Klečeći pred njima u prašini grada na sjeveru Mjanmara, sestra Ann Rose Nu Tawng molila je skupinu teško naoružanih policajaca da poštede “djecu” i umjesto toga joj oduzmu život, prenosi Poskok.info.

Slika katoličke časne sestre u jednostavnoj bijeloj navici, ruke su joj se raširile, moleći snage nove hunte u zemlji dok su se pripremale za slamanje prosvjeda, postala je viralna i osvojila je pohvale u većinski budističkoj zemlji.

“Kleknula sam… moleći ih da ne pucaju i muče djecu, već da me umjesto toga pucaju i ubiju mene”, rekla je u utorak za AFP.

Njezin čin hrabrosti u gradu Myitkyini u ponedjeljak dogodio se dok se Mjanmar bori s kaotičnim posljedicama rušenja civilnog vođe Aung San Suu Kyija.

Dok su se prosvjedi u kojima se traži povratak demokracije nastavljali, hunta je stalno eskalirala uporabu sile, koristeći suzavac, vodeni top, gumene metke i prave metke.

Prosvjednici su u ponedjeljak izašli na ulice Myitkyine, glavnog grada države Kachin, noseći tvrde šešire i noseći štitove kućne izrade.

Kada se policija počela gomilati oko njih, sestra Ann Rose Nu Tawng i još dvije časne sestre molile su ih da odu.

“Policija ih je lovila kako bi ih uhitila i bila sam zabrinuta za djecu”, rekla je.

Upravo je u tom trenutku 45-godišnja časna sestra pala na koljena.

Molbe koje se ne čuju

Nekoliko trenutaka kasnije, dok je molila za suzdržanost, policija je počela pucati u mnoštvo prosvjednika iza nje.

“Djeca su se uspaničila i otrčala naprijed… Nisam mogla ništa učiniti ali sam se molila da Bog spasi i pomogne djeci”, rekla je.

Prvo je vidjela čovjeka upucanog u glavu kako pada mrtav ispred nje – onda je osjetila ubod.

“Osjećala sam se kao da se svijet ruši”, rekla je.

“Jako sam tužna što se to dogodilo dok sam ih molila.”

Lokalni spasilački tim potvrdio je AFP-u kako su dvojica muškaraca ubijena iz vatrenog oružja na licu mjesta tijekom sukoba u ponedjeljak, iako nije potvrdio jesu li korišteni živi meci ili gumeni meci.

U utorak je jedan od preminulih, Zin Min Htet, položen u stakleni lijes i prevezen na zlatna mrtvačka kola prekrivena bijelim i crvenim cvjetovima.

Ožalošćeni su podigli tri prsta u simbol otpora, jer je pogrebnu povorku predvodio glazbeni ansambl svirača mjedenih instrumenata, bubnjara i gajdi u oštrim bijelim uniformama.

‘Cijeli Mjanmar tuguje’

Kachin, najsjevernija država Mjanmara, dom je etničke skupine Kachin i mjesto višegodišnjeg sukoba između etničkih oružanih skupina i vojske.

Deseci tisuća ljudi pobjegli su iz svojih domova u logore za raseljavanje diljem države , a među organizacijama koje im pomažu bile su kršćanske skupine.

Ponedjeljak nije bio prvi susret sestre Ann Rose Nu Tawng sa snagama sigurnosti – 28. veljače iznijela je sličnu molbu za milost, hodajući polako prema policiji u interventnoj opremi, klečeći na koljenima i moleći ih da prestanu.

“Smatrala sam se mrtvom već od 28.

U ponedjeljak su joj se pridružile njezine kolege sestre i lokalni biskup, koji su je okružili dok je molila za milost za prosvjednike.

“Bili smo tamo kako bismo zaštitili našu sestru i naš narod jer je imala svoj život u opasnosti”, rekla je sestra Mary John Paul za AFP.

/Izvor: Dnevnik.ba/

Objava “Ne pucajte i ne mučite djecu, pucajte u mene i ubijte me” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Poseban tim MO i OSBiH otpočeo je s promocijom i najavama prijema u OSBiH u 2019. godini, a ciljna grupa su mladići i djevojke završnih razreda srednjih škola, kao i studenti fakulteta i sveučilišta u BiH, priopćeno je iz MOBiH-a.

Pored prijema vojnika u profesionalnu vojnu službu u početnom činu vojnika, MO i OSBiH uporedo vode aktivnosti pripreme i slanja djevojaka i mladića u vojne akademije izvan Bosne i Hercegovine, a sve u skladu s planovima bilateralne suradnje sa zemljama regije, ali i s Velikom Britanijom, Njemačkom, Austrijom, Sjedinjenim Američkim Državama, Turskom i Grčkom.

MO i OSBiH će, također, u profesionalnu vojnu službu u 2019. godini primiti i 60 mladića i djevojaka u početnom činu oficira, a obuka za ovu kategoriju će otpočeti tokom maja.

Iz MOBiH-a ističu kako se radi o dobroj prilici za mlade ljude da svoje zaposlenje, ili profesionalni razvoj započnu u našoj državi, ili da svoju edukaciju i profesionalno osposobljavanje započnu u nekoj od zemalja regije ili drugih partnerskih i prijateljskih zemalja, a potom se vrate i nastave služiti svojoj zemlji.

Objava Polovicom travnja novi natječaj za prijem u profesionalnu vojnu službu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U Seulu na glazbenoj akademiji, 12 studenata osmislili su plan kako da izbjegnu vojsku tako što su se odlučili prejedati nezdravom hranom ne bi li se udebljali te tako izbjegli obavezno služenje ili da bar, zbog prevelike tjelesne težine, dobiju lakšu vrstu službe. Svaki dan jeli su pizze, burgere, visoko kalorične proteinske napitke, razne dodatke prehrani i tako su se šest mjeseci debljali, a jedan od njih uspio je ‘nabaciti’ čak 30 kilograma.

I taman kad su pomislili da će se uspjeti izvući, otkrila su ih vojna tijela koja su im zbog njihovog plana i nakane da izbjegnu služenje vojnog roka tužile sudu koji će im, ako se dokaže njihova krivnja, dodati još dvije dodatne godine službe uz obavezne dvije.

Objava Studenti se 6 mjeseci prejedali ne bi li izbjegli vojsku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U logoru na padinama Zlatibora su 34 dječaka i 10 djevojčica iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, u dobi su od 12 do 23, a uglavnom su djeca vojnih vetarana iz ratnih sukoba tijekom 90-ih na području bivše Jugoslavije. Organizator logora, predsjednik Udruge učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije (USOYU) Željko Vukelić, tvrdi kako se oni uz pomoć instruktora iz Rusije i umirovljenih pripadnika policije i vojske Srbije uče obrambenim vještinama i u tome on osobno “ne vida ništa loše”. U medijima su se pojavila izvješća kako je riječ o prvom “omladinsko-patriotskom” logoru za djecu, te da su ga organizirale “srpske i ruske veteranske i patriotske skupine”.

Vijest da je na planini Zlatibor organiziran logor za djecu u kojem se živi i radi po vojničkim pravilima, u odori i uz vježbe improviziranim oružjem, potaknula je burna i suprotna reagiranja u Srbiji i u regiji.
Aleksandar Vučić Marinko Jurasić Jesu li ‘teške riječi’ Aleksandra Vučića pomogle žrtvama Oluje?

U logoru na padinama Zlatibora su 34 dječaka i 10 djevojčica iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, u dobi su od 12 do 23, a uglavnom su djeca vojnih vetarana iz ratnih sukoba tijekom 90-ih na području bivše Jugoslavije.

Organizator logora, predsjednik Udruge učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije (USOYU) Željko Vukelić, tvrdi kako se oni uz pomoć instruktora iz Rusije i umirovljenih pripadnika policije i vojske Srbije uče obrambenim vještinama i u tome on osobno “ne vida ništa loše”.

U medijima su se pojavila izvješća kako je riječ o prvom “omladinsko-patriotskom” logoru za djecu, te da su ga organizirale “srpske i ruske veteranske i patriotske skupine”.

“Možda kamp jeste po zakonu, ali se postavlja pitanje da li je opravdano, kakve su posljedice i tko je ovlastio instruktore da provode obuku”, objavila je agencija Tanjug, navodeći da predsjednik općine Čajetina Milan Stamatović logor na Zlatiboru vidi kao “humanitaran i patriotski”, tvrdeći kako se djeca uče tradicionalnim vrijednostima.

“Ovo nije vojni kamp gdje se djeca obučavaju za terorističke akcije, kako nas optužuju u javnosti. Mi nećemo zbog tih optužbi odustati, već ćemo se truditi da kamp postane tradicionalan, kako bi što više djece moglo naučiti ono što ne mogu kroz redovito školovanje, jer nema više obrane i zaštite kao predmeta u školama”, rekao je novinarima Stamatović.

On je naglasio kako se u “humanitarno-patriotskom kampu djeca uče tradicionalnim vrijednostima”, a nisu plaćena “kao što plaćaju sudionike u reality show emisijama”. Prema izvješću Radio-televizije Srbije (RTS) u logoru na Zlatiboru “djeca se u odorama obučavaju za borbu, korištenje pušaka i noževa”, a organizatori su USOYU i ruska nevladina organizacija “Enot”.

“Slika je mnoge uznemirila, a stručnjaci upozoravaju na mogućne štetne posljedice po djecu”, uz ocjenu da su “odgovorni i roditelji i društvo i država”, navodi RTS.

“Omladinsko patriotski kamp – tradicija ili indoktrinacija?”, pita se u naslovu današnjeg izvješća sa Zlatibora regionalna TV N1. Organizatori tvrde kako je sve po zakonu, puške su gumene, pištolji aluminijski, a najveća pažnja posvećena je preživljavanju i boravku u prirodi. Organizator logora Željko Vukelić upozorava kako ih imaju Mađarska, Belgija, Engleska. “U Engleskoj imate ovakve militantne kampove, na tri razine, gdje deca koja završavaju te kampove imaju prednost pri zapošljavanju”, tvrdi Vukelić.

Psiholozi koje je RTS konzultirao drže da je “militarizacija pogrešan smjer”, te da država treba kontrolirati kakvi su to logori, dok se roditelji trebaju zapitati da li djeci treba dati suglasnost da sudjeluju u takovim obukama i “čemu će sve osim tim vještinama dijete biti izloženo”. Postojanju i načinu organiziranja logora usprotivile su se i pojedine stranke i političke organizacije, a za širu javnost sporna je “militarizacija djece”.

Organizatori tvrde i da se sve radi sukladno zakonu, a da je logor prijavljen kao “javni skup”, a dozvolu i financijsku potporu dobili su od općine Čajetina. Za roditelje 44 sudionika ovog logora sudjelovanje njihove djece nije sporno i kažu kako će se “kroz ovaj vid obuke naučiti redu, radu i disciplini”.

(Izvor: HINA)

Objava MOŽDA SU IZVIĐAČI? Djecu u logoru na Zlatiboru uče ratovanju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Austrijski ministar unutarnjih poslova Herbert Kickl ovih je dana jasno poručio da je s ministrima u regiji, među kojima je i hrvatski ministar Davor Božinović, dogovorio aktiviranje policijsko-vojnog plana u cilju zaustavljanja migranata koji je dogovoren u Beču i potpisan u Pragu 2017. godine.

Vanjske granice

Taj plan uključuje postavljanje vojske na vanjske granice šest država članica, među kojima je i Hrvatska, te zaustavljanja novoga migrantskog vala. On je poručio da će, ako se to ne dogodi, Austrija zatvoriti svoje granice.  Sugovornici Jutarnjeg, bliski hrvatskom MUP-u tvrde da takav dogovor s Kicklom nikad nije postignut i da Hrvatska ne pristaje na slanje vojske na granice.

– Jasno smo poručili Austriji da se smiri i da bude konstruktivnija, dok smo slovenskim kolegama rekli kako njihov eventualni dogovor s Austrijancima da od Hrvatske napravi ‘hot spot’ destinaciju neće uspjeti – kažu nam sugovornici.

Hrvatski dužnosnici Austrijancima, Slovencima, ali i ostalim članicama EU konstantno poručuju kako nema potrebe za angažiranjem vojske te da Hrvatska ima dovoljno policijskih snaga i tehnike za nadzor vanjske granice EU. No, problem je što je Hrvatska prošle godine u Pragu stavila potpis na zaključak Srednjoeuropske obrambene inicijative, koji predviđa zajednički vojni angažman na granicama dođe li do novog migrantskog vala.

– Akcijskim planom, na kojem se već izvjesno vrijeme radi, predviđa se da bi vojne snage šest zemalja srednje Europe zajedno bile na granicama dođe li ponovno do imigrantske krize – rekao je tada Petar Mihatov, pomoćnik ministra obrane koji se potpisao na dokument na koji se sada poziva austrijski ministar unutarnjih poslova.

Plan nadzora

U ovom trenutku oko 6100 hrvatskih graničnih policajaca obavlja nadzor granice Hrvatske prema Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, a uskoro će ih biti još više. Prema riječima naših sugovornika, to je daleko više nego što imaju ostale zemlje u regiji.

U odnosu na austrijski plan, Hrvatska već nekoliko mjeseci aktivno radi na drugačijem planu nadzora granice, u čemu ima jaku podršku Europske komisije. Hrvatska inzistira na tome da se članice Europske unije zajednički angažiraju na pomoći državama koju su na migrantskoj ruti u osposobljavanju njihovih policijskih snaga, formiranju smještajnih kapaciteta za migrante itd. To znači da se pomogne BiH, Albaniji, Crnoj Gori, Makedoniji kako bi se mogli na svojim granicama i na svom teritoriju suočiti s problemom migranata. Potporu za taj plan ministar Božinović je jučer dobio i na sastanku s europskim povjerenikom za unutarnje poslove Dimitrisom Avramopoulosom u Luksemburgu na rubu sastanka Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove EU.

Sastanak

– Bitno je objasniti državama u našem okruženju važnost kontrole granica, upravljanja granicama, kao jednom od uvjeta za priključenje Europskoj uniji. Vrlo brzo ćemo u Komisiji organizirati sastanak s ministrima unutarnjih poslova zemalja na tzv. balkanskoj ruti, gdje će im biti objašnjeno što se od njih očekuje – poručio je ministar Božinović nakon sastanka.

– Razumijem da je Hrvatska pod pritiskom, ali siguran sam da će, uz suradnju sa susjednim zemljama, situacija biti pod kontrolom – naglasio je Avramopoulos i dodao da Hrvatska, kao i druge članice EU, može po pitanju upravljanja granicama računati na punu potporu Europske komisije i pomoć u financijskom, političkom i praktičnom smislu, ako se za to ukaže potreba i ako to zatraži.

Koja će politika prema migrantima prevladati, bit će vidljivo već danas na sastanku direktora policija zemalja regije na Brdu kod Kranja, na koji Austrija dolazi s prijedlogom operativnog plana zaštite granice, u čemu ima čvrstu podršku Slovenije. Prema neslužbenim najavama, već bi na tom sastanku moglo doći do disonantnih tonova hrvatske i austrijske delegacije. Dan kasnije, u četvrtak, u Sarajevu je sastanak ministara unutarnjih poslova BiH, Austrije, Albanije, Grčke, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Srbije i Slovenije.

(Izvor: Jutarnji list)

Objava ZBOG MIGRANATA Austrija i Slovenija od Hrvatske traže vojsku na granici s BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Da taj trend dobiva na snazi, pokazuje izvještaj o radu Ministarstva obrane BiH za 2017. godinu koji je u posjedu “Glasa Srpske”. Služba je lani prestala za 516 profesionalnih vojnih lica, a najviše ih je uniformu razdužilo na osobni zahtjev. To ih je učinilo 345, čime je njihov broj porastao za više od 100 u odnosu na prethodnu godinu i znatno više u odnosu na ranije razdoblje. Samovoljno je otišlo najviše Hrvata – 138, ali su ih lani u stopu pratile bošnjačke kolege. Uniformu je razdužilo 130 Bošnjaka, dok je službu na vlastiti zahtjev napustilo 77 Srba.

U Ministarstvu obrane BiH ipak navode da i pored toga situacija nije alarmantna jer i dalje imaju mnogo više prijavljenih na natječaje od potrebnog broja. U vojnu službu je primljeno 145 vojnika i 180 časnika i dočasnika. S druge strane, zastupnica SNSD-a u Parlamentu BiH Dušanka Majkić, koja godinama temeljno prati stanje i rad Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH, smatra da stanje u vojsci nije dobro i da je daleko od zadovoljavajućeg. “U razgovorima sa vojnicima i ostalima moglo se čuti da su prilično nezadovoljni jer ne vide perspektivu. Znanja koja dobiju do 40 godine, koliko je sada gornja granica za ostanak u službi, nisu dovoljna za život poslije vojske.

Ni plaća koja je nekada bila glavna motivacija za mnoge sada to više nije, tako da mnogi odlaze prije vremena u potrazi za boljim životom. To će biti nastavljeno”, rekla je Majkićeva koja je godinama član Zajedničke komisije za obranu i sigurnost Parlamenta BiH. Izvještaj Ministarstva obrane pokazao je i da vojni redovi ni lani nisu bili pošteđeni izvanrednih događaja, ali ih je bilo manje u odnosu na 2016. godinu. Evidentirana su 82 izvanredna događaja, odnosno 24 manje na godišnjoj razini. U evidenciji će, međutim, ostati slučajevi pokušaja samoubojstva, napada na vojno lice, težih ozljeda, narušavanja discipline, uhićenja vojnika, napada na vojne objekte, krađe naoružanja, opreme i novca, trovanja hranom, strujnih udara, prometnih nesreća i narušavanje sigurnosti.

U Ministarstvu obrane su ocijenili da je funkcioniranje obrambenog sustava bilo opterećeno otežavajućim okolnostima. Jedna u nizu je nedostatak novca zbog čega je, kako navode, onemogućen razvoj infrastrukture i opremanje i značajnije poboljšanje logistike. Ministarstvo obrane BiH lani je imalo na raspolaganju 285,68 milijuna KM, a potrošili su 270 milijuna. Najviše novca je otišlo za plaće i naknade zaposlenih i za materijalne troškove. Znatno manje novca je dano za nabavku opreme, rekonstrukciju i investicijsko održavanje. Pripadnici Oružanih snaga BiH lani su bili angažirani kao pomoć stanovništvu u brojnim situacijama. Među tim poslovima bilo je čišćenje kanala za navodnjavanje, rušenje objekta stare psihijatrijske bolnice u Sarajevu, uređenje kampusa u Tuzli, sanacija cesta i drugi radovi.

/Izvor: Bljesak.info/

Objava Vojnici OS BIH masovno razdužuju uniforme i odlaze iz službe pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

foto: (fra Ivo ispred HKC Wollongong – Australija 2008)

Piše: Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com

U susret 26. obljetnici zaustavljanja tenkova u Pologu – 7. svibnja 1991. – 7.svibnja 2017. razgovarali smo s fra Ivom Tadićem, fratrom porijeklom iz Rame na službi u Australiji koji je bio vozač zapovjednika tenkovskog bataljuna zaustavljenog u Pologu. Malo ljudi zna da je vozilom JNA, koje je zaustavljeno u Pologu upravljao 19-godišnji bogoslov, a ročnik JNA.

U lipnju je obukao habit, a u rujnu otišao u vojsku. Tadića smo kontaktirali u dalekoj Australiji. Rado se župnik u Wollongongu odazvao našem pozivu i prisjetio svibnja 1991. u Pologu. Večer prije polaska na Polog u vojarni u Mostaru se oglasila uzbuna.

Oglasila se uzbuna
„Mislili smo isprva da je to neka obična provjera. Oficiri su se okupili. Krenuo sam u hangar po svoje vozilo i ono je izvezeno tada nakon mnogo godina. To vozilo bilo je predviđeno za ratna djelovanja i nije korišteno, tek bi ga s vremena na vrijeme provozali. Bili smo u pripravnosti, a nitko nije znao gdje se ide. Sve je trajalo do sitnih noćnih sati. Kiša je padala, a vojnici bili mokri. Negdje oko tri sata u noći vratili smo se u svoje prostorije“, priča fra Ivo.

Ističe da su se vojarnom munjevito širile dezinformacije oko toga zbog čega je oglašena uzbuna, te se, kako kaže pričalo i da su oko Čitluka neki četnici. Nitko zapravo točno nije znao što se događa.

Rano ujutro, negdje oko 6 sati vozila su se postrojila i izašli su iz vojarne, te prošli kroz grad.

„Bilo je dosta svijeta na ulici. Kada smo došli na raskrsnicu iznad Katedrale i skrenuli prema Širokom Brijegu shvatili smo da idemo u Zapadnu Hercegovinu. Krenuli su mi suze na oči. Pomislio sam da nećemo daleko i tako je i bilo“, ističe Tadić. Kako je upravljao vozilom zapovjednika mogao je putem radio veze slušati razgovore nadređenih, a jasno je čuo da tadašnji zapovjednik vojarne u Mostaru Milojko Pantelić dobiva naredbu generala Veljka Kadijevića da probije barikadu, da nastave voziti.

„Više je puta ponovljeno da se barikade ruše, da se blokada probija. Objašnjavao je Pantelić da je barikada stavljena uzduž, a ne poprijeko, da su u njoj autobusi, kamioni, narod…Premda se činilo da se oglušio o naređenje, on je zapravo postupio razborito“, smatra fra Ivo.

Vrh JNA poslao je i helikoptere da vide je li blokada uistinu dugačka koliko govori Pantelić, a nakon toga su uslijedila tri dana čekanja. Mladi svećenik je bio s pogrešne strane kolone, srce mu je bilo uz njegov narod. Prisjeća se trenutka kada su došle majke koje su imale djecu u koloni, pjevale „Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata“, te dijelile hranu.

„Pjevao sam s njima, na što su mi se one smiješile. Nitko zapravo nije bio svjestan što se događa. Falio je samo jedan metak, da bude krvoproliće“, nastavlja dalje fra Ivo. Nakon tri dana vojska je nastavila za Kupres, po informacijama koje su dobila od nadređenih išli su na vojnu vježbu na Kupreško polje. Međutim, fra Ivo je znao da se ne radi o tome, jer uz sebe nose bojevo streljivo.

Kad su prolazili kroz hercegovačke gradove Ivo je blicao i mahao narodu, zbog čega su ga prozvali ustašom. Na Kupresu je te godine bilo jako hladno. Svibanj, a snijeg. Fra Ivo se uspio nekako snalaziti u borbi sa hladnoćom, a vojska se smrzavala. Tu su ostali do rujna, odakle su krenuli prema Kninu, svi osim onih što su se domogli domova.

Skinuo se prije Knina

Ivo je ishodio potvrdu da mora na prijemni, te s „skinuo“ iz vojske. Sjeća se fra Ivo da je jednom kolegi iz Beograda stiglo pismo roditelja – ‘to je naša vojska, ali idi kući’, nakon čega im je sve bilo jasno.

Jedan musliman je pak po želji roditelja ostao i prvi poginuo kad su stigli u Knin. Kaže da je bio dobar momak, i to mu se urezalo u sjećanje… Dvadeset godina nakon zbivanja na Pologu fra Ivo je bio na Pologu, te uz župnika don Jakova Renića govorio i svetu misu.

Susreo je tada i neke vojnike s kojima je zajedno služio, a sudjelovao i u snimanju filma o događanjima na Pologu: „3 dana“. Od toga je prošlo još 6 godina, te se u nedjelju obilježava 26 godina od zaustavljanja tenkova u Pologu.

Republikainfo.com

Objava FRATAR U VOZILU JNA NA POLOGU: Žene su pjevale „Zdravo Djevo…“, a Ivo je pjevao s njima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

10. Australija 

Aktivno vojno osoblje: 60 tisuća

Rezervisti: 44 tisuće ljudi

Tenkova: 59

Artiljerija: 75

Borbeni avioni: 78

Helikopteri: 188

Pomorske snage: 47 (Podmornica: 6, Nosači aviona: 2)

Iako ima relativno malu populaciju od oko 23 milijuna ljudi, Australija je ujedno ogromna, kao država i kontinent. S izuzetkom obalnih područja gdje živi 98 posto ljudi, otok čini gotovo 7,5 milijuna kvadratnih kilometara pustinje. To je savršeno mjesto za svaku vojsku da se sakrije, kao i lansira iznenadni napad te započne invazija. No, zahvaljujući svojoj geografskoj poziciji, to bi bilo iznimno teško moguće i vrlo nevjerovatno. Pustopoljina u zaleđu, kao i Veliki koraljni greben, štiti velike dijelove Queenslanda. Tokom Drugog svjetskog rata Japanci su ozbiljno razmišljali o invaziji Australije, no sve su im zdravo razumske procjene govorile da to nipošto ne b i trebali pokušati. Iako je većina australskih vojnih snaga bila zauzeta u Evropi ili Sjevernoj Africi, procijenjeno je kako bi za zauzimanje otoka bilo potrebno najmanje 200 hiljada vojnika, piše Express.

Zato su odlučili kako je pametnije izolirati Australiju, pokušavajući je “odrezati” od SAD-a. Čak i da su Japanci uspjeli u invaziji zauzeti obalne gradove, Australci bi bez problema mogli godinama gerilski ratovati iz brojnih skrovišta kontinenta. Prema Globalnom mirovnom indeksu, Australija je treća u Azijsko-pacifičkoj regiji te deveta u svijetu po svojoj miroljubivosti.

9. Švicarska 

Aktivno vojno osoblje: 100 tisuća ljudi

Rezervisti: 77 tisuća ljudi

Tenkova: 224

Artiljerija: 224

Borbeni avioni: 63

Helikopteri: 43

Dok su Evropu poharali užasi dva svjetska rata, ova je mala alpska država bila pošteđena zahvaljujući svojoj neutralnosti. Zemlja je svoj odbrambeni plan razvila još 1880-ih te su po njemu podigli seriju utvrda na ključnim lokacijama oko brojnih planinskih prolaza, a upravo su one odvraćale neprijatelje od bilo kakve ideje invazije na tu zemlju.

Nakon Drugog svjetskog rata i u strahu od moguće invazije Sovjeta, odbrambeni se plan proširio na cijelu infrastrukturu Švicarske. Vojska je postavila dinamit na sve ceste i željeznice, a planirali su ih detonirati u onom trenutku ako bi napad započeo. Na taj način bi svaki agresor morao trošiti vrijeme i energiju na ulazak u zemlju. Osim toga, brojni bunkeri, tuneli i utvrde izgrađeni u sklopu planina nude pristup i zaštitu cijelim vojnim divizijama kako bi one mogle napasti u bilo kojem trenutku.

Tokom godina smanjili su broj aktivnog vojnog osoblja s 400 na 100 hiljada ljudi. Budući da imaju direktnu demokraciju u kojoj sami građani donose većinu odluka koje se tiču same zemlje, upravo su oni odlučili kako nema potrebe za tolikom vojskom, no istovremeno su povećali financijska izdavanja za profesionalizaciju kadra koji je ostao. Svi građani zemlje prošli su vojnu obuku te nakon njenog završetka mogu zadržati oružje – pa tako na 100 Švicaraca dolazi 45,7 komad oružja. U slučaju invazije, gotovo 4 miliona Švicaraca odmah je spremno na odbranu svoje zemlje – prema većina vojnih analitičara tvrdi kako se tako nešto neće nikad dogoditi – budući da većina svjetskih bogataša svoj novac drže u švicarskim bankama, pa invazija ne bi odgovarala nikome.

8. Tuvalu, Novi Zeland, Island i Butan

Sve četiri države potpadaju u ovu kategoriju, ne zbog mogućnosti snažne odbrane, već zbog svoje izolacije i pomanjkanja ikakve strateške ili ekonomske važnosti za potencijalnog napadača. Od njih, samo Novi Zeland i Butan imaju vojsku od oko 9 tisuća i 6 tisuća aktivnih vojnika. Iako je Novi Zeland razvijena zemlja, nije u sukobu s niti jednom zemljom. Na Globalnom mirovnom indeksu Novi Zeland je četvrti.

7. Japan 

Aktivno osoblje: 250 tisuća

Rezervisti: 42 tisuće

Tenkovi: 777

Artiljerija: 839

Borbeni avioni: 289

Helikopteri: 741

Pomorske snage: 131 (Podmornica: 17, Nosači aviona: 3)

Osim što je Japan otočna nacija, što je uvijek teže osvojiti nego kopnene, ta država osim toga ima zavidnu vojsku i jaku ekonomiju koja se može oduprijeti i najjačim neprijateljima. Obrambeni budžet im iznosi oko 60 milijardi dolara, što je 6. najveći na svijetu.

Zastrašujuće djeluju i u motiviranosti kojom brane svoju zemlju, za što postoje brojni povijesni primjeri – jedini način za pobijediti ih je bio baciti atomske bombe, jer Japanci ne znaju za riječ “predaja”. Naoružanje koje Japan ima je iznimno sofisticirano te napredno, a s jedinim neprijateljem koji bi im mogao biti ravan, SAD-om, imaju potpisan ugovor o miru i suradnji koji nikom nije u interesu raskidati.

6. Iran 

Aktivno vojno osoblje: 545 tisuća ljudi

Rezervisti: 1,8 milijuna ljudi

Tenkova: 1658

Artiljerije: 2400

Borbenih aviona: 137

Helikoptera: 140

Pomorske snage: 398 (Podmornice:33)

U proteklim je decenijama Bliski istok postao izvor ratova, konflikta, društvene i ekonomske nestabilnosti te ekstremizma. Iako je većina njegovih susjeda podlegla užasima rata, Iran je još uvijek jak faktor utjecaja i stabilnosti u regiji. Iako, velik dio svijeta poput SAD-a, Turske i brojnih drugih država bi volio da se to promijeni. Osim toga, Iran radi na razvoju vlastitog nuklearnog programa, što ga čini još opasnijim protivnikom. Zbog njihove snage, vojni analitičari smatraju kako nikome nije dobra ideja izvršiti invaziju na Iran – čemu pridonosi loš teren, brojni skriveni bunkeri i velike rezerve koje im omogućuju dugotrajan gerilski rat protiv bilo kojeg agresora.

5. Kanada 

Aktivno vojno osoblje: 95 tisuća ljudi

Rezervisti: 51 tisuća

Tenkovi: 181

Artiljerija: 161

Borbeni avioni: 64

Helikopteri: 175

Pomorske snage: 63

Podmornice: 4

Površinski druga najveća zemlja svijeta samom je svojom veličinom vrlo nezgodna za napad, a osim toga imaju snažnu vojsku kao i ekonomiju koja je može financirati. Nepristupačan teren, velika hladnoća i udaljenost od svega – osim SAD-a, činio bi velik problem pri pokušaju invazije. Osim toga, Kanada je u pravilu prijateljski nastrojena prema svim drugim državama svijeta te ne ulazi u sukobe, pri čemu je teško da uopće i ima neprijatelja.

4. Sjeverna Koreja 

Aktivno vojno osoblje: 700 tisuća ljudi

Rezervisti: 4,5 milijuna ljudi

Tenkova: 4200

Artiljerija: 6550

Borbeni avioni: 458

Helikopteri: 222

Pomorske snage: 967

Podmornice: 70

Nuklearne bojne glave: 8

Diktatorski režim izdvaja ogroman novac za vojsku, kao i nuklearni program što ih čini nepredvidivim neprijateljom. Osim toga, dinastiju Kim ostatak svijeta doživljava kao luđake koji su spremni riskirati sve, pa i vlastiti narod, samo kako ne bi bili poraženi, a pri tome bi bez problema bacali nuklearke po svima.

3. Velika Britanija 

Aktivno osoblje: 150 tisuća

Rezervisti: 182 tisuće ljudi

Tenkovi: 407

Artiljerija: 227

Borbeni avioni: 91

Helikopteri: 397

Pomorske snage: 76 (Podmornice: 10, Nosači aviona: 1)

Nuklearne bojne glave: 215

Još jedna otočna zemlja koja teško da će ikad doživjeti pokušaj kompletne invazije je Velika Britanija, a posljednji put se to dogodilo davne 1066. Jaka vojska, moćna ekomonija, saveznici i nepristupačnost okružena kilometrima oceana čine Englesku poprilično sigurnom. Budžet za obranu iznosi 55 milijardi dolara te je peti najveći na svijetu, a vojnici su utrenirani profesionalnalci stalno uključeni u akcije preko NATO-a.

2. Rusija 

Aktivno vojno osoblje: 766 tisuća

Rezervisti: 2,5 milijuna

Tenkovi: 15400

Artiljerija: 10600

Borbeni avioni: 751

Helikopteri: 1750

Pomorske snage: 352 (Podmornice: 60, Nosači aviona: 1)

Nuklearne bojne glave: 7300

Ogromna Rusija je kroz povijest dokazala kako je gotovo nemoguća za osvojiti – još od Šveđana u 18. stoljeću, Napoleona u 19. te Hitlera u 20. Osvajanje tako ogromnog terena zahtijeva ogromnu vojsku, ali i užasno puno novca – uz vrlo male izglede za uspjeh, što niko nije lud riskirati. Proračun za odbranu iznosi 66 milijardi dolara, a nedavno su počela sve veća ulaganja u vojsku.

1. SAD 

Aktivno vojno osoblje: 1,4 milijuna

Rezervisti: 1,1 milijuna

Tenkovi: 8.848

Artiljerija: 3300

Borbeni avioni: 2300

Helikoptera: 7100

Pomorske snage: 415 (Podmornice: 75, Nosači aviona: 19)

Nuklearne bojne glave: 7100

SAD troši više na vojsku nego sljedećih devet država zajedno, tačnije oko 577 milijardi dolara godišnje. Uz to američka vojska ima 1.4 miliona aktivnih vojnika, 13.900 vojnih aviona i 8.850 tenkova koji su spremni za pokret. Da ne spominjemo da je američka mornarica jedna od najjačih na svijetu, s 20 nosača aviona (na drugom mjestu je Francuska, koja ima četiri nosača).

Sjedinjene Američke Države imaju daleko najviše vojnih aviona od bilo koje druge zemlje, a posjeduju i najmoćnije vojne svemirske tehnologije. Američka ratna mornarica U.S. Navy, pored ostalog, posjeduje najmoćniji laserski top koji je u stanju na dno poslati bilo koji ratni brod, smatraju u svojim projekcijama Credit Siusse.

Američka vojska također raspolaže velikim i dobro osposobljenim ljudskim resursima, a o američkom najvećem nuklearnom arsenalu ne treba posebno ni pisati. Nadalje, američka vojska, uz rusku i još neke vojske svijeta, najdalje je odmakla u tajnom razvijanju takozvanog skalarnog oružja kojeg još nazivaju i misterioznim „Teslinim zrakama smrti“.

avaz.ba

Objava Na ovih 10 država nemoguće je izvršiti invaziju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ruska vojska sada je snažnija od bilo kojeg potencijalnog neprijatelja, izjavio je Vladimir Putin na sastanku s ministrom obrane koji se tradicionalno održava krajem godine, piše AP.

“Možemo sada reći bez sumnje: ‘Jači smo od bilo kojeg potencijalnog agresora’, izjavio je na sastanku. Njegovi su komentari došli krajem godine kada su napetosti između Rusije i Zapada vrlo snažne zbog drukčijeg pristupa građanskom ratu u Siriji. Napetosti između Rusije i Zapada eskalirale su nakon ruskog pripajanja Krima 2014. godine te umiješanosti u sukob u istočnoj Ukrajini.

Prošle je godine Rusija započela sa zračnim operacijama u Siriji kako bi se pomoglo predsjedniku Bašaru Al-Assadu. Rusija i NATO savez održali su veliki broj vojnih vježbi blizu ruske granice ove godine. Rusija je izjavila da jača svoje postrojbe zbog rastuće prijetnje NATO saveza.

U svom govoru u Ministarstvu obrane u Moskvi, Putin je izjavio da Rusija mora koncentrirano pratiti svaki vojni signal na granici te promjene na globalnoj vojno-političkoj sceni. Izjavio je da Rusija mora biti brza u planiranju kako bi se neutralizirale potencijalne prijetnje u zemlji.

Putin je komentirao nakon što je Šojgu objavio godišnje izvješće u kojem je prikazao ruske uspjehe u Siriji te uspješnu modernizaciju ruske vojske. Između ostaloga, Šojgu je izjavio da je Rusija prvi put u povijesti potpuno pokrila svoje granice raketnim sustavima ranog upozoravanja.

Šojgu se pobunio zbog velikog broja dronova blizu ruske granice te prikazao planove kojima će se poslati više vojnika na ruski zapad, jugozapad te regiju oko Arktika. Putin je zahvalio ministarstvu i dodao da se situacija može promijeniti vrlo brzo ako se opuste.

Vojnapovijest.hr

Objava Putin: “Ruska vojska je najjača” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Vojska je objavila kako je jutros preuzela kontrolu na zračnom lukom te da je ubijeno svih 10 napadača, javlja BBC.

'Ovaj smo napad izveli kako bi pakistanskoj vladi poručili da smo još živi te da nećemo zaboraviti smrti nedužnih ljudi u bombaškim napadima na njihova sela', poručili su talibani.
Većina žrtava radila je na osiguranju zračne luke.

Pucnjava između talibana i pripadnika vojske trajala je više od pet sati nakon što što su svi putnici i osoblje evakuirani.

U pucnjavi je ranjeno najmanje 14 ljudi.

Izvor: http://dnevnik.hr

Objava Talibani prerušeni u zaštitare napali zračnu luku – 23 mrtvih! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.