Na današnjoj sjednici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koja je održana u online formatu donesena je odluka u kojoj je rečeno da mjere o nošenju zaštitnih maski i zabrani kretanja bh. građana donesene zbog pandemije koronavirusa predstavljaju kršenje ljudskih prava.

Kako je navedeno, odluke kriznih stožera o zabrani kretanja i obaveznom nošenju zaštitnih maski predstavljaju miješanje u osnovna ljudska prava i slobode koje su garantirane Ustavom BiH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

U konkretnom slučaju krizni stožeri entitetskih ministarstava zdravstva donijeli su odluke, ali je izostalo aktivno sudjelovanje u donošenju i preispitivanju naređenih mjera od najviših organa zakonodavne i izvršne vlasti, pojašnjavaju iz Ustavnog suda.

Osim odluke u tom slučaju Ustavni sud donio je još nekoliko odluka koje će biti dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, priopćeno je.

Objava Ustavni sud: Mjere o nošenju maski i zabrani kretanja su kršenje ljudskih prava pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Ustavni sud BiH: Zabranom kretanja za starije od 65 i mlađe od 18 godina prekršena su ljudska prava pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

 Od dana podnošenja prvog zahtjeva za plaćanje razlike naknade po osnovu proizvodnje električne energije, početkom 2013. godine, JP Elektroprivreda HZ HB Mostar i JP Elektroprivreda BiH Sarajevo, pokušavaju izbjeći zakonsku obvezu plaćanja naknade iz prihoda ostvarenog proizvodnjom električne energije (tzv obeštećenja).

Općina Prozor – Rama je bila čvrsta u stavu da su elektroprivredna poduzeća povećavala proizvodnu cijenu električne energije te da postoji zakonska obveza povećanja i naknada. Obzirom da je taj stav odbačen od elektroprivrednih poduzeća, nije bilo drugog načina već sudskim putom tražiti svoja prava i svoja sredstva.

„Ne tražimo ništa što nije naše – tražimo samo ono što po zakonu pripada našoj općini, a ne nekom drugom“, uporno je izjavljivao Načelnik općine Prozor – Rama, dr. Jozo Ivančević.

U sudskim postupcima (bilo ih je više) dokazivano je da postoji povećanje proizvodne cijene, da je to povećanje odobrio FERK kao regulatorna agencija, da su elektroprivrede naplaćivale električnu energiju sukladno povećanoj proizvodnoj cijeni.

Elektroprivreda BiH Sarajevo je nakon prve presude u korist ove općine predložila sastanak, te dogovorila način povećanog obračuna i plaćanja sukladno zakonu, čime je izbjegla novo gomilanje dugova i nove kamate. Međutim, Elektroprivreda HZ HB Mostar ostajala je uporna u negiranju potrebe za povećanim plaćanjem. Redale su se žalbe, revizije i apelacije. Nakon prvostupanjske i drugostupanjske presude po prvoj tužbi, koje su donesene u korist Općine kao tužitelja, uložili žalbe, a nakon toga reviziju i apelaciju Vrhovnom sudu Federacije BiH. Nakon što je apelacija odbijena, upućena je i apelacija Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine čime se pokušalo utjecati na sve dotadašnje odluke sudova po ovim predmetima.

Ovih dana je do Općine Prozor – Rama stigla najnovija vijest o Odluci Ustavnog suda BiH kojom odbacuje apelaciju JP Elektroprivreda HZ HB Mostar, u kojoj kaže: „Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e Ustava BiH kada su redovni sudovi jasno i argumentirano obrazložili svoje odluke i kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na štetu apelanta. Nema  kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k Ustava BiH kada apelant kršenje navedenog prava dovodi u vezu sa pogrešnom primjenom materijalnog, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu“.

Iz Općine ističu kako se nadaju da će  JP Elektroprivreda HZ HB Mostar shvatiti da je Općina cijelo vrijeme bila u pravu, te da će otpočeti sa obračunima naknade sukladno zakonskim rješenjima, čime će se izbjeći plaćanje dosta visokih kamata koje su u ovim predmetima dio sudskih presuda.

„Nažalost, prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu  BiH bilo je vijećnika i u općinskom vijeću Prozor-Rama koji su govorili kako će Jozo morati vratiti novce elektroprivredi. Zar se ti vijećnici ne bi trebali boriti za svoju općinu, a ne elektroprivrede ili su morali po stranačkim uputama čuvati „kravu muzaru“.“ – kazao je načelnik općine dr. Jozo Ivančević

Sada će Elektroprivreda HZ HB morati općini Prozor-Rama platiti 6,5 milijuna KM s pripadajućom kamatom. Ako se štiti to javno poduzeće onda je logično bilo da plate odmah i bez kamate, jer je zakonski tako propisano. Međutim, ovom apelacijom jednostavno se htjelo dobiti na vremenu.

Zanimljivo je kako druge općine koje imaju hidroakumulacije, primjerice Jajce, grad Mostar i Čapljina ne traže tu naknadu. Naravno da neće, jer su iz iste političke opcije i „ne smiju“ to  tražiti.

„Upravo iz tih dobivenih sredstava općina Prozor-Rama intenzivno radi na infrastrukturnim projektima od kojih su mnogi bili obveza elektroprivreda nakon izgradnje hidroakumulacija.

Grade se i drugi važni projekti za općinu Prozor-Rama, ali i oni projekti koji se već tri godine opstruiraju kao što je Dom za starije i nemoćne „Rama“ Šćit. Imenovanjem za gvardijana fra Andrije Jozića započinju opstrukcije za otvaranje Doma, iako je mogao biti u funkciji već više od tri godine. S obzirom na političku podršku na zadnjim izborima Draganu Čoviću predsjedniku HDZ-a BiH, jasno je već i vrapcima na grani odakle dolaze opstrukcije i zašto.“ – Zaključio je načelnik Ivančević

Objava I USTAVNI SUD PRESUDIO: OPĆINA PROZOR – RAMA JE U PRAVU pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ustavni sud BiH je na plenarnoj sjednici razmatrao zahtjeve za ocjenu ustavnosti, te je u predmetu broj U 2/18 usvojio zahtjev devet delegata Vijeća naroda RS za ocjenu ustavnosti člana 2. stav 1. Zakona o Danu RS (“Službeni glasnik RS” broj 113/16).

U vezi s tim, utvrđeno je da osporena odredba, koja glasi: “Na osnovu potvrđene volje građana RS, 9. sijčnja se utvrđuje kao Dan Republike”, nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava u vezi sa članom 1.1. i članom 2.a) i c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

Osporena odredba je ukinuta i određeno je da prestaje da važi narednog dana od dana objavljivanja odluke u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.

Ustavni sud se u odluci pozvao na relevantne stavove iz svojih odluka o dopustivosti i meritumu br. U 3/13 i U 10/16, te pritom naglasio da se ni predmetnom odlukom, kao ni Odlukom broj U 3/13 ne dovodi u pitanje postojanje samog praznika.

Također, ni tom odlukom, a ni Odlukom broj U 10/16 ne dovodi se u pitanje, ne isključuje i ne ograničava nadležnost Narodne skupštine RS da raspiše referendum o tome kojeg datuma će se proslavljati Dan RS.

U predmetu broj U 16/18 Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu dvanaest zastupnika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti člana 395. stav 1. Zakona o parničnom postupku RS („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u dijelu koji se odnosi na „Pravobranilaštvo“, kao i člana 395. Zakona o parničnom postupku FBIH („Službene novine FBiH br. 58/03, 73/05, 19/06 i 98/15), utvrdio da su osporene odredbe u skladu sa članom I/2. i I/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/3.e) Ustava i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom II/3.k) Ustava BiH te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Prema mišljenju Ustavnog suda, osporene odredbe zadovoljavaju standard „kvaliteta zakona“, i to: preciznost, jasnost i predvidivost spornih odredbi, kao i obima diskrecionog prava koje sporne odredbe daju javnim vlastima, te načina njihovog izvršavanja.

Nadalje, Ustavni sud je ukazao da kao što bilo koja osoba ima pravo na slobodan izbor odvjetnika koji će ga zastupati u parnici, tako je i država zakonom odlučila da je zastupaju pravobranitelji.

Također, prema mišljenju Ustavnog suda, nesporno je da osporene odredbe ni na koji način ne ograničavaju bilo koga u pristupu sudu, te je pritom ukazano da bilo koji pokrenuti postupak nosi rizik od konačnog uspjeha, a time i troškova nastalih povodom postupka.

U predmetu broj U 1/19 Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Suda BiH Jadranka Brenjo) za ocjenu kompatibilnosti Uputstva o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provođenja posrednih izbora za tijela vlasti u BiH obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 91/18) zbog nenadležnosti Ustavnog suda.

Ustavni sud BiH je zaključio da se u ovom predmetu ne radi o situaciji iz člana VI/3.c) Ustava BiH, podsjećajući na relevantne stavove iz Odluke broj U 24/18 od 31. januara 2019. godine.

U predmetu broj U 3/19 Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev Borjane Krišto, predsjedavajuće Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Uputstva o izmjeni i dopunama Uputstva o postupku provođenja posrednih izbora za tijela vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih Izbornim zakonom BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 91/18) zbog nenadležnosti Ustavnog suda.

Ustavni sud BiH smatra da iznesena argumentacija podnositeljice zahtjeva nije mogla da dovede u sumnju stavove Ustavnog suda koji su zauzeti u Odluci broj U 24/18 od 31. januara 2019. godine, a koji se mogu primijeniti (i) na navode iz predmetnog zahtjeva za ocjenu ustavnosti, navodi se u saopćenju za javnost, objavljenom na službenoj stranici Ustavnog suda BiH.

Sve odluke o zahtjevima za ocjenu ustavnosti usvojene na 114. plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnosiocima zahtjeva u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

/Izvor: Fena/

Objava Ustavni sud BiH: Osporena odredba Zakona o Danu RS nije u skladu s Ustavom BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Državni parlamentarci koji su na sjednici glasali protiv seta zakona o trošarinama tražili su od Ustavnog suda BiH da donese privremenu mjeru, odnosno da stavi izvan snage odredbe usvojenih zakona do donošenja konačne odluke. U prijevodu to znači da bi Ustavni sud BiH mogao svojom odlukom vratiti cijene goriva koje su bile na snazi prije usvajanja izmjena zakona.

Ustavni sud BiH zatražio je 24. siječnja 2018. godine od Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH da se očituje o zahtjevu 19 zastupnika za ocjenu ustavnosti zakona, a predsjedavajuća Zastupničkog doma PSBiH Borjana Krišto proslijedila je zahtjev članovima Ustavnopravne komisije Zastupničkog doma PSBiH. Podsjećamo, parlamentarci su u zahtjevu za ocjenu ustavnosti naveli da je Zastupnički dom PSBiH prekršio članove Ustava BiH koji se odnose na demokratska načela, nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH.

Potpisnici zahtjeva za ocjenu ustavnosti Mladen Bosić, Aleksandra Pandurević, Borislav Bojić, Nenad Lalić, Momčilo Novaković, Đorđo Krčmar, Željko Komšić, Damir Bećirović, Maja Gasal-Vražalica, Mensura Beganović, Hanka Vajzović, Saša Magazinović, Denis Bećirović, Mirsad Mešić, Senad Šepić, Salko Sokolović, Sadik Ahmetović, Jasmin Emrić i Zaim Backović posebno su istakli činjenicu da je Zastupnički dom PSBiH razmatrao set zakona o trošarinama kao prijedlog Doma naroda PSBiH, a ne prijedlog Vijeća ministara BiH.

Objava Hoće li Ustavni sud BiH “poništiti” Zakon o trošarinama? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Zločin u Trusini ide na Ustavni sud pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Vjerodostojna isprava

“Utvrđuje se kako članak 56. Zakona o Javnom servisu Radiotelevizije Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 48/08), nije u suglasnosti s Ustavom Federacije BiH”, stoji u odluci Ustavnog suda FBiH. Ovaj članak zakona uređuje pitanje što se smatra vjerodostojnom ispravom za realizaciju ovrha nakon što se utvrde potraživanja. No, Ustavni sud smatra drukčije i navodi kako to ne mogu biti neplaćeni računi za RTV pristojbu. 
Ustavni sud FBiH u pravorijeku navodi kako članak 56. Zakona o RTV FBiH regulira da računi ili izvodi iz poslovnih knjiga javnih servisa u odnosu na potraživanja RTV pristojbe, predstavljaju vjerodostojnu ispravu, no prema Zakona o ovršnom postupku, ti izvodi ne predstavljaju vjerodostojnu ispravu jer člankom 29. Zakona o ovršnom postupku nije propisana mogućnost da vjerodostojnu ispravu u smislu tog Zakona predstavlja isprava koja se nekim drugim zakonom određuje kao vjerodostojna isprava. Zakon o ovršnom postupku propisuje što se smatra vjerodostojnom ispravom pa navodi da se mjenica, ček s protestom i povratnim računom ako je potreban za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga mogu smatrati vjerodostojnim ispravama samo ako je riječ o komunalnim uslugama isporuke vode, toplinske energije i odvoza otpada. 
“Istina, na ovaj način zakonodavac je u konkretnom slučaju suzio krug subjekata koji mogu na temelju tih isprava podnijeti prijedlog za ovrhu, odnosno na čiji prijedlog Sud može odrediti ovrhu na temelju navedenih isprava. Kod ovakvog zakonskog rješenja pojedini gospodarski subjekti su stavljeni u poziciju da prinudnu naplatu svojih potraživanja ne mogu ostvariti izravno preko ovršnog postupka, nego ih moraju dokazivati u parničnom postupku”, navodi se u odluci Ustavnoga suda FBiH.

Posjedovanje prijamnika

Istodobno, Ustavni sud Federacije BiH je odbio zahtjev da plaćanje RTV pretplate na temelju pretpostavke da kućanstvo posjeduje RTV prijamnik predstavlja kršenje osnovnih prava građana. 
“Ustavni sud FBiH nije utvrdio da je podnositelj zahtjeva dokazao da kod ovakvog reguliranja načina naplate RTV pristojbe, postoji povreda Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, i to članka II.A.2.(1) c), koji regulira jednakost osoba pred zakonom”, precizira se. Istodobno se poziva zakonodavca da uredi ovu oblast plaćanja RTV pristojbe koja je sada vezana uz račune telefonskih usluga, no u međuvremenu su istekli ugovori s operaterima.
Vecernji.ba

Objava Ne mogu vam ovršiti imovinu zbog neplaćenih računa za RTV pristojbu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U Banjoj Luci, gdje su pojačane mjere sigurnosti, a na ulice postavljene zastave i natpisi “Pravo na slavlje”, najavljen je defile pripadnika policije, svečana akademija te kulturno-umjetnički program, zatim koncert trubača pod motom “Sto srpskih truba Srpskoj na dar“, a u večernjim satima i nastup beogradske grupe “Legende”.

Iako ove godine, a nakon odluke Ustavnog suda BiH, u službenpom programu nije planiran vjerski dio proslave “Dana RS”, a na pozivnicama se više ne spominje i “krsna slava RS Sveti arhiđakon Stefan”, u 9 sati patrijarh srpski Irinej služit će u Sabornom hramu Hrista Spasitelja u Banjoj Luci svetu arhijerejsku liturgiju povodom pravoslavnog praznika Svetog arhiđakona Stefana.

Službeno je i najavljeno prisustvo srpskih dužnosnika u RS-u ovog crkvenom obredu.

Proslavi 9. siječnja od visokih uzvanika prisustvovat će samo predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić te pojedini ministri u srbijanskoj vladi.

Nakon što je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim 9. siječnja, “Dan RS-a“, Narodna skupština RS-a je, bez prisustva bošnjačkih poslanika, 25. listopada prošle godine na posebnoj sjednici u Banjoj Luci usvojila Zakon o Danu RS-a, po hitnom postupku.

Srpski dužnosnici se pozivaju na taj zakon i tvrde da RS ima pravo da praznuje svoj dan, a slavlja su najavljena i u općinama tog bh. entiteta u kojem je danas, po osnovu odluke Vlade RS-a, neradni dan.

Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić jučer je oštro osudio destabiliziranje političkih prilika u Bosni i Hercegovini, koje se provodi u režiji političkih partija i visokih političkih ličnosti iz Banje Luke.

– Vlasti ovoga entiteta, predvođene predsjednikom Miloradom Dodikom, krenule su u kršenje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o neustavnosti 9. januara kao praznika bh. entiteta RS, a u taj proces uključili su se i drugi nivoi vlasti, smatrajući da mogu iskoristiti ovu priliku za dodatno destabiliziranje države Bosne i Hercegovine – upozorio je Salkić.

(Vijesti.ba / FENA)

Objava U RS-u se obilježava dan entiteta koji je proglašen neustavnim pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Javnosti je, prije svega, promakla činjenica da je stvarni početak rata u BiH, u razdoblju s početka, odnosno do 1. travnja, 1992., neposredno vezan uz pitanje 9. siječnja. Naime, Alija Izetbegović upravo je tu odluku Srpskog parlamenta u BiH, o proglašenju ‘Republike srpskog naroda u BiH’ 9. siječnja 1992., shvatio kao casus belli, to jest, uzrok rata u BiH. To u ono vrijeme također nije bilo dovoljno naglašeno. Ovdje neću ulaziti u detalje te situacije koju sam podrobnije opisao u knjizi o Aliji Izetbegoviću. Dovoljno je naglasiti sljedeće: Postoji očevidni paralelizam aktera i politika onoga vremena i ovoga.

Ustavni sud BiH – staro vino, nove boce

I u ono vrijeme, 1992., Ustavni sud BiH donio je (naravno, politički motiviranu) odluku o protuustavnosti odluke srpskog parlamenta od 9. siječnja (U vrijeme ‘titoističkog socijalizma’ politička se motiviranost sudskih odluka podrazumjevala – još jedna potvrda koliko smo malo odmakli od onoga vremena u smislu političke i institucionalne svijesti i kulture). No, ništa se nije promijenilo. Iz te činjenice možemo izvući jedan neposredan zaključak: Odluke sudova, kada je riječ o pitanjima oko kojih postoji duboka i intenzivna politička polarizacija, uopće ne pomažu. Zapravo, vjerojatnije je da odmažu, a kauzalna priča o tome kako i zašto odmažu može se lako ispričati.

Naime, ako imate jedno tijelo, čije su odluke obojene prividom ‘konačnosti’ i ‘obvezatnosti’ za sve, a to tijelo intervenira u politički konflikt, onda to tijelo djeluje kao ‘kočnica’ za proces pregovaranja koji proces, u odnosu na konflikt, predstavlja jedinu etičnu i sigurnu metodu rješavanja, ili neutraliziranja, političkih razlika. Nakon odluke takvoga tijela, oni koji se ne žele podvrgnuti njegovim odlukama, u očima nekih drugi postaju ‘kriminalcima,’ ‘prekršiteljima zakona, i slično. Postoji problem sa takvom kvalifikacijom.

Znamo to na temelju mnogih primjera iz povijesti, primjerice iz znamenite Odluke američkog Vrhovnog Suda ‘Dred Scott’ iz 1857. kojom je taj Sud ‘robovlasništvo’ proglasio legitimnom praksom sukladnom Ustavu SAD. Svi se povjesničari slažu sa ocjenom da je ta odluka predstavljala jedan od uzroka američkog građanskog rata. Isto se dogodilo 1992. u BiH, i isto se može dogoditi ponovno. I 1992. Alija je Izetbegović, na jednoj sjednici Predsjedništva RBiH koju sam podrobnije analizirao, proglasio članove srpskog parlamenta ‘kriminalcima’, ali priznao je da nema sredstva da ih strpa u zatvor. Njegova tadašnja pozicija čini mi se vrlo sličnom današnjoj poziciji Visokog predstavnika Inzka.

Zbog toga, ali ne samo zbog toga, priča o odlukama nekog ustavnog suda kao ‘konačnima’, kao nečemu što se mora provesti, vrlo je kratkovida, neinteligentna i čak pravno neutemeljena. Naime, očevidno je da odluke suda mogu biti namjerno nepravedne. I onda je dužnost pojedinca tim se odlukama suprotstaviti. Ovo kad kažete u Americi, svi će smatrati da kazujete nešto što je toliko očevidno da ne zaslužuje spominjanje jer su ondje svjesni fenomena kao što su ‘pravno/zakonski sankcionirano robovlasništvo’, Martin Luther King, važnost ‘građanskog neposluha,’ H.D. Thoreaua, i sl.

amerikanac08012017

No, zanimljivo je da nas američka veleposlanica u BIH, i Inzko, smatraju nedovoljno obrazovanima i glupima pa vjeruju da nam mogu reći, kao maloj djeci, „protiv te odluke ne smijete ići.“ I naravno da čak niti u pravno-tehničkom smislu odluke ustavnog, ili vrhovnog, suda nisu konačne. Evo opet jednog primjera iz SAD: Odluka Vrhovnog suda SAD ‘Dred Scott’ poništena je znamenitim Trinaestim Ustavnim Amandmanom što ga je američki Kongres usvojio 31. siječnja 1865, dok je američki građanski rat još uvijek trajao (Američki je pak Senat potrebnim brojem glasova usvojio ovaj amandman već u travnju 1864.).

Naravno, ovo što sam napisao ne implicira moje nijekanje činjenice da inteligentni vrhovni, ili ustavni, sudovi rijetko donose odluke koje bi bile toliko nerazumne i nepravedne da bi izazvale promptnu destabilizaciju nekoga društva, ili države; u tome smislu, riječ je o relativno trajnim odlukama. No, ipak, dobro obrazovani, i odgovorni ustavni sudovi, kao što je američki, niti sami ne prihvaćaju premisu o ‘konačnosti’ svojih odluka u smislu njihove nepromjenjivosti ili tobože vječnog važenja; očevidan dokaz za ovu tvrdnju nalazimo u sljedećoj praksi američkog vrhovnog suda: kasniji sazivi suda imaju pravo, a neki vjeruju i obvezu, revidirati neke odluke istoga suda donesene u nekom ranijem sazivu. Primjerice, Američki Vrhovni Sud donio je 1954. slavnu Odluku Brown v. Board of Education kojom je de facto poništena odluka istoga suda Plessy v. Ferguson iz 1896.

Ponavljanje odnosa s početka 1992.

Dakle, što ja želim sugerirati? Želim sugerirati da se trenutno, upravo sada, ponavlja situacija s početka 1992. u BiH, i određeni akteri, a pri tome mislim primarno na političke predstavnike Bošnjaka-Muslimana, te članove međunarodne zajednice, uključujući primarno Visokog predstavnika, predstavnike SAD i UK, te čak, što je u ovome kontekstu važno naglasiti, dijelom i RH, ponavljaju upravo onu ulogu koju su odigrali početkom 1992., prije 25. godina. To, pak, ne znači da neki akteri ne znaju učiti iz povijesti. Ja, naime, vjerujem da se ovaj put, kao i onaj, rat, odnosno ‘stanje rata’, vrlo svjesno proizvodi diskurzivnim, preciznije političko- , pravno-, i povijesno-diskurzivnim sredstvima.

U nekim se aspektima odnosi ipak donekle razlikuju. Primjerice, početkom 1992. međunarodni predstavnici nisu izravno djelovali osim kao posrednici kroz Europsku Zajednicu. Njihovo je, naime, djelovanje, odnosno ‘šaputanje’ domaćim akterima predstavljalo tajnu. Danas, oni su izravno, i vrlo jasno i glasno, uključeni u cijeli proces. Primjerice, američki predstavnici, te Inzko, jasno govore da su na strani Bakira Izetbegovića te da glavnog, odnosno isturenog predstavnika srpskog naroda, Milorada Dodika, smatraju polu-kriminalcem (u odnosu na kojega je, do prije nekoliko dana, u Tužiteljstvu BiH postojao uhidbeni nalog, a kojemu Inzko svako malo zaprijeti ‘uklanjanjem’).

Drugo, hrvatska se politika danas ipak donekle razlikuje u odnosu na onu iz 1992. Zbog rata u RH, hrvatska je pozicija bila mnogo jasnija i mnogo više anti-srpska. Danas ona nije takva. No, nemojmo se posve uljuljkati u miran san. Naime, predstavnici RH ipak imaju stav u odnosu na pitanje ‘Dana RS’ koji manje-više koincidira s američkim. Nemojte se stoga iznenaditi ukoliko ovih dana, u medijima RH, pročitate analize ili izjave koje vrlo sliče na one bošnjačko-muslimanskih predstavnika, posebno iz SDA. Koliko će to pozitivno djelovati na sukob u BiH, trenutno nije posve jasno. Možda ovoga puta hrvatski faktor u BiH bude sposobniji djelovati barem neutralno i nepristrano, ako ne pravedno i moralno, iako je, u današnjim okolnostima duboke polarizacije, neutralnost skoro nemoguća.

Naravno, sve to vrlo je glupo. Ono što meni osobno ostaje nejasno jest sljedeće: zašto jedan akter, konkretno lider SDA, Bakir Izetbegović, sebi dopušta da ga neki međunarodni akteri iskoriste kako bi političke odnose u BiH još jednom zatrovali i atmosferu učinili lako zapaljivom? Jer, ukoliko on vjeruje, poput svojega oca 1992., da će Amerika, ili netko drugi, uistinu mu omogućiti da, na dulji ili kraći rok, realizira ratne ciljeve svoga oca (bilo oružanim bilo političkim sredstvima), onda je on u dubokoj i kobnoj zabludi. Naime, trebamo na umu imati, prije svega, dvije-tri bitne činjenice koje odnose danas čine bitno različitima od onih 1992.

Prvo, kao što sam rekao, pozicija je Hrvata danas u BIH bitno različita u odnosu na onu iz 1992. Ne vjerujem da danas kod Hrvata, nakon iskustva tako-zvane implementacije Daytonskog mirovnog sporazuma kao, između ostaloga, procesa dekonstituiranja Hrvata u Federaciji BiH, postoji i najmanja sklonost da podrže daljnji opstanak BiH.

Drugo, pitanje ‘Dana RS’ i 9. siječnja u velikoj je mjeri pitanje identiteta, posebice simboličke dimenzije tog identiteta. To znači da su oni koji su savjetovali Bakiru da pokrene apelaciju ustavnome sudu jako dobro znali što čine: pokrenuli su proces namjernog skrnavljenja i problematiziranja identitetskih oznaka koje su bitne cijelome jednom narodu, posebice u post-Daytonskom kontekstu (o kojima se donekle može pregovarati, ali nikako odlučivati sudskim odlukama u uvjetima kakvi su oni u dvoentitetskoj, tronarodnoj BiH; ti uvjeti naravno uključuju činjenicu da trenutno još uvijek ne postoji za sve obvezujući dogovor o krucijalnim državnim praznicima te da su, zbog nedostatka konsenzusa, i himna BiH i zastava nametnute odlukama visokog predstavnika).

Naime, 9. siječanj za Srbe u RS znači simboličku sponu, odnosno, faktor koherencije između vremena pred-Daytonske i post-Daytonske „RS“ (iako, s vrlo malom razlikom u nazivima). Stoga, vjerovati da je ovo nekakva personalna borba koja uključuje samo Bakira, Milorada, i njihove timove, znači biti u potpunoj zabludi. Naime, svi pripadnici Trećeg Puka OS BiH, iz RS, stoje iza 9. Siječnja kao Dana RS. I siguran sam također da svi Srbi u RS stoje iza 9. siječnja. Netko vrlo glup može sve te ljude proglasiti kriminalcima, ili pokušati im zabraniti da obilježe taj datum, ali kakvo dobro to ikome može donijeti? Mislite li da se zajednička volja jednog naroda može slomiti nekom odlukom nekoga suda? Dotična je sudska odluka zapravo namjerno donesena jer tu zajedničku volju osnažuje, a ne lomi ili slabi. Vjerovati drugačije znači biti, u političkome pogledu, vrlo glup ili vrlo neinformiran, ili oboje.

miloraddodik08012017

Treće, u ustavno-pravnome smislu, situacija je danas bitno različita u odnosu na onu 1992. Danas, RS je jedan od dva ravnopravna entiteta BiH. I možda još bitnije, postoji nešto što se zove ‘crta međuentitetskog razgraničenja’ (inter-entity boundary line, IEBL). Točno je da ta crta ne predstavlja međunarodnu granicu, ali, ona nije ništa manje realna od međunarodne granice jer predstavlja granicu unutarnje podijele između različitih entiteta koji, bez obzira na odluku Ustavnog suda U 5/98-III, počivaju izvorno na voljama različitih naroda.

Stoga, danas, Srbima u BiH vrlo je jasno što bi, osim oružanog napada na njezine predstavnike, predstavljalo oružani napad na teritoriju RS i samu RS. I vrlo im je jasno da bi taj oružani napad predstavljao napad na jednu strukturu sa i unutarnjim i međunarodnim legitimitetom. Da bi odnosi bili jasniji, postavite sebi jedno jednostavno pitanje: da li bi Hrvati u BIH branili entitet „Federaciju BiH“ od izvanjske oružane agresije, i smatraju li Hrvati taj entitet legitimnim?

Što će se dogoditi 10. siječnja, dan nakon proslave Dana RS? Ništa, osim što ćemo, vrlo vjerojatno, biti za jedan korak bliže izbijanju oružanoga sukoba u BiH. Naime, ukoliko netko Srbima u RS pokvari zabavu, bit će to jako loše za sve. No, jasno je i da, nakon što oni proslave Dan RS, uz pokušaje kvarenja proslave koji su došli iz jasnih političkih krugova u BiH i inozemstvu, to će većina pripadnika srpskog naroda u RS s pravom shvatiti kao potvrdu, ili dokaz, svoje sposobnosti da svoju poziciju jačaju ne pregovaranjem, ili kompromisima, nego unilateralnim potezima i inatom. Obje posljedice podjednako su loše za BiH, ali ne moraju biti nužno, ili na dulji rok, loše za BiH-Hrvate niti za Srbe u RS. I to oni koji političke odnose u BiH tako stručno zakuhavaju tijekom posljednjih 25 godina jako dobro znaju.

Autor: Dr. Dražen Pehar / Dnevno.ba

Objava DRAŽEN PEHAR: 9. siječanj, Dan Republike Srpske, i ustavni sudovi, ili kako nam u BiH bezočno pripremaju novi rat? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

SARAJEVO – Ustavni sud Federacije presudio je kako Zakon o državnoj službi u FBiH nije u skladu s Ustavom FBiH te ju samim time stavio izvan snage. Radi se o zakonu koji je donesen krajem 2015. godine te izazvao lavinu reakcija kako domaće javnosti tako i međunarodne zajednice koji su jednoglasno poručivali kako se na ovaj način politizira državna služba. Podsjećanja radi, ovim zakonom se definiralo kako primjerice rukovoditelji samostalnih federalnih upravnih organizacija, federalnih uprava i organizacija, stručnih službi Vlade FBiH, tajnici federalnih organa državne službe, pomoćnici, glavni federalni inspektori i šefovi ureda federalnih organa državne službe gube status državnih službenika. Iz Vlade FBiH tvrdili su kako je ovaj zakon put ka modernijoj, kompetentnijoj, efikasnijoj, fleksibilnijoj i odgovornijoj javnoj upravi.

Obrazloženje

Ustavni sud FBiH je utvrdio da je prilikom donošenja osporenog zakona došlo do povrede/kršenja procedure (osporeni zakon donijet po hitnom postupku), kao i da u materijalnom pogledu nije suglasan s Ustavom FBiH, odnosno međunarodnim instrumentima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji su sastavni dio ustavnopravnog poretka u FBiH. Kako se u obrazloženju presude navodi, utvrđeno je da je zahtjev podnositelja u cijelosti osnovan, te da su u konkretnom slučaju organi i tijela vlasti FBiH u proceduralnom smislu postupali suprotno odredbama poslovnika Zastupničkog i Doma naroda Parlamenta FBiH, odnosno da donošenje osporenog zakona po hitnom postupku nije u skladu s Ustavom FBiH.

Aleksandra Martinović, predsjednica Ustavnog suda FBiH, ističe kako je u pogledu materijalne nesuglasnosti s Ustavom FBiH, nedvojbeno utvrđeno da nije u skladu s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima selektivno propisivanje izuzetaka radnih mjesta koja po Zakonu o državnoj službi u FBiH čine sustav radnih mjesta državne uprave u FBiH. Isto tako, Ustavni sud FBiH smatra kako osporeno rješenje nije prihvatljivo i iz razloga što je Agencija za državnu službu na taj način marginalizirana i izostavljena iz procesa izgradnje profesionalne, politički neovisne, odgovorne i efikasne državne službe, jer se Ustavom FBiH svakom građaninu jamče prava da bez ikakve diskriminacije po bilo kojem osnovu, uz opće uvjete jednakosti, ima jednak pristup državnoj službi. Istovremeno, stav Ustavnog suda FBiH je kako bi primjenom osporenog propisa bio doveden u pitanje koncept državne službe u FBiH uspostavljen Zakonom o državnoj službi u FBiH, a utemeljen na važećim principima zakonitosti, transparentnosti i javnosti, odgovornosti, efikasnosti i ekonomičnosti, profesionalnoj nepristranosti te političkoj neovisnosti, kao i da bi primjenom osporenog zakona nastale štetne posljedice po proračun FBiH.

Pokušaji politizacije

Milan Dunović, potpredsjednik FBiH, koji je u travnju je uputio ovaj zakon na ocjenu ustavnosti, poručio je kako se i ovom presudom još jednom potvrdilo da je Parlament FBiH prekršio proceduru prilikom usvajanja jednog od zakona.

– U ovom slučaju narušio je pravo na rad rukovodećih državnih službenika, usvojio je zakon u hitnoj proceduri koja nije bila opravdana, pozive za održavanje sjednice oba doma Parlamenta je dostavio protivno propisanim rokovima, pokušao je politizirati javnu službu, a reformu javne uprave vratio 10 godina unazad, što je svojevremeno potvrđeno i u Izvještaju Europske komisije, navodi se u Dunovićevom priopćenju. Također, podsjeća kako je više puta ukazivao na politizaciju javne službe te se još jednom pokazalo da su njegova procjena i Zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o državnoj službi u FBiH bili više nego opravdani. Smatra da se nakon ove presude otvara mogućnost da političari koji su na vlasti našu zemlju zaista povedu ka europskom putu, ali ne kršeći zakone i Ustav, ne politizirajući i ne povećavajući administrativni aparat.

– Za sve što je do sada urađeno u vezi reforme javne uprave pod krinkom “reformske agende” jasno je kako nema nikakvog ustavnog uporišta. Vrijeme je da se vladajuće strukture istinski pozabave promjenama u FBiH i BiH u cijelosti, ali uzimajući u obzir sve veće vapaje građana, njihove probleme i realnu situaciju u našoj zemlji. Samo na taj način – poštujući zakone i Ustav svoje zemlje, mogu osigurati bolji put za nju i njene građane. Put ka Europskoj uniji, poručio je Dunović.

Reakcija Vlade FBiH

Iz federalne Vlade jučer su poručili kako će poštivati odluku Ustavnog suda FBiH. Ovomu dodaju kako će zakon uskoro biti pripremljen i upućen  u redovnu parlamentarnu proceduru te će ovaj put u proces donošenja zakona biti uključen veliki broj institucija i stručnjaka, nevladine organizacije i akademska zajednica.

– Cilj nam je donijeti kvalitetan zakon koji će smanjiti broj državnih službenika, rasteretiti proračun i omogućiti preusmjeravanje ovog novca u razvojne projekte i zapošljavanje mladih, ističu iz Vlade FBiH. Dodaju kako javnost treba znati kako sadašnji zakon nanosi veliku štetu federalnom proračunu, jer je na osnovu njega proizašlo na desetine tisuća izvršnih sudskih presuda u vrijednosti oko milijardu maraka, dok se trenutno vode sudski procesi za novih više od 500 milijuna maraka, što će dodatno opteretiti proračun. Zbog toga je teško održavati fiskalnu stabilnost FBiH, a što je izravna posljedica nečijih ranijih propusta. U svom priopćenju naglašavaju kako je uz navedeno, zbog ovog zakona kvaliteta rada u državnoj službi značajno ograničena, jer sada nije moguće premjestiti državnog službenika s jednog na drugo radno mjesto, iako u nekim institucijama postoji višak radnika, dok u drugima nedostatak zaposlenika narušava radni proces. / Piše: dragan.bradvica@dnevni-list.ba

OHR o odluci Ustavnog suda

Ured visokog predstavnika (OHR) pozdravlja odluku Ustavnog suda Federacije BiH u svezi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u FBiH, kojom je sud potvrdio pravo svih građana na jednaku mogućnost zaposlenja u državnoj službi bez diskriminacije. U priopćenju OHR-a se navodi da odluka Suda potvrđuje ključna načela Zakona o državnoj službi, kao što su zakonitost, transparentnost i javnost, odgovornost, učinkovitost i ekonomičnost, te profesionalna nepristrasnost i politička neovisnost. Navodi se i je nepromijenjen stav OHR-a da državna služba treba biti profesionalna, efikasna i politički neutralna te da zapošljavanje višerangiranih državnih službenika mora biti transparentno i zasnovano na profesionalnim kriterijima. “OHR želi podvući značaj obveze poštivanja odluka ustavnog suda te načela vladavine prava, kao i dužnosti nadležnih tijela da dosljedno provode ustave i pravilnike o procedurama odlučivanja pri donošenju zakona“, zaključuje se. NINA

Objava SUD PRESUDIO: Zakon o državnoj službi u FBiH neustavan! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.