Kobašlija je rođen u Jugoslaviji, točnije Banjoj Luci 1975. godine. Zemlju napušta u ratu, a zatim privremeno boravi u njemačkom izbjegličkom kampu da bi 1997. godine emigrirao u Jacksonville, Florida. Potom je diplomirao slikarstvo na Državnom sveučilištu Montclair.

“37 pogleda na Ramu” do sada je mogla vidjeti publika u Zagrebu, a Kobašlija je najavio i izložbe u Ljubuškom i Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu.

“Općini Prozor – Rama, na čelu sa načelnikom dr. Jozom Ivančevićem, kao izraz iskrenog poštovanja prema narodu Rame, darujem svoja djela –  trideset umjetničkih slika po popisu koji je sastavni dio ove darovnice. Neka ova djela ukazuju na moju veliku ljubav prema prirodi i svim ljepotama Rame, posebno Ramskog jezera, prema narodu Rame koji me prihvatio kao rođenog u Rami, a napose i na moje poštovanje prema načelniku općine Prozor – Rama, dr. Jozi Ivančeviću, i njegovim suradnicima.” , stoji u Kobašlijinoj Darovnici.

Foto: Amer Kobašlija, M.T.

“Ovo što sam radio prihvaćeno je dobro i korektno i ima smisla da te slike ostanu ovdje, da budu tu. One će kada Prozor-Rama dobije galeriju biti dio likovne zbirke”, kazao je Kobašlija za Ramski Vjesnik.

Načelnik Općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević osvrnuo se na vrijedu donaciju

“Zahvaljujem gospodinu Ameru Kabašliji osobno i u ime Općine Prozor-Rama na ovom nesebičnom i vrijednom daru, jer na taj način pomaže Ramu i njezino promicanje u kulturnom i svim drugim segmentima.  Vrijedna donacija slika umjetnika Amera Kobašlije je neobičan i neočekivan događaj.  Sve je došlo spontano preko našeg sugrađanina Luke Markešića koji je bio domaćin Ameru Kobašliji tijekom posjeta Rami. Izrazio je želju darovati nekoliko slika koje su nastale u vrijme boravka u Rami. Sve to nas je zainteresiralo te smo upoznali Kobašlijin rad. Dogovorili smo sastanak i uvidjeli veliku iskrenost i dobronamjernost. Tada je izrazio svoje divljenje prizorima Ramskog jezera i prirode oko njega, a narod koji je upoznao i s njim razgovarao ostavio je ugodan dojam.  da je narod s kojim se susretao ostavio na njega ugodan dojam. Rekao je da neće darovati nekolicinu slika, darovat će Općini i narodu Rame svih dvadeset pet slika koje do tada naslikao ovdje u Rami, pa i još poneku koju je otpočeo raditi. Pojasnio je da ne želi nikakav novac, ali da bi mu značilo da napravimo izložbu njegovih slika u našoj općini i u drugim mjestima. Bili smo ugodno iznenađeni tim stavom”, kazao je.

Uskoro izložba u Rami

Načelnik Ivančević je također dodao da je organizirana izložba u Zagrebu koja je nazvana “37 pogleda na Ramu” i bila je vrlo uspješna i gledana. Otvaranju je prisustvovala i veleposlanica BIH u Hrvatskoj, kao i veleposlanik Japana, odakle dolazi Kobašlijina supruga.

Nakon te izložbe slike su vraćene u Općinu te su  dobile  inventurne brojeve i popisane su kao vlasništvo Općine.

“Planiramo napraviti izložbu u Prozor-Rami čim budemo imali odgovarajući prostor. Do tada ćemo tijekom 2026.  godine organizirati izložbu u Sarajevu. Slike su vrijedne i s njima smo obogatili naš dosadašnji zavidan fundus”, kazao je dr. Jozo Ivančević, načelnik Općine Prozor-Rama.

Izložbu u Zagrebu popratio je katalog koji su obogatili i tekstovi likovnog kritičara Feđe Gavrilovića i književnika Miljenka Jergovića.

“Oni, naravno, imaju drugačije pristupe, jedan kao književnik, jedan kao kritičar. Znam da su me oba teksta dirnula. Projekt je prihvaćen jako lijepo, što od njih dvojice, a nadalje gdje je izložba bila zabilježena u publikacijama u Hrvatskoj i BiH”, dodao je Kobašlija.

Foto: Amer Kobašlija, M.T.

Vizualna upečatljivost

“Osjećam neku jaku sponu s ovim krajem koja se formirala možda igrom slučaja. Ja kao čovjek iz ovih krajeva, otišao sam kao dijete tih ružnih 90-ih. Da bih otkrio Ramu sa svojom curicom prije par godina kad sam tu zalutao i primijetio tu prelijepu vodu. Naučio više o toj vodi koja se povlači i vraća. Kad se povuče, kao da izrone duhovi prošlosti koji polariziraju ova naša, ionako odveć turbulentna vremena. To je meni bilo jako interesantno, kada je u pitanju kontekst i simbolizam, a vizualno jaku upečatljivo. Vidio sam tu neke veze između samog sebe, svog odrastanja, života negdje vani. Odlaski-dolasci, kako mene kao pojedinca tako i ovog cijelog društva i naroda, naša sudbina je takva”, pojasnio je Kobašlija te istaknuo kako je uvijek zatečen ljepotom i bogatstvom kojeg nema na mnogo prostora.

“To treba biti cijenjeno i voljeno”, zaključio je.

S akademskim slikarom svjetskog glasa razgovarali smo još u siječnju ove godine, a intervju pročitajte u nastavku:

Bosanskohercegovačko-američki slikar Amer Kobašlija u posjetu Rami

Mladen Topić/Ramski Vjesnik 

Foto: Amer Kobašlija, M.T.

Foto: Amer Kobašlija, M.T.

Foto: Amer Kobašlija, M.T.

Objava Amer Kobašlija darovao 30 umjetničkih slika Općini Prozor-Rama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prijavite se i uživajte u odličnoj umjetničkoj atmosferi, broj mjesta je ograničen, a dobno ograničenje je 18+!

Radionica će se održati u srijedu, 3. 7. 2024. godine, od 19 sati u Domu kulture u Prozoru.

Cijena: 30 KM

“Za sudjelovanje u radionici nije potrebno prethodno iskustvo u slikarstvu”, poručuju iz centra.

Objava ART&WINE: Volite umjetnost i vino, onda je ovo radionica za vas pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Gdje god sveci ostave svoj trag, tu umjetnici imaju motiva za stvaranje, a onda i povjesničari umjetnosti imaju puno posla. Sv. Tripun, sv. Leopold Bogdan Mandić, blaženi Gracija iz Mula ili bl. Ozana Kotorska nisu u Boki kotorskoj ostavili samo snažno duhovno nasljeđe, nego su bili izvor umjetničke inspiracije i poticaj nastanku velikog kulturnog blaga. Iz pera povjesničarke umjetnosti stiže knjiga nadahnuta tom baštinom “Bokobran – Razgovori o kulturi i umjetnosti Boke kotorske”.

No, za ovu knjigu, ključno je to da je mladu povjesničarku umjetnosti Nevenku Šarčević put odveo prije šest godina u Crnu Goru u Boku kotorsku gdje je vodila i uređivala radijsku emisiju “Bokobran” na hrvatskom radiju Dux u Tivtu, a neko vrijeme radila i na otočiću Gospe od Škrpjela.

“Birala sam teme o kojima sam ponajprije čitala u literaturi i istovremeno se zanimala za njih šećući prostorom Boke i upoznajući domaće ljude i stručnjake. Tamo sam nailazila na spomenike za koje sam uviđala da su vrijedni šire pozornosti. Nastao je tako niz emisija u kojima, iako sam željela predstaviti kapitalna djela iz umjetnosti Boke kotorske, nije mi bilo važno samo predstaviti činjenične podatke o spomenicima, nego nerijetko i neke druge kontekste i trenutne istraživačke spoznaje. Učinilo mi se važnim zabilježiti razgovore o zanimljivim temama te ljepotu neposrednosti tumačenja baštine kroz žive razgovore s istraživačima raznih profila.”

Nevenka Šarčević / Foto: Momčilo Macanović

U stotinjak radijskih emisija o kulturi i umjetnosti Boke kotorske tijekom pet godina, s autoricom knjige Nevenkom Šarčević razgovarali su crnogorski i hrvatski stručnjaci te svećenici Kotorske biskupije i bokeljskih župa. 

Budući da knjiga emisija “Bokobran” većinski i obrađuje baštinu Katoličke Crkve u Boki kotorskoj, vrijedno je što je Kotorska biskupija jedan od izdavača, a u tom pothvatu nemjerljiva je podrška don Roberta Tonsatija, biskupskog kancelara Kotorske biskupije koji je istaknuo za emisiju “Aktualno” HKR-a:

“Mislim da je ta knjiga o povijesti, kulturi i duhovnosti Kotorske biskupije doslovno spomeničkog karaktera. Iz izgovorene riječi pretočene u pisanu, knjiga je dodatno obogaćena i izrazito uspjelim fotografijama i, naravno, tu se radi u prvom redu o vrlo kvalitetnim tekstovima koji su prilagođeni širem puku.”

Veliki je to doprinos za poznavanje Kotorske biskupije i njezine baštine i obogaćenje na kulturnom nivou. Trajan je spomenik ljubavi i predanja jedne osobe, autorice Nevenke Šarčević, koja nije rodom Bokeljka, koja je došla u Boku, zaljubila se u nju i svoje znanje i trud pretočila u jedno ovako golemo djelo.

Mogu slobodno reći, dovoljno da se mnogi od nas koji ovdje živimo i radimo stidimo što nismo takvo nešto prije i sami poduzeli. Izrazito je to veliki kulturan događaj, jedno obogaćenje koje će ostati trajna uspomena na baštinu Katoličke Crkve u Kotorskoj biskupiji”, rekao je don Robert.

Boka kotorska, pogled na umjetni otočić i crkvu Gospe o Škrpjela ispred Perasta i otočić sv. Grgura / Foto: Paolo Mofardin

Knjiga “Bokobran”, tvrdi urednica knjige Katarina Horvat Levaj „uspješno je ostvaren pokušaj interpretacije složene bokeljske povijesno-umjetničke baštine i njezina inkorporiranja u hrvatsku povijest umjetnosti”.

Kao što je već istaknuto, Šarčević nije ostala samo na radijskim emisijama nego je te sadržaje emisija počela pripremati za rukopis, o čemu je razgovarala s mentoricom dok je bila stručna suradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, dr. sc. Katarinom Horvat Levaj (sadašnjom ravnateljicom Instituta) inače vrsnom istraživačicom i poznavateljicom hrvatske barokne arhitekture, što Šarčević ističe kao veliki poticaj. Naposljetku je to utjecalo na izgled knjige budući da se Horvat-Levaj založila i da reprezentativnost umjetničke baštine dođe više do izražaja. S ovom znanstvenicom bilo je zacijelo puno tema za razgovor i kad je riječ o temama barokne arhitekture u Boki kotorskoj kojima se bavila (o projektu svetišta s kupolom na Otoku Gospe od Škrpjela, inače radu dubrovačkoga arhitekta Ilije Katičića, o tome kako se može povezati arhitektura baroka u Dubrovniku i Boki kotorskoj, o umjetničkim vezama između Dubrovnika i Boke kotorske na primjerima baroknih kuća s terasama u Cavtatu, o Bogorodičinoj crkvi na Prčanju i brojnim drugim temama).

U “Bokobranu” je Horvat-Levaj tom prigodom istaknula: „ … Dubrovčani i Bokelji bili su povezani. To se vidi i u razmjeni majstora i u umjetničkim utjecajima, s tim da su utjecaji iz Dubrovnika na Boku kotorsku bili daleko češći i jači. U istraživanjima sam, međutim, uočila i suprotne utjecaje Boke na dubrovačku arhitekturu, što se posebno odražava na vlastelinskim rezidencijama na ladanju ili u kapetanskim kućama u vrtnim gradovima dubrovačkog područja. Tako, primjerice, nekadašnja palača Caboga-Bosdari u Cavtatu ima jednaku dispoziciju magazina, terasa i vrta, kao i kapetanske kuće Boke kotorske, štoviše, identičan im je i specifičan oblik oštro klesanih balustara, tipičan upravo za Boku.“

U inspirativnom predgovoru na početku knjige “Bokobrana” urednica je naglasila i da „uz brojna zajednička obilježja koja u kulturno-povijesnom pogledu povezuju Boku s područjem Hrvatske, to je ujedno i izrazito samosvojna cjelina. Na samoj granici s istočnim svijetom u ovom su se dubokom zaštićenom zaljevu ne samo kombinirali različiti utjecaji nego su se stvarala i izvorna djela kojima Boka zrači na susjedna područja.”

S nedavno preminulim akademikom Tonkom Maroevićem Šarčević je također razgovarala o nizu tema jer je u Boku volio dolaziti. Sadržaj naslova „Jadran nas veže i spaja“ donosi razgovor na teme Šojatovih, Dulčićevi, Lipovčevih radova, Murtićeva mozaika, kiparstvu Nade Marović Stanić. Maroević je na samom početku razgovora istaknuo: „Taj je ambijent poseban, gotovo metafizički, ne slučajno i Zaljev svetaca, ali istodobno naravno i Zaljev, reklo bi se, silaska brda i mora u vrlo dinamičnom i dramatičnom kontrastu. Riječ je o starim gradovima, fascinantnim urbanim sredinama, nakupinama. Kotor, nadasve sa svojim utvrdama. Imao sam sreću penjati se tamo.“

O knjizi je u recenziji akademik Maroević naglasio: „Tema kulturne baštine Bokokotorskoga zaljeva multidisciplinarna je i kronološki iznimno široka, a riječ je o području izuzetno zanimljivih kulturnih dodira i stilskih preplitanja. Razgovori sa znanstvenicima i stručnjacima raznih profila nude uvid u razvedenu tematiku i često antologijske vrijednosti arhitekture, skulpture i slikarstva. Arheolozi, konzervatori, ikonografi, barokisti i specijalisti za atribucije, arhivisti, restauratori i, konačno, sami umjetnici djelatni na terenu daju mozaikalnu sliku impozantnoga kulturnog nasljeđa i aktualne djelatnosti. Vrijednost mnogih intervjua sastoji se u vrlo stručnom predočavanju problematike i često pravoj znanstvenoj interpretaciji najznačajnijih spomenika.“

Crkva Gospe od Škrpjela / Foto: Paolo Mofardin

Kako je birala i pripremala teme za emisije te o knjizi, Šarčević je kazala: „U knjizi se približavaju pojedini spomenici Kotorske biskupije i umjetnička djela koja nisu dovoljno poznata u Hrvatskoj, a dio su hrvatske kulture zbog povezanosti s prostorom povijesne Dalmacije ili su ih hrvatski likovni umjetnici radili. U temama razgovora ističu se veze povijesne Dalmacije i Boke kotorske jer su veze povijesne Dalmacije i Boke kotorske vrlo slojevite i bogate. Zato sam o njima i razgovarala u Bokobranu s različitim istraživačima s našeg prostora. Jasno da je pri proučavanju te umjetnosti, između ostaloga, potrebno biti svjestan važnosti sveobuhvatnog poznavanja razvoja povijesti umjetnosti kako na prostoru istočne jadranske obale na kojoj je smještena tako i na zapadnoj s kojom dijeli političko-povijesnu sudbinu i kulturnu pripadnost.

Dok sam pripremala emisije i radila na knjizi, nastojala sam predstaviti teme koje nisu dovoljno poznate zbog toga što nisu ‘blizu’ široj publici ili su važne za bolje razumijevanje umjetničke baštine i njezine zaštite. Primjerice, bilo je riječi o arhitekturi propovjedničkih redova, o slikarstvu Lovre Dobričevića ili Tripa Kokolje, o gradnji obrambene arhitekture u Boki kotorskoj, o prostornom planiranju koje je dovedeno u pitanje u posljednje vrijeme, zatim o zaštiti graditeljskog naslijeđa Boke…”

Crkva Gospe od Škrpjela, strop sa slikama Tripa Kokolje, kraj 17. st. / Foto: Paolo Mofardin

U Boku početkom 18. stoljeća iz Venecije dolazi kipar Francesco Cabianca i sa svojom radionicom ostvaruje važna skulptorska djela koja se smatraju najvećim dometima baroka u Boki kotorskoj i šire. I u novije vrijeme dolazili su umjetnici i ostvarivali djela u katoličkim crkvama Boke kotorske, poput Ivana Meštrovića, Joze Kljakovića, Ive Dulčića, Ede Murtića, Vanje Radauša, Koste Angelija Radovanija,… U emisijama i knjizi istaknuta je također intenzivna suradnja Bokelja s adresom u Splitu, slikara i kipara Vaska Lipovca čija su djela na nizu važnih spomenika Boke, ponajprije Kotora.

Francesco Cabianca, Moćnik kotorske katedrale / Foto: Paolo Mofardin

“Bilo mi je važno predočiti uvid istraživača u veze povijesne Dalmacije i Boke kotorske, ali i one veze istraživača u trenutnom kontekstu, koliko su upućeni jedni na druge, koliko surađuju, koje su njihove nove spoznaje o pojedinim umjetničkim djelima i spomenicima”, napomenula je Šarčević.

Knjiga obuhvaća reduciran sadržaj radijskih emisija istoga naziva emitiranih na hrvatskom radiju Dux u Crnoj Gori. Riječ je o razgovorima na različite teme s brojnim gostima i gošćama, zaslužnim istraživačima iz povijesno-umjetničke i srodnih struka s našeg prostora.

Drugi recenzent je ugledni stručnjak za barokno kiparstvo i slikarstvo u Dalmaciji, akademik Radoslav Tomić iz Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. Važan je njegov doprinos na području istraživanja baroknog slikarstva i kiparstva Boke kotorske, a u razgovoru za Bokobran govorio je upravo o temama koje istražuje i o kojima piše: slikarstvu Tripa Kokolje, kiparstvu Francesca Cabiance, o izložbi kojoj je bio autor: “Zagovori svetom Tripunu – Blago Kotorske biskupije”, organiziranoj 2009. godine u Klovićevim dvorima u Zagrebu, a za Bokobran kazao: „Oduvijek sam prema Boki imao posebne sklonosti koje bi racionalno možda bilo teško objasniti, zbog čega je tomu tako, no zarana sam uočio da su se Hrvati u Boki potvrdili kao pomorci sposobni da se u teškim, gotovo nemogućim povijesnim okolnostima dokažu kao organizirana i kulturna zajednica. Njihovo je slavenstvo i katoličanstvo uvijek bilo neupitno. U Dalmaciji se znala i cijenila bokeljska kultura, pričalo o slavnoj pomorskoj prošlosti, Lepantskoj bitci, Zmajevićima i drugima koji su u temeljima našega povijesnog identiteta.“

Tako je i u recenziji knjige “Bokobran” akademik Tomić pored ostalog istaknuo: „Opsegom, disciplinarnom raznolikošću, brojem sugovornika i probranim temama knjiga Nevenke Šarčević Bokobran – Razgovori o kulturi i umjetnosti Boke kotorske vrijedna su dopuna bokeljistici, dakle publicistici koja se bavi, istražuje i tumači Boku kotorsku i njezin specifičan povijesni i kulturni identitet.“

Sadržajno, knjiga je formirana tako da su intervjui grupirani u tematske cjeline s uvodnim tekstovima. Najprije su razgovori sa svećenicima don Robertom Tonsatijem (Baština kao predmet interesa svećenika) i don Antonom Belanom (Dodir evangelizacije i umjetnosti) zatim razgovori na teme prapovijesti i antike i arheološke baštine s arheologinjama (Marija Buzov, Vilma Kovačević), o povijesnim istraživanja Boke s povjesničarkama s Hrvatskog Instituta za povijest (Lovorka Čoralić, Maja Katušić), a najveće poglavlje je poglavlje koje obrađuje povijesno-umjetničku baštinu i to poredano kronološki od srednjeg vijeka preko renesanse do baroka, pa do moderne i suvremene umjetnosti.

Iako je riječ o reduciranim sadržajima te nisu doneseni svi koji su emitirani u “Bokobranu”, ovdje se mogu iščitavati opširni razgovori o navedenim temama s istraživačima sa Sveučilišta u Zadru (Nikola Jakšić, Meri Zornija, Pavuša Vežić), sa Sveučilišta u Splitu (Ivana Prijatelj Pavičić), s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu (Tonko Maroević, Katarina Horvat Levaj, Željka Čorak, Radoslav Tomić, Sandra Križić-Roban, Andrej Žmegač) s drugim hrvatskim istraživačima (Igor Fisković, Ive Šimat Banov, Barbara Vujanović), ali i onim s Univerziteta u Beogradu (Saša Brajović, Milena Ulčar) i Arhitektonskog fakulteta u Podgorici (Ilija Lalošević). Iako su u emisiji Bokobran gostovali i likovni umjetnici iz Boke kotorske i Hrvatske, ovdje je donesen samo jedan razgovor zbog sadržajne preglednosti i to s kiparom Kuzmom Kovačićem (o medalji Jubilaeum Kotor 809. – 2009. povodom obilježavanja 1200. obljetnica uspostavljanje kulta svetog Tripuna u Kotoru.

Naposljetku predstavljene su u posljednjem poglavlju i teme o zaštiti spomenika Boke kotorske, o čemu govore arhitektice i slikarice konzervatorice i restauratorice (Jasminka Grgurević, Zorica Čubrović, Aleksandra Kapetanović, Marija Nikolić). Među njima ističe se tema rekonstrukcije crkve sv. Franje u Kotoru u biblioteku Kotorske biskupije što je predstavio don Pavao Medač.

Svaka cjelina je opremljena fotografijama Paola Mofardina, vrsnog fotografa s Instituta za povijest umjetnosti. Značenju knjige, osim zanimljivih tema i sugovornika, dodatnu vrijednost daje i izvrsno oblikovanje koje potpisuje Franjo Kiš. Izdavači knjige su ArTrezor naklada i Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, a suizdavač Kotorska biskupija.

/Izvor: HKM, Originalni članak/

Objava Nevenka Šarčević: Bokobran – Razgovori o kulturi i umjetnosti Boke kotorske pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Mlada umjetnica iz Kiseljaka od hobija pokušava napraviti posao pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovo je priča o jednoj kreativnoj i poduzetnoj ženi Ramkinji koja ima dvije karakteristike, a to su upornost i ljubav prema umjetnosti i radu.

Predstavljamo vam umjetnicu Jelicu Anić iz Prozora koja pored obiteljskih obaveza uspije naći vremena i za svoje druge dvije ljubavi; slikanje i rad u kozmetičkom salonu.

Ne tako davno, Jelica ili kako je bližnji vole zvati –Jelena, odlučila je upotpuniti svoje slobodno vijeme i otvoriti kozmetički salon pa je tako završila potrebne edukacije i pokrenula posao.

„ Ideju za otvaranjem kozmetičkog salona predložila mi je moja starija kćerka Kristina i jako sam joj zahvalna na tome jer pored uživanja u radu, druženje i upoznavanje novih ljudi je poseban i sastavni dio moga rada što me dodatno ispunja.“, otkrila nam je Jelena.

U svome salonu Jelena nudi tretmane ugradnje noktiju, pedikuru, masažu, čišćenje lica, hd obrve (čupanje koncem i farbanje), maderoterapiju ( uklanjanje celulita drvenim spravama), depilaciju i solarij.

Zadovoljna Jelena nam je posvjedočila kako joj je obitelj najveća podrška bez koje ne bi ni uspjela pokrenuti ovakav posao u našoj maloj ramskoj sredini.

Ono čime je nas Jelena oduševila su njezini umjetnički radovi-slike.

„Oduvijek sam bila zaljubljenik u umjetnost. Crtam još odmalena, a slikanjem sam se aktivno počela baviti prije pet ili šest godina“, otkrila nam je vrijedna Jelena na čijim slikama su najčešći motivi pejzaža, mrtve prirode i portreti.

Jelena se pri crtanju i slikanju koristi grafitom, pastelama, uljem na platnu i akrilnim bojama.

„Primarno mi je dokazati se na poslu svojim zalaganjem te kvalitetom napredovati iz godine u godinu. Kako volim slikati , želim u skoroj budućnosti  realizirati i izložbu svojih radova“, Jelenine su to želje za budućnost

Jelena radi posao koji doista voli i u kojem uživa.

Čestitamo joj na odvažnosti i upornosti te joj želimo uspjeh u daljnjem radu i napredovanju.

Objava Jelica Anić: Oduvijek sam bila zaljubljenik u umjetnost pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pred devedesetak posjetitelja, umjetnice su predstavile svoja djela kršćanske tematike s primjesom židovske umjetnosti i simbolima Starog i Novog zavjeta. Sve je to uokvireno  pod zajedničkim geslom i riječima sv. Augustina : „ U tebi mora gorjeti ono što u drugima želiš zapaliti.“

Ljubica je među svojim izloženim umjetničkim radovima istaknula i djela s motivima svoje hrvatske i ramske grude:

„Otvorenje naše izložbe i realizacija zamišljenog projekta bio je  jako uzbudljiv i predivan doživljaj za nas. S mnogo radosti i strpljenja,  tjednima smo radili na našem Projektu. Ovim putem se želim od srca zahvaliti svome mužu koji  je moju nervozu strpljivo podnosio, zatim svim prijateljima, poznanicima i radnim kolegama, a posebno crkvenom timu koji su dali svoj doprinos da ovaj dan za nas bude nezaboravan. Bio je to velik osjećaj. S velikom zahvalnošću dragom Bogu na ovom daru, rado ćemo se sjećati ovoga dana . Za nas ova izložba ima veliki značaj je smo njome željeli svijetu pokazati ono što nam u srcu gori.“, kazala je za Ramski vjesnik umjetnica iz Rame Ljubica (Šakota) Kross čije smo radove već i ranije predstavljali.

Ljubicina umjetnička djela s prijevodom  na hrvatski jezik možete pogledati na www.ljubicakross.com

Podsjećamo da je Ljubica rodjena 27. siječnja 1974. godine. Odrasla je u malom selu Lug u Rami, u osmeročlanoj obitelji Nike i Andjelke Šakota. Usljed ratnih zbivanja 1994. Godine, Ljubica je kao dvadesetogodišnja djevojka odselila u Njemačku gdje je se udala za Njemca. Nakon nekoliko godina otkrila je da joj je Bog podario talenat i ogromnu  ljubav prema slikarstvu. Tako svaki dan živi vjerujući u svoj životni moto: „Svejedno kojim putem kroz život ideš, nikad nisi sam jer On je uvijek uz tebe.“

Ljubici i njezinoj kolegici Romini od srca čestitamo, želimo uspjeh u daljnjem radu te se nadamo da će se jedna ovakva izložba realizirati i u Ljubicinoj rodnoj Rami.

Pripremila: M.B.

Objava Foto: Izložba umjetničkih radova Ramkinje Ljubice (Šakota) Kross u Mϋnsteru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Magdalena Perić, maturantica je ekonomske struke Srednje škole Prozor. Rođena je  1999. godine  i sa obitelji živi u Jaklićima, općina Prozor-Rama.  Na prvi pogled učenica, maturantica kao i sve njezine kolege. Tek samo tko je bolje poznaje otkriva njezinu smirenost i talent za likovno izražavanje. To je i bio povod da s njom malo porazgovaramo i predstavimo njezine likovne radove.

Kad si otkrila talent i počela crtati?

Dok sam bila dijete, moji najbliži su počeli primjećivati talent koji nosim u sebi. Za svaki talent potrebno je mnogo truda, volje i vremena, da se razvije do savršenstva. A kada dostigne taj nivo, osjećaj sreće i zadovoljstva je neopisiv.
Do petnaeste godine, uglavnom sam crtala “iz glave – za svoju dušu”. No,  odjednom mi je sinula misao da se okušam u crtanju portreta. To su većinom bili portreti mojih omiljenih pjevača. Nakon vrlo kratkog vremena, počele su “sa strana” stizati narudžbe za portrete, što me je na jednu ruku poprilično iznenadilo. To mi je sve izgledalo kao jedan izazov, kojeg sam odmah prihvatila, učinivši od njega mali “biznis”. Ne radi se o velikoj svoti novca, ali mi daje poticaj, dodatnu motivaciju da svoju maštu pretvaram u mala umjetnička djela, što je i bit svega započetog.

Što je za tebe crtanje?

Crtanje, kao i slikanje, su oduvijek moja strast. Još od najranijih dana, uključujući i ove trenutke, olovka mi je u ruci, bilo da crtam neke “škrabotine” ili pak portret. Ponekad mi se čini da ruka sama počne crtati, čim dohvati neku od mnogih olovaka. 

Čvrsto vjerujem da je ključ uspjeha i zadovoljstva voljeti ono što radimo. Samo onaj, koji tako živi, ustvari, nikada nije otišao na posao. Crtajući, zapravo “bježim” od stvarnosti, od svakodnevnih obveza, problema i teškoća koje suvremeni život nosi sa sobom. Izgubim pojam o vremenu, odlutam u neki tajanstveni svijet i u potpunosti se prepustim maštanju. Crtanje tako postaje moja percepcija svijeta, moj vlastiti jezik.

Kako i gdje vidiš svoju budućnost?

Budući da se bliži završetak mog srednjoškolskog obrazovanja ovdje u Prozoru, želja mi je nastaviti se razvijati u ovom smjeru i upisati Umjetničku akademiju u Splitu, smjer slikarstvo. Pripreme za polaganje državne mature su počele, kao i one za polaganje prijemnog ispita na Akademiji pri čemu mi uvelike pomaže naš profesor Antonio Džolan, kojemu sam jako zahvalna. Kroz zajedničke pripreme, koje imamo dva puta tjedno, iskušala sam neke nove tehnike, koje će mi sigurno olakšati polaganje prijemnog ispita.
Osim crtanja i slikanja, u zadnje vrijeme me jako privlači šminkanje. Kao što prenosim maštu na list papira, tako i pažljivo odabrani sklad boja dočaravam na nečijem licu. Sve me to jako čini sretnom.
Smatram da je jako bitna atmosfera i ambijent prostora u kojem se radi, pa tako i ja nikada ne uzimam kist bez prethodno puštenih omiljenih glazbenih brendova – rock & rolla i classice.
Ovim putem želim svima, a posebno maturantima, poručiti da nikada ne odustaju od svojih snova. Put do cilja je trnovit, ali uz trud i volju ništa nije nemoguće!

Objava Razgovor s povodom: Magdalena Perić – Mlada i talentirana ljubiteljica likovnog izražavanja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Fotografija je postala posebna vrsta umjetnosti.  Svijet kroz objektiv izgleda drugačije. Nekako je ljepši, zanimljiviji i daje vedrinu. Na tu temu razgovarali smo s mladim ramskim fotografom Mladenom Topićem.

Mladen Topić u akciji, fotografirao Danijel Džankić

Mladen je student treće godine novinarstva u Mostaru. Taj studij je odlično zaokružio cijelu priču oko pisanja i fotografiranja, čime se bavi već dugi niz godina i čemu posvećuje svoje slobodno vrijeme. Rezultat tog rada je izdana zbirka poezije, sudjelovanje u nekim zajedničkim zbornicima, te veliki broj sudjelovanja na zajedničkim izložbama fotografija.   Djetinjstvo je proveo u Prozoru, a nakon toga  školuje se  u Travniku i Splitu, da bi na kraju došao u Mostar i završavao studij novinarstva.

Prvo pitanje koje smo postavili Mladeno bilo je kada se počeo baviti fotografijom. A on je na to odgovorio u svom vedrom duhu.

Sjećam se da sam prve fotografije napravio s nekih 10 godina, nakon čeka sam dobio ukor i zabranu pristupa analognom aparatu koji smo imali u obitelji, jer sam filmove trošio na najbanalnije motive, no, šalu na stranu, fotografijom se intenzivnije bavim od 2013. godine, kada sam zagazio u svijet novih medija i napravio stranicu na jednoj od društvenih mreža. U početku je to bilo zbilja amatarski, a danas sam nešto bolji amater.

O tome što je Mladena potaknulo na fotografiju kaže:

Potaknulo me to da, kada sam pravio neke prve fotografije, shvatio sam da zapravo svi imamo različit pogled na ono što nas okružuje. Primjetio sam da neke stvari gledam na sebi svojstven način, da uočavam motive koje drugi ne vide ili ne obraćaju pažnju na njih. Fotografija nudi mogućnost da prikažete svijet na koji gledate vlastitim očima, da ispričate priču onako kako želite, s bezbroj mogućnosti i bez granica. Danas moje fotografije najčešće ukazuju na ono lijepo što nas okružuje. Od nešto više od tisuću fotografija, tek njih desetak ima, recimo , višedimenzionalnost, to jest da pričaju priču, da šalju poruku. Danas me na fotografiranje potiču nevjerojatno lijepe poruke koje dobijem od onih koji gledaju fotografije i to da je u današnjem svijetu “pasivnosti” fotografija zapravo aktivna. Fotografija ne trpi lijenost. Ako niste u pokretu, nema rezultata.

Koji su najčešći motivi za fotografiju?

Ne mogu reći da postoji grupa motiva i da samo njih fotografiram. Nakon godina bavljenja fotografijom vi počinjete svijet oko vas promatrati kroz objektiv, tako da sve može biti motiv, ako dobijete viziju u glavi. Ponekad vam sve postaje podređeno fotografiji, tako recimo, birate mjesta na koja ćete putovati jer ste negdje vidjeli nešto, za što znate da će biti odličan motiv vaše fotografije i slično. Kada bi prelistali sve moje fotografije, tu je najveći broj pejzaža. U konstantnoj sam potrazi za novim pogledima, novim mjestima i ljepotama koje nas okružuju, a definitivno ih ima. Možda će zvučati kontradiktorno, ali zapravo najradije fotografiram  ljude ili uličnu fotografiju, koja može sadržavati neke socijalne, dokumentarne ili putopisne elemente. Govori Mladen o svojim motivima.

Mladen je do sada izlagao isključivo na grupnim izložbama, raznim povodima, bilo da se radi o natječajima, humanitarnim akcijama ili jednostavno umjetničkoj postavci. Njegove fotografije mogle su se vidjeti npr. u Mostaru, Sarajevu, Stocu, Konjicu, Kreševu, Splitu itd. Svoju radost iskazuje time  da postoji određena podloga za prvu samostalnu izložbu, ali to iziskuje malo veće napore, angažiranost i uključenost još nekih ljudi. Očekujemo da će se stvoriti ti tehnički preduvjeti pa ćemo uskoro moći vidjeti Mladenovu izložbu i u Rami.

Fotografije Mladena Topića bit će  izložene u Hrvatskom narodnom kazalištu Mala scena u Mostru, 22. ožujka. Studentski Zbor Sveučilišta će izložbom pod nazivom Svijet oko nas predstaviti rad studenata koji se bave fotografijom. To je jedna prigoda kada se mogu pogledati njegove fotografije i time mu dati na neki način podršku u radu.

Na pitanje je  li sudjelovao na nekim natječajima i kako je zadovoljan radom Mladen odgovara:

Sudjelovao sam na mnogim manjim natjecanjima, na većima ne. U lijepom sjećanju mi je pobjeda na natječaju Udruge Natura As iz Konjica, koja je fotografima kao nagradu omogućila nezaboravan vikend u Lukomiru, posljednjem pravom bosansko-hercegovačkom selu na Bjelašnici ili pobjeda na natječaju Turističkog klastera Hercegovine, koji kao neprofitna i nevladina organizacija promiče turizam u Hercegovini.  Što se tiče rada, ne poznajem fotografa koji je apsolutno zadovoljan svojim radom. Uvijek se teži nečemu boljem, novom i drugačijem. Trenutno crpim maksimum iz opreme koju imam, pa je vrijeme za novu opremu, pa tako i za neke nove stvari na polju fotografije.

Koja je uloga fotografije danas u suvremenoj komunikaciji?

Slično kao u prošlosti fotografija i danas predstavlja jedan vrijedan i snažan dokument vremena u kojem je nastala. Naravno, ne govorim o novim medijima koji su preplavljeni osobnim fotografijama korisnika. Umjetnička fotografija, socijalno angažirana ili pak dokumentarna fotografija, kategorija je mnogo, a svaka od njih ima neku ulogu. Procesom globalizacije u mogućnosti smo vidjeti fascinantna mjesta i priče iz svih krajeva svijeta.  Ako govorimo o novinarstvu, fotografija je važno izražajno sredstvo, ona daje cjelovitost novinskom tekstu i upotpunjuje ga. Dobre fotoreporterske fotografije ponekad ne trebaju nikakvo objašnjenje, one sažimaju priču, ukazuju na problematiku i osvještavaju, dok o njihovim vrijednostima govori to da takve fotografije redovno pobjeđuju na svjetskim fotografskim natjecanjima.

Našem mladom fotografu želimo uspjeh u radi i da dalje nastavi promovirati Ramu na ovako dobar način. Očekivati je uskoro Mladenovu izložbu fotografskih radova u Rami.

Objava Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na komadima platna koji su nekad činili šatore Sirijaca u kampu Zaatari naslikani su prizori iz života izbjeglica.

Tema izložbe u Jordanu je: „Kada su uništene države i ljudi, nada je sve što ostaje“.

„Rat je pogodio sve – ljude, životinje, čak i biljke, ali nada postoji u slikama“, kaže umjetnik i izbjeglica Mohammed Ammari.

Djeca su naslikala neke slike.

Humanitarna organizacija Souryiat Across Borders organizirala je izložbu.

Na prodaju je više od 100 umjetničkih djela.

Sav prihod ide umjetnicima.

Izvor: Al Jazeera i AJ+

Objava Video: Život izbjeglica naslikan na šatorskom platnu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Promatrajući njegove radove vidimo kako najviše voli slikati pejzaže, posebice Rame i ramskog okruženja.

O perspektivi mladog umjetnika u našem okruženju Tomislav kaže: „U današnje vrijeme od umjetnosti se teško živi, pogotovo što se ona sve manje cijeni i sve je svedeno na minimalnost. Ipak, perspektiva postoji. Uz ovakvo stanje u državi, bojim se, da će ona nestati. Umjetnost se voli ne zbog isplativosti nego zbog nje same.“

Ovdje donosimo dio radova ovog talentiranog mladog umjetnika.

Objava Umjetnost se voli zbog nje same pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.