Kako navode iz FHMZ-a, tijekom tjedna ispred nas obilnije padaline posebno su izgledne u južnim krajevima zemlje, i to u drugom dijelu sedmice. Tijekom vikenda snijeg se očekuje i u centralnim dijelovima Bosne i Hercegovine.

“Puhat će uglavnom slab do umjeren vjetar, pretežno južnog smjera, dok će temperature zraka biti nešto iznad prosječnih za ovo doba godine”, priopćeno je iz FHMZ-a.

Minimalne jutarnje temperature u Bosni kretat će se između 1 i 6 stupnjeva, dok će u Hercegovini iznositi od 4 do 8 stupnjeva. Najviše dnevne temperature u Bosni bit će između 7 i 12 stupnjeva, a u Hercegovini od 9 do 15 stupnjeva.

Prema trenutnim prognostičkim modelima, oblačno vrijeme s kišom i snijegom zadržat će se i sljedeći tjedan. Veći izgledi za snijeg prognoziraju se u drugom dijelu tjedna, uz blagi pad temperatura.

Jutarnje temperature tad će u Bosni varirati između -2 i 4 stupnja, dok će u Hercegovini dosezati do 6 stupnjeva. Najviše dnevne temperature iznosit će od 2 do 6 stupnjeva u Bosni, te do 10 stupnjeva u Hercegovini.

Objava Snijeg se vraća u BiH, hidrometeorolozi objavili prognozu za sljedeća dva tjedna pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Zabavni program bit će izveden u petak 13. veljače 2026. godine u Domu kulture u Prozoru s početkom u 19 sati.

To je jedan od najposjećenijih kulturno-zabavnih programa koji se izvode u Domu kulture u Prozoru. Tradicija se nastavlja i ove godine kada program izvode maturanit školske godine 2025./2026.

Maturanti najavljuju zanimljive glazbene i glumačke izvedbe.

Objava NAJAVA: Zabavni program maturanata Srednje škole Prozor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Alen Mrvac, specijalist za odnose s javnošću u Alma Career Croatia/Moj posao, kaže da se ključni dio zapošljavanja odvija već početkom godine.

– Potraga je većinom fokusirana tijekom siječnja i veljače. Već do kraja veljače dobar dio poslodavaca ima kompletiran dobar dio kadra. Ostale pozicije popunjavaju se u slučaju nužde, dakle vatrogasna rješenja traže se u travnju ili svibnju, kazao je Mrvac.

Strani sezonski radnici traže se još od prošlog listopada kako bi im se na vrijeme osigurale radne dozvole, piše HRT.

Direktor Udruge poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske Bernard Zenzerović ističe da je potreba za radnicima velika.

– Treba nam sezonskih radnika i procjena je negdje oko 65 tisuća radnika. Od toga se trudimo zadovoljiti što je više moguće na domaćem tržištu. No to ipak nije moguće u potpunosti pa očekujemo oko 15 tisuća sezonaca iz Hrvatske i brojke stranih radnika na razini prošle godine, znači oko 50 tisuća, rekao je Zenzerović.

Prema istraživanju portala Moj posao, domaći radnici češće se odlučuju na sezonski rad ako je plaća u prosjeku 30 do 40 posto viša nego za jednak posao na kontinentu. Najtraženiji su kuhari, konobari, slastičari, sobarice, recepcionari, animatori i prodavači.

Mrvac naglašava da poslodavci traže kvalitetan kadar.

– Visokokvalificiranog radnika s bogatim iskustvom koji donosi dodatnu vrijednost i podiže razinu poslovanja. Takav kadar je rijedak i treba ga itekako dobro platiti. Kriteriji su nešto niži nego ranijih godina, što se vidi po oglasima. Ondje gdje se prije tražilo pet godina iskustva, sada se traže tri godine, istaknuo je.

Edukacija zaposlenika

Kako bi zadržali kvalitetu usluge, poslodavci ulažu u edukaciju zaposlenika.

Voditelj bara Alen Jurušić kaže da radnici prolaze obuku u objektima u kojima rade.

– Radnici prolaze edukacije u matičnim objektima u koje su raspoređeni. Njihovi voditelji i šefovi brinu se da su educirani o uslugama i proizvodima koje nudimo u svakom trenutku, rekao je Jurušić.

Zenzerović upozorava i na rast troškova rada.

– Od 2019. do danas troškovi rada, odnosno plaće u hotelijerstvu, porasli su oko 75 posto, dok su prihodi rasli oko 58 posto. Kolege ulažu puno i u uvjete i kvalitetu smještaja te u edukacije, kazao je.

Iako su svjesni da je strana radna snaga nužna, poslodavci nastoje angažirati i umirovljenike, učenike, studente te nezaposlene, kako bi uz domaće radnike osigurali kvalitetnu i autentičnu uslugu.

Objava Hrvatska opet ovisi o strancima, treba joj 50 tisuća stranih radnika! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Policija je u Prozor-Rami uhitila jednu osobu (38) kod koje je pronađeno više vrećica nepoznate bijele praškaste materije koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu kokain.

Policijski službenici Policijske uprave Konjic, Policijske stanice Prozor-Rama, u Ulici Vitomira Lukića u Prozoru su 6. veljače izvršili legitimiranje osobe A. K. (1988.), prilikom čega je navedena osoba dobrovoljno predala 15 PVC vrećica s neutvrđenom količinom nepoznate bijele praškaste materije, koja svojim izgledom asocira na opojnu drogu kokain, izvijestili su iz Ministarstva unutarnjih poslova HNŽ-a.

Zbog postojanja osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo zloupotrebe opojnih droga, osoba A. K. je lišena slobode i sprovedena u službene prostorije Policijske stanice Prozor-Rama radi kriminalističke obrade.

O svim poduzetim mjerama i radnjama obaviješten je dežurni tužitelj Područnog tužiteljstva Konjic, pod čijim nadzorom se provode daljnje zakonom predviđene mjere i radnje.

Objava Pronađen kokain u Prozoru, uhićena jedna osoba pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Danas isplata invalidnina za siječanj u Federaciji BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sredstva su namijenjena poticanju i razvoju biljne proizvodnje u okviru primarne poljoprivrede u HNŽ-u, s ciljem jačanja domaće proizvodnje i povećanja konkurentnosti sektora.

Kao i kod pomoći za kupnju traktora i priključaka za traktore dominira Čapljina, dok su drugi gradovi i općine u HNŽ-u slabije zastupljeni, prenosi Istina.media.

I ovu odluku potpisuje ministar Mario Jurica. Ovaj poticaj je dobilo ukupno 626 korisnika, od čega oko petsto iz Čapljine.

Popis pogledajte na sljedećem LINKU.

Objava Pogledajte čije plastenike i staklenike je pomogla Vlada HNŽ-a, jedan grad dominira pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Za Ramu je ovo važan susret za ulazak u doigravanje i nastavak natjecanja. Iako se susret 8. kola protiv Ljubuškog trebao održati ovog vikenda, novi termin zaostale utakmice je 19. veljače u 18:15.

Međutim, prije službenih susreta u ligi, pred Ramom je također u srijedu, 11. veljače od 17:30, prijateljska utakmica protiv ekipe Never Stop iz Donjeg Vakufa na domaćem terenu u Prozoru.

Objava HKK Rama u prijateljskoj utakmici dočekuje Never Stop iz Donjeg Vakufa pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

federalna.ba

Objava Knjiga o jednom od najvažnijih bh. arhitekata predstavljena u Umjetničkoj galeriji BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U tijeku je zimska rezidba voćaka s kojom se provode osnovne fitosanitarne mjere u kontroli štetnih organizama, piše Agroklub.com.

Otpadni biljni materijal uništiti

Nasadi koštunjavog i jabučastog voća se nalaze u fazi mirovanja. Prethodna proizvodna godina je sa svojim specifičnostima ostavila obilje infektivnog materijala velikog broja patogena, pa se proizvođačima preporučuje da ovaj period mirovanja iskoriste da provedu rezidbu i sve druge fitosanitarne mjere u cilju smanjenja štetnih organizama.

Prilikom rezidbe treba odstraniti sve sasušene grane, stabla, oboljele biljne dijelove, mumificirane plodove, opale, trule plodove te lišće tamo gdje je to moguće. Sav biljni otpad treba iznijeti iz nasada i uništiti jer predstavlja izvor infekcija za predstojeću vegetaciju. Preporučuje se i dezinfekcija alata tijekom rezidbe, a u tu se svrhu koristi etanol, sredstava na bazi klora, varikina i drugo.

Borba protiv glodavaca

Proizvođačima se preporučuje da nakon rezidbe i provođenja fitosanitarnih mjera pristupe i suzbijanju glodavaca kao što su poljski miš i poljska voluharica te da primjene rodenticide u vidu gotovih mamaka.

Po aktivnoj rupi treba primijeniti pet do 10 grama mamaka uz obavezno zatrpavanje rupa kako ne bi došlo do trovanja divljači i ptica.

Navedene mjere treba provoditi po suhom vremenu u najtoplijem dijelu dana.

Objava Odstranite sasušene grane i mumificirane plodove iz voćnjaka pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Po brutalnosti i dubini nadzora nad vlastitim stanovništvom često se opisuje kao jedna od najrepresivnijih policijskih organizacija u povijesti. Formalno je štitila poredak socijalističke Jedinstvene socijalističke partije Njemačke (SED), a praktično je njen zadatak bio ukloniti sve “neprijatelje” i tako osigurati dominaciju partije, piše Slobodna Dalmacija.

Središte Stasija bilo je u ogromnom kompleksu u berlinskom Lichtenbergu, uz niz manjih baza diljem Istočnog Berlina i DDR‑a. Organizacija je imala i vlastitu elitnu paramilitarnu postrojbu – pukovniju Feliksa Dzeržinskog – koja je bila oružano krilo službe i mogla se koristiti za gušenje pobuna. Uloga Stasija bila je slična ulozi KGB‑a u Sovjetskom Savezu: održavati vlast partije, kontrolirati društvo i paralizirati disidente.​

Suđenje malobrojnim agentima Stasija

 Adn Zentralbild/Dpa Picture-alliance Via Afp

Stasi je radila i kao obavještajna služba prema van, kroz Upravu za izviđanje (Hauptverwaltung Aufklärung, HVA) koja je infiltrirala politiku, gospodarstvo i institucije Zapadne Njemačke. Pod vodstvom Markusa Wolfa, HVA je postala jedna od najučinkovitijih obavještajnih službi Hladnoga rata; možda najpoznatiji slučaj je agent Günter Guillaume, čije je razotkrivanje srušilo kancelara Willyja Brandta 1974. godine. Stasi je bila i bliski partner KGB‑a: sovjetski časnici imali su svoje veze u svim glavnim upravama Stasija, a zauzvrat su KGB i Stasi dijelili metode, informacije i operacije, uključujući i tzv. “nisko vidljivo uznemiravanje” protiv politički nepodobnih.​

Mreža doušnika: država koja sve vidi

Stasi je svoju moć gradila na industrijaliziranom sustavu doušništva, kakav nije postojao ni u jednoj drugoj europskoj diktaturi. Do 1989. imala je više od 91.000 profesionalnih zaposlenika, uključujući vojnike i časnike, ali i oko 173.000 registriranih “inoffizielle Mitarbeiter” (IM‑ova) – neformalnih suradnika, uz više od 1500 doušnika u Saveznoj Republici Njemačkoj. Ukupno je kroz sustav od 1950. do 1989. prošlo oko 274.000 zaposlenih u pokušaju da se “iskorijeni klasni neprijatelj”.​

Procjene govore da je do kraja DDR‑a otprilike jedan od 63 građanina surađivao sa Stasijem. Kada se uračunaju honorarni doušnici i povremeni dojavljivači, dolazi se do šokantnog omjera: jedan agent ili doušnik na otprilike 6,5 stanovnika. Usporedbe radi, Gestapo je imao jednog službenika na otprilike 2000 ljudi, što je navelo pojedine istraživače i aktiviste da tvrde kako je sistem nadzora Stasija bio još sveobuhvatniji od nacističkog.​

Svi direktori Stasija

Mreža je bila razgranata: doušnici su bili tramvajski kondukteri, domari, liječnici, medicinske sestre, profesori, studenti, pa čak i članovi obitelji. Jedan stan u svakoj zgradi često je imao neslužbenu ulogu “osmatrača” koji je izvještavao Volkspolizei i Stasi o kretanju stanara i gostiju. U industriji su službenici Stasija bili raspoređeni u sve važnije tvornice, a razina nadzora ovisila je o strateškoj važnosti proizvodnje.​

Regrutacija nije bila slučajna: za profesionalne službenike birali su se vojni ročnici s uzornim partijskim dosjeima, aktivnošću u omladinskim organizacijama i prethodnim suradničkim radom u vojsci. Nakon provjera “političke pouzdanosti” i intelektualnih testova, najbolji su išli na dvogodišnju časničku obuku u visokim školama Stasija u Potsdamu; slabiji kandidati postajali su tehničko osoblje i prolazili kraće, tehnički fokusirane programe. Sljedeća razina bili su “obični” informatori: mnoge su pridobivali osjećajem važnosti i sitnim privilegijama, dio kroz ucjene i pritiske, ali prema službenim brojevima tek oko 7,7% njih bilo je prisiljeno.​

Kako je Stasi ulazio u svaki stan: Zersetzung i svakodnevni teror

Stasi nije bio samo “klasična” tajna policija koja hapsi, ispituje i tuče – iako je i toga bilo, osobito u ranim desetljećima. Od 1970‑ih obrazac represije pomiče se prema psihološkom ratu: razvijena je doktrina Zersetzung – “razgradnja” ili “dekompozicija” – s ciljem da se protivnika režima potajno psihički slomi, a da pritom ne nastane međunarodni skandal zbog otvorenog nasilja.​ Zersetzung je funkcionirao kao sustavni “gaslighting” društva. Agentima je bilo dopušteno i naređeno da ulaze u stanove, pomiču namještaj, mijenjaju sitnice (npr. vrstu čaja, vrijeme alarma), oštećuju automobil, šalju anonimne pakete i prijeteće pozive, sabotiraju karijeru, šire glasine i organiziraju sukobe u obitelji. U mnogim slučajevima targetirane osobe nisu imale pojma da iza niza “slučajnosti” stoji tajna služba, pa su počinjale sumnjati u vlastiti razum, što je znalo završiti psihičkim slomom ili samoubojstvom.​

Putin im je bio pridruženi član

U 1980‑ima Vladimir Putin je bio časnik sovjetskog KGB‑a raspoređen u Dresdenu u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj i vrlo je tijesno surađivao sa agentima Stasija. Arhiv u Dresdenu čuva njegov službeni identifikacijski dokument Stasija – propusnicu izdanu sredinom 1980‑ih, s njegovom fotografijom i činom majora – koja mu je omogućavala slobodan ulaz u zgrade i urede istočnonjemačke tajne policije radi obavljanja “operativnih zadataka” u koordinaciji KGB‑a i Stasija.

Kao sovjetski oficir imao je status veznog časnika i rutinski pristup Stasijevoj infrastrukturi, sastancima i eventualnom vrbovanju agenata među lokalnim stanovništvom i stranim studentima u Dresdenu. Sâm Putin je kasnije u intervjuima opisivao kako je krajem 1989. iz Dresdena promatrao pad režima i demonstrante koji su opkolili sjedišta Stasija i KGB‑a, što je iskustvo koje je snažno obilježilo njegov pogled na prosvjede i slom komunističkih sustava.

Danas takvog Putina, špijuna koji je bio pripadnik zloglasnog Stasija, slave i glorificiraju i pojedini Hrvati.

ARHIV STASIJA

ARHIV STASIJA

Putin je “šurovao” sa Stasijem punih pet godina!  Jedan od rijetkih konkretnih tragova u dokumentima je njegovo pismo šefu dresdenske Stasi podružnice Horstu Böhmu, u kojem traži da se obnovi telefonska linija za jedan njihov izvor u njemačkoj policiji koji “nas podržava”. Tragovi o Putinu su uništeni jer je KGB u tom gradu pred kraj DDR‑a gotovo potpuno uništio vlastitu arhivu – ostalo je tek fragmenata u Stasijevom fondu, a Putinov “dosje” u tim papirima je tanak.

Neki bivši pripadnici Frakcije Crvene armije (RAF) tvrdili su da su se s KGB‑ovcima, među kojima i s Putinom, sastajali u sigurnim stanovima oko Dresdena. Istraživački tekstovi spominju epizodu u kojoj je Putin navodno organizirao kompromitirajući materijal (“kompromat”) za ucjenu jednog sveučilišnog profesora, koristeći pornografske materijale iz Stasijevih arhiva – ali i to se temelji na posrednim izjavama svjedoka… Većina povjesničara kaže da nedostaje građa oko Putina, spaljena je ili nestala, ali naglašavaju da je vrlo vjerojatno sudjelovao u operacijama regrutiranja, kompromitiranja i podrške strukturama koje su činile zločine ili terorističke napade. No, gotovo svi relevantni izvori slažu se da je regrutiranje agenata bila središnja točka Putinova posla u Dresdenu. No, neosporno je bio pridruženi član zločinačkog Stasija koji je napravio toliko štete ljudima…

Mete svećenici

Osobito su mete bili svećenici, pisci, umjetnici, članovi crkvenih grupa i mladi koji su gajili “zapadnjačke” supkulture. Stasi je koristio pristup gotovo svim institucijama – školama, sveučilištima, bolnicama, kulturnim centrima – da prikuplja informacije i finim zahvatima razara društvene mreže svojih žrtava. Iz perspektive suvremenih povjesničara, DDR se time pretvarao u “modernu diktaturu”: umjesto masovnih čistki, preferirali su paralizu protivnika, kako bi ih učinili bezopasnima bez spektakularnog nasilja.​

Istodobno, “klasična” represija nikad nije potpuno nestala. Stasi je imao vlastite istražne odjele, zatvore i logore (npr. remand centre u Berlin‑Hohenschönhausenu ili Bautzner Straße u Dresdenu), kroz koje su prošle tisuće političkih zatvorenika. U tim ustanovama zabilježena je fizička tortura, izolacija, uskraćivanje sna i prijetnje uhićenjem članova obitelji, kako bi se iznudila priznanja ili prisila na suradnju.​

Globalne operacije: od RAF‑a do AIDS dezinformacija

Iako je primarni fokus Stasija bio nadzor nad vlastitim stanovništvom, organizacija je od početka gradila i međunarodnu mrežu operacija. Kao “mlađi partner” KGB‑a, Stasi je u Trećem svijetu preuzimala specijalnost: gradnju i obuku lokalnih tajnih policija i sigurnosnih aparata, dok su Sovjeti osiguravali oružje, novac i instruktore. Kuba je bila prva velika “probna stanica”, a poslije su slijedile arapske zemlje, Afrika i Azija – od Naserova Egipta, preko etiopske vojne hunte (Derg), do Ba‘athističke Sirije Hafeza al‑Asada.​

Čitanje dokumenata nakon pada tajne službe

 Jean-paul Guilloteau/Roger-viollet Via Afp

15.01.1990. građani su upali u centralu Stasija i sve uništili…

 Peter Kneffel/Dpa Picture-alliance Via Afp

15.01.1990. građani su upali u centralu Stasija i sve uništili…

 Zb/Dpa Picture-alliance Via Afp

Stasi je intenzivno podržavala oslobodilačke i gerilske pokrete u Africi: borce u Rodeziji, Mozambiku, Namibiji i Zimbabveu te članove Afričkog nacionalnog kongresa (ANC). Operacije su financirane i krivotvorenjem valuta, a istodobno je DDR održavao bazu u Južnom Jemenu kako bi kroz luku Aden osiguravao isporuku oružja prema Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO). U Europi je Stasi pružala logistiku, obuku i utočište zapadnonjemačkim teroristima iz Frakcije Crvene armije (RAF‑a), dajući im nove identitete na istoku.​

Organizacija je koristila i sofisticirane propagandne kampanje. U sklopu operacija dezinformiranja, Stasi je zajedno s KGB‑om sudjelovala u operaciji “Infektion”, globalnoj kampanji širenja lažne tvrdnje da je HIV/AIDS laboratorijski proizvod američke vojske; milijuni ljudi diljem svijeta i danas vjeruju u te teorije. U Zapadnoj Njemačkoj Stasi je financirala i podržavala neonacističke grupe, a cilj je bio diskreditirati Zapad prikazujući ga kao mjesto u kojem nacizam ponovno jača.​ Prvi put je nova bolest – kasnije nazvana AIDS – opisana 1981. godine, kad su američki liječnici prijavili nekoliko neuobičajenih infekcija kod mladih muškaraca u SAD‑u. Sam virus HIV, uzročnik AIDS‑a, identificiran je i opisan 1983. godine u radu francuskih istraživača, a već 1984. potvrđeno je da je upravo HIV uzrok te bolesti.

Ulaz u policiju… 

Neki su slučajevi imali dramatične političke posljedice. Stasi je, primjerice, infiltrirala zapadnoberlinsku policiju; jedan njihov doušnik, Karl‑Heinz Kurras, 1967. je ubio nenaoružanog studenta Benna Ohnesorga, što je potaknulo val radikalizacije u ljevici. Arhivi Stasija spominju i ulogu službe u prikrivanju tragova oko pokušaja atentata na papu Ivana Pavla II., te niz atentata i kidnapiranja disidenata iz Istočne Europe.​

Pad, arhivi i sjećanje: što Stasi znači danas

S krajem 1980‑ih, u vrijeme masovnih prosvjeda i urušavanja istočnoeuropskih režima, Stasi više nije uspjela kontrolirati val nezadovoljstva u DDR‑u. Broj doušnika je nakon 1986. počeo padati, regrutacija je posustajala, a sve više ljudi je bilo svjesno razmjera nadzora. Šef Stasija Erich Mielke podnio je ostavku 7. studenoga 1989., a služba je ubrzo preimenovana u Ured za nacionalnu sigurnost (AfNS) – pokušaj kozmetičke reforme koji je propao pod pritiskom ulice.​ Dok su službenici panično uništavali dosjee, građani su u prosincu 1989. i siječnju 1990. počeli zauzimati zgrade Stasija diljem zemlje. Kulminacija je bila 15. siječnja 1990., kada je masa upala u centralu u Berlinu, zaustavila uništavanje dokumenata i počela skidati simbole režima; portreti Honeckera i Mielkea završili su na podu, neki su službenici bili izgurani kroz prozor i pretučeni, ali nije bilo poginulih. Iz tih događaja proizišla je politička odluka da se sačuvaju i kasnije otvore arhivi – milijuni stranica koje dokumentiraju kako je funkcionirala država nadzora.​

DDR 1953.

 Ho/Afp

DDR 1953.

 Bstu/Afp

DDR 1953.

 Bstu/Afp

Nakon ujedinjenja 3. listopada 1990. osnovan je ured Saveznog povjerenika za spise Stasija (BStU), zadužen za upravljanje arhivom i reguliranje pristupa. Rasprava je bila žestoka: jedni su tražili zatvaranje arhiva radi zaštite privatnosti i izbjegavanja osvete, drugi su inzistirali na pravu građana da vide što je država skupljala o njima i da se progonitelji kazneno gone. Odluka je išla u smjeru transparentnosti: od 1992. građani su dobili pravo uvida u vlastite dosjee, a do 2011. oko 2,75 milijuna osoba zatražilo je uvid, većinom bivši građani DDR‑a.​

Paralelno s tim, Njemačka je gradila kulturu sjećanja kroz mrežu muzeja i memorijalnih centara smještenih u nekadašnjim zatvorima i sjedištima Stasija. U Berlinu, Stasi muzej u nekadašnjem “Haus 1” čuva očuvani ured Ericha Mielkea, dok memorijalni centar Berlin‑Hohenschönhausen pokazuje posjetiteljima ćelije i sobe za ispitivanje. Slični centri postoje u Erfurtu, Dresdenu, Leipzigu, Magdeburgu, Rostocku i drugim gradovima, često u zgradama koje su u različitim režimima služile i kao gestapovski i kao Stasi zatvori.​

Nasljeđe Stasija osjeća se i u suvremenoj politici i poslovnom svijetu. Neki bivši agenti našli su se u vrhovima energetskih i lobističkih struktura, uključujući i projekte povezane s ruskim državnim kompanijama. U samoj Njemačkoj aktivne su udruge bivših službenika koje pokušavaju relativizirati ulogu Stasija i osporiti rad memorijala, dok žrtve i povjesničari upozoravaju da je razumijevanje tog sustava ključno za obranu od suvremenih oblika masovnog nadzora i psiholoških operacija.​

Stasi je, ukratko, primjer kako se tehnokratski precizno i hladno može izgraditi država koja zna “tko je tko” i “tko što misli” – i koliko je teško, ali nužno, nakon takvog iskustva ponovno naučiti imati povjerenje u susjeda, institucije i vlastitu percepciju stvarnosti.

Objava Prepoznajete li ga? Da, to je Putin! Kad vidite što je kao mlad radio drugim ljudima, stvari će vam biti puno jasnije… pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.