“Let orahove muhe je vrlo intenzivan, a nakon vrhunca zabilježenog sredinom druge dekade kolovoza postupno će se smanjivati. U klimatskim uvjetima istočne Hrvatske traje do kraja druge dekade rujna“, ističe dr.sc Tihomir Validžić iz Uprave za stručnu podršku razvoja poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede, piše Agroklub.com

Visoke temperature ubrzavaju razvoj

Ekstremno visoke srednje dnevne temperature i nedostatak oborina dodatno ubrzavaju razvoj štetnika. Inkubacija položenih jaja u prosjeku traje četiri do sedam dana, dok se ličinke razvijaju tri do pet tjedana. Pri sadašnjim temperaturama ti su rokovi još kraći.

“Zbog vrlo visokih temperatura biološki procesi razvoja pojedinih stadija orahove muhe su ubrzani. Inkubacija jaja traje približno četiri dana, a razvoj ličinki očekivano manje od tri tjedna“, objašnjava Validžić.

Ličinke su jedini razvojni stadij koji izravno oštećuje plod. Nakon izlaska iz jaja počinju se hraniti zelenom lupinom, a po završetku razvoja napuštaju plod, padaju na tlo i ukopavaju se na dubinu od pet do deset centimetara, gdje prezimljuju.

Zbog dugog razdoblja izlijetanja zaštita se u pravilu provodi u tri do četiri tretmana, u razmacima od 10 do 14 dana, ovisno o vremenskim uvjetima, intenzitetu zaraze i ulovu na žutim ljepljivim pločama.

“U nasadima u kojima su se proteklih godina bilježile vrlo jake populacije orahove muhe potrebno je obaviti treći, a prema potrebi i četvrti insekticidni tretman“, ističe Validžić.

Crni orah ne znači uvijek muhu

Upravo je prepoznavanje uzroka oštećenja jedan od najvećih problema u zaštiti oraha. Crnjenje i nekroza zelene lupine često se automatski pripisuju orahovoj muhi, iako slične simptome mogu izazvati bakterijske i gljivične bolesti te jabukov savijač.

“Vrlo je važno naglasiti da se simptomi napada orahove muhe lako mogu zamijeniti sa simptomima bakterijskih i gljivičnih oboljenja oraha. Za točno utvrđivanje uzročnika potrebno je otvoriti plod i pregledati ga“, upozorava Validžić.

Kod napada orahove muhe zelena lupina progresivno poprima izrazito crnu boju, ali njezina pokožica ostaje neoštećena sve do izlaska ličinki. Na mjestu nekroze plod je mekan zbog žitke mase ispod pokožice.

Ličinke pritom ne mogu oštetiti tvrdu ljusku ni izravno se hraniti jezgrom. Ipak, spojevi koji nastaju tijekom njihova hranjenja mogu kroz šavove tvrde ljuske prodrijeti do jezgre, zbog čega ona tamni, postaje gorka i gubi tržišnu vrijednost.

Druge bolesti oraha

Slična oštećenja mogu uzrokovati smeđa nekroza ploda oraha, bakterijska pjegavost, ali i jabukov savijač. U plodovima koje je napala gusjenica savijača mogu se pronaći i ličinke druge vrste mušice, Polyodaspis ruficornis, koja još nema hrvatski naziv.

“Kod napada orahove muhe ne dolazi do smežuranja nekrotične lupine dok su ličinke aktivne. Plodovi također ne opadaju prijevremeno, nego uglavnom ostaju na stablu sve do berbe. To su važni razlikovni simptomi“, objašnjava Validžić.

Upravo je prijevremeno opadanje jedan od znakova koji može upućivati na gljivičnu ili bakterijsku zarazu, dok kod orahove muhe plodovi ostaju na stablu sve do berbe.

Orahova muha napada nasade, evo kako zaštititi plodove i smanjiti populaciju štetnika

Zaštitu dodatno otežava ograničen broj registriranih sredstava. Prema Fitosanitarnom informacijskom sustavu, u Hrvatskoj je za suzbijanje orahove muhe registriran jedan insekticidni pripravak na bazi spinosada – Laser.

“Osnovni problem u Hrvatskoj, a slična je situacija i u Europskoj uniji, nedostatak je registriranih insekticidnih pripravaka kojima bi se populacija orahove muhe mogla držati na prihvatljivoj razini“, ističe Validžić.

Iskustva s terena

U SAD-u su neka druga sredstva pokazala visoku ili vrlo visoku učinkovitost, no većina tih aktivnih tvari nema odgovarajuću registraciju u Europskoj uniji ili nije registrirana za primjenu u orahu u Hrvatskoj.

Zato je monitoring jedan od ključnih alata u zaštiti. Iskustva s terena posljednjih godina pokazuju da se visok infektivni potencijal štetnika može značajno smanjiti ako se let redovito prati, a tretmani provode ciljano.

“Praktična iskustva posljednjih pet godina pokazuju da se vrlo visoki infektivni potencijal orahove muhe može smanjiti i do 90 posto ako se uz pomoć struke i znanosti provodi monitoring leta i ciljane mjere zaštite. Kod zaštite oraha zato nije dovoljno samo vidjeti crnu lupinu i pretpostaviti da je riječ o orahovoj muhi. Pravilno prepoznavanje simptoma, praćenje leta i utvrđivanje stvarnog uzročnika ključni su za pravodobnu i učinkovitu zaštitu nasada“, zaključuje Validžić.

Objava Orahova muha u punom letu: Crnjenje ploda ne znači uvijek napad štetnika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dugotrajni toplinski val i višemjesečni manjak oborina doveli su bosanskohercegovački agrarni sektor na rub potpunog kolapsa, pri čemu su pojedine ratarske i povrtlarske kulture pretrpjele gubitke i do devedeset posto. Dok proizvođači zbrajaju milijunske gubitke i strahuju za opstanak stočnog fonda, institucionalni odgovori u Bosni i Hercegovini ostaju zarobljeni u sporoj administraciji i ponavljanju privremenih mjera, piše Deutsche Welle.

Slaba korist od vlasti

Na udaru nezapamćene žege prve su stradale proljetne kulture, a kukuruz je pretrpio najteže udarce. Na parcelama diljem Semberije, Posavine i Lijevče polja, ali i u središnjim dijelovima zemlje, stabljike su zakržljale, a klipovi se na velikom broju njiva nisu ni formirali. Zbog nedostatka vlage stručnjaci i udruženja procjenjuju da će prinos na nezaštićenim površinama biti između 70 i 90 posto.

„Gorivo je otišlo na 3,5 marke, suša je uništila sve, nemamo što očekivati“, kaže predsjednik Udruge poljoprivrednika Semberije, Željko Stanić, koji kaže da im bez pomoći vlasti nema spasa.

„To je sve na kapaljku. Nema konkretne potpore da bi se sanirale štete. Imali smo i elementarnu nepogodu ranije i nikakvu pomoć nismo dobili“, kaže Stanić.

Osim kukuruza, ogromne štete bilježe se na soji, gdje je toplinski stres prepolovio rod mahuna. Povrtlari koji nemaju stabilan pristup podzemnim vodama ili kanalima bilježe spržene usjeve paprike, rajčice i kupusa. Čak su i voćnjaci u brdsko-planinskim predjelima pretrpjeli značajna oštećenja.

Ilustrativna fotografija

 Danijel Soldo/Cropix/Cropix

„Stanje je loše, teško, posebno kada je riječ o kukuruzu, voću i povrću. Problemi su i u stočarskoj proizvodnji, životinje doživljavaju toplinske udare“, kaže Nedžad Bićo iz Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.

Stočarski fond pred kolapsom

Najveći strah poljoprivrednika nije vezan samo za propalu žetvu, nego za lančanu reakciju koja pogađa stočarstvo. Kukuruz i soja predstavljaju temelj ishrane goveda, svinja i peradi, a njihov izostanak znači drastično poskupljenje koncentrata.

Poljoprivrednici otvoreno upozoravaju da će manjak silaže natjerati mnoge farmere na rasprodaju ili prisilno klanje muznih grla. Kada se tomu doda opasnost od pojave mikotoksina i aflatoksina u usjevima izloženim ekstremnom stresu, kvaliteta preostale hrane postaje dodatni sanitarni i ekonomski rizik.

Na apele udruga s terena, entitetske vlasti u Republici Srpskoj i Federaciji BiH uglavnom nude poznati repertoar obećanja o izvanrednim intervencijama, ali konkretni mehanizmi još uvijek kasne. Unatoč zahtjevima agrarnih saveza da se proglasi stanje elementarne nepogode kako bi se oslobodila namjenska proračunska sredstva i sanirale izravne štete, odluke se prebacuju s općinskih na entitetske razine.

Prebacivanje odgovornosti

„Iz Federalne uprave civilne zaštite, u ovom trenutku ni na jednom dijelu Federacije BiH nije na snazi stanje prirodne i druge nesreće proglašeno od strane lokalnih zajednica. Pratit ćemo stanje na ovom području i ako neke od općina ili gradova proglase stanje, vjerujem da će isto razmotriti i kantoni, a potom i Federacija BiH”, odgovorio je resorno nadležni ministar u Federalnoj vladi, Kemal Hrnjić, nakon brojnih upita hoće li i kada entitetske vlade reagirati, s obzirom na to da poljoprivreda nije u nadležnosti države.

Riječ je o klasičnom prebacivanju odgovornosti na niže razine vlasti, koje prve moraju proglasiti elementarnu nepogodu, ali nemaju novca za pokrivanje štete. To je odličan scenarij i za entitetske vlasti, koje se u ovom slučaju bave isključivo prebacivanjem odgovornosti.

„U 25 godina koliko se bavim voćarstvom, ovo je najteža godina. I suša i cijene”, kaže Raif Čolić, najveći proizvođač i uzgajivač šljiva u gradačačkom kraju i široj regiji.

Ilustrativna fotografija

 Vlado Kos/Cropix

Voćari su očekivali ogroman prinos ove godine, no suša je uništila svaku nadu.

„Prinosi su katastrofalni, posebno kod kruške, jer prve klase uopće nema. I jabuke su ostale dosta sitne”, kaže predsjednik Udruženja voćara RS-a, Dragoje Dojčinović.

Kronični izostanak sustavnog navodnjavanja

Resorna ministarstva najavljuju razmatranje ubrzane isplate redovitih poticaja, premija po hektaru i mogućnost raspodjele subvencioniranog dizelskog goriva za predstojeću sjetvu. Ipak, agrarni analitičari upozoravaju da takve mjere predstavljaju samo gašenje požara. Poljoprivrednicima novac treba odmah kako bi pokrili dospjele troškove repromaterijala, jer s praznim računima mnogi neće imati sredstava za jesensku sjetvu pšenice i ječma.

Ova suša nije iznimka, nego sve očitija klimatska stvarnost na Balkanu, no odnos institucija prema infrastrukturi ostaje nepromijenjen. U Bosni i Hercegovini se navodnjava tek neznatan postotak obradivih površina, dok se većina gospodarstava i dalje oslanja isključivo na vremensku milost. Projekti hidromelioracije napreduju sporo, a postojeći kanali često su zapušteni ili nefunkcionalni.

Ekonomisti upozoravaju da cijeli Balkan ulazi u razdoblje očekivanog rasta cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, a poskupljenja bi najviše mogla pogoditi proizvode poput stočne hrane, a neizravno i meso i mlijeko. Ako vlasti, bez obzira o kojoj se razini radi, ne počnu s poticajima za izgradnju suvremenih akumulacija, subvencioniranjem opreme za navodnjavanje i razvojem osiguranja usjeva, suša će nastaviti prazniti sela brže od bilo kojeg drugog gospodarskog čimbenika, prenosi Deutsche Welle.

Objava Katastrofa u Bosni i Hercegovini prolazi ispod radara: ‘Gubici do 90 posto” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sajam „Dani šljive“ tradicionalno okuplja proizvođače i izlagače iz područja poljoprivrede, prehrambene industrije, obrtništva, turizma i ruralnog razvoja te predstavlja priliku za predstavljanje domaćih proizvoda, razmjenu iskustava, povezivanje proizvođača i promociju.

Poseban naglasak Sajma je na očuvanju tradicije, domaćoj proizvodnji i kvaliteti proizvoda, uz istovremeno predstavljanje novih ideja i poduzetničkih inicijativa.

U okviru Sajma planirani su:

• Izložbeno-prodajni prostor za proizvođače i izlagače
• Stručne prezentacije i radionice
• Ocjenjivanje rakija, likera i drugih proizvoda
• Kulturno-zabavni program
• Dodjela priznanja i nagrada najuspješnijim izlagačima

• Proizvođače domaćih rakija i likera, te prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda
• Obiteljska poljoprivredna gospodarstva
• Proizvođače tradicionalnih i domaćih rukotvorina, obrtnike i male poduzetnike
• Proizvođače i prerađivače voća i povrća, meda, pčelarskih proizvoda, te ekoloških i autohtonih proizvoda
• Turističke djelatnike, seoska domaćinstva i pružatelje smještaja
• Ugostitelje i druge predstavnike lokalne gastronomske ponude
• Udruge i druge organizacije koje svojim djelovanjem doprinose razvoju poljoprivrede, prehrane , turizma i ruralnog prostora

Objava Poziv za sudjelovanje na 19. sajmu “Dani šljive” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Jesenje sorte jabuka nalaze se u različitim fazama razvoja, od početka zrenja, kada se pojavljuje karakteristična boja kultivara, do napredovanja zrenja, odnosno povećanja intenziteta boje karakteristične za kultivar (BBCH 81–85), piše Agroklub.com

Ljetne sorte su već obrane ili se njihova berba privodi kraju.

Trenutno je u jabučnjacima aktivna treća generacija jabučnog savijača (Cydia pomonella).

Preporuka proizvođačima je provesti tretiranje jednim od registriranih insekticida na bazi sljedećih djelatnih tvari:

• spinosad
• emamektin benzoat
• klorantraniliprol
• klorantraniliprol + lambda-cihalotrin
• ili nekim drugim registriranim ovicidom/larvicidom s kraćom karencom.

Zaštita pred berbu

Pred berbu plodove je potrebno zaštititi fungicidom od mogućeg razvoja skladišnih patogena, poput plave truleži (Penicillium expansum), gorke truleži (Colletotrichum gloeosporioides) i mrke truleži (Monilinia fructigena), ali i drugih uzročnika bolesti.

Na plodovima, osobito sorte Granny Smith, često se javlja i posmeđivanje površinskog sloja pokožice (scald). Ono može biti posljedica nepripremljenosti plodova za skladištenje u hladnjačama, neodgovarajućeg vremena berbe, ali i nepovoljnih uvjeta čuvanja.

Preporučuje se primjena jednog od registriranih fungicida na bazi djelatne tvari fludioksonil.

Objava Zaštitite jabuke od jabučnog savijača, ali i uoči berbe pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Šupljikavost lista napada sve koštičave voćne vrste, šljivu, trešnju, višnju, marelicu, breskvu, nektarinu, a pojavljuje se tijekom ljeta. Opadanje lisne mase glavni je rezultat napada, a obolijevaju i mlade grančice i plodovi. Ova bolest se ne pojavljuje u većim nasadima jer se u njima provode mjere zaštite, ali, u manjim, kao i onim koji se slabo ili nikako održavaju, može uzrokovati veći problem, piše Agroklub.ba

Simptomi su u vidu crveno-smeđih pjega, s tamnijim rubom, koje na kraju ispadaju i dolazi do stvaranja okruglih rupica na listu zbog odumiranja tkiva. Na plodovima šljiva dolazi do stvaranja smećkastih pjega, koje mogu postati i plutaste. I tkivo ploda postaje plutasto, često obuhvaća veći dio ploda. Isto je i kod breskve i nektarine, čiji plodovi postaju deformirani.

Kad se pojave simptomi šupljikavosti lista šljive, već je kasno za zaštitu. Uzročnik bolesti (Stigmina carpophila) sigurno će se pojaviti u nasadima koji se slabo štite.

Opasnost od smrzavanja stabla

Najveći problem je u tome što, u slučaju jačeg napada, može doći do opadanja lisne mase što, ako kraj ljeta i početak jeseni budu kišni, i naročito ako se u ljeto primijene dušična gnojiva, dovodi do novog listanja zbog čega biljka, nepripremljena, ulazi u zimu. U tom slučaju postoji opasnost od smrzavanja stabla.

Suština zaštite je u tome da se na stablu i pupovima održi sloj zaštitnih sredstava koji će spriječiti klijanje spora gljivice. Drugim riječima, potrebno je prskanje kontaktnim sredstvima koja će spriječavati širenje bolesti. Dovoljna su tri do četiri prskanja, tj. kada se stabla tretiraju protiv osice, prve i druge generacije savijača, potrebno je koristiti registrirane fungicide za ovu bolest. Sistemike je lakše pronaći, za razliku od kontaktnih, koji su poželjniji u drugoj fazi vegetacije. Ubrzo nakon berbe, trebalo bi obaviti i tretman bakrenim sredstvima.

Drugo prskanje bakrom trebalo bi obaviti prije kretanja vegetacije. Osim bakra mogu se koristiti i fermentirani ekstrakti kvasca, crvenih i smeđih algi i joda, koji također onemogućavaju razvoj gljivica, a imaju i odličan učinak na Moniliu. Ova sredstva dozvoljena su u ekološkoj proizvodnji, bogata su organskim dušikom i ugljikom i nemaju karencu. Također je dozvoljena i upotreba vapna ali prije kretanja vegetacije, najbolje u kombinaciji s bakrom ili sumporom.

Objava Šupljikavost listova šljiva – opasna bolest manjih nasada pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Šljiva je u tradicionalnoj kineskoj umjetnosti jedan od tzv. “Četiri plemenita gospodina“, zajedno s bambusom, orhidejom i krizantemom, a svaka od tih biljaka predstavlja određenu ljudsku vrlinu. Cvijet šljive u kineskoj se umjetnosti i poeziji pojavljuje više od tisuću godina, a posebno je zanimljivo što cvate dok zima još traje. Zbog toga je postao simbol izdržljivosti, nade i ustrajnosti – cvijet koji se pojavljuje prije nego što proljeće stvarno stigne, piše Agroklub.com

I dok se kod nas šljiva najčešće veže uz pekmez i šljivovicu, u Kini je njezin cvijet stoljećima bio mnogo više od ukrasa – simbol karaktera i postojanosti.

Berba koja je označava kraj ljeta

Ja sam ih uvijek vezao uz kraj školskih praznika. Kada bi stiglo vrijeme za berbu kod djeda i bake u šljiviku, znao sam da se bezbrižna dva i pol mjeseca života na selu približavaju kraju. Taman se poklapalo sa završetkom nogometnog turnira, dani bi odjedanput postajali kraći, nekako brži, a neizbježna pomisao na povratak u školske klupe počela bi opasno nagrizati posljednje dane ljetne slobode.

Šljiva je jedna od najvažnijih voćnih vrsta umjerenog klimatskog područja, no njezina se proizvodnja posljednjih desetljeća značajno mijenja. Suvremeni nasadi sve se više temelje na intenzivnim sustavima uzgoja, novim sortama i podlogama, gušćem sklopu sadnje te preciznijem upravljanju vodom, hranivima i zaštitom bilja.

Upravo se promjenama u proizvodnji i preradi bavi se “Priručnik o šljivi: proizvodnja, postberbena znanost i tehnologija prerade“ (Handbook of Plum Fruit: Production, Postharvest Science, and Processing Technology), koji je objavio CRC Press, dio izdavačke kuće Taylor & Francis. Knjigu su uredili Amir Gull, Gulzar Ahmad Nayik, Sajad Mohd Wani i Vikas Nanda, a prvo izdanje objavljeno je 2023. godine. Šljivu promatra kroz cijeli proizvodni lanac – od izbora sorte i podloge do skladištenja, prerade i korištenja nusproizvoda.

Posebna vrijednost knjige je u tome što šljivu ne promatra samo kao voćnu vrstu koju treba proizvesti, nego kao proizvod čija kvaliteta ovisi o nizu odluka donesenih prije i nakon berbe.

Revolucija u voćnjaku

Knjiga započinje fascinantnim povijesnim pregledom koji otkriva da su šljive jedna od najstarijih kultiviranih voćnih vrsta. Arheološki nalazi koštica pronađeni u Ukrajini i Njemačkoj pružaju neoborive dokaze da je čovjek koristio europsku šljivu još u razdoblju između 4000. i 6000. godina pr. Kr., točnije tijekom neolitika. Autori prate širenje šljive iz njezine drevne postojbine u regiji Kaspijskog jezera i Kavkaza prema Mediteranu, proces koji je tekao paralelno s povijesnim trgovačkim putovima. Značajnu ulogu u njezinoj distribuciji imali su Arapi, koji su je u 7. stoljeću donijeli na područje današnje Španjolske, dok se njezino širenje prema Americi, Meksiku i Južnoj Africi odvijalo tijekom 16. i 17. stoljeća, da bi tek u 18. stoljeću stigla do Australije.

Kad je riječ o klasifikaciji, ovaj priručnik nudi iznimno preciznu klasifikaciju roda Prunus, koji obuhvaća približno 200 različitih vrsta rasprostranjenih uglavnom u sjevernim umjerenim područjima. Autori detaljno objašnjavaju ključne biološke razlike između najvažnijih komercijalnih vrsta. Europska šljiva (Prunus domestica) opisana je kao heksaploidna vrsta, što znači da posjeduje šest setova kromosoma, i predstavlja najvažniji stup svjetske industrije šljiva zbog svoje prilagodljivosti i plavih plodova čija se koštica lako odvaja od mesa. S druge strane, Japanska šljiva (Prunus salicina) je diploidna vrsta, podrijetlom iz Kine, koja se danas preferira za svježu konzumaciju zbog svoje iznimne sočnosti i bogate arome.

Prvih osam poglavlja posvećeno je proizvodnji prije berbe – od planiranja voćnjaka, upravljanja tlom i izbora podloga do razmnožavanja i rasadničarske proizvodnje. Posebna pažnja posvećena je cvatnji, oprašivanju i zametanju plodova, koji izravno utječu na prinos, kao i zaštiti od bolesti i štetnika, među kojima se posebno ističe virus šljivine boginje (PPV), jedan od najvećih problema europskog voćarstva.

Drugi dio priručnika, obuhvaćen poglavljima od 9 do 15, bavi se kritičnom fazom nakon što plod napusti stablo. Šljive su klasificirane kao klimakterijsko voće, što znači da njihova kvaliteta izuzetno brzo opada nakon berbe zbog gubitka težine, kiselosti i čvrstoće, te su podložne brzom kvarenju. Kako bi se tim problemima doskočilo, autori predstavljaju emergentne tehnologije pakiranja i skladištenja koje koriste inovativne materijale za produljenje svježine plodova.

Od koštice do biodizela

U sferi prerade, knjiga donosi inovacije u proizvodnji tradicionalnih proizvoda poput sokova i džemova, ali ide i korak dalje istražujući iskorištavanje nusproizvoda. Jedan od najzanimljivijih dijelova bavi se mogućnošću da se kora i koštice, koji se često smatraju otpadom, pretvore u vrijedne resurse. Primjerice, istraživanja citirana u knjizi pokazuju potencijal jezgri iz koštica šljive kao sirovine za proizvodnju biodizela. Posljednje poglavlje posvećeno je ekstrakciji antocijanina iz plodova i ostataka prerade, što otvara mogućnosti njihove primjene u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.

Knjiga se bavi i nutritivnom vrijednošću šljive, ističući njezin sadržaj vlakana, fenolnih spojeva, karotenoida i drugih bioaktivnih tvari. Posebna pažnja posvećena je mogućim zdravstvenim koristima šljive i suhih šljiva, uključujući njihov potencijalni doprinos zdravlju srca i kostiju te kognitivnim funkcijama.

Objava Šljiva kroz cijeli proizvodni lanac – od izbora sorte do skladištenja, prerade i nusproizvoda pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kaže, u ovom razdoblju većina voćnih vrsta nalazi se u fazi intenzivnog porasta plodova, akumulacije rezervnih hraniva i formiranja rodnih pupova za narednu godinu. Visoke temperature, povećana evapotranspiracija i nedostatak oborina mogu značajno ugroziti kvalitetu i količinu prinosa, zbog čega pravilno navodnjavanje i pravovremena zelena rezidba imaju veliki značaj u suvremenoj voćarskoj proizvodnji, piše Agroklub.com

“Voda predstavlja jedan od osnovnih faktora uspješne voćarske proizvodnje“, naglašava ovaj stručnjak dodajući da u srpnju, kada su temperature najčešće visoke, potrebe voćaka za vodom dostižu maksimum.

Navodnjavanje voćnjaka ljeti

Njen nedostatak u ovoj fazi dovodi do usporavanja fotosinteze, slabijeg nalijevanja plodova, smanjenja krupnoće i kvalitete plodova, kao i slabijeg formiranja cvjetnih pupova za narednu godinu.

“Posebno su osjetljivi mladi nasadi, nasadi na slabije vododržnim zemljištima, kao i intenzivni nasadi s velikim brojem stabala po hektaru“, ističe dalje navodeći da je najčešći i najefikasniji sistem za navodnjavanje u suvremenim voćnjacima sustav “kap po kap“.

Taj način, kaže, omogućava ravnomjernu raspodjelu vode direktno u zonu najveće aktivnosti korijena, uz smanjene gubitke isparavanjem.

Stručni savjetnik PSSRS napominje da je prilikom određivanja količine vode potrebno uzeti u obzir:

• starost i bujnost nasada,
• voćnu vrstu i sortu,
• tip tla,
• vremenske prilike,
• fazu razvoja ploda.

Tako na lakšim, pjeskovitim zemljištima navodnjavanje treba provoditi češće s manjim količinama vode, dok se na težim zemljištima primjenjuju rjeđi, ali obilniji obroci navodnjavanja.

“Kod intenzivnih nasada jabuke, kruške i šljive u periodu velikih vrućina često se primjenjuju kraći intervali navodnjavanja kako bi se održala optimalna vlažnost tla. Posebno je značajna primjena fertirigacije, odnosno dodavanja hraniva putem sistema za navodnjavanje, čime se postiže bolje iskorištenje hraniva i ravnomjerniji razvoj plodova“, savjetuje dalje.

Zelena rezidba – regulacija rasta i osvijetljenosti krošnje

Nadalje, zelena rezidba predstavlja važnu pomotehničku mjeru koja se izvodi tijekom vegetacije, najčešće od lipnja do kolovoza. Bejatović upozorava da za razliku od zimske rezidbe, koja prvenstveno utječe na regulaciju vegetativnog i rodnog potencijala, zelena rezidba ima zadatak da u toku vegetacije korigira stanje u krošnji.

Osnovni ciljevi su joj:

• poboljšanje osvijetljenosti unutrašnjosti krošnje,
• povećanje prozračnosti nasada,
• uklanjanje nepotrebne vegetativne mase,
• usmjeravanje hranjiva prema plodovima,
• stvaranje boljih uvjeta za formiranje rodnih pupova.

Tako se u srpnju najčešće uklanjaju: vodopije koje izbijaju iz starijeg drveta, uspravni i bujni izbojci koji zasjenjuju krošnju, mladice koje rastu prema unutrašnjosti krošnje, polomljene i oboljele grane.

“Kod jabuke i kruške na intenzivnim podlogama zelena rezidba je posebno značajna jer ove voćne vrste imaju izraženu sposobnost formiranja velikog broja mladica. Njihovim uklanjanjem postiže se bolja obojenost plodova, veći sadržaj šećera i ujednačenija kvaliteta”, kaže on.

Postavljanje temelja za buduću proizvodnju

Međutim, kod koštičavih voćnih vrsta, kao što su šljiva i trešnja, zelena rezidba se mora izvoditi pažljivo kako se ne bi izazvalo pretjerano izlaganje plodova direktnom sunčevom zračenju, što može dovesti do pojave ožegotina.

“Navodnjavanje i zelena rezidba predstavljaju međusobno povezane mjere njege voćnjaka. Dobro opskrbljene voćke vodom lakše podnose uklanjanje dijela vegetativne mase, dok pravilno izvedena zelena rezidba omogućava bolje korištenje vode i hranjiva“, naglašava stručnjak.

Zaključuje stoga da je ovo mjesec u kojem se u voćnjaku ne odlučuje samo o kvaliteti tekućeg roda, već se postavljaju temelji za buduću proizvodnju. Pravovremeno i pravilno navodnjavanje omogućava voćkama da u najosjetljivijoj fazi razvoja nesmetano odvijaju fiziološke procese, dok zelena rezidba uspostavlja ravnotežu između vegetativnog rasta i rodnosti.

Suvremeno voćarstvo zahtijeva precizan pristup i pravovremene intervencije, jer se uspjeh proizvodnje ne postiže samo visokim prinosom, već kvalitetnim i tržišno vrijednim plodom.

“Radovi provedeni u srpnju predstavljaju ulaganje u sadašnji rod, ali i sigurnu osnovu za narednu vegetaciju“, zaključuje Dragan Bejatović.

Objava Navodnjavanje i zelena rezidba u voćnjaku u srpnju – ulaganje u rod, ali i narednu vegetaciju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U posljednje tri godine proizvođači rajčice u zaštićenim prostorima suočavaju se s ozbiljnim problemima uzrokovanima jednim od najopasnijih štetnika ove kulture – južnoameričkim moljcem rajčice (Tuta absoluta).

Ovaj štetnik potječe iz Južne Amerike, a u Hrvatskoj prvi je put zabilježen 2009. godine. Pretpostavlja se da je u Europu unesen putem zaraženih plodova rajčice i ambalaže, dok je na područje županije najvjerojatnije stigao putem zaraženih presadnica.

“Iako je njegova pojava najizraženija u proizvodnji rajčice u zaštićenim prostorima, tijekom 2025. simptomi su zabilježeni i na otvorenom”, ističe dipl. ing. zaštite bilja Jadranka Berić, savjetodavka Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede.

Osim rajčice, prisutnost ovog štetnika potvrđena je i na drugim vrstama iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Štete koje uzrokuje mogu biti vrlo velike, što je potvrđeno tijekom 2024. godine kada su proizvođači u pojedinim slučajevima bili prisiljeni uništiti usjeve rajčice u plastenicima već u rujnu.

Kako prepoznati štetnika?

Odrasli oblik je mali leptir duljine 5 do 7 milimetara, sivkaste boje. Jaja su vrlo sitna, žućkasto-bijela i valjkastog oblika. Gusjenice narastu do 7 do 8 milimetara, a boja im varira od krem do zelenkastih i ružičastih nijansi, dok su glava i nadvratni štit crne boje. Kukuljice su valjkaste, u početku zelenkaste, a kasnije poprime smeđu boju.

Najveće štete uzrokuju gusjenice na rajčici koje se ubušuju u listove, stabljiku i plodove rajčice, pri čemu stvaraju karakteristične hodnike.

“U listovima ti hodnici smanjuju asimilacijsku površinu, a kod jačih napada dolazi do njihovog spajanja, nekroze tkiva i značajnog smanjenja prinosa te kvalitete plodova. Plodovi mogu biti napadnuti već od faze zametanja, a oštećenja se očituju kao hodnici ili ulazne rupice kroz koje gusjenica prodire u unutrašnjost, zbog čega postaju podložni sekundarnim infekcijama patogenim gljivicama”, naglašava Berić.

Važno je razlikovati ove štete od onih koje uzrokuju lisni mineri rajčice (Liriomyza spp.), čiji su hodnici uži, vijugavi i često prošireni na krajevima. Južnoamerički moljac rajčice razvija velik broj generacija godišnje, najčešće između osam i dvanaest, ovisno o temperaturi zraka i sortimentu rajčice.

Lisni miner rajčice ugrožava čak 60% svjetske proizvodnje tog povrća

“Donji temperaturni prag razvoja iznosi oko 8 °C, pa u uvjetima blažih zima može biti prisutan tijekom cijele godine u zaštićenim prostorima”, pojašnjava Berić.

Mjere suzbijanja

Razvojni ciklus uključuje stadije jaja, gusjenice, kukuljice i odraslog oblika. Leptiri su najaktivniji noću, ali se kod jakih napada mogu uočiti i tijekom dana, osobito prilikom kretanja kroz plastenik. Štetnik se širi aktivnim letom, ali i uz pomoć vjetra.

Učinkovita zaštita temelji se na integriranom pristupu koji uključuje kombinaciju različitih mjera.

“Bez kombinacije mjera nema uspješne kontrole ovog štetnika. Preventivne agrotehničke mjere podrazumijevaju primjenu plodoreda, uklanjanje korova, osobito onih iz porodice pomoćnica, korištenje zdravstveno ispravnih presadnica te pravilnu obradu tla, gnojidbu i navodnjavanje”, upozorava Berić.

Mehaničke mjere uključuju postavljanje mreža protiv insekata na ulazna vrata i bočne otvore, uz napomenu da pri visokim temperaturama mogu pridonijeti jačem zagrijavanju prostora, kao i obavezno uklanjanje i uništavanje zaraženih biljaka. Fizikalne mjere obuhvaćaju postavljanje lovnih lampi u zaštićene prostore te primjenu crnih ljepljivih ploča radi smanjenja populacije štetnika.

Metoda konfuzije provodi se prije sadnje presadnica postavljanjem seksualnih feromona. U Hrvatskoj registrirano je sredstvo Pheromaze Tuta, koje se primjenjuje u količini od 250 do 300 dispenzora po hektaru.

“Metoda masovnog ulova provodi se postavljanjem lovnih posuda s vodom i seksualnim atraktantom, pri čemu je potrebno postaviti 20 do 30 lovki“, objašnjava.

Biološke mjere uključuju uvođenje prirodnih neprijatelja poput predatorskih stjenica Nesidiocoris tenuis, Podisus nigrispinus i Macrolophus caliginosus, kao i parazitske osice Trichogramma pretiosum.

Mikrobiološki pripravci

Sve veću ulogu imaju biološke mjere koje omogućuju dugoročnije i održivije suzbijanje. Ono se može provoditi i uporabom mikrobioloških pripravaka na osnovi Bacillus thuringiensis subsp. kurstaki (Lepinox Plus, Dipel DF), kao i pripravkom Tutavir na osnovi virusa Betabaculovirus phoperculellae.

Kemijske mjere primjenjuju se u slučaju jačeg napada uz obavezno pridržavanje preporuka i rokova primjene, a registrirani insekticidi su: Affirm, Ampligo, Alverde, Neemik Ten, Azatin EC i Neemazal-T/S.

Tijekom cijele vegetacije potrebno je pratiti populaciju štetnika postavljanjem delta lovki – 2 do 4 lovke po hektaru na otvorenom, odnosno jedna po plasteniku – u cilju kontrole učinkovitosti primijenjenih mjera.

“Samo sustavnim praćenjem i pravodobnom reakcijom moguće je spriječiti velike štete. Suzbijanje južnoameričkog moljca rajčice zahtijeva sustavan, pravodoban i stručan pristup, jer u protivnom može doći do potpunog gubitka uroda”, zaključuje Berić.

Objava Kako zaustaviti južnoameričkog moljca pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Bolest plodova paprike prouzrokovana gljivicama roda Colletotrichum sve se češće javlja u našim usjevima, a najgora vijest je da štete obično postaju vidljive u trenutku kada je već kasno za suzbijanje. Razumijevanje biologije ove bolesti najvažnije je pravovremene i učinkovite mjere zaštite, piše Agroklub.com

Najprije valja znati da antraknoza paprike nije bolest jednog uzročnika. Prouzrokuje je nekoliko vrsta navedenog roda gljivica, od kojih su u našoj regiji najzastupljenije C. gloeosporioides, C. acutatum, C. capsici i C. coccodes. Prema nekim izvorima stručne literature, čak 32 vrste iz ovog roda mogu parazitirati na paprici, što bolest čini izuzetno prilagodljivom i teško predvidivom.

Razumijevanje bolesti

Patogen se prenosi zaraženim sjemenom i biljnim ostacima zaraženih biljaka iz prethodnih sezona. Gljivica prezimljava u tlu u obliku sklerocija, na korovskim biljkama iz porodice Solanaceae (pomoćnica, datura, ljulj), a može opstati i u dublje pooranoj zemlji dulje od tri godine. Ovu činjenicu vrijedi dobro zapamtiti kada se planira plodored.

Razvoju bolesti pogoduju temperature između 20 i 24°C uz povišenu vlažnost zraka. Upravo kakve vladaju u ljetnim noćima u našim krajevima od lipnja do rujna. Inokulum se širi kapljicama kiše ili kišnog navodnjavanja s bolesnih plodova na zdrave, a širenje unutar parcele može biti iznimno brzo u kišovitim periodima.

Što tražiti na parceli?

Antraknoza najčešće napada plodove, a rjeđe stabljiku, listove i korijen. Ekonomski najznačajnije i praktički jedine uočljive štete nastaju upravo na plodovima, što znači da je redovan vizualni pregled nasada u drugoj polovini vegetacije nezaobilazan.

Na plodovima se prvi simptomi javljaju u vidu sitnih, vodenastih, blago udubljenih pjega eliptičnog oblika, crvenkasto-smeđe boje. U povoljnim uvjetima za razvoj parazita, te pjege se šire, spajaju i prelaze u dublje lezije promjera i do 4 cm. Na površini lezija formiraju se koncentrični krugovi tamne do crne boje koji predstavljaju mikrosklerocije gljivice – specifičan i lako prepoznatljiv simptom antraknoze. U vlažnim uvjetima iz lezija se može cijediti crvenkasto-narančasta gelatinozna masa (eksudati sa sporama), koja je direktni izvor zaraze okolnih zdravih plodova.

Micelij parazita može prodrijeti kroz perikarp u unutrašnjost ploda i inficirati sjemenke, što je posebno problematično kod uzgajača koji čuvaju vlastito sjeme.

Na lišću se simptomi javljaju rjeđe, u vidu kloroze i uvijanja prema licu lista kod mlađih biljaka.

Važna napomena: zreli plodovi osjetljiviji su na infekciju nego nezreli. Zbog toga se štete najčešće manifestiraju pred samu berbu, krajem kolovoza i u rujnu, u trenutku kada većina uzgajača već prestaje sa zaštitom fungicidima.

Preventivne mjere

Kemijska zaštita sama po sebi nije dovoljna niti dugoročno održiva. Efikasna zaštita od antraknoze gradi se na solidnoj agrotehničkoj osnovi.

Sjeme i presadnice – koristiti certificirano, zdravstveno ispravno sjeme koje je tretirano fungicidima. Ukoliko se koristi vlastito sjeme, ono mora biti uzeto isključivo od potpuno zdravih biljaka i plodova bez ikakvih simptoma. Takvo sjeme poželjno je potopiti 30 minuta u vodu temperature 52°C, čime se smanjuje virulentnost eventualnih spora na površini sjemenke. Presadnice moraju biti uzgojene u steriliziranom supstratu bez povijesti uzgoja paprike ili biljaka iz porodice Solanaceae.

Plodored – paprika se ne smije uzgajati na istoj parceli barem tri godine. Isto vrijedi za parcele na kojima su uzgajani rajčica, patlidžan ili krumpir- sve su to domaćini za Colletotrichum spp. Preskakanje plodoreda jedan je od najčešćih uzroka masovne pojave antraknoze na malim obiteljskim gospodarstvima.

Suzbijanje korova – na parcelama pod paprikom obavezno uništavati korove, posebno one iz porodice Solanaceae koji su stalni rezervoari zaraze.

Navodnjavanje – koristiti navodnjavanje sistemom kap po kap kad god je to moguće, voda ide direktno u zonu korijena, a nadzemni dijelovi biljke ostaju suhi. Ako je kišno navodnjavanje jedino raspoloživo rješenje, treba ga primjenjivati ujutro kako bi se biljke osušile tijekom dana. Navodnjavanje kasno poslijepodne ili navečer, uz vlažne biljke koje ostaju mokre cijelu noć, idealni su uvjeti za infekciju.

Drenaža i gustoća sadnje – zemljište treba biti dobro drenirano da se voda ne zadržava. Pregusta sadnja smanjuje protok zraka između biljaka i produžava period vlažnosti tkiva, što je direktan poziv za gljivične bolesti.

Suzbijanje kukaca – oštećenja plodova od uboda insekata (tripsa, grinja, zelene povrtne stjenice) ulazna su vrata za patogene. Kvalitetna insekticidna zaštita posredno smanjuje intenzitet zaraze antraknozom.

Kemijska zaštita – kada i čime

Kemijska zaštita od antraknoze mora biti isključivo preventivna. Jednom kada su simptomi jasno vidljivi na plodovima, fungicidni tretman nema smisla, šteta je već nastala, a spore su se već raširile. Program zaštite dijeli se u tri faze prema fenofazi razvoja biljke:

Faza 1 – od presađivanja do cvatnje: U ovom periodu mogu se primjenjivati fungicidi na bazi bakrenih oksida (npr. Champion WP u koncentraciji 0,35% ili Kocide DF u koncentraciji 0,20%). Ovi preparati imaju protektivno i baktericidno djelovanje, dugotrajno se drže na površini tkiva i ekonomski su prihvatljivi.

Faza 2 – od cvatnje do porasta plodova: Nakon cvatnje prelazi se na fungicide na bazi azoksistrobina (npr. Quadris ili Ortiva) u koncentraciji 0,075–0,1% (odnosno 0,75–1 l/ha). Azoksistrobin je sistemični i translaminarni fungicid širokog spektra s protektivnim i kurativnim djelovanjem; za razliku od kontaktnih preparata, biljka ga brzo upija pa pruža dugotrajniju zaštitu koja se ne ispire kišom, no zbog opasnosti od razvoja rezistentnosti preporučuje se primijeniti ga najviše 2 do 3 puta tijekom vegetacije u bloku ili u izmjeni s fungicidima drugog mehanizma djelovanja.

Faza 3 – faza porasta i sazrijevanja plodova: U ovom periodu, posebno ako prevladava kišovito i toplo vrijeme, također se preporučuje primjena fungicida na baziazoksistrobina.

Karenca je obavezna. Bez obzira na primijenjen preparat, kemijsko tretiranje se mora prekinuti najkasnije 10-14 dana prije planirane berbe. Ostaci pesticida su čest razlog vraćanja pošiljki paprike s tržišta i problem koji nije samo ekonomski, tu je i pitanje zdravlja potrošača.

Faktor koji se često zanemaruje

Izbor sorte nije samo pitanje prinosa i tržišne forme ploda. Preporuka stručne službe je davanje prednosti sortama paprike koje imaju određeni stupanj otpornosti na Colletotrichum spp. Domaće i regionalne sorte paprike u tom smislu variraju, a informacija o otpornosti najčešće je dostupna u stručnim katalozima sjemenskih kuća. Kod intenzivne plasteničke proizvodnje, gdje su uvjeti povišene vlažnosti gotovo stalni, ova stavka zaslužuje posebnu pažnju pri odabiru sortimenta.

Antraknoza paprike nije nova bolest niti posebno tajanstvena, opisana je još 1890. godine u SAD-u, a u našoj je regiji je prisutna od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ono što je čini opasnom je obrazac pojave: štete se najčešće vide tek pred berbu, u trenutku kada je zaštita ili već prekinuta ili je kasna. Taktika uspješnih uzgajača svodi se na jednostavnu formulu – zdrave presadnice, dosljedno poštivanje plodoreda, suho lišće tokom noći i pravovremeni preventivni fungicidni program. Svaki od ovih koraka pojačava ostale, a izostaviti i jedan znači otvoriti vrata bolesti u trenutku koji ona sama bira.

Objava Antraknoza paprike: Pjege na plodu i tiha opasnost koja čeka tople ljetne noći pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prinos može biti i nekoliko kilograma po grmu jer dugo rađaju. Plodovi dobro podnose transport. Kao i kod svake jagode, poslije treće godine prinos počinje opadati, ali ako se dobro prihranjuje, taj se period može znatno produžiti. Kao sorta, otporna je na sve bolesti, jedino u manjoj mjeri na pjegavost lista (Mycosphaerella fragariae). Odlična je za proizvodnju po organskim principima, piše Agroklub.com

Sadnja u kolovozu

Što se tiče tla, ova sorta voli dobro drenirana tla s pH reakcijom od 6 do 6,5. Ne podnosi teška i vodom natopljena mjesta. Sadna mjesta trebala bi biti 30 cm širine i dubine jer se korijen dobro grana.

U rupu s dobro usitnjenom zemljom stavlja se stajnjak ili organski, peletirani stajnjak. Sadnja se obavlja u kolovozu, može i u rujnu, a na proljeće, u travnju.

Razmak između redova i u redu trebao bi biti nešto veći, odnosno 40 do 50 centimetara, prvenstveno zbog bujnih grmova. Na proljeće se oko sadnica ponovno može dodati peletirani stajnjak na koji biljke vrlo dobro reagiraju.

Jednostavna zaštita

Mara des Bois nema velikih zahtjeva što se tiče zaštite. Za dobar prinos dovoljna je prihrana peletiranim stajnjakom, a prije i poslije cvatnje mogu se folijarno dodati organska gnojiva s fosforom i kalijem.

Iako je pogodnija za područja s blažim zimama, dobro podnosi niže temperature. Zimi se grmovi mogu orezati do zemlje i prihraniti gnojivom kako bi se potaknuo novi rast na proljeće.

Objava Francuska mjesečarka koja rađa cijele godine, a okusom podsjeća na šumsku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.