Kao i proteklih godina, tako je bilo i ove godine, gdje su se kod Divina Doma okupili Rumbočani, prijatelji, ali i drugi žitelji Rame i drugih mjesta.

Misno slavlje je predslavio fra Stipan Lovrić u koncelebraciji župnika iz Rumboka fra Ilije Jurića i fra Jure Šarčevića. Pod misom je pjevao župni zbor iz Rumboka. Nakon molitve okupljeni su se nastavili družiti uz natjecanje u tradicionalnim igrama poput bacanja kamena s ramena, potezanja konopa ili pak skoka u dalj.

Gdje za vikend? U Ramu pa na Zahum, podrazumijeva se! – ŠESTI DIO

Objava ZAHUM: Molitvom i druženjem obilježen blagdan svetog Josipa Radnika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Župljane iz ramskih župa na početku misnog slavlja je pozdravio rumbočki župnik fra Ilija Jurić, koji se kratko osvrnuo na Divin lik te kako i dan danas služi kao inspiracija svima u ramskome kraju. Pod misom je pjevao zbor svetog Franje Asiškog Rumboci.

Velečasni Burečić u propovijedi se dotaknuo Dive, ali i svetog Josipa Radnika. Iz kušnji, kriza i opterećenja ova dva lika, vjernici i danas mogu izvući snaže pouke za život.

“Kršćanstvo bi trebalo biti civilizacija ljubavi i života. Ako bismo uistinu željeli ići Isusovim putem, putem svetoga Josipa i putem Dive Grabovčeve, morali bismo izabrati put civilizacije, ljubavi i života. Takav život ne bježi od patnje i žrtve, nego tu žrtvu i patnju pokazuje kao konkretnu ljubav za voljenu osobu, za obitelj”, kazao je između ostaloga velečasni Burečić.

Okupljanje na Zahumu tradicionalno je poznato po pučkom veselju koje slijedi nakon mise, a žitelji iz cijele Rame natječu se u igrama kao što je skok u dalj, bacanje kamena s ramena, potezanje konopa.

Zahum najviše pohode župljani župe Rumboci, ali i drugi. Ove godine su misnome slavlju prisustvovali hodočasnici iz Dubrovnika, gdje je na župi i ramski svećenik fra Mijo Šarčević.

Okupljanje je postalo tradicionalno od 2014. godine po otvaranju Divinog doma. Prilika je ovo za molitvu, susret i razgovor, uz nezaobilaznu okrijepu. Neki će pak ostatak dana provesti na Zahumu, prošetati do najpoznatijeg vidikovca na Umnoj glavi i slično.

Objava Sveti Josip Radnik svečano proslavljen kod Divinog doma na Zahumu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Naša fotopatrola zaputila se u ovo pitoreskno mjesto baš s ciljem da zabilježimo jesensko ozračje. Domaćin nam je Mirko Baketarić, jedan od najvećih zaljubljenika u svoje rodno mjesto Zahum.

Obilazak je započeo iz Brajinova doca, rodnog mjesta Dive Grabovčeve. Ove godine su se mogli vidjeti autobusi i posjetitelji više nego inače. Nije to bilo samo tako na Zahumu, cijela Rama je ovog proljeća i ljeta bila u znaku turizma. Ramsko jezero, ali i druga turistička odredišta privukla su veliki broj posjetitelja, može se reći sa sigurnošću iz cijelog svijeta. Nema jezika koji se nije mogao čuti ove godine. Naravno, visoka razina vode u Ramskom jezeru je sigurno kumovala tome, ali i sve veći broj privatnih iznajmljivača kako oko jezera tako i u drugim mjestima.

Jedan od tih iznajmljivača je Mirko. Nije on jedini, još su desetine onih koji iznajmljuju adaptirane ili novoizgrađene prostore ili sobe posjetiteljima. Procjenjuje se da je u zadnje vrijeme u općini Prozor-Rama više od 40 iznajmljivača. Sve je to nekako tek krenulo i trebat će poraditi na pravnoj regulativi, uvezivanju i širenju ponude. Važno je da su turisti prepoznali Ramu kao zanimljivu destinaciju.

Od Divina doma uputili smo se na Umnu glavu ili mjesto odakle je jedan od najposebnijih pogleda na Ramsko jezero.

O tome je Mirko kazao: “Sve svoje goste uvijek uputim između ostalog i na Vidikovac, odnosno Umnu glavu. Uvijek ostaju oduševljeni. Bila bi šteta da netko dođe u Ramu, a ne dođe na Umnu glavu. To bi bilo kao da netko ode u Rim, a ne vidi Papu. Dolaze turisti iz cijele Europe.“

U zadnje vrijeme na Zahumu je sve više kuća koje su obnovljene i omogućeno je stanovanje u njima. Niču i vikendice. Mirko je odlučio u svom rodnom mjestu izgraditi također vikendicu na lokalitetu Jesike. Odatle se pruža lijep pogled na skoro cijeli Zahum i prema Ramskom jezeru. Tek tada se vidi novih objekata, ali i onih koje su u izgradnji.

“Ovdje sam rođen i tu je naša stara obiteljska kuća. Zato sam i odlučio napraviti vikendicu tu. Najprije za sebe i svoj gušt. Nije isključeno da kasnije ponudim i gostima koji žele uživati u ovakvoj ljepoti”, kazao je Mirko o razlozima izgradnje vikendice na Zahumu.

Pripremom ukusnog roštilja demonstrirao je kako će uživati ovdje i to ne samo on i njegova obitelj, nego prijatelji, pa i turisti koji budu zainteresirani. Svatko tko dođe osjeti pravi domaćinski ugođaj.

Uputili smo se i u restoran „Zaum“ koji je Mirko preporučio. Tamo su nas dočekali ljubazni domaćini Božana i Niko Džolan. Tu se osjetila specifičnost domaćinskog ugođaja. Iako restoran nije davno otvoren obitelj Džolan, koja se u cijelosti angažirala oko ovoga posla, je više nego zadovoljna. Hrana, usluga i cijeli ambijent čine da se gosti uvijek vraćaju po više puta.

Niko nam govori: „Što se tiče gostiju, osim naših iz Rame dolaze iz brojnih europskih država. Tu su naravno gosti iz okolnih mjesta i cijele Bosne i Hercegovine. Gosti najviše traže naša domaća, tradicionalna jela, posebice ispod sača. Zatim traže pečenu janjetinu, lešo… Gosti koji jednom dođu, već sljedeća tura zahvaljujući njima je trideset posto jača. Ovdje se grade vikendice, ljudi dolaze pa borave i po 20 dana, mjesec i više. Dobiva se osjećaj da se život ovdje vraća.“

Ovakve inicijative kao što su Nikolina, Mirkova, i drugih koji su izgradili vikendice te obnovili kuće, zasigurno će pomoći razvoju turizma ne samo na Zahumu nego i u cijeloj Rami.

Svjedok tome je i umirovljenik Mato Lovrić. Koji je rado otvorio vrata svoje kuće te pokazao kako je unutrašnjost obnovljena i opremljena. Osim obiteljskih izleta i njegova kuće bi mogla poslužiti za smještaj turista, prolaznika ili planinara.

O Zahumu i turizmu Mato je kazao: “Prije nije bilo struje, a vode nemamo ni sad, više svita bi ostalo tu na Zaumu. I ja sam tu živio i brat mi. Imali smo i konje i krave i ovce. Otišlo se dole u Polje di se bolje zarađivalo. A evo vraćaju se pojedini. Što je više vikendica, sve jedan drugog poteže da i on napravi i dolazi. Ovde treba izaći i napuniti baterije. Još kad bude malo snijega, ma prava divota.”

U ovom kratkom razgovoru s Matom u sumrak jesenske večeri na Zahumu pokazala je koliko mu je drago da ljudi ovdje dolaze. Sretan je kada se njegova djeca okupljaju tu s prijateljima.

Za obići Zahum, zaviriti malo u vrtače, prošetati livadama i promatrati stare kuće koje odolijevaju zubu vremena malo je nekoliko dana, a kamoli jedno jesensko popodne koje je naša ekipa sebi odredila.

Ovdje treba doći, opustiti sve stanice i uživati. Vjetar koji stalno puše kao na Umnoj glavi propuhat će nas, a čarobnost ovog kraja napunit će baterije nekom posebnom energijom. Onom energijom koja će poticati na ponovni dolazak ovdje sve do one adrenalinske koja će nas gurati opet, i opet, doći na Zahum.

Objava ZAHUM: Mjesto gdje se spajaju ljubav prema svome mjestu i turistički izazovi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

GDJE ZA VIKEND? U Ramu pa na Zahum, podrazumijeva se! – ŠESTI DIO

Iako je ovo mjesto dugo vremena služilo kao planinsko naselje, ipak su se ovdje zadržale neke obitelji tijekom cijele godine te se bave stočarstvom, odnosno, imaju farmu ovaca.

Rumbočani su svoju zemlju uvijek pomalo obrađivali posebice sadeći krumpir, luk, mrkvu i kupus. No, kako je izgrađena asfaltna cesta sredstvima općine Prozor-Rama ovo podnožje Raduše postalo je sve interesantnije.

Udruga „Jelašac“ i župa Rumboci izgradiše spomen Divi Grabovčevoj kao trajni biljeg usmenoj povjesnici.

Prije par godina izgrađen je i prvi restoran imena „Zaum“. U zadnjih par godina sve je više novoizgrađenih objekata, bilo kao vikendica, bilo obnovljenih kuća koje bivaju nastanjene barem povremeno.

Sve to govori da se svoje ne zaboravlja i da se u ovoj neobičnoj oazi najbolje odmara i napuni baterije u svakom godišnjem dobu.  Ovdje treba doći barem povremeno i udahnuti prirodu.

Objava Na Zahumu niču vikendice pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Misu u 11 sati kod Divina doma 1. svibnja predvodio je domaći svećenik fra Antonio Baketarić uz sumisništvo domaćih svećenika. Za misom je pjevao župni zbor.

Već tradicionalno svi župljani nakon svete mise sudjeluju u druženju i pjesmi.

Zanimljivo je bilo i natjecanje u skoku u dalj, potezanju konopa i drugim igrama.

Ugodno vrijeme bilo je pravi saveznik današnjih posjetitelja Zahuma.

Fotografije: Petra Knežević

Objava Rumbočko okupljanje na Zahumu kod Divina doma i proslava sv. Josipa pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Zahum je planinsko naselje u Rami do kojeg se dolazi s regionalne ceste R418a Prozor-Tomislavgrad.  I svega nekoliko kilometara od Izlaza odakle puca lijep pogled na Ramsko jezero skrene se desno ako putujete iz Rame. Ramljacima o tome i ne treba objašnjavati kako doći u ovo zanimljivo planinsko mjesto koje se skrilo u podnožju Raduše.

Naša foto-patrola u ovom mjestu boravila je upravo u predvečerje prošarano oblacima, obojeno bojama koje samo priroda zna učiniti.  Iako je ovih dana sunce otopilo i najveći snijeg i led, ipak, na Zahumu je još uvijek tu i daje neku osobitost ovom mjestu.

U središtu Zahuma,  smješten je Divin Dom. Mjesto je koje ne možete proći a da ne zastanete i napravite berem koju fotografiju. Odatle ćete svakako produžiti na Umnu glavu i uživati u pogledu na Ramsko jezeru i cijelu Ramu.

Dok budete prolazili Zahumom zamjetit ćete stada ovaca koja se nalaze u zimskoj prehrani.

U cijelom naselju izmješane su tradicionalne ramske kuće i one malo suvremenije. Ovdje se živjelo intenzivno, a živi se još uvijek. Sve je više i novoizgrađenih vikendica gdje se nekadašnji stanovnici, njihova rodbina i prijatelji okupljaju.

Nakon šetnje i one ugodne svježine treba se odmoriti, ugrijati i okrijepiti. Baš za taj dio najbolje će se pobrinuti restoran “Zaum” u kojem će vas dočekati ljubazni vlasnik i njegova obitelj, domaća kuhinja i toplina.  Odvažnost bavljenja ugostiteljstvom na Zahumu je izazov. Bez odvažnosti nema ni rezultata. Stara poslovica kaže da sreća prati odvažne. Obitelj Nikole Džolan je odvažna i ne boji se tog izazova.

Ako niste odlučili gdje za vikend ili kako provesti ovo vrijeme zime bez snijega, onda se zaputite na Zahum. Imat će te svježinu, barem malo snijega, ali i sunca, toplinu i dobru okrijepu.

A Rama? Rama u sebi ima još mnoge zanimljive krajeve, neotkrivene destinacije, pustolovne izazove i zato budite dio tih krajeva i osjetite Ramu.

Objava GDJE ZA VIKEND: Na Zahum i udahnuti svježinu, uputiti se u laganu šetnju pa se okrijepiti u restoranu Zaum pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Iz naftnog gospodarstva, FERK je usvojio rješenje po prijedlogu dozvole za rad (licencije) za trgovinu na veliko naftnim derivatima osim LPG-om za NAFTA PROMET d.o.o. iz Gruda, rješenje po prijedlogu dozvole za rad (licencije) za skladištenje naftnih derivata osim LPG-a za HIFA-OIL d.o.o. Tešanj i rješenje po prijedlogu  dozvole za rad (licencije) za transport naftnih derivata cestovnim prometom za SJAJ d.o.o. Maglaj.

Također, donesena su i dva rješenja o odbijanju zahtjeva za izdavanje dozvola za proizvodnju električne energije iz mikropostrojenja OIE za :„CONRA” d.o.o. iz Tešnja i „KALIM” d.o.o. Tešanj, te rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje dozvole za proizvodnju električne energije za „CONRA” d.o.o. iz Tešnja.

Podnositelju zahtjeva METALIJA KOMERC d.o.o. ŠIROKI BRIJEG rješenjem je odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za rad (licencije) za trgovanje LPG-om.

FERK je usvojio Zaključak kojim se odobrava provedba postupka prijenosa Dozvole za rad za proizvodnju električne energije sa ”IN SOLAR” d.o.o. Čapljina na TAKTIK d.o.o. iz Gruda i Zaključak o spajanju predmeta u postupcima po Zahtjevima za izdavanje dozvole za rad za proizvodnju električne energije podnositelja zahtjeva ”Has-komerc” d.o.o. Zenica.

Kada su u pitanju nacrti dozvola, na redovitoj sjednici usvojeno je 11 nacrta dozvole za rad za proizvodnju električne energije i to za:

FEAL d.o.o. ŠIROKI BRIJEG,

ECO SWIS d.o.o. iz Mostara,

„HIPEX“ d.o.o. Čapljina,

TAKTIK d.o.o. iz Gruda,

„PAŽIN“ d.o.o. Stolac,

„MASLINE“ d.o.o. Mostar,

„POLUGRINA SOLARI“  vl. Tomislav Čolak iz Širokog Brijega,

TG-GRANIT d.o.o. Prozor-Rama,

SOLAR-ENERGY d.o.o. Čapljina,

„Has-komerc“ d.o.o. Zenica i

„HO Svijetlost“ d.o.o. Doboj Istok.

Usvojeno je i devet nacrta dozvola za rad za proizvodnju električne energije u mikropostrojenju obnovljivih izvora energije za:

„NH ELEKTRO“, Vlasnika: Hadžić Nedim iz Tešnja iz solarne fotonaponske elektrane „NH ELEKTRO 1-23“;

„INVERTER“ d.o.o. iz Prozora-Rame iz tri solarne fotonaponske elektrane: „BRIG 1“, „BRIG 2“ i „Studenac“;

MB KLAMER d.o.o. PROZOR-RAMA iz solarne fotonaponske elektrane „ECO.23-1“;

„ENERGETIC-ELECTRONIC“ d.o.o. Čitluk iz solarne fotonaponske elektrane „ENERGETIC ELECTRONIC 3“;

„ALFE-MI“ d.o.o. Živinice iz solarne fotonaponske elektrane „ALFE-MI 2“;

ELEKTRO KRUŠKO“, Vlasnika: Kruško Minel iz Tešnja iz solarne fotonaponske elektrane „KRUŠKO“

Obrt „FA-ZA“, vl. Fazlić Ibrahim iz Kaknja iz solarne fotonaponske elektrane „FA-ZA“.

Navedeni nacrti dozvola mogu se preuzeti na web stranici www.ferk.ba, a zainteresirane osobe mogu dostaviti i svoje pisane komentare na nacrt do 14.1.2022. godine do 12 sati, poštom na adresu Kneza Domagoja 12 A, Mostar, kao i na mail adresu, [email protected].

Na kraju, FERK je donio dva rješenja po žalbama kupaca. Obavijesti za javnost su dostupne na web stranici, www.ferk.ba.

Objava Regulatorna komisija za energiju FBiH objavila dobitnike dozvola, pet dozvola u općini Prozor-Rama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ubijeno više od 2000 ljudi

Pokolj je to koji se dogodio u ramskom kraju tijekom ofenzive talijansko-četničkih snaga, a navodno je jedan četnički zapovjednik u izvještaju napisao da je popaljeno 15 katoličkih sela te zaklano više od 2000 katolika i muslimana. Partizani nisu pružali  otpor i povlačili se, dok su ustaške postrojbe ostale nepomične u Bugojnu, a stanovništvo Rame koje u principu s partizanima nije surađivalo, naivno je dočekalo talijansko-četničke snage bez skrivanja i povlačenja. Upravo je zbog toga iskorištena prilika za masovno zlostavljanje, ubijanje i pljačku. Vigiaca, talijanski kapetan je navodno u izvještaju napisao kako je stanovništvo bježalo pred vojskom, ali da su četničke snage uspjele pronaći i ubiti toliki broj civila.

Sasvim je jasno da su, iako je Ruža tada bila dijete, nakon svih ovih godina, tragične slike koje je tada vidjela ostale duboko urezane u njeno sjećanje. Ipak, Ruža odlučuje s nama podijeliti tu priču.

Od krvi nisu mogli razaznati lica

“Mislim da nisam imala niti punih sedam godina. Koliko se sjećam, vojska je ovuda naišla u devetom mjesecu, a moj rođendan je bio 2. listopada. Moj pokojni ćaća je sjedio pred kućom. Sjedio je na, tada smo to zvali divanama, a što bi se danas reklo balkonu. To je bilo natkriveno i tu bi on sjedio pokoj mu duši. Tada su naišli prvi vojnici koji su palili kuće. Jedan od njih je imao bočicu, veličine poput ovih sad mobitela. Samo bi malo posuli po kući. Kako su kuće tada bile od triske i šindre, samo bi planule. Ćaći su mom kazali, ajde ti malo s nama, pokaži nam put. A on, pokoj mu duši, jedva bi dočekao. Ustade i ode… Franjo Nikolić, Šimunov did, je iznio rakiju pred njih i govorio, ljudi ovo je naša vojska, nemojte ići od kuće. Bome, ne znam da je iko doli iz Donjeg sela otišao. Tada su u selu tek ponekog ubili, zapalili su kuće i otišli. Naša kuća, još tri kuće i jedna pojata su samo ostale nezapaljene. Cijelo Donje selo su popalili. U predvečer je neko dotrč’o do naše kuće i rek’o mojoj materi da su pobijeni na Marića glavici. Između Franjića i Jaklića. Tada su se u našem selu žene malo okupile, a mi djeca kažemo iđemo mi to vidjeti. Galamili su na nas, ma kud ćete ići to gledati, nećete ići. A imala sam brata starijeg, koji je s mojim stricem pobjegao u Bugojno. Drugom bratu koji je bio nešto mlađi nisu ništa radili. Brata sam poslala u kuću, a nas četvero-petero se sabralo za ići. Kako sam imala tetku u Jaklićima, pred drugom djecom sam govorila kako znam put za doći do tamo. Uporno smo pitali gdje su, a kažu na Marića glavici, poviše staze kojom se ide do kuće moje tetke. Kad smo stigli tamo, više se točno niti ne sjećam koga sam sve vidjela, a tko bi to upamtio. A sva tijela na kamari, a ispod njih lokva krvi. Bilo je stotinu ljudi i sve na kamari. Muslimana je isto dosta ubijeno i stavljeno pored na drugoj kamari. Mi jadni djeca, kad smo to vidjeli, prepali se i poleti kući. Tamo su nas svi krenuli zapitkivati što je bilo, a mi kažemo pobijeno sve. Tada su nas žene počele pitati, jeste vidjeli ovoga, jeste vidjeli onoga. A mi djeca, nikoga nismo tako detaljno vidjeli, prepali se kako smo vidjeli krv i da su pobijeni. Ali nisu oni bili tako ubijeni, da je upucan puškom ili tako nešto, Bože mi oprosti, ali svaki je, čini mi se, bio zaklan… Našem pokojnom ćaći je prerezalo vrat, glava tek malo ostavljena uz tijelo. Skinulo mu opanke s nogu, bio je bos.”

Suznih očiju na spomen svoga ubijenog oca, Ruža nastavlja priču: “Tako smo došli kućama i kazali našim materama. Tad su ponovno išli Stipo i još dvoje troje. Ali kažu da ništa u tom neredu nisu mogli razabrati. Kad je to sve krv. Da je čovjek ubijen puškom, mogao bi mu poznati lice barem. Taj dan smo se primirili kod kuće, a sutra su se odvozila tijela. Moj stariji brat koji se vratio iz Bugojna i ujak Ivan Radić su pošli pomoći kopati grobove. Dolje kod jezera, Kalaura se to zove, pred njima zapuca vojska i viče stoj. Neki su vozili još nešto stvari što je bilo na mjestu pokolja, a za njima mi bili taj brat, moj stric i ujak. Tu noć su tamo noćili, a sutradan su se počela odvoziti tijela u kolima s volovima do pred groblje. Onda nosi dalje do grobova. Ljudi su dva dana razvozili tijela, a mi kao nestašna djeca se tuda za njima hodali. Tako su pokopani, pokoj im duši, a iza toga kao da ništa nije ostalo.”

Nije se mnogo pljačkalo po kućama

Ružu smo upitali je li vojska pljačkala i krala, tražila zlato ili novac te kako su se odnosili prema ženama i djeci prilikom prolaska kroz kuće, a Ruža nam priča: “Nas nisu ništa tražili i kazivali nam tako. Ni susjede. Jesu dolje Merikine opljačkali. On je bio u Americi i imao je novca. On je u noći jednom napunio plahtu novcem i u kući iskopao rupu i pokrio pločom i zemljom. Vojska je to našla i odnijela. Naši ljudi što su bili u planini su bježali dosta u Bugojno, kad su vidjeli da ovdje sve ubijaju. Tada je došao Merika kod moga brata Stipe po kramp i pozvao ga, ajmo dolje mojoj kući. On ti je mislio da su pare ostale, a ono je njih našlo i isto pokrilo pločom i zemljom, kako je sve bilo. Kad su Merika i Stipo zadigli krampom ploču – rupa prazna.”

Život nakon očeve smrti

Na pitanje kako to da nitko nije branio Ramu i njen narod tada, Ruža odgovara da se govorilo da je to naša vojska i da im neće nitko ništa. A gledala je kako sve okolo po Rami gori. Ružinu kuću su također pokušali zapaliti, a ona prepričava: “Bili su zapalili, ali brat se popeo na ljestve, mater ispod njega, a ja sam iz potoka nosila vode u kanti. Davala materi, a mater bratu koji je po kući gasio. Tako da nam je kuća ostala, ali je izgorila pojata i žito u ambaru. Tu smo blizu srećom imali i one male mlinčiće, tamo smo kupovali žita i mljeli. Hvala Bogu, tu zimu nismo bili ni gladni ni žedni. Ni goli ni bosi. Ono što smo imali od ruta, ostalo je. Kasnije, grdna rano, žene išle prositi u Bugojno, Vakuf, Kupres, Duvno i Šujicu. Nije se imalo. Eto, to ti je sine majčin što ti znadem ispričati.”

Nakon potresne priče o pokolju stanovništva Rame, koje je na jedan naivan način dočekalo talijansko-četničke snage, vratili smo se fotografiranju. Pripremamo opremu, donosimo rekvizite, još uvijek sveprisutne ramske starine te krećemo na snimanje. Ruža rado pristaje na sve predloženo, a suzne je oči za potrebe snimanja zamijenila osmijehom. Svi zajedno se polako odmičemo od teške teme, zahvalni na vremenu u kojem živimo i zlu koje nas je tijekom života zaobišlo.

Jergović o četničkom pokolju u Rami 1
Jergović o četničkom pokolju u Rami 2
Jergović o četničkom pokolju u Rami 3

Četnički pokolj u Rami 1942. godine

Objava RUŽA NIKOLIĆ: Emotivna ispovijest o četničkom pokolju u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kuća je novogradnja s jednim opremljenim katom. Zemljište oko kuće je 6 duluma. Sve informacije mogu se dobiti na broj +385 34 252 070 kod vlasnika Grge Baketarića.

Prodaja zemljišta na Zahumu

Objava Na prodaju kuća i zemljište na Zahumu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na tom vidikovcu se uvijek može netko susresti. Ovaj put susrećemo jednog od najvećih zaljubljenika u Zahum i Ramu, Mirka Baketarića. Promatra Ramsko jezero u predvečerje i uživa u tom trenutku.

„Rođen sam ovdje i uvijek je poseban osjećaj kada dođem na Zahum“, skromne su Mirkove riječi.

On je jedan od onih koji se u zadnje vrijeme okreće bavljenju turizmom. Obiteljsku  kući u Rumbocima uredio je za iznajmljivanje. Postala je to prava kuća za odmor pod nazivom „Pansion Renata“.

Tu se gosti ugodno osjećaju u pravom ruralnom ambijentu  s pogledom na Ramsko jezero.

Mirko nije samo uredio unutrašnjost kuće za prijem gostiju. U dvorištu je svojim rukama izgradio prekrasan i zanimljiv bazen u kojem se gosti mogu osvježiti u ovim vrućim danima.

„Nastojim svojim gostima boravak u Rami učiniti što ljepšim i ugodnijim. Izgradio sam mali bazen, a bit će još nekih novih projekata kako bi gosti bili što zadovoljniji i ponovno došli ovdje“, kazao je Mirko pokazujući bazen.

U Rami je u zadnjih nekoliko godina sve više posjetitelja te su potrebni smještajni kapaciteti, ali i oni pravi restoranski. Potrebni su i dodatni sadržaji koji bi boravak ovdje učinili ispunjenim i zanimljivim.

„Svojim gostima ponudim izlete, plovidbu jezerom, posjet Šćitu, arheološkim nalazištima kao što je Gradac na Uzdolu. Najradije im preporučim svoj Zahum. Svi koji su otišli na Umnu glavu i „bacili“ pogled na Gornju Ramu ostali su oduševljeni. Što se tiče hrane mogu je sami sebi pripremati, ali preporučim i naše restorane na Ramskom jezeru. Ponudim im i roštiljnicu koju imamo ovdje uz kuću, ali i izletnički roštilj na Zahumu”, s posebnim zadovoljstvom izreče Mirko.

O Mirkovom gostoprimstvu suvišno je govoriti. Našim čitateljima predočit ćemo samo nekoliko fotografija koje će najbolje svjedočiti o tome i to baš na Zahumu.

Prilikom posjeta Mirkovoj kući u Rumbocima teško je bilo voditi neprekinuti razgovor jer je telefon stalno zvonio. I svi su pozivi bili o smještaju i dolasku u Ramu.

Lijepo je bilo to doživjeti da su se Ramljaci polako krenuli i turističkoj djelatnosti. Vjerujemo da će se sadržaji popunjavati, gosti dolaziti i cijeloj zajednici će biti na korist.

A vi, dragi čitatelji, želite li odmor u Rami ili doživjeti Ramu pozovite broj: +387 63 356 131 i dobit ćete lijep smještaj s bazenom, a ukoliko budete iskazali interes onda i zanimljive izlete, posebno na Zahum.

Objava Odmori se u Rami jer to zaslužuješ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.