski kultovi, odnosno štovanje kraljeva i kraljica, nisu nepoznati kršćanskom svijetu. Spomenimo samo jedan do danas živi kraljevski katolički kult, kult svetog Stjepana Ugarskog te do danas živi naziv za ugarsku krunu kao svetu krunu ugarsku. Iz hrvatskog srednjovjekovlja nam je poznata kraljica Jelena, žena kralja Mihaela i majka kralja Stjepana Držislava, na čijem epitafu čitamo biblijske pridjeve pripisane kraljici kao majke siročadi i zaštitnice udovica.

Međutim, iz bosanskog srednjovjekovlja kao živi kult baštinimo uspomenu na kraljicu Katarinu kao blaženu

Plemeniti i dobri kralj Stjepan Tomaš nam je pak ostao u svom autentičnom liku prikazan zajedno s Kristom. Svaki na svoj način, oba ova kraljevska lika nas vežu za našu srednjovjekovnu prošlost te nas obvezuju na čuvanje od zaborava te baštine. Stoga na kraju ovog izlaganja vrijedi potaknuti sve one koji hodočaste i odlaze u Rim da obavezno posjete grob kraljice Katarine u crkvi Santa Maria in Aracoeli te da Kraljevu Sutjesku i Bobovac svakako vrijedi posjetiti, a vrijedi i obnoviti sjećanje na autentični lik kralja Stjepana Tomaša te ga promicati u našoj društvenoj memoriji.

Objava NEUSPJELA ZABRANA SJEĆANJA: Kraljevski kult Tomaša i Katarine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pod vodstvom načelnika Općine Prozor-Rama, dr. Joze Ivančevića i Općinskoga vijeća posljednjeg se desetljeća intenzivno radi na uređenju, obnovi i postavljanju nove infrastrukture u općini. Posebno se to čini u općinskom središtu, u gradu Prozoru. Nakana je odgovornih da se od nedovoljno uređene i bez plana građene kasabe oblikuje gradić – općinski centar koji neće biti samo nominalno nego stvarno političko, administrativno i kulturno središte kao i doličan ambijent za stanovanje. Taj projekt je vrlo zahtjevan, jer neke stvari bi bilo lakše raditi iznova, nego ih renovirati.

U tu svrhu su već poduzeti i urađeni raznovrsni poslovi: poput vodovodne i otpadne infrastrukture, uređenja ulica i nogostupa, trgova i raskrižja, ulične rasvjete, izgradnje novih, obnove i pojačanja postojećih obrazovnih i socijalnih ustanova, kao i izgradnja nove zgrade općine.

Svjesni nimalo jednostavne društveno-političke i međuetničke klime u našoj zemlji, svjesni također teškog demografskoga stanja i iseljavanja iz naše zemlje, općinski su ljudi smatrali da baš u složenim vremenima ne treba posustajati. Zato su i postavili visoki zadatak da svoj zavičaj i općinu, a tako i njezino središte, grad Prozor, učine što ljepšim, kulturnijim i urbanijim. U tom smislu, između drugih aktivnosti, priredaba, izložbi, manifestacija, Općina je bila organizator i pokrovitelj raznih manifestacija i aktivnosti. Jedna od njih je svakako 650. obljetnica prvoga spomena «plemićkoga grada» Prozora – 13. VIII. 1366. – koja je obilježena velikim znanstvenim simpozijem i vrijednim zbornikom (Tomislav Brković, urednik, Bosanki ban Tvrtko «pod Prozorom u Rami», 2016). Simpozijem i zbornikom bacilo se novo svjetlo na povijest Rame i Prozora Tvrtkova i srednjovjekovnoga razdoblja. Pokazalo se da svaki pothvat u uređenju svoga grada traži uvažavanje prošlosti i darovane baštine.

Budući da se baština ne zadobiva pukim preuzimanjem naslijeđa, prijenosom vlasti i vlasništva, nego se baština iznova stječe i usvaja, obnavlja i oplemenjuje, načelnik Ivančević i njegovi suradnici nastojali su u kulturnom urbaniziranju Prozora povezati prošlo i današnje. S istim ciljem uradili su s posebnom pozornošću uzlazni rotor u Prozor, evociranjem na prošlost s Tvrtkovim biljegom (rad ak. kipara Petra Dolića) i modernom rasvjetom. Slično se planira i u budućnosti s nekim drugim mjestima u gradu (npr. postavljanjem spomenika gastarbajteru, novom gradskom kavanom, galerijom sa stalnom postavkom o prošlosti Rame, Ramskim trgom).

Općina Prozor-Rama te Rama kao zavičaj imaju svoje posebnosti. Osim prirodnih ljepota, ističemo arheološka nalazišta u Varvari, Gradac, stari grad Prozor. Posebno mjesto svakako je duhovno središte Ramljaka katolika na Gospinom Šćitu. A uređenjem Prozora, općinskoga središta, želi se od ovoga grada učiniti ne samo političko-administrativno, obrazovno-zdravstveno-sportsko nego i kulturno mjesto za sve žitelje općine. S tom nakanom grad se obnavlja. U tu svrhu moderno je urađena nova zgrada općine. Pred nju je postavljena skulptura bosanskoga bana i kralja Tvrtka (1353-1391). Njome se ne gleda nostalgično na prošlost, nego osnažuje dostojanstvo za nove pothvate.

Renomirani hrvatski kipar Kuzma Kovačić, poznat po svojim skulpturama Dive na Kedžari i u šćitskom dvorištu, po Gospinim i Divinim vratnicama na šćitskoj crkvi, po reljefu Majke od milosti, po jedinstvenoj Posljednjoj večeri na Šćitu, Svetom Anti na Gračacu, kao i po mnogim drugim umjetničkim djelima, prikazuje Tvrtka slično kako je ovaj vladar prikazan na svome kovanom novcu. Tvrtko sjedi na vladarskoj stolici, s krunom na glavi, u desnoj ruci mu je kraljevski znak – stilizirana «kraljevska jabuka» (zemlja/globus i križ na njoj), a u lijevoj ruci drži povelju kojom nagrađuje posjedima oko Sokola i Jajca svoga vjernoga vojvodu, plemića Vukca Hrvatinića za njegove zasluge u borbi protiv Ugara. Tu mu je povelju Tvrtko – u to vrijeme bosanski ban – napisao/uručio upravo «pod Prozorom u Rami», 13. kolovoza 1366. U predvorju nove zgrade općine nalazi se u kamenu uklesan čitav tekst ove Tvrtkove povelja na bosančici koja je svjedočanstvo prvog spominjanja Prozora kao vladarske rezidencije. Ovim se ovaj dan nudi kao i mogući prijedlog za zajednički Dan općine za sve žitelje Rame.

Kipar Kovačić iza Tvrtkovih leđa rasprostro je veliki kraljevski ogrtač kojega nose dva anđela, simboli Božje pratnje. Uz križ na «kraljevskoj jabuci», anđeli su religiozna predodžba onoga što se teološkom invokacijom označavalo da se banom i kraljem postaje i vlada Milošću Božjom ili kako u povelji stoji na samom početku: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga… Tvrtko, katolički vladar, krunjen kao i njegov predšasnik, stric Stjepan II. Kotromanić u franjevačkoj crkvi sv. Nikole u Milima (Visoko), najmoćniji je bosanski vladar.

Tko bude dolazio poslom u općinu ili tko bude prolazio ulicom, pogled na Kovačićevu skulpturu kralja Tvrtka ulijeva ponos dugoga povijesnog trajanja. No, taj ponos treba istodobno biti praćen poštenim radom i neposustalom brigom za zajednički zavičaj i općinu, za izgradnju što kulturnijeg grada Prozora, političkoga središta svih Ramljaka. Rama i u njoj Prozor, periferija je i istodobno spojnica, «prozor» prema Neretvi i Hercegovini, Vrbasu i Bosni, prema Tomislavovom Duvnu i Jadranu. Uz to, ponovimo s fra Jeronimom Vladićem kad je govorio o grbu Rame odnosno Bosne: Rama s Bosnom ima sudbinsku povezanost «kano šipka uz bubanj» i «da je Rama što i Bosna». To svjedoči i skulptura bosanskoga kralja Tvrtka pred općinom Prozor-Rama.

Objava Prozor-Rama: Skulptura kralja Tvrtka pred novom zgradom općine Prozor-Rama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pred novu moderno uređenu zgradu je postavljena skulptura bosanskoga bana i kralja Tvrtka (1353-1391). Njome se ne gleda nostalgično na prošlost, nego osnažuje dostojanstvo za nove pothvate

U utorak, 13. srpnja 2021., ispred nove zgrade općine u Prozoru, postavljena je skulptura bosanskoga kralja Tvrtka, rad poznatoga hrvatskog akademskog kipara Kuzme Kovačića. Pod vodstvom načelnika Općine Prozor-Rama, dr. Joze Ivančevića i Općinskoga vijeća posljednjeg se desetljeća intenzivno radi na uređenju, obnovi i postavljanju nove infrastrukture u općini.

Posebno se to čini u općinskom središtu, u gradu Prozoru. Nakana je odgovornih da se od nedovoljno uređene i bez plana građene kasabe oblikuje gradić – općinski centar koji neće biti samo nominalno nego stvarno političko, administrativno i kulturno središte kao i doličan ambijent za stanovanje. Taj projekt je vrlo zahtjevan, jer neke stvari bi bilo lakše raditi iznova, nego ih renovirati.

U tu svrhu su već poduzeti i urađeni raznovrsni poslovi: poput vodovodne i otpadne infrastrukture, uređenja ulica i nogostupa, trgova i raskrižja, ulične rasvjete, izgradnje novih, obnove i pojačanja postojećih obrazovnih i socijalnih ustanova, kao i izgradnja nove zgrade općine.
Svjesni nimalo jednostavne društveno-političke i međuetničke klime u našoj zemlji, svjesni također teškog demografskoga stanja i iseljavanja iz naše zemlje, općinski su ljudi smatrali da baš u složenim vremenima ne treba posustajati.

Zato su i postavili visoki zadatak da svoj zavičaj i općinu, a tako i njezino središte, grad Prozor, učine što ljepšim, kulturnijim i urbanijim. U tom smislu, između drugih aktivnosti, priredaba, izložbi, manifestacija, Općina je bila organizator i pokrovitelj raznih manifestacija i aktivnosti. Jedna od njih je svakako 650. obljetnica prvoga spomena «plemićkoga grada» Prozora – 11. VIII. 1366. – koja je obilježena velikim znanstvenim simpozijem i vrijednim zbornikom (Tomislav Brković, urednik, Bosanki ban Tvrtko «pod Prozorom u Rami», 2016). Simpozijem i zbornikom bacilo se novo svjetlo na povijest Rame i Prozora Tvrtkova i srednjovjekovnoga razdoblja. Pokazalo se da svaki pothvat u uređenju svoga grada traži uvažavanje prošlosti i darovane baštine.

Budući da se baština ne zadobiva pukim preuzimanjem naslijeđa, prijenosom vlasti i vlasništva, nego se baština iznova stječe i usvaja, obnavlja i oplemenjuje, načelnik Ivančević i njegovi suradnici nastojali su u kulturnom urbaniziranju Prozora povezati prošlo i današnje. S istim ciljem uradili su s posebnom pozornošću uzlazni rotor u Prozor, evociranjem na prošlost s Tvrtkovim biljegom (rad ak. kipara Petra Dolića) i modernom rasvjetom. Slično se planira i u budućnosti s nekim drugim mjestima u gradu (npr. postavljanjem spomenika gastarbajteru, novom gradskom kavanom, galerijom sa stalnom postavkom o prošlosti Rame, Ramskim trgom).

Općina Prozor-Rama te Rama kao zavičaj imaju svoje posebnosti. Osim prirodnih ljepota, ističemo arheološka nalazišta u Varvari, Gradac, stari grad Prozor. Posebno mjesto svakako je duhovno središte Ramljaka katolika na Gospinom Šćitu. A uređenjem Prozora, općinskoga središta, želi se od ovoga grada učiniti ne samo političko-administrativno, obrazovno-zdravstveno-sportsko nego i kulturno mjesto za sve žitelje općine.

S tom nakanom grad se obnavlja. U tu svrhu moderno je urađena nova zgrada općine. Pred nju je postavljena skulptura bosanskoga bana i kralja Tvrtka (1353-1391). Njome se ne gleda nostalgično na prošlost, nego osnažuje dostojanstvo za nove pothvate.

Renomirani hrvatski kipar Kuzma Kovačić, poznat po svojim skulpturama Dive na Kedžari i u šćitskom dvorištu, po Gospinim i Divinim vratnicama na šćitskoj crkvi, po reljefu Majke od milosti, po jedinstvenoj Posljednjoj večeri na Šćitu, Svetom Anti na Gračacu, kao i po mnogim drugim umjetničkim djelima, prikazuje Tvrtka slično kako je ovaj vladar prikazan na svome kovanom novcu.

Tvrtko sjedi na vladarskoj stolici, s krunom na glavi, u desnoj ruci mu je kraljevski znak – stilizirana «kraljevska jabuka» (zemlja/globus i križ na njoj), a u lijevoj ruci drži povelju kojom nagrađuje posjedima oko Sokola i Jajca svoga vjernoga vojvodu, plemića Vukca Hrvatinića za njegove zasluge u borbi protiv Ugara. Tu mu je povelju Tvrtko – u to vrijeme bosanski ban – napisao/uručio upravo «pod Prozorom u Rami», 11. kolovoza 1366. U predvorju nove zgrade općine nalazi se u kamenu uklesan čitav tekst ove Tvrtkove povelja na bosančici koja je svjedočanstvo prvog spominjanja Prozora kao vladarske rezidencije.

Mogući prijedlog za zajednički Dan općine 11. kolovoza, za sve žitelje Rame

Kipar Kovačić iza Tvrtkovih leđa rasprostro je veliki kraljevski ogrtač kojega nose dva anđela, simboli Božje pratnje. Uz križ na «kraljevskoj jabuci», anđeli su religiozna predodžba onoga što se teološkom invokacijom označavalo da se banom i kraljem postaje i vlada Milošću Božjom ili kako u povelji stoji na samom početku: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga… Tvrtko, katolički vladar, krunjen kao i njegov predšasnik, stric Stjepan II. Kotromanić u franjevačkoj crkvi sv. Nikole u Milima (Visoko), najmoćniji je bosanski vladar.

Tko bude dolazio poslom u općinu ili tko bude prolazio ulicom, pogled na Kovačićevu skulpturu kralja Tvrtka ulijeva ponos dugoga povijesnog trajanja. No, taj ponos treba istodobno biti praćen poštenim radom i neposustalom brigom za zajednički zavičaj i općinu, za izgradnju što kulturnijeg grada Prozora, političkoga središta svih Ramljaka. Rama i u njoj Prozor, periferija je i istodobno spojnica, «prozor» prema Neretvi i Hercegovini, Vrbasu i Bosni, prema Tomislavovom Duvnu i Jadranu. Uz to, ponovimo s fra Jeronimom Vladićem kad je govorio o grbu Rame odnosno Bosne: Rama s Bosnom ima sudbinsku povezanost «kano šipka uz bubanj» i «da je Rama što i Bosna». To svjedoči i skulptura bosanskoga kralja Tvrtka pred općinom Prozor-Rama.

650 godina od prvog pisanog spomena grada Prozora

Biografija

Akademik Kuzma KOVAČIĆ rođen je 1952. u Hvaru. Diplomirao je kiparstvo 1976. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1981. godine živi u Splitu, gdje je redoviti profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji. Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2012. godine. Kovačić je autor brojnih kiparskih djela u javnim prostorima u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Među njima posebno mjesto zauzima prva velika kiparska narudžba za hvarsku katedralu: portreti renesansnih pjesnika Petra Hektorovića i Hanibala Lucića (1990.), nove brončane vratnice (1990.) te središnji oltar (1993.).

Pobjeđuje 1993. godine na natječaju za oblikovanje kovanog novca Republike Hrvatske i za Oltar hrvatske domovine na zagrebačkom Medvedgradu. Potom su zaredala brojna djela: spomenik papi Ivanu Pavlu II. u Selcima na Braču (1996.), Posljednja večera u Rami (2000.), spomenik Franji Tuđmanu u Škabrnji (2001.), Slavonskom Brodu (2006.) i Zagrebu (2019.), Spomenik hrvatskoj slobodi u Čapljini (2003.), spomenik Draženu Petroviću u Zagrebu (2006.), poprsje Tonča Petrasova Marovića u Kučinama pokraj Splita (2009.), poprsje Rajmunda Kuparea u Vrboski na Hvaru i Santiagu de Chile (2017.) i brojni drugi.

Djela mu se nalaze u glavnim hrvatskim muzejima i galerijama u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Zadru, Rijeci, Slavonskom Brodu, Čapljini i Rami, kao i u Vatikanu. Dobitnik je brojnih nacionalnih i nekoliko međunarodnih nagrada i priznanja

Priredio je šezdeset samostalnih izložbi, sudjelovao na više od dvjesto skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te izradio preko stotinu spomenika javnih skulptura, djela sakralnoga karaktera te kiparskih instalacija. U zadnje dvije godine priredio je velike izložbe u Hvaru (2018.), Rimu (2018.) i Splitu (2019.).

O njegovoj umjetnosti pisali su brojni i ugledni povjesničari umjetnosti i likovni kritičari koji su jednoglasni u mišljenju da je Kuzma Kovačić jedan od najvažnijih i najpriznatijih suvremenih hrvatskih kipara koji je svojim monumentalnim djelima obilježio javni prostor, dok je u intimnijim radovima otvorio novo, lirsko poglavlje naglašenog literarnog i simboličkog značenja.

Spajajući tradiciju i suvremenost, Kovačić je u svoj rad uklopio ne samo naslijeđenu i suvremenu kiparsku praksu nego i književno stvaralaštvo hrvatskih i europskih pisaca oblikujući slojevita djela inovativnih formi i asocijativnih naziva čije su vrijednosti uvijek povezane s proživljenim kršćanskim nadahnućem. Za redovitog člana HAZU izabran je 2010., a od 2012. bio je član suradnik.

Za više informacija: http://kuzma-kovacic.from.hr/

Objava U Prozor stigao kralj Tvrtko pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nakon 650 godina od Povelje, na inicijativu i uz važnu podršku tamošnjega načelnika Joze Ivančevića, uvijek agilnih Bože Mišure i pojedinih fratara kojima je stalo da na različite načine aktualiziraju itekako jedinstvene povijesne i kulturološke vrijednosti Rame, organiziran je znanstveno-stručni skup na kojemu je govorilo 27 izlagača čiji su tekstovi objavljeni u velikome zborniku „Bosanski ban Tvrtko ‘pod Prozorom u Rami’ “ u nakladi izdavačke kuće Synopsis, a u uredništvu fra Tomislava Brkovića. Skup je donio stručne poglede na značenje Tvrtkove povelje te se tako približilo značenje Rame kroz povijesne, arheološke, sociološke, teološke, filozofske i kulturološke vizure u svjetlu međureligijskoga dijaloga eminentnih stručnjaka s naših prostora.

Tvrtkov biljeg – Dolićeva monumentalna kamena skulptura, jedinstveno likovno rješenje koje u sebi spaja tradiciju i suvremenost, postavljena je na križanju povijesnih putova, a na središtu novije tamošnje prometnice, na ulazu odnosno izlazu iz Prozora….

više pročitajte na linku: https://arteist.hr/tvrtkov-biljeg-ili-o-svrsi-spomenika-danas/

Nevenka Šarčević

www.arteist.hr

Objava Zašto bismo trebali obratiti pozornost na Dolićev javni spomenik Tvrtkov biljeg u Prozoru u Rami? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dvije ovodobne kratke vijesti na portalu Ramski vjesnik mnoge su možda iznenadile svojim sadržajem. A govore o istoj stvari, o Tvrtku I. Kotromaniću (1338 – 1391),banu i kralju bosanskome, o njegovu, ali i o našemu današnjem vremenu.

„Karta Rame“ (Autor: Nikola Badanković (2003), u: Župa Prozor. Pod zaštitom Srca Isusova (1906-2006). Prigodom 100. obljetnice utemeljenja župe. Prozor, 2006.

• Prva vijest: u povodu prvoga pisanog spomena Prozora kolovoza 1366. i Dana općine Prozor-Rama, 8. rujna,u četvrtak, 10. kolovoz 2017. je u KŠC Prozor-Rama bivši ramski gvardijan fra Tomislav Brković otvorio izložbu starih fotografija i razglednica Rame pod nazivom “Rama od davnina“. Uz napomenu da je to samo jedan dio kolekcije starih fotografija i razglednica Rame koje fra Tomislav, kao vrijedni kolekcionar, prikuplja već godinama.

• Druga vijest: poznati i priznati hrvatski akademski kiparnaših hrvatskihbosanskih korijena, Travničanin, Petar Dolić(1975) (http://www.petardolic.com/petardolicwebmjesto/biografija/biografija/), počeo je klesati Tvrtkov biljeg koji će krasiti kružni toku gradu Prozoru na račvanju povijesnih cesta: za jug prema Mostaru i Dubrovniku, na zapad prema Duvnu i Splitu, na sjever prema Uskoplju i Banjoj Luci.

Petar Dolić, Tvrtkov biljeg (Prozor 2017)

Kako mnogi od Ramkinja i Ramljaka, svejedno kojemu vjerozakonu pripadali, nisu možda imali prigode čuti za ovoga velikana naše davne kršćanske predosmanlijskebosanske povijesti, a sve dane bi bilo zabune tko je ta osoba kojoj s punim pravom Općina Prozor-Rama posvećuje remek djelo vrsnoga umjetnika Petra Dolića, odnosno da ne bi bilo zabune tko je taj ban i kralj bosanski (i time i ramski) Tvrtko I. Kotromanić, evo nekoliko podataka koji se mogu naći na stranicama Hrvatske enciklopedijeu izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu(http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62877

Pečat Tvrtka I. Kotromanića

Tvrtko I. Kotromanić, bosanski ban 1353–77. i kralj 1377–91 (?, oko 1338 – ?, 10. III. 1391). Prvorođeni sin Vladislava Kotromanića i Jelene Bribirske, unuk Stjepana I. Kotromanića i JelisaveNemanjić. Godine 1353. naslijedio je strica Stjepana II. Kotromanića, a za njegova su maloljetništva brigu o državnim poslovima vodili otac (do smrti 1354) i majka. Banski je naslov dijelio s mlađim bratom Vukom. Odnosi s Ugarskom bili su zategnuti unatoč dinastičkim vezama (Ludovik I. Anžuvinac bio je od 1353. oženjen Tvrtkovom rođakinjom Elizabetom Kotromanić), formalnoj političkoj podložnosti (Tvrtko je bio vazal hrvatsko-ugarskog kralja) i spremnosti na predaju dijelova bosanskih zemalja (Ludoviku je 1357. bio ustupljen Hum kao Elizabetin miraz), pa je tako Ludovik u ljeto 1363. poveo vojnu protiv Tvrtka pod izlikom obračuna s bosanskim krstjanima, ali je poražen morao uzmaknuti. Nakon toga Tvrtko se prozvao »milošću Božjom ban cijele Bosne«, čime je naglasio svoju neovisnost o Ludoviku. Vodio je i neprestane borbe s nepokornim bosanskim velikašima. U veljači 1366. izbila je pobuna koju je predvodio Vuk Kotromanić, pa su Tvrtko i njegova majka Jelena bili prisiljeni skloniti se u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo. Zahvaljujući Ludovikovoj pomoći Tvrtko se sredinom 1367. vratio na vlast u Bosni porazivši pobunjenike.

Povelja bana Tvrtka vojvodi VukcuHrvatiniću,izdana ‘pod Prozorom u Rami 11.8.1366. nakon pobjede nad pobunjenicima, ašto je prvi (za)pisani spomenmjesta Prozor (u: Bosanski ban Tvrtko “Pod Prozorom u Rami“, Zbornik radova, ur. T. Brković, Prozor-Sarajevo – Zagreb : Synopsis, 2016., str.8.)

Pošto je učvrstio položaj sporazumom s bosanskim plemstvom, ubrzo je opet odbacio vrhovništvo hrvatsko-ugarskog kralja. Nakon smrti srpskog cara Uroša, iskoristivši razjedinjenost srpskih velikaša, Tvrtko je istaknuo pretenzije na srpsko prijestolje, pozivajući se na srodstvo s Nemanjićima. U savezu s knezom Lazarom Hrebeljanovićem porazio je 1373. protivnika i suparnika Nikolu Altomanovića, pa je stekao njegove zemlje oko gornje Drine i Lima. Sljedeće godine konačno se pomirio i s bratom Vukom, a u prosincu 1374. oženio se Dorotejom, kćeri bugarskog cara Ivana Stracimira. Početkom 1377. preoteo je ĐurađuBalšićuTrebinje, Konavle i Dračevicu, čime je pod svoju vlast okupio znatan dio područja koje su nekoć držali Nemanjići.

Idući korak bila je krunidba dvostrukom krunom (sugubi vijenac) i uzimanje naslova »kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju«. Krunidbena svečanost održala se 26. X. 1377. vjerojatno u mjestu Mile kraj Visokog u srednjoj Bosni (a ne kraj Mileševa).

Smrt Ludovika I. Anžuvinca dala je povod Tvrtku da se, kao sin Jelene Bribirske, umiješa u hrvatske prilike i proširi vlast pa je 1385. zaposjeo Hum, Livno, Duvno i Glamoč te stekao Kotor pod uvjetom da ne pruži potporu hrvatskim feudalcima (Ivan Paližna, braća Pavao, Ivaniš i Ladislav Horvat) koji su ustali protiv Ludovikove kćeri Marije. Međutim, 1386. okrenuo se protiv hrvatsko-ugarske kraljice i 1387. započeo osvajati hrvatske krajeve. Do ljeta 1390. pokorili su mu se i gradovi Split, Trogir, Šibenik te otoci Brač, Hvar i Korčula, a nakon toga uzeo je naslov »kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja«.

Bosna u Tvrtkovo vrijeme, 1391. godine(Autor karte: Tomislav Kaniški, 2007.) (u: Bosanski ban Tvrtko “Pod Prozorom u Rami“, Zbornik radova, ur. T. Brković, Prozor-Sarajevo – Zagreb : Synopsis, 2016., str. 701.)

Suparništvo s Balšićima, gospodarima Zete, uvuklo je od 1386. Tvrtka u ratove s Osmanlijama, ali je u bitki kraj Bileće 27. VIII. 1388. osmanska vojska bila poražena. Tvrtko je uputio i odrede pod vojvodom Vlatkom Vukovićem Kosačom u pomoć srpskim vojsci koja se suprotstavila Osmanlijama na Kosovu polju u lipnju 1389., smatrajući ishod boja svojom osobnom pobjedom.

Dugo je podupirao Ladislava Napuljskoga, protivnika Sigismunda Luksemburgovca, s kojim se pomirio tek kratko prije smrti, u siječnju 1391.

Pod Tvrtkovom vladavinom,” stoji dalje u Hrvatskoj enciklopediji, “Bosna je izrasla u važan politički čimbenik u jugoistočnoj Europi, a kralj se brinuo i za razvoj gradova, trgovine i rudarstva.”

Objava TKO JE BIO TVRTKO I. KOTROMANIĆ? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nakon provedene natječajne procedure izabrano je idejno rješenje akademskog kipara Petra Dolića. Kipar je ovih dana započeo sa klesanjem Tvrtkovog biljega na kojem će biti uklesan stari Ramski grb te godina prvog pisanog spomena Prozora, 11.08.1366. godine. Ovaj uspravni stećak bit će postavljen na kružnom toku na ulazu u Prozor sa magistralne ceste M 16-2.

Tvrtkov biljeg

“Tvrtkov biljeg” naziv je za jednostavno obrađenu kamenu skulpturu visine 3 metra akademskoga kipara Petra Dolića. Smjestit će se u središtu moderne prometnice, na rotoru ili kružnom toku, na ulazu i izlazu u gradić Prozor; nadomak prosjekline u stijenama po kojoj je Prozor, stara srednjovjekovna utvrda, gradina iznad prometnice, vjerojatno i dobila ime.

Biljeg će se nalaziti na račvanju povijesnih cesta: za jug prema Mostaru i Dubrovniku, na zapad prema Duvnu i Splitu, na sjever prema Uskoplju i Banjoj Luci. Biljeg se naziva Tvrtkovim, jer se utvrda “Prozor u Rami” prvi put spominje u darovnici bana/kralja Tvrtka 11. kolovoza 1366.

Biljezi su znakovi očitovanja i raspoznavanja nečijeg identiteta, kameni graničnici, međaši nečijega teritorija i vlasništva. Biljezi su znakovi na putu, kamenovi usputnjaci. Starom riječi “bilizi” nazivaju se i stećci – jedinstveni nadgrobni spomenici srednjovjekovnih krstjana.

U domaćem kamenu dolitu kipar Dolić minimalistički je ujedinio spomenuta značenja stećka i prometnoga biljega, Tvrtkove prozorske povelje i grba koji se u dokumentima atribuira i Rami i Bosni.

Plohe stećka su razigrane do blage valovitosti. Sugeriraju povijesne mijene u ramskome kraju: stradanja i povodnje, ognjene plamenove i lahore, odlaženja i dolaženja. Ovaj kameni biljeg znak je stamene postojanosti na raskrižjima, temeljno povjerenje u život i viši smisao postojanja. On je u kamen pretvorena molitva i dobra želja svakom čovjeku za sretan put u izabranom smjeru.

Objava Započelo klesanje Tvrtkovog biljega pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Original povelje čuva se u Arhivu HAZU u Zagrebu.

Povelja počinje tekstom: “U ime Oca i Sina i Svetoga Duha amen… Ja sluga Božji i Svetoga Grgura…”. Dok je završetak povelje: “… pod Prozorom u Rami.”

Donosimo tekst Tvrtkove povelje u latiničkoj transliteraciji:

Vь ime: ôt(ь)ca: i sina: i sv(e)toga d(u)ha aminь azь rabь b(o)ži i sv(e)toga grьgura az ovomь g(ospo)d(i)nь banь tvrьtko sinь g(ospo)d(i)na kneza vladislava a sinov(a)cь ­velikoga i slavnoga g(ospo)d(i)na bana stêpana milostiju b(o)žiômь g(ospo)d(i)nь mnogimь zemlamь bosnê i soli i usorê i dolьnimь kraemь i podriniju i hlьmьski g(ospo)d(i)nь stvorihь milostь svoju gospodьsku svoemu vêrьnu sluzê u ime voevodê vlьkcu hrьvatiniću za negovu vêrьnu službu u ôno vrême kьda se podviže na me ugrьski kralь u ime ludovikь i prihodi u plêvu podь sokolь i ônьdazi mi voevoda vlьkcь vêrьno posluži i za negovu vêrьnu službu dah mu gradь u plêvê u ime sokolь sь vьsom plêvomь ôt(ь) mee do mee ôt(ь) uskopla p[o] krьtovu elu a ôt(ь) dlamoča po vitoraju a ôt(ь) lužcь dorьčeve a ôt(ь) luke po zlamenie tozi dasmo gradь sokolь s vьsom plêvomь voevodê vlьkcu za plemenito nemu i negovu poslêdnemu u vêke aminь bezь vsakoga gospodьskoga dohotka a tomu svêdoci dobri bošnane knezь vlai dobrovoevićь i sь bratiômь kazncь sьnьko i sь bratiômь župan crьnugь i sь bratiômь županь branko pribinićь i sь bratiômь tepьčija vlьčihna i s bratiômь knezь vlatko ôbrinovićь i sь bratiômь tepьčiê milatь i s bratiômь a ôt(ь) usore svêdoci voevoda tvrьtko i sь bratiômь kaznьcь stêpoe čelьničićь i sь bratiômь tepčiê sladoe divoševićь i sь bratiômь a ôt(ь) lužьcь svêdoci županь stêpko vlьkovićь i sь bratiômь županь milьtênь hrьvatinićь i sь bratiômь a tomu pristavь knezь bogdanь bêlьhanićь ôt(ь) dvora a ôt(ь) vladaniê pristavь: dragošь šanьtićь a tko [ć]e sie poreći ili prêtvoriti ot(ь) nasь ili ôt(ь) našihь poslêdnihь surodnikovь […] inoplemenьnikь da e prokletь ôt(ь)cemь i sinomь i svetêmь d(u)homь i materiju b(o)žiômь i d [=4]mi ev(a)nđel(i)sti i .vï: [=12]ma: ap(os)t(o)loma i :o: [=70]mi i :z: [=7]mi i zь banimi b(o)žimi i vьsêmi : b(o)gu: ugodivьši mi u si vêkь i u priduĉi aminь i da e pričestnikь ijudê skariôtskomu koji prêda sina b(o)žiê na raspetie za .l [=30] srebrьnêhь pênezi i koi izliha u[prêš]e propni propni krьvь na nemь i na čedêhь ego a se pisa dražeslav diêkь […] poroeniê b(o)žiê lêtь č.t.ks з [=1366] lêto i našemu gospodьstvu :gï: [=13] lêto mêseca avьgusta po knizê .aï. (=11) d(a)nь podь prozoromь u ramê.

Objava JESTE LI ZNALI ŠTO PIŠE U POVELJI? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na temelju članka 33. i 34. Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH” br. 39/14) i članka 41. Statuta općine Prozor-Rama (“Službeni glasnik općine Prozor-Rama”, broj: 3/01), a postupajući po prijedlogu Službe za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina općine Prozor-Rama, Općinski načelnik r a s p i s u j e

NATJEČAJ ZA IZRADU IDEJNOG RJEŠENJA
SPOMEN OBILJEŽJA POD NAZIVOM “TVRTKOV BILJEG”

OPĆI UVJETI NATJEČAJA
Investitor i raspisivač natječaja:
Općina Prozor-Rama, Ulica Kralja Tomislava b.b. Prozor, koju zastupa općinski načelnik Jozo Ivančević, dr.
Organizator i provoditelj natječaja:

Općina Prozor-Rama, Služba za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina općine Prozor-Rama.

Osoba/-e zadužene za komunikaciju sa ponuđačima:

–                    Kristina Kuraja (tel. 036/771-918; e-mail:jnabave@prozor-rama.org) i
–                    Ivica Tomić (tel. 036/771-916; e-mail: prostorno@prozor-rama.org).

Podaci o postupku javne nabave
Postupak javne nabavke pokrenut je Odlukom broj: 01/1-43-939/17 od 05.05.2017. godine. Radi se o postupku za dodjelu ugovora za nabavu usluge izrade Idejnog rješenja za projektiranje na koji se primjenjuje poseban postupak u skladu sa člankom 33. stavak (1a) i (2) Zakona o javnim  nabavama (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, broj 39/14).

Vrsta i tip natječaja:
Javni, anonimni, urbanističko-arhitektonski

Klasifikacija natječaja:
Idejno arhitektonsko urbanističko rješenje.

Predmet natječaja:
Izrada Idejnog rješenja za spomen obilježje “Tvrtkov biljeg”.

Svrha i cilj natječaja:
Osnovni cilj natječaja je odabir kvalitetnog, funkcionalnog, ekonomičnog rješenja spomen obilježja, a koji će se izradom uklopiti sa postojećim stambenim objektima i javnim prostorima u jednu sveobuhvatnu prostornu i funkcionalnu cjelinu.
Nije predviđena dodjela novčanih nagrada.

Pravo sudjelovanja na natječaju:
Imaju sve pravne i fizičke osobe, bilo da se javljaju samostalno ili u okviru autorske grupe, a posjeduju stručne kvalifikacije, odnosno da imaju diplomu Arhitektonskog fakulteta ili Akademije likovnih umjetnosti. Koautori moraju imati stručnu kvalifikaciju, a suradnici u grupi ne moraju.

Ponuđači – pravne osobe: ovjerena kopija rješenja iz sudskog registra o registraciji za poslove koji su predmet Natječaja.
Ponuđači – fizičke osobe: ovjerena kopija osobne iskaznice i ovjerena kopija fakultetske diplome ili nostrifikacija diplome, ako je ista stečena u nekoj drugoj državi.
Izuzeća: Članovi natječajne komisije, tajnik komisije, stručni savjetnici, sastavljač natječajnog zadatka i programa, svojim radom ne mogu sudjelovati na ovom Natječaju.
Svaki od sudionika, pojedinac ili grupa, ima pravo sudjelovanja na ovom Natječaju samo s jednim  radom.

II. PROCEDURA REGISTRACIJE I PRIHVAĆANJE UVJETA NATJEČAJA
Registracija za sudjelovanje na natječaju vrši se popunjavanjem obrasca Prijava na natječaj: “Idejno rješenje za spomen obilježje “Tvrtkov biljeg”, koja je u prilogu ovoga Natječaja.
Uz predaju rada na natječaj neophodno je dostaviti popunjen obrazac “Prijava na natječaj – Idejno rješenje za spomen obilježje “Tvrtkov biljeg”, pod šifrom u zatvorenim kovertama.
Adresa za prijavljivanje: Općina Prozor-Rama, Ul. Kralja Tomislava b.b. – Protokol Općine.

III. DOKUMENTACIJA

Raspisivač natječaja stavlja kandidatima na raspolaganje sljedeću tendersku dokumentaciju:
– Tekst natječaja
– Obavijest o nabavi
– Projektni zadatak
– Građ. situacija lokacije (DWG)
– Fotodokumentacija x 4
– Prijava na natječaj: Idejno rješenje za spomen obilježje “Tvrtkov biljeg”
Natječajnu dokumentaciju  kandidati mogu preuzeti svakim radnim danom od 08-16,00 sati na protokolu Općine, ili na web stranici općine Prozor-Rama  www.prozor-rama.org.

IV. ROKOVI
Natječaj je otvoren od 15.05.2017. godine do 06.06.2017. godine do 12,00 sati.
Natječajni radovi se predaju na adresu: OPĆINA PROZOR-RAMA, Ul. Kralja Tomislava b.b. 88440 Prozor ili izravno na protokol Općine. Ponude zaprimljene nakon isteka roka za prijem ponuda se vraćaju neotvorene ponuđačima. Ponuđači koji ponude dostavljaju poštom preuzimaju rizik ukoliko ponude ne stignu do krajnjeg roka utvrđenog Natječajem.

V. NATJEČAJNO POVJERENSTVO
Natječajno Povjerenstvo sastoji se od pet (5) članova i tajnika.
Rad Povjerenstva prestaje nakon ocjenjivanja prispjelih radova, donošenja odluke i dostavljanja konačnog izvješća Ugovornom tijelu.
Odluka o odabiru najprihvatljivijeg ponuđača objaviti će se na web stranici Općine.

VI. KRITERIJI ZA OCJENJIVANJE
Pored usklađenosti prispjelih radova s uvjetima natječaja (u pogledu sadržaja, rokova i obveznih priloga), Natječajno povjerenstvo će pristupiti njihovom ocjenjivanju i vrednovanju na temelju kriterija koje sama utvrdi, a koji se zasnivaju na sljedećim načelima:
– povezanost s glavnom temom natječaja i održivost rješenja
– arhitektonski koncept u odnosu na urbani kontekst
– arhitektonski izraz i jasan konstruktivni koncept
– provedivost prostornog programa i natječajnog zadatka
– funkcionalne, oblikovane i prostorne kvalitete rješenja
– racionalnost i ekonomičnost rješenja.

Natječajno povjerenstvo neće uzeti u razmatranje prispjele radove koji nisu dostavljeni u naprijed navedenom roku i ako ne ispunjavaju uvjete Natječaja.

VII. SADRŽAJ NATJEČAJNOG RADA
Sudionici natječaja, prema priloženom Projektnom zadatku i Uvjetima natječaja, izrađuju Idejno rješenje koje sadrži sljedeće priloge:

urbanistički koncept rada, odnos sa širom okolinom (tehnički opis),

prikaz projekta novog rješenja, te presjek i 3D prikaze (situacija, karakteristični presjeci, detalji opreme i njihova materijalizacija, 3D vizualizacija prostora u softveru po izboru /Archi CAD, 3dsMax i sl./ u formatu pdf, jpg, tif i sl.),

svi grafički prilozi moraju imati prikladno grafičko mjerilo,

prezentaciju rada na CDROM mediju za Natječajno povjerenstvo,

digitalni PDF dokument pripremljen za printanje na A2 formatu – grafički prilozi i A3 formatu tekstualni prilozi.

Navedeni prilozi se dostavljaju u jednom primjerku.
Tekstualni dio elaborata mora biti uvezan u formatu A3.
Uz tekstualno obrazloženje treba priložiti umanjene grafičke priloge i popis svih priloga.
Svi grafički prilozi (PDF format) i tekst (word) predaju se na CDROM mediju.

Sudionik je dužan predati dvije (2) zapečaćene, neprozirne koverte koje sadrže sljedeće podatke:
a) omotnica s natpisom “AUTOR”
– rad, označen šifrom.
b) omotnica s natpisom : “ADRESA ZA OBAVIJESTI”
– Adresa za dostavu obavijesti; broj telefona; e-mail autora;
– Izjava kojom autor pristaje na javnu objavu ukoliko rad bude odabran.

Omotnice s nazivima: «AUTOR I ADRESA ZA OBAVIJESTI» – otvara Natječajno povjerenstvo.
Svaki rad označen je šifrom koja se sastoji od dva (2) slova i tri (3) broja, označene na svim prilozima. Panele treba označiti rednim brojevima u gornjem desnom kutu.

VIII. ZAVRŠNE ODREDBE
Predajom rada autor pristaje na uvjete natječaja.
Sudionik je za sve vrijeme natječaja dužan držati svoj rad anonimnim do objave rezultata natječaja.
Grafičku dokumentaciju priloženu u podlogama natječaja sudionici smiju koristiti isključivo u svrhu izrade rada.

Iz ovog natječaja bit će isključeni radovi:
– predani poslije roka navedenog u natječaju;
– koji ne sadrže priloge navedene u poglavlju o sadržaju rada.
Raspisivač natječaja će, po završetku istoga, prispjele radove prezentirati putem:
– objave rezultata na web stranici Općine.
Raspisivač i provoditelj natječaja ne odgovaraju za oštećenja prispjelih radova nastala radom
Natječajnog povjerenstva.
Sudionici prihvaćaju uvjete ovoga natječaja činom predaje popunjenog prijavnog obrasca i svog
rada.
Svi sporovi koji bi mogli nastati iz ovog Natječaja prvenstveno će se rješavati dogovorom ili arbitražom.

OPĆINSKI NAČELNIK
Jozo Ivančević, dr.

Objava Općina Prozor-Rama raspisala natječaj za izradu spomen obilježja “Tvrtkov biljeg” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dženan Dautovoć, FF Sarajevo

Prilog tumačenju značaja pisma Inocenta III od 9. studenog 1202. g. (Reg. Vat. 5, ff: 53^v-54^r, e: 103) za proučavanje političkih odnosa u jugoistočnoj Europi početkom 13. stoljeća

Osnovna tema  rada je  pismo Regie magnitudinis litteras koje kancelarija pape Inocenta III šalje ugarskom kralju Emeriku 9. 11. 1202. i njegov značaj za povijest srednjovjekovne Bosne. Glavna dilema na koju pokušavamo naći odgovor jeste da li se iza misterioznog imena Guban, zabilježenog kao predvodnika vojske pogana koja pustoši ugarsku zemlju, krije osoba bosanskog bana Kulina ili pak neka druga značajna ličnost tog vremena. Pored analize ranijih objava ovog pisma i njegove primjene u historiografiji, sagledan je i pregled političkog stanja u zemljama Jugoistočne Europe na prijelazu 12. u 13. stoljeće, kao i pregled njihovih odnosa s Rimskom kurijom, kako bi na osnovu povijesnog konteksta došli do što pouzdanijeg zaključka.

Transkripcija povelje bana Kulina koju je izdao Dubrovčanima 9.VII. 1189.

U ime Oca i S(i)na i s(ve)toga D(u)ha.

Ja ban bos’nski Kulin prisezaju tebЪ kneže Krvašu i vsЪm građam Dubrovčam pravi prijatelj biti vam od selЪ i do vЪka i pravi goj dr’žati s’vami pravu vЪeu dokolЪ s’m živ.

Vsi Dubrovčane kire hode po mojemu vladanju trgujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov vЪrov i pravim sr(d)cem držati je bez vsakoje zledi razvЪ što mi kto da svojov voljov poklon. I da im ne bude od moih čestnikov sile I do kolЪ u mene budu dati im svЪt i pomoć jajire i sebЪ kolikore moge bez vsega zloga i primisla.

Tako mi b(og) pomagaj i sie s(ve)t(o) evanđelje.

Ja Radoje dijak ban pisah’siju knjigu poveljov banov od roždstva K(risto)va tisuća i sto i os’mdeset i devet IЪt, mЪseca avgusta u d’vedesete i deveti d’n’, usЪčenje glave Ivana Kr’stitelja.

O tom razdoblju povijesti Bosne pogledajte više u dokumentarnom filmu na ovom linku:

Srednjovjekovna Bosna

Objava Pismo pape Inocenta III. iz 1202. godine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.