Piše: Josipa Prskalo

Kao i svakog kolovoza u raznim medijima počinju se plasirati vijesti o aktualnoj situaciji s besplatnim udžbenicima. Prema Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, osnovno obrazovanje je obvezno – za svu djecu. Idealno bi tako bilo da je, u skladu sa spomenutim zakonom, ono i besplatno – u prijevodu – kada bi besplatni udžbenici bili osigurani za učenike od prvog do devetog razreda.

Zakon i primjena

U teoriji, prema ovomu zakonu, ono i jest takvo, ali se kao i obično „zbog nedostatka financijskih sredstava“ ta odredba provodi selektivno u ovisnosti o mogućnostima proračuna. Kriterij prema kojemu se najčešće vrši odabir jest socijalni status djeteta ili pripadnost nacionalnim manjinama (uglavnom Romima), a cilj je osiguranje potpunog i jednakog pristupa redovitom obrazovnom sustavu.

U Bosni i Hercegovini spomenuti zakon trenutno provodi jedino Distrikt Brčko – odnosno osigurava svim osnovcima besplatne udžbenike i prijevoz do škole.

I ove godine u ostatku zemlje – kao i obično – situacija je šarolika. Tako je u Federaciji BiH drugačije od kantona do kantona, dok su u Republici Srpskoj, kako je objavila federalna.ba, udžbenici besplatni za učenike prvog i drugog razreda osnovne škole.

Federalno Ministarstvo obrazovanja i znanosti za nabavku besplatnih udžbenika osiguralo je 500 000 KM, a dovoljno bi, da bi se svim prvašićima osiguralo iste, bilo oko 1 300 000 KM.

Od izdvojenih sredstava čak 106 000 KM pripalo je Tuzlanskom kantonu u kojemu su udžbenici besplatni za sve prvašiće, a prema tvrdnjama kantonalnog ministra obrazovanja, znanosti, kulture i sporta, Zlatana Muratovića Vlada je iznašla dodatnih 90 000 KM kako bi svi učenici imali besplatne udžbenike.

S druge strane, primjerice Kanton Sarajevo od ove godine neće biti u mogućnosti osigurati besplatne udžbenike za sve prvašiće nego samo za djecu iz socijalno ugroženih obitelji. Kako je priopćila stručna savjetnica pri Ministarstvu obrazovanja, znanosti i mladih ovoga kantona, Nihada Čolić, oni su imali zahtjeve roditelja prvašića da djeca nemaju besplatne udžbenike nego da u narednom razdoblju ta sredstva usmjere nečemu što će doprinijeti kvalitetnom odgoju i obrazovanju najmlađih pa su se oni tako odlučili za nabavku školskih ormarića. Postavlja se pitanje koliko su uistinu potrebni ormarići u školama te koji su i kakvog imovinskog statusa roditelji predložili spomenuto?!

Zeničko-dobojski kanton će besplatne udžbenike osigurati prvašićima iz socijalno ugroženih obitelji, a Unsko-sanski za učenike prvih i drugih razreda čiji roditelji nisu u mogućnosti kupiti udžbenike.

Kako javlja večernji.ba, u Srednje-bosanskom kantonu za sve prvašiće osigurani su besplatni udžbenici, kao i za učenike romske nacionalnosti te djecu iz socijalno ugroženih obitelji, bez obzira koji razred pohađaju.

U Zapadno-hercegovačkom kantonu pak besplatni su udžbenici za prvašiće iz hrvatskog jezika i matematike.

Najosnovnije

Evidentno je da će većina roditelja izdvojiti novce i za udžbenike. Prema riječima djelatnika u knjižarama, u odnosu na prošlogodišnje cijene kompleta udžbenika za devetogodišnju osnovnu školu koje su se kretale od 40-ak KM za prvi i drugi razred, do 140 KM za sedmi, osmi i deveti razred, ove godine cijene će odstupati. To se odnosi i na srednje škole čiji su udžbenici 20% skuplji od onih za osnovce.

Ali kao što znamo, oni su tek jedan dio školskih potrepština – školski pribor je priča (izdatak) za sebe. Cijene se, manje-više, kreću slično kao prošle i pretprošle godine. Tako u domaćim trgovačkim lancima poput Binga, moguće je pronaći školske ruksake već od 4,90; pernice po 1,55 KM; bilježnice A5 formata od 0,65 KM; olovke na komad po 0,65 KM; gumice za brisanje od 0,35 KM; oštrila od 0,10 KM; drvene bojice 0,95 KM… Ove, gotovo najniže, cijene svakako rastu ovisno od branda ili oslikanog lika na spomenutim artiklima.

U hrvatskom Konzumu cijene ne odstupaju puno od prosjeka za određene artikle.

I još…

Ali uz ovaj, rekli bismo „osnovni“ školski pribor tu su razne ne nužne školske potrepštine od kojih svake godine nekoliko pređe u one „nužne“ jer tako određuje nastavni plan i program ili „školski standard“. Pa su tako uz drvene bojice potrebne i voštane, flomasteri, vodene bojice, tempere, velike bilježnice i one s čvrstim koricama, razne zaštite i okviri za čuvanje udžbenika te raznovrsne naljepnice za bilježnice i knjige. Za likovnu kulturu često su potrebni kolaž papir, škare, ljepilo, plastelin; za matematiku ravnala i geometrijski pribor, šestari, tehničke olovke… Sve češće se kupuju i posebne vrećice u kojima školarci nose opremu za tjelesni i zdravstveni odgoj, kutije za užinu te bočice.

Svaki roditelj također gleda na početku nove školske godine svoga školarca obući „od glave do pete“ ili barem kupiti novu obuću, cijene toga ni u kojem slučaju nisu niže u odnosu na cijene odjevnih predmeta za odrasle, dapače, često su više.

Na kraju, ne treba biti vrsni matematičar ukoliko se samo „ugrubo“ ove brojke pretoče na papir da bi se zaključilo kako obrazovanje u BiH i te kako košta. Dok školarcima, poglavito prvašićima, želimo sretan polazak u školu, roditeljima, uz brojne trgovačke akcije, želimo što povoljnije cijene.

Cijene školskog pribora

• bilježnice: od 0,35 do 2,10 KM (A4, A5 format, meke korice)
• olovke: od 0,60 do 4,45 KM (1, 4, 6 i 12 komada)
• gumice za brisanje: od 0,35 do 2,45 KM (1 i 3 komada)
• oštrila: od 0,10 do 4,25 KM
• drvene bojice: od 0,95 do 6,95 KM (pakiranja od 12, 18 i 24 komada)
• pernice: od 1,55 do 15-ak KM (u knjižarama i do 40-ak KM)
• ruksaci i torbe: od 4,90 do 80-ak KM (u knjižarama do više od 100 KM)
• blokovi za crtanje: od 0,40 do 2,55 KM
• vodene bojice: od 0,75 do 4,75 KM
• flomasteri: od 1,55 do 9,95 KM (pakiranja od 8, 12, 18 i 24 komada)
• tempere: od 4,95 do 9,45 KM (pakiranja od 10 i 12 komada)
• voštane bojice: od 0,55 do 3,35 KM (pakiranja od 12 i 16 komada)
• zaštite za udžbenike: od 1,75 (pakiranja od 10 komada)
• naljepnice: od 0,35 (pakiranja od 12 komada)
• škare: od 0,75 do 1,50 KM
• ljepilo: 0,25 do 2,75 KM
• plastelin: od 0,70 do 1,75 (pakiranje od 10 i 12 boja)
• geometrijski set: 1,75 do 3,55 KM (pakiranja od 4 komada)
• šestar: od 0,75 do 5,45 KM
• tehničke olovke: od 0,75 do 3,45 KM

(Nedjelja.ba)

Objava Koliko ove godine košta biti školarac?! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Supervizori projekta su bili profesori Mirjana Burić iz Srednje škole Prozor, Asja Murvat iz Jablanice i Alena Burmeister i Lars Krabbe iz Hamburga. U razmjeni učenika sudjelovalo je devet njih iz Rame, devet iz Jablanice i osamnaest iz Hamburga. Projekt je realiziran u dvije faze;posjeta učenika iz Njemačke u BiH 26.9.2016.do 2.10.2016. i posjeta učenika iz BiH u Njemačku 15.4.2017.do 22.4.2017. Smještaj učenika na obje strane bio je kod obitelji učenika.

Tijekom prve faze razmjene program se odvijao kroz međusobno upoznavanje učenika, zajedničko druženje i odlazak u obitelji na spavanje. Drugog dana bio je obilazak  Rame, posjeta franjevačkom samostanu, etnografskom muzeju, plovidba Ramskim jezerom, ručak u restoranu Mediteran, odlazak na Zahum, zatim malo pješačenja pješačenja , večera kod obitelji i na kraju zajedničko druženje u centru mladih. Trećeg dana organiziran je odlazak  u Sarajevo, razgledavanje grada uz pratnju stručnog vodiča, posjet Zemaljskom muheju, njemačkom veleposlanstvu u BiH i katedrali. Narednog dana učenici su posjetili muzej u Jablanici i Titov bunker u Konjicu. Tijekom boravka u BiH učenici iz Hamburga posjetili su i druge zanimljivosti i mjesta u BiH kao što su Mostar i Blagaj. Naravno, tu su bile i sportsko-rekreativne aktivnosti; kupanje u Jablaničkom jezeru, posjet  Parku prirode Blidinje, vožnja biciklom, planinarenje i na kraju oproštajna zabava.

Druga faza razmjene odvijala se u Njemačkoj, odnosno u Hamburgu od 15.4.2017.do 22.4.2017. Putovanje je započelo avionskim letom iz Sarajeva te smještaj kod obitelji u Hamburgu.  Drugi i treći dan  učenici provode kod obitelji uz obilježavanje Uskrsa. Četvrtog dana dogodio se obilazak škole  domaćina, sudjelovanje učenika  i profesora iz BiH na nastavi kroz dva školska sata. Neizostavno je bilo razgledavanje Hamburga, vožnja podzemnom željeznicom, plovidba  na brodu na rijeci Labi, ručak u azijskom restoranu i na kraju posjet hamburškoj luci. Učenici su također boravili u  hostelu za mlade gdje su sami pripremali obroke, zajedničke aktivnosti, sport, pripremanje roštilja, spuštanje kanuom te izlet u prirodu. Sedmog dana učenici su imali slobodno vrijeme u Hamburgu uz mogućnost posjete zoološkom vrtu Hagenbeck i zanimljivim mjestima kao Hamburger Dungeon.

Osmog dana učenici su se vratili kući obogaćeni  novim prijateljstvima, poznanstvima, novim spoznajama, stilovima života. Također su proširili svoje poglede na bogatstvo u različitosti, ali i u sličnosti.  Također su imali priliku upoznati se  s načinom rada u školi, komunikacija na stranim jezicima, upoznavanje zemlje, kulture, povijesti, rušenje predrasuda..

Učenicima iz Srednje škole Prozor potporu je dala i Općina Prozor-Rama.

Objava Razmjena učenika; Gradimo mostove pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Visoko sudsko vijeće u Kaliforniji donijelo je odluku u vezi sa tužbom koja je pokrenuta za slučaj iz 2012. godine, kada 14-godišnjem učeniku nije dozvoljeno da sa sata ode u toalet.

Na osnovu toga je pokrenuta tužba protiv lokalne uprave i uposlenice ove škole, a sud je donio presudu kojom se učeniku treba isplatiti odšteta od 1,25 milijuna dolara.

Iz lokalne uprave priopćeno je kako im je žao zbog ovog slučaja, te da će razotkriti da li će na odluku suda donijeti žalbu.

Sud je također donio i odluku da se učeniku treba isplatiti i 41 tisuća dolara za liječenje zbog nanesene duševne boli.

Tijekom istrage je također ustanovljeno da je učenik Srednje škole Patrick Henry u Kaliforniji, koji je danas ima 19 godina, 2012. godine tijekom tražio od nastavnice Gonje Wolf da ga pusti u toalet. Na “savjet” nastavnice, učenik je uzeo posudu i u nju obavio nuždu, zbog čega je bio predmetom ismijavanja među učenicima u razredu.

Odvjetnik učenika Brian Watkins izjavio je kako je njegov klijent bio dva puta primoran da promijeni školu, no i pored toga je bio pod velikim stresom i išao na terapije.

Izvor: Anadolija i Bljesak.info

Objava Učeniku 1,3 milijuna dolara zbog toaleta pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Donald je još uviek daleko, tamo preko „velike bare“, ali su nam ti minusi bili toliko blizu. Zbog njih je cijela regija  bila okupirana pričom o  hladnoći, snježnim olujama, zaleđenim cestama, visini snijega na planinama, opasnim lavinama, odgađanju nastave… Čini mi se da nam nije bilo toliko hladno dok nisu počeli  minuse toliko spominjati. Nekom se pojavila nestašica peleta pa su mediji bili puni „peletske krize“. No, pitamo li se kako žive ljudi koji obitavaju na visini od 1100 metara i više? Sigurno nismo. Nije nam pao na pamet nitko takav dok smo se grijali negdje uz užarenu peć, vreli radijator kojemu ta vrelina nije dala da ga svlada hladnoća i popucaju cijevi. Ipak, mi smo se uputili baš u te dane na Proslapsku planinu u općini Prozor-Rama da bismo svojim objektivom zabilježili tu snježnu idilu. A tamo naiđošmo na nešto sasvim neočekivano.

Dok smo se vozili popularnom dvojkom  prema Proslapskoj planini unatoč zvuku motora čula se škripa snijega pod kotačima tog okorjelog „Švabe“.  Što smo se više penjali  to je snijeg bivao sve veći. Cesta je uredno očišćena, a nakupine snijega koje je ralica gurala pred sobom napravile su pravu bob stazu tako da se dvojka mogla vidjeti samo napola.

Stižemo na odredište, a tamo nas čeka nasmijano Josipovo lice. Iako je sunčano, hladno je, a Josip je obučne sasvim ležerno i nije mu zima. On je na to sigurno navikao. Pa on je ovdje svaki dan.

Josip Markešić je učenik trećeg razreda ekonomske struke Srednje škole Prozor. Nismo mogli, a da ga odmah ne upitamo kako mu je kao učeniku odavde putovati do Prozora.

„Ma nije to ništa i nisam ja sam koji tako radi iz ovih krajeva. Ustajem prije 6 sati, spremam se i idem jedan kilometar pješice do prvog autobusa kojim se vozim do Orašca., a onda drugim busom do Prozora. Poslije nastave oko 15 sati već sam ponovno kod kuće. Općina Prozor-Rama je za sve učenike osigurala besplatan prijevoz na cijelom području općine pa nam to puno znači.“ Odgovori Josip na naše postavljeno pitanje.

Čini mi se da se  nismo ni osvrnuli  oko sebe kada on odjednom pred nas dođe sa svojim ljubimce. Pred nama se stvori ogroman i uglađen zekan kojega Josip tako brižljivo miluje kao da je to nešto posebno dragocjeno. Za njega sigurno i jest.

„Volim konje, to mi je posebna strast. Sada idem u srednu školu. Volio bih studirati strojarstvo ili građevinu poslije srednje. Moj san je poslije završenog fakulteta imati posao u Rami, živjeti ovdje na Proslapskoj planini i imati malo obiteljsko gospodarstvo ili malu farmu konja.“ s neobičnim žarom priča Josip svoje životne planove. U njegovim očima se čitala mladalačka iskrenost i ljubav spram konja i vjere u riječi koje izgovara.

Nakon pozdravljanja sa ostalom kućnom čeljadi Josip nas povede u zanimljivu šetnju. Inače, Josip živi u obitelji s roditeljima Antom i Brankom, sestrom i bratom. Otac  Ante je razvojačeni branitelj i s majkom Brankom  brine se o malom obiteljskom gospdarstvu. Sestra Josipa je učenica drugoog razreda medicinske škole u Mostaru, a brat  Marin je 5 razred u područnoj školi na Orašcu. Tu su još baka i djed i stric.

Krenuli smo prema Osojnici i njenim vrhovima kroz snijeg od najmanje pola metra. Josipov brat Marin je prtio iako je najmanji. Želio se dokazati kao pravi domaćin. Pomalo kao da je htio biti veći i jači od brata Josipa.

Dok smo hodali kroz duboki snijeg neprestano je škljocao fotoaparat, a Josip je pripovijedao o svom svakodnevnom životu ovdje. „Nije mi nikada dosadno, jer kada dođem iz škole pomažem roditeljima, a kada nema posla malo i kada nemam treninga prošetam i tako se odmaram i opuštam. Inače, treniram nogomet i igram za HNK „Ramu“. „

Nastavljamo hodati prema snježnim vrhovima diveći se Božjim djelima i igrama sa snježnim idiličnim potezima. Josip nam pokazuje svaku stazu, svako odmorište na tom puteljku kojim su nekada volovi vukli sane pune sijena ili drva. U svakoj njegovoj riječi osjetio se užitak. Njegov pas Miki je vjerno prati svaki naš korak. Često je pojurio ispred nas pa se vraćao, a ponekad bi odlutao daleko u šumu prateći rijetke tragove neke divljači.

„Svakome se čini da mi ovdje nemamo vremena nizašto. Imamo sve uvjete koji su potrebni čovjeku za život. Mislim da je važno da čovjek u životu zna pravilno iskoristiti svoje vrijeme i biti zadovoljan s onim što ima. Naravno, treba se truditi i da mu bude bolje, ali ne da pati od toga.“ Josipove su riječi ostavile nas zadivljenima. Tako mlad, a tako zrelo razmišljanje.

Kada smo izašli na vrh Osojnice zanijemili smo. Sve oko nas je bila rajska bjelina. Činilo nam se da je cijeli svijet ispod nas. Dok smo mi uživali u pogledu na krajolik Marin je kao pravi muškarac suzdržavao suze koje su dolazile zbog hladnoće i promrzlosti nogu što  se smočiše u snijegu dok je prtio.  To njegovo trpljenje činilo ga je pravim čovjekom ovog područja; jakim i odvažnim.

Kada smo se poslije uživanja u fotografiranju i tišini koju može samo priroda dati, spustili smo se nazad. Noge su bile već skoro do struka zarobljene od zaleđenog snijega. Ipak, to nije moglo nadjačati naše ushićenje.

Josip nije mogao odoljeti,  a da nam ne pokaže i staru ramsku kuću u kojoj je ognjište još u funkciji.

U ovim krajevima još se drže lijepe i pozitivne tradicije. Kada dođe gost ili putnik namjernik pozove ga se u kuću, počasti kavom, rakijom, suhim mesom i sirom „iz mišine“. Ovdje se diše punim plućima, ovdje je duša puna ramske pozitive i vjere u život.

Na povratku naše misli su bile samo o tome kako je područje idealno za seoski turizam i planinarenje. Vjerovati je baš u mlade ljude kao što je Josip da će nakon obrazovanja uspjeti naći načina i zadržati se ovdje te raditi na ruralnom razvoju i seoskom turizmu.

Pogledajte kratki video zapis

Odlikaš sa Proslapske planine

Objava Učenik koji živi na Proslapskoj planini; radi, bavi se nogometom i odličan je u školi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Početak školovanja je životni korak koji zahtijeva veliku podršku roditelja i cjelokupne životne sredine. Put u stjecanje znanja je prozor u budućnost. Taj prozor treba širom otvoriti kako bi namicanje znanja bilo olakšano i korisno za cijelu zajednicu. Stoga je općina Prozor-Rama priskočila roditeljima pomoći oko početka školovanja.  Za 104  učenika koji su započeli školovanje općina je uplatila po 250 KM.

Pored ovoga općina je osigurala besplatan prijevoz za sve učenike osnovnih i Srednje škole Prozor.  Za sve studente osigurala je stipendije. To nije uradila nijedna općina u ovoj državi. Nakon završenog studija otvorene su mogućnosti za odrađivanje pripravničkog staža.

Ovome treba dodati da su uređene osnove škole u Prozoru, Ripcima, Rumbocima, dograđena i uređena područna škola na Ustirami. Srednja škola Prozor je dobila novu zgradu za nova zanimanja.

Objava Općina Prozor-Rama uplatila za prvašiće po 250 KM pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Rad jednog učenika ubrzo je plijenio pažnju šire zajednice. 'Jednog dana sam izašao iz kuće prošetati. Sreo sam jednu ženu kako u kolicima vozi svoju bebu. Bebu sam ubio i nastavio se šetati dalje. Zatim sam se vratio pa ubio i majku djeteta, da ne ostaju svjedoci. Nastavio sam mirno šetati, pa sam sreo još jednu bebu. I nju sam ubio. Pa još jednu. Sve sam bebe poubijao. Onda sam došao kući i ugledao svoju baku. Pošao sam i nju ubiti, ali su naišli moji roditelji…', napisao je dječak.

U tom trenutku, oglasilo se zvono za kraj sata. Učenik je napisao da nije stigao dovršiti sastavak, te ga je predao nastavnici. Ona je, pročitavši rad, svoj šok podijelila s kolegama, pedagozima i dječakovim roditeljima. Oni su savjetovali da dječaku dopusti da dovrši sastavak.

U nastavku je dječak napisao sljedeće: 'Izašao sam kroz prozor da me roditelji ne vide, pa sam ubio baku. Zatim sam ubio i roditelje. Na kraju sam sve poubijao, ostao sam sam na svijetu.'

S dječakom je obavljen razgovor, a on je rekao da se samo šalio i da je njegova mašta u kojoj ubija sve oko sebe – rezultat nekakvog crtića koji je gledao.

Ono što je najviše zaprepastilo sve one kojima je rad došao u ruke je mirnoća dječaka koji opušteno šeta ulicama i ubija sve oko sebe. A pritom ima samo devet godina.

Izvor: http://dnevnik.hr

Objava Dječak (9) šokirao regiju: ‘Bebu sam ubio, pa nastavio šetati… Sve sam bebe poubijao’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.