Bolest plodova paprike prouzrokovana gljivicama roda Colletotrichum sve se češće javlja u našim usjevima, a najgora vijest je da štete obično postaju vidljive u trenutku kada je već kasno za suzbijanje. Razumijevanje biologije ove bolesti najvažnije je pravovremene i učinkovite mjere zaštite, piše Agroklub.com

Najprije valja znati da antraknoza paprike nije bolest jednog uzročnika. Prouzrokuje je nekoliko vrsta navedenog roda gljivica, od kojih su u našoj regiji najzastupljenije C. gloeosporioides, C. acutatum, C. capsici i C. coccodes. Prema nekim izvorima stručne literature, čak 32 vrste iz ovog roda mogu parazitirati na paprici, što bolest čini izuzetno prilagodljivom i teško predvidivom.

Razumijevanje bolesti

Patogen se prenosi zaraženim sjemenom i biljnim ostacima zaraženih biljaka iz prethodnih sezona. Gljivica prezimljava u tlu u obliku sklerocija, na korovskim biljkama iz porodice Solanaceae (pomoćnica, datura, ljulj), a može opstati i u dublje pooranoj zemlji dulje od tri godine. Ovu činjenicu vrijedi dobro zapamtiti kada se planira plodored.

Razvoju bolesti pogoduju temperature između 20 i 24°C uz povišenu vlažnost zraka. Upravo kakve vladaju u ljetnim noćima u našim krajevima od lipnja do rujna. Inokulum se širi kapljicama kiše ili kišnog navodnjavanja s bolesnih plodova na zdrave, a širenje unutar parcele može biti iznimno brzo u kišovitim periodima.

Što tražiti na parceli?

Antraknoza najčešće napada plodove, a rjeđe stabljiku, listove i korijen. Ekonomski najznačajnije i praktički jedine uočljive štete nastaju upravo na plodovima, što znači da je redovan vizualni pregled nasada u drugoj polovini vegetacije nezaobilazan.

Na plodovima se prvi simptomi javljaju u vidu sitnih, vodenastih, blago udubljenih pjega eliptičnog oblika, crvenkasto-smeđe boje. U povoljnim uvjetima za razvoj parazita, te pjege se šire, spajaju i prelaze u dublje lezije promjera i do 4 cm. Na površini lezija formiraju se koncentrični krugovi tamne do crne boje koji predstavljaju mikrosklerocije gljivice – specifičan i lako prepoznatljiv simptom antraknoze. U vlažnim uvjetima iz lezija se može cijediti crvenkasto-narančasta gelatinozna masa (eksudati sa sporama), koja je direktni izvor zaraze okolnih zdravih plodova.

Micelij parazita može prodrijeti kroz perikarp u unutrašnjost ploda i inficirati sjemenke, što je posebno problematično kod uzgajača koji čuvaju vlastito sjeme.

Na lišću se simptomi javljaju rjeđe, u vidu kloroze i uvijanja prema licu lista kod mlađih biljaka.

Važna napomena: zreli plodovi osjetljiviji su na infekciju nego nezreli. Zbog toga se štete najčešće manifestiraju pred samu berbu, krajem kolovoza i u rujnu, u trenutku kada većina uzgajača već prestaje sa zaštitom fungicidima.

Preventivne mjere

Kemijska zaštita sama po sebi nije dovoljna niti dugoročno održiva. Efikasna zaštita od antraknoze gradi se na solidnoj agrotehničkoj osnovi.

Sjeme i presadnice – koristiti certificirano, zdravstveno ispravno sjeme koje je tretirano fungicidima. Ukoliko se koristi vlastito sjeme, ono mora biti uzeto isključivo od potpuno zdravih biljaka i plodova bez ikakvih simptoma. Takvo sjeme poželjno je potopiti 30 minuta u vodu temperature 52°C, čime se smanjuje virulentnost eventualnih spora na površini sjemenke. Presadnice moraju biti uzgojene u steriliziranom supstratu bez povijesti uzgoja paprike ili biljaka iz porodice Solanaceae.

Plodored – paprika se ne smije uzgajati na istoj parceli barem tri godine. Isto vrijedi za parcele na kojima su uzgajani rajčica, patlidžan ili krumpir- sve su to domaćini za Colletotrichum spp. Preskakanje plodoreda jedan je od najčešćih uzroka masovne pojave antraknoze na malim obiteljskim gospodarstvima.

Suzbijanje korova – na parcelama pod paprikom obavezno uništavati korove, posebno one iz porodice Solanaceae koji su stalni rezervoari zaraze.

Navodnjavanje – koristiti navodnjavanje sistemom kap po kap kad god je to moguće, voda ide direktno u zonu korijena, a nadzemni dijelovi biljke ostaju suhi. Ako je kišno navodnjavanje jedino raspoloživo rješenje, treba ga primjenjivati ujutro kako bi se biljke osušile tijekom dana. Navodnjavanje kasno poslijepodne ili navečer, uz vlažne biljke koje ostaju mokre cijelu noć, idealni su uvjeti za infekciju.

Drenaža i gustoća sadnje – zemljište treba biti dobro drenirano da se voda ne zadržava. Pregusta sadnja smanjuje protok zraka između biljaka i produžava period vlažnosti tkiva, što je direktan poziv za gljivične bolesti.

Suzbijanje kukaca – oštećenja plodova od uboda insekata (tripsa, grinja, zelene povrtne stjenice) ulazna su vrata za patogene. Kvalitetna insekticidna zaštita posredno smanjuje intenzitet zaraze antraknozom.

Kemijska zaštita – kada i čime

Kemijska zaštita od antraknoze mora biti isključivo preventivna. Jednom kada su simptomi jasno vidljivi na plodovima, fungicidni tretman nema smisla, šteta je već nastala, a spore su se već raširile. Program zaštite dijeli se u tri faze prema fenofazi razvoja biljke:

Faza 1 – od presađivanja do cvatnje: U ovom periodu mogu se primjenjivati fungicidi na bazi bakrenih oksida (npr. Champion WP u koncentraciji 0,35% ili Kocide DF u koncentraciji 0,20%). Ovi preparati imaju protektivno i baktericidno djelovanje, dugotrajno se drže na površini tkiva i ekonomski su prihvatljivi.

Faza 2 – od cvatnje do porasta plodova: Nakon cvatnje prelazi se na fungicide na bazi azoksistrobina (npr. Quadris ili Ortiva) u koncentraciji 0,075–0,1% (odnosno 0,75–1 l/ha). Azoksistrobin je sistemični i translaminarni fungicid širokog spektra s protektivnim i kurativnim djelovanjem; za razliku od kontaktnih preparata, biljka ga brzo upija pa pruža dugotrajniju zaštitu koja se ne ispire kišom, no zbog opasnosti od razvoja rezistentnosti preporučuje se primijeniti ga najviše 2 do 3 puta tijekom vegetacije u bloku ili u izmjeni s fungicidima drugog mehanizma djelovanja.

Faza 3 – faza porasta i sazrijevanja plodova: U ovom periodu, posebno ako prevladava kišovito i toplo vrijeme, također se preporučuje primjena fungicida na baziazoksistrobina.

Karenca je obavezna. Bez obzira na primijenjen preparat, kemijsko tretiranje se mora prekinuti najkasnije 10-14 dana prije planirane berbe. Ostaci pesticida su čest razlog vraćanja pošiljki paprike s tržišta i problem koji nije samo ekonomski, tu je i pitanje zdravlja potrošača.

Faktor koji se često zanemaruje

Izbor sorte nije samo pitanje prinosa i tržišne forme ploda. Preporuka stručne službe je davanje prednosti sortama paprike koje imaju određeni stupanj otpornosti na Colletotrichum spp. Domaće i regionalne sorte paprike u tom smislu variraju, a informacija o otpornosti najčešće je dostupna u stručnim katalozima sjemenskih kuća. Kod intenzivne plasteničke proizvodnje, gdje su uvjeti povišene vlažnosti gotovo stalni, ova stavka zaslužuje posebnu pažnju pri odabiru sortimenta.

Antraknoza paprike nije nova bolest niti posebno tajanstvena, opisana je još 1890. godine u SAD-u, a u našoj je regiji je prisutna od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ono što je čini opasnom je obrazac pojave: štete se najčešće vide tek pred berbu, u trenutku kada je zaštita ili već prekinuta ili je kasna. Taktika uspješnih uzgajača svodi se na jednostavnu formulu – zdrave presadnice, dosljedno poštivanje plodoreda, suho lišće tokom noći i pravovremeni preventivni fungicidni program. Svaki od ovih koraka pojačava ostale, a izostaviti i jedan znači otvoriti vrata bolesti u trenutku koji ona sama bira.

Objava Antraknoza paprike: Pjege na plodu i tiha opasnost koja čeka tople ljetne noći pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prinos može biti i nekoliko kilograma po grmu jer dugo rađaju. Plodovi dobro podnose transport. Kao i kod svake jagode, poslije treće godine prinos počinje opadati, ali ako se dobro prihranjuje, taj se period može znatno produžiti. Kao sorta, otporna je na sve bolesti, jedino u manjoj mjeri na pjegavost lista (Mycosphaerella fragariae). Odlična je za proizvodnju po organskim principima, piše Agroklub.com

Sadnja u kolovozu

Što se tiče tla, ova sorta voli dobro drenirana tla s pH reakcijom od 6 do 6,5. Ne podnosi teška i vodom natopljena mjesta. Sadna mjesta trebala bi biti 30 cm širine i dubine jer se korijen dobro grana.

U rupu s dobro usitnjenom zemljom stavlja se stajnjak ili organski, peletirani stajnjak. Sadnja se obavlja u kolovozu, može i u rujnu, a na proljeće, u travnju.

Razmak između redova i u redu trebao bi biti nešto veći, odnosno 40 do 50 centimetara, prvenstveno zbog bujnih grmova. Na proljeće se oko sadnica ponovno može dodati peletirani stajnjak na koji biljke vrlo dobro reagiraju.

Jednostavna zaštita

Mara des Bois nema velikih zahtjeva što se tiče zaštite. Za dobar prinos dovoljna je prihrana peletiranim stajnjakom, a prije i poslije cvatnje mogu se folijarno dodati organska gnojiva s fosforom i kalijem.

Iako je pogodnija za područja s blažim zimama, dobro podnosi niže temperature. Zimi se grmovi mogu orezati do zemlje i prihraniti gnojivom kako bi se potaknuo novi rast na proljeće.

Objava Francuska mjesečarka koja rađa cijele godine, a okusom podsjeća na šumsku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Bolest plodova paprike prouzrokovana gljivicama roda Colletotrichum sve se češće javlja u našim usjevima, a najgora vijest je da štete obično postaju vidljive u trenutku kada je već kasno za suzbijanje. Razumijevanje biologije ove bolesti najvažnije je pravovremene i učinkovite mjere zaštite.

Najprije valja znati da antraknoza paprike nije bolest jednog uzročnika. Prouzrokuje je nekoliko vrsta navedenog roda gljivica, od kojih su u našoj regiji najzastupljenije C. gloeosporioides, C. acutatum, C. capsici i C. coccodes. Prema nekim izvorima stručne literature, čak 32 vrste iz ovog roda mogu parazitirati na paprici, što bolest čini izuzetno prilagodljivom i teško predvidivom, piše Agroklub.com

Razumijevanje bolesti

Patogen se prenosi zaraženim sjemenom i biljnim ostacima zaraženih biljaka iz prethodnih sezona. Gljivica prezimljava u tlu u obliku sklerocija, na korovskim biljkama iz porodice Solanaceae (pomoćnica, datura, ljulj), a može opstati i u dublje pooranoj zemlji dulje od tri godine. Ovu činjenicu vrijedi dobro zapamtiti kada se planira plodored.

Razvoju bolesti pogoduju temperature između 20 i 24°C uz povišenu vlažnost zraka. Upravo kakve vladaju u ljetnim noćima u našim krajevima od lipnja do rujna. Inokulum se širi kapljicama kiše ili kišnog navodnjavanja s bolesnih plodova na zdrave, a širenje unutar parcele može biti iznimno brzo u kišovitim periodima.

Što tražiti na parceli?

Antraknoza najčešće napada plodove, a rjeđe stabljiku, listove i korijen. Ekonomski najznačajnije i praktički jedine uočljive štete nastaju upravo na plodovima, što znači da je redovan vizualni pregled nasada u drugoj polovini vegetacije nezaobilazan.

Na plodovima se prvi simptomi javljaju u vidu sitnih, vodenastih, blago udubljenih pjega eliptičnog oblika, crvenkasto-smeđe boje. U povoljnim uvjetima za razvoj parazita, te pjege se šire, spajaju i prelaze u dublje lezije promjera i do 4 cm. Na površini lezija formiraju se koncentrični krugovi tamne do crne boje koji predstavljaju mikrosklerocije gljivice – specifičan i lako prepoznatljiv simptom antraknoze. U vlažnim uvjetima iz lezija se može cijediti crvenkasto-narančasta gelatinozna masa (eksudati sa sporama), koja je direktni izvor zaraze okolnih zdravih plodova.

Micelij parazita može prodrijeti kroz perikarp u unutrašnjost ploda i inficirati sjemenke, što je posebno problematično kod uzgajača koji čuvaju vlastito sjeme.

Na lišću se simptomi javljaju rjeđe, u vidu kloroze i uvijanja prema licu lista kod mlađih biljaka.

Preventivne mjere

Kemijska zaštita sama po sebi nije dovoljna niti dugoročno održiva. Efikasna zaštita od antraknoze gradi se na solidnoj agrotehničkoj osnovi.

Sjeme i presadnice – koristiti certificirano, zdravstveno ispravno sjeme koje je tretirano fungicidima. Ukoliko se koristi vlastito sjeme, ono mora biti uzeto isključivo od potpuno zdravih biljaka i plodova bez ikakvih simptoma. Takvo sjeme poželjno je potopiti 30 minuta u vodu temperature 52°C, čime se smanjuje virulentnost eventualnih spora na površini sjemenke. Presadnice moraju biti uzgojene u steriliziranom supstratu bez povijesti uzgoja paprike ili biljaka iz porodice Solanaceae.

Plodored – paprika se ne smije uzgajati na istoj parceli barem tri godine. Isto vrijedi za parcele na kojima su uzgajani rajčica, patlidžan ili krumpir- sve su to domaćini za Colletotrichum spp. Preskakanje plodoreda jedan je od najčešćih uzroka masovne pojave antraknoze na malim obiteljskim gospodarstvima.

Suzbijanje korova – na parcelama pod paprikom obavezno uništavati korove, posebno one iz porodice Solanaceae koji su stalni rezervoari zaraze.

Navodnjavanje – koristiti navodnjavanje sistemom kap po kap kad god je to moguće, voda ide direktno u zonu korijena, a nadzemni dijelovi biljke ostaju suhi. Ako je kišno navodnjavanje jedino raspoloživo rješenje, treba ga primjenjivati ujutro kako bi se biljke osušile tijekom dana. Navodnjavanje kasno poslijepodne ili navečer, uz vlažne biljke koje ostaju mokre cijelu noć, idealni su uvjeti za infekciju.

Drenaža i gustoća sadnje – zemljište treba biti dobro drenirano da se voda ne zadržava. Pregusta sadnja smanjuje protok zraka između biljaka i produžava period vlažnosti tkiva, što je direktan poziv za gljivične bolesti.

Suzbijanje kukaca – oštećenja plodova od uboda insekata (tripsa, grinja, zelene povrtne stjenice) ulazna su vrata za patogene. Kvalitetna insekticidna zaštita posredno smanjuje intenzitet zaraze antraknozom.

Kemijska zaštita – kada i čime

Kemijska zaštita od antraknoze mora biti isključivo preventivna. Jednom kada su simptomi jasno vidljivi na plodovima, fungicidni tretman nema smisla, šteta je već nastala, a spore su se već raširile. Program zaštite dijeli se u tri faze prema fenofazi razvoja biljke:

Faza 1 – od presađivanja do cvatnje: U ovom periodu mogu se primjenjivati fungicidi na bazi bakrenih oksida (npr. Champion WP u koncentraciji 0,35% ili Kocide DF u koncentraciji 0,20%). Ovi preparati imaju protektivno i baktericidno djelovanje, dugotrajno se drže na površini tkiva i ekonomski su prihvatljivi.

Faza 2 – od cvatnje do porasta plodova: Nakon cvatnje prelazi se na fungicide na bazi azoksistrobina (npr. Quadris ili Ortiva) u koncentraciji 0,075–0,1% (odnosno 0,75–1 l/ha). Azoksistrobin je sistemični i translaminarni fungicid širokog spektra s protektivnim i kurativnim djelovanjem; za razliku od kontaktnih preparata, biljka ga brzo upija pa pruža dugotrajniju zaštitu koja se ne ispire kišom, no zbog opasnosti od razvoja rezistentnosti preporučuje se primijeniti ga najviše 2 do 3 puta tijekom vegetacije u bloku ili u izmjeni s fungicidima drugog mehanizma djelovanja.

Faza 3 – faza porasta i sazrijevanja plodova: U ovom periodu, posebno ako prevladava kišovito i toplo vrijeme, također se preporučuje primjena fungicida na baziazoksistrobina.

Karenca je obavezna. Bez obzira na primijenjen preparat, kemijsko tretiranje se mora prekinuti najkasnije 10-14 dana prije planirane berbe. Ostaci pesticida su čest razlog vraćanja pošiljki paprike s tržišta i problem koji nije samo ekonomski, tu je i pitanje zdravlja potrošača.

Faktor koji se često zanemaruje

Izbor sorte nije samo pitanje prinosa i tržišne forme ploda. Preporuka stručne službe je davanje prednosti sortama paprike koje imaju određeni stupanj otpornosti na Colletotrichum spp. Domaće i regionalne sorte paprike u tom smislu variraju, a informacija o otpornosti najčešće je dostupna u stručnim katalozima sjemenskih kuća. Kod intenzivne plasteničke proizvodnje, gdje su uvjeti povišene vlažnosti gotovo stalni, ova stavka zaslužuje posebnu pažnju pri odabiru sortimenta.

Antraknoza paprike nije nova bolest niti posebno tajanstvena, opisana je još 1890. godine u SAD-u, a u našoj je regiji je prisutna od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ono što je čini opasnom je obrazac pojave: štete se najčešće vide tek pred berbu, u trenutku kada je zaštita ili već prekinuta ili je kasna. Taktika uspješnih uzgajača svodi se na jednostavnu formulu – zdrave presadnice, dosljedno poštivanje plodoreda, suho lišće tokom noći i pravovremeni preventivni fungicidni program. Svaki od ovih koraka pojačava ostale, a izostaviti i jedan znači otvoriti vrata bolesti u trenutku koji ona sama bira.

Objava Antraknoza paprike: Pjege na plodu i tiha opasnost koja čeka tople ljetne noći pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Krastavac je jedna od najznačajnijih povrtlarskih kultura koja se u našim agroekološkim uvjetima uzgaja u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju. Osim što je profitabilna, proizvodnja ovog povrća je i zahtjevna jer treba ispoštovati sve potrebne mjere koje će biljkama osigurati normalan rast i razvoj, objavljuje Agroklub.com

Redovitim i odgovarajućim prihranjivanjem, kao i zaštitom od bolesti i nametnika, pruža se mogućnost za visok i kvalitetan prinos.

Jedna od najznačajnijih bolesti krastavca koja se osobito javlja u zaštićenom prostoru je pepelnica čiji je uzročnik Erysiphe cichoracearum. Osim krastavca, ovaj patogen često napada tikvice, ali i bundeve.

Simptomi najprije na listovima

Simptomi se prvo uočavaju na donjem i srednjem lišću, i to uglavnom na licu lista, a rjeđe na naličju, pojašnjava stručnjak Dragiša Stojanović.

“Karakterističan znak ove bolesti jest bjelkasta, rastresita i pepeljasta prevlaka koja s vremenom prekriva cijelu površinu lista, zbog čega on postaje klorotičan, krut, a kasnije se suši i propada. Ako je infekcija jaka, simptomi se uočavaju i na stabljici, a rijetko na plodu”, opisuje.

Patogen se najintenzivnije razvija na bujnim biljkama, a kao posljedica rane infekcije dolazi do njihova sušenja i propadanja. Zbog znatnog oštećenja lisne mase smanjuje se i fotosintetska aktivnost, pa u tom slučaju dolazi do usporenog razvoja i smanjenja kvalitete plodova, a u težim slučajevima i do smanjenja prinosa.

“Patogen se najbolje razvija na temperaturi od 25 do 30 stupnjeva uz visoku relativnu vlažnost zraka. To je čest slučaj u zaštićenom prostoru, osobito ako se ne osigura dobra provjetrenost, točnije, odgovarajuća cirkulacija zraka”, kaže Stojanović

Bez uzgoja na istoj parceli tri godine

Kada je riječ o preventivnim i kemijskim mjerama koje se primjenjuju protiv pepelnice, treba istaknuti važnost primjene plodoreda, kao i uzgoj otpornih sorata, uravnoteženu gnojidbu i redovitu zaštitu.

“Plodored je jedna od najvažnijih mjera koju treba ispoštovati u svakoj proizvodnji. U ovom slučaju, krastavac se ne bi trebao uzgajati na istoj parceli najmanje tri godine, kao ni srodne biljne vrste poput tikvica i bundeve”, upozorava naš sugovornik i dodaje da treba voditi računa i prilikom izbora sorata te se odlučiti za one koje su otporne.

Redovit pregled biljaka, provjetravanje te kontroliranje temperature i relativne vlažnosti zraka, kaže on, nikako ne treba zanemariti.

Koje pripravke primijeniti?

Treba izbjegavati, naglašava Stojanović, veliku gustoću sadnje, prekomjernu količinu dušičnih gnojiva koja biljkama daje bujnost zbog koje su podložnije infekcijama, kao i orošavanje biljaka i vlaženje listova. Dezinfekcija alata i uklanjanje biljnih ostataka iz prethodne sezone također su važne preventivne i sanitarne mjere.

“Od kemijskih pripravaka primjenjuju se kontaktni i sistemični fungicidi različitih kemijskih skupina kako bi se izbjegla pojava rezistentnosti, i to na bazi azoksistrobina, penkonazola, difenokonazola ili kombinacije fluopirama i trifloksistrobina”, navodi Stojanović.

Poljoprivrednim proizvođačima se svakako savjetuje da strogo vode računa o dozi pripravka koju je potrebno primijeniti, ali i o karenci, to jest vremenu koje mora proći od trenutka tretiranja do berbe.

Objava Zaštita krastavaca od pepelnice: Koje mjere daju najbolje rezultate pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Matičnjak (Melissa officinalis), u narodu poznat i kao limunčica ili pčelinja metvica, višegodišnja je zeljasta biljka iz porodice usnača. Zbog karakterističnog, ugodnog mirisa na limun i svoje iznimne otpornosti, čest je stanovnik domaćih vrtova, piše Agroklub.com

Ekološka uloga i primjena u kulinarstvu

Osim što je ljekovit, matičnjak ima važnu ekološku ulogu u povrtnjaku, ali i široku primjenu u kućanstvu.

U mom se vrtu samozasijava pa imam grmiće na nekoliko mjesta i to najviše zbog njegovog osvježavajućeg mirisa, pripreme biljnog sirupa, ali i zato jer privlači pčele i druge oprašivače. No, njegove dobrobiti su i veće.

Evo pet najzanimljivijih koristi koje ova biljka donosi ako ju posadite u svom vrtu.

1. Magnet za pčele i oprašivače
Srodstvo s pčelama vidljivo je i u samom botaničkom nazivu Melissa, što na grčkom jeziku znači pčela. Matičnjak izuzetno obilno cvate sitnim bijelim cvjetovima koji su bogati nektarom. Posadite li ga u blizini plastenika ili gredica s plodovitim povrćem poput rajčice, paprike, tikvice ili krastavaca, značajno ćete povećati broj oprašivača u vrtu, a time i sam prinos.

2. Upotreba u narodnoj medicini
U narodnoj medicini matičnjak je najpoznatiji po svom umirujućem djelovanju. Čaj od sušenog ili svježeg lišća tradicionalno se koristi protiv nesanice, napetosti, stresa i blagih oblika tjeskobe. Osim toga, uspješno ublažava grčeve u želucu, nadutost i druge probavne smetnje. Eterično ulje matičnjaka cijenjeno je u farmaceutskoj industriji, a svježe zgnječeno lišće ublažava svrbež nakon uboda kukaca.

3. Osvježenje u kulinarstvu
Za razliku od paprene metvice koja ima oštar okus mentola, matičnjak nudi blagu, citrusnu notu. U kulinarstvu se koristi isključivo svježe lišće jer sušenjem gubi aromu limuna. Izvrsno se slaže sa salatama, umacima, jelima od piletine i ribe, a listići su čest ukras u ljetnim desertima i voćnim salatama.

4. Domaći sirup za ljetni sok
Od svježeg lišća matičnjaka priprema se izvrstan biljni sirup, slično kao i od mente, koprive ili kadulje.

Recept za biljni sirup od matičnjaka

Potrebno je 150 g lista matičnjaka, 1 kg šećera, 1 l vode te 2 dkg limunske kiseline i sok limuna. Listovi se operu, nasjeckaju i zaliju proključalom vodom. Ostaviti da se ohladi, a nakon toga procijediti, dodati šećer, sok limuna i(li) limunsku kiselinu, dobro promiješati i spremiti u boce. Osim matičnjaka, možete koristiti i drugo ljekovito bilje poput kadulje, mente i sl.

Dobiveni sirup služi kao baza za osvježavajući sok koji tijekom ljetnih vrućina odlično gasi žeđ.

5. Prirodni repelent i zaštita vrta
Snažan miris limuna koji matičnjak otpušta pri dodiru nije ugodan komarcima, muhama i nekim vrstama vrtnih nametnika. Sadnjom matičnjaka oko terasa, prozora ili na rubovima povrtnjaka stvarate prirodnu barijeru koja smanjuje prisutnost dosadnih kukaca bez upotrebe kemijskih sredstava.

Kako se uzgaja matičnjak

Matičnjak je izuzetno lagan za uzgoj i idealan je za vrtlare početnike. Uspijeva na gotovo svim tipovima tala, iako preferira propusna, umjereno vlažna tla bogata hranjivima. Najbolje raste na sunčanim ili polusjenovitim položajima.

Može se uzgojiti iz sjemena, ali najbrži i najjednostavniji način je podjela busena starije biljke u proljeće ili jesen. Jednom kada se ukorijeni, matičnjak je dugovječan i dobro podnosi niske zimske temperature.

Slično kao i menta, matičnjak se može brzo širiti vrtom putem korijena i samosjetve nakon cvatnje. Ako ga želite držati pod kontrolom, redovito ga orezujte prije nego što baci sjeme ili ga posadite u veće tegle ukopane u zemlju.

Za potrebe sušenja, list se bere u rano ljeto, neposredno prije same cvatnje, kada biljka sadrži najviše eteričnog ulja.

Objava Matičnjak u vrtu: 5 konkretnih razloga zašto posaditi ovu zahvalnu biljku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Preko 300 tona meda

Prema podacima iz Zelenog izvješća za 2025. godinu, na području HNŽ-a evidentirano je 48.230 pčelinjih društava, dok je proizvedeno 312.360 kilograma meda. Podaci dostavljeni Bljesku sačinjeni su na temelju informacija koje su dostavile općinske službe za poljoprivredu s područja HNŽ-a.

Iz Sektora veterinarstva navode kako je u 2025. godini proveden Program mjera dijagnostičkih ispitivanja pčelinjih zajednica epizootioloških jedinica u HNŽ-u. Tim je programom obuhvaćen značajan broj pčelinjih zajednica, oko 10 posto, čime je, prema navodima iz dokumenta, poboljšan zdravstveni status pčelinjaka u županiji, piše Bljesak.info.

Novi problem s istoka

Sve zaražene pčelinje zajednice su, kako se navodi, neškodljivo uklonjene. Istaknuto je i kako su bolesti pčelinjeg legla, uz brucelozu i parazitarne bolesti, među najvećim javnozdravstvenim problemima na koje veterinarski servis može povoljno utjecati.

Posebno se upozorava na širenje parazitarnih bolesti, pri čemu se naglašava kako su one u izrazitoj ekspanziji, osobito bolesti pčelinjih zajednica.

“Pčelarstvo se opet nalazi pred novim napadom novog patogena koji također dolazi s istoka, jedne posebne parazitske grinje koja nije varoa, nego se zove Tropilela, i činjenica je da pčelari s tim trebaju biti preventivno upoznati”, naveli su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.

Tropilaelapsoza zahvaća ličinke i kukuljice medonosnih pčela, a uzrokuju je grinje iz roda Tropilaelaps. Paraziti se hrane pčelinjim ličinkama i kukuljicama te uzrokuju deformacije, uginuće, a potom i rojenje ili slabljenje pčelinje zajednice.

“Sve ove, gore nabrojane parazitarne i druge bolesti, zoonotičnog su karaktera i aktivna prevencija i terapija kod životinja je siguran put do smanjenja broja oboljelih ljudi”, naveli su iz Ministarstva.

Predsjednik Saveza udruga pčelara “Kadulja” Slaven Cvitanović ranije je upozorio kako je bolesti pčela sve više te je poručio kako “pčela ne može opstati sama”.

Na slične probleme upozorio je i pčelar Goran Milanović, koji je kao posebne prijetnje istaknuo varou i nozemozu, ali i azijskog stršljena, o kojem se sve češće govori u Europi. Pčele ugrožavaju i ljudski faktor, intenzivna poljoprivreda te različiti preparati za zaštitu bilja.

Cvitanović je ranije rekao kako je godina za pčelare u Hercegovini počela vrlo zahtjevno, ponajprije zbog nestabilnog vremena i bure. Prema njegovim riječima, nešto bolje prošli su pčelari koji su išli u Posavinu na bagrem, dok oni koji su ostali u Hercegovini nemaju mnogo razloga za zadovoljstvo.

Lažni med ipak najveći problem

Ipak, smatra kako potrošači ne bi trebali strahovati od značajnijeg rasta cijena meda jer pčelari još imaju zaliha, a pri formiranju cijena, kako kaže, treba biti realan i voditi računa o standardu građana.

Kao jedan od najvećih problema ponovno je istaknuo prisutnost lažnog meda na tržištu BiH, zbog čega potrošačima savjetuje da med kupuju od provjerenih domaćih pčelara.

Podaci o 48.230 pčelinjih društava i više od 312 tona proizvedenog meda pokazuju kako pčelarstvo u HNŽ-u ima značajan proizvodni potencijal. Istodobno, upozorenja iz veterinarskog sektora ukazuju kako je za očuvanje pčelinjih zajednica nužno nastaviti s monitoringom, edukacijom pčelara i mjerama za sprječavanje širenja bolesti.

Objava HNŽ proizvodi preko 300 tona meda, pčelama prijeti novi parazit s istoka pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Skidanje listova, zaperaka i suvišnih grana jedna je od najvažnijih mjera njege rajčice u plasteničkoj proizvodnji. Pravilnim uklanjanjem viška vegetativne mase biljci se omogućava bolja osvijetljenost i provjetravanje, smanjuje se pojava bolesti, a plodovi postižu krupnoću, boju i ujednačenije sazrijevanje, piše Agroklub.com

Posebno važna mjera je redovno uklanjanje zaperaka, odnosno bočnih izdanaka koji se razvijaju između stabljike i lista. Ukoliko se ne uklanjaju na vrijeme, biljka troši značajnu količinu hranjiva i energije na razvoj zelene mase, što može negativno utjecati na formiranje i nalijevanje plodova.

Uklanjanje zaperaka i donjih listova

Zaperke je najbolje uklanjati dok su još mali, ručno, kako bi rane na biljci bile što manje i kako bi oporavak bio brži. Ovaj posao preporučuje se obavljati u jutarnjim satima, kada su temperature niže, biljke svježije, a izdanci krhkiji i lakši za odstranjivanje.

Pored zaperaka, vrlo je važno i redovno uklanjanje donjih listova. Kada biljka dostigne visinu od približno jednog metra, uklanja se nekoliko najnižih listova kako bi se poboljšala ventilacija u zoni korijena i smanjio rizik od pojave bolesti. U pravilu se ostavlja jedan do dva lista ispod prve cvjetne grane, dok se listovi ispod njih postepeno uklanjaju.

Najčešće se odstranjuju ručno, pažljivim povlačenjem prema gore ili prema dolje, ovisno o položaju i starosti lista. Ove radove također je najbolje obavljati tijekom jutra, kada biljke nisu izložene visokim temperaturama i stresu. Važno je i da se skidanje listova i zaperaka obavlja po suhom i lijepom vremenu, jer se na taj način smanjuje mogućnost razvoja infekcija na mjestima gdje su dijelovi biljke uklonjeni.

Faza sazrijevanja

Kako plodovi ulaze u fazu sazrijevanja, počinje intenzivnije uklanjanje starijeg lišća koje zasjenjuje grozdove i otežava cirkulaciju zraka unutar biljke. Na taj način plodovi dobivaju više svjetlosti, brže sazrijevaju i postižu bolju tržišnu kvalitetu.

Ipak, potrebno je voditi računa da se nikada ne ukloni prevelik broj listova odjednom. Lišće je neophodno za proces fotosinteze, odnosno proizvodnju energije koja je biljci potrebna za razvoj i dozrijevanje plodova.

Redovna i pravilna njega rajčice kroz uklanjanje zaperaka, donjih listova i suvišnih izdanaka direktno utiče na zdravlje biljaka, kvalitetu plodova i visinu prinosa. Upravo zbog toga ova mjera predstavlja nezaobilazan dio uspješne plasteničke proizvodnje rajčice.

Objava Kada i kako skidati listove i zaperke na rajčici pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ministar Hrnjić poručio je kako je cilj Ministarstva osigurati odgovorno i transparentno korištenje proračunskih sredstava te pružiti potporu onim korisnicima koji svojim radom doprinose razvoju domaće poljoprivrede.

“Mjere namijenjene mladim poljoprivrednicima imaju iznimnu važnost za razvoj ruralnih zajednica i stvaranje novih ekonomskih prilika. Zato je nužno kontrole provesti profesionalno te utvrditi činjenično stanje onih ulaganja za koja su aplicirali klijenti”, kazao je ministar Hrnjić.

Tijekom sastanka naglašena je važnost dosljedne primjene propisanih kriterija kako bi sredstva bila usmjerena prema korisnicima koji ispunjavaju sve predviđene uvjete te kako bi se osigurala pravilna realizacija programa potpore razvoju poljoprivredne proizvodnje i ruralnih područja.

Također, naglasak je stavljen na osiguravanje transparentnosti, zakonitosti i učinkovitosti u procesu provjere ispunjenosti uvjeta za ostvarivanje prava na potporu.

Istaknuto je i kako je dio predmeta koji se odnose na kontrole već preuzela Federalna uprava za inspekcijske poslove, koja je počela aktivnosti na njihovoj obradi i provedbi potrebnih inspekcijskih radnji, u skladu sa svojim nadležnostima, priopćeno je iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Objava Počinju kontrole korisnika potpora za mlade poljoprivrednike u Federaciji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Poznati izraz “U svakom žitu ima kukolja” citat je iz Biblije i metafora dobra i zla. Koristi se kada želimo reći da čak i u nečemu dobrom postoji nešto loše, pokvareno, štetno.

Korov (Agrostemma githago) je, zapravo, jedna od najopasnijih vrsta korova koja se često javlja na poljima. Osim što zauzima životni prostor, vodu i hranjive tvari za uzgojene usjeve, ovaj segetalni korov koji se tijekom dužega vremena izdiferencirao u biljku prilagođenu agrotehnici i mikroklimi koju usjev stvara na svome staništu je i otrovan, jer sadrži saponine gitagin i agrostemin. Spomenute otrovne tvari nalaze se u cijeloj biljci, ali najveća koncentracija je u sjemenkama. Međutim, problem nastaje kada se te tvari nađu u brašnu i stočnoj hrani, što je čini otrovnom za ljude i životinje.

Kod ljudi uzrokuje mučninu, povraćanje, proljev, malaksalost i vrtoglavicu, a kod životinja slab apetit, probavne probleme te pad kondicije i proizvodnje. Zato sjeme korova nikada ne smije završiti u stočnoj hrani, niti se smije mljeti zajedno sa žitaricama, jer može dovesti čak i do smrti.

S druge strane, neke studije su pokazale da kukolj ima alelopatski učinak na usjev pšenice i to pozitivan, budući da sadrži određene tvari koje potiču klijanje sjemenki pšenice. Agrostemin djeluje kao biostimulator rasta i sastoji se od kompleksa biljnih hormona: auksina, citokinina i giberelina. Ovo je jedan od rijetkih korova koji je na neki način i otrovan i koristan.

Kada ga suzbiti?

Korijenov sustav kukolja je vretenastog oblika, a stabljika je uspravna, dlakava i može narasti do jednog metra visine. Listovi su izduženi i također dlakavi, a cvijet je atraktivan i uočljiv. Ima nježno ljubičasto-ružičaste latice s tamnim točkastim prugama koje vode prema sredini. Zanimljivo je da se fenofaza cvjetanja i plodonošenja podudara s fazama razvoja ozimih strnih žitarica. Zbog toga je izuzetno važno prilikom sjetve koristiti čisto i deklarirano sjeme.

Kada je riječ o suzbijanju ove korovne vrste, često se koriste herbicidi za širokolisne korove u strnim žitaricama. Riječ je o pripravcima koji sadrže dvije aktivne tvari: jodosulfuron-metil-natrij i amidosulfuron.

Važno je naglasiti da je poželjnije primijeniti ga kada je korov u fazi pupanja zbog same učinkovitosti pripravka. Ali što ako su ranije mjere suzbijanja propuštene, a žišci su jako prisutni u fazi klasanja?

U ovom slučaju primjena herbicida nije moguća, jer će u suprotnom doći do fitotoksičnosti i značajne štete na uzgojenoj kulturi. Međutim, ako površina nije velika, korov se može uništiti i mehanički, čupanjem, prije nego što sjeme sazrije. Nije preporučljivo ostavljati iščupane biljke na parceli, već ih odvesti što dalje i uništiti ili spaliti.

Očistite kombajn poslije žetve

Ako je, međutim, korov velik i mehaničko uklanjanje nije moguće, treba označiti mjesta gdje ga ima najviše i taj dio kasnije posebno požnjeti. Nakon žetve izuzetno je važno dobro očistiti kombajn kako se sjeme kukolja ne bi prenijelo na druge parcele.

Između ostalog, potrebno je nakon žetve poduzeti cijeli niz agrotehničkih mjera kako bi se ovaj opasni korov potpuno suzbio.

Koji korovi rastu u soji i suncokretu? Evo kada i kako ih suzbiti

Plitka obrada nakon žetve potaknut će klijanje sjemena ostavljenog na polju. Nakon što izniknu, mlade biljke kukolja mogu se uništiti obradom tla ili primjenom totalnog herbicida. Ne preporučuje se sijati strne žitarice sljedeće godine, već okopavine, poput kukuruza ili suncokreta.

Najvažnije je koristiti čisto i deklarirano sjeme, te pravovremeno primijeniti registrirane herbicide i poštivati ​​karencu danog pripravka. Poljoprivrednim proizvođačima se savjetuje redovito obilazak usjeva kako bi mogli adekvatno reagirati ako postoje problemi s korovom, bolestima i štetnicima.

Objava Otrovno sjeme kukolja nikada ne smije završiti u stočnoj hrani, niti se mljeti sa žitaricama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na radionici su, uz organizatore i lokalne poljoprivrednike, sudjelovali i predstavnici Agencije za lokalni razvoj Prozor-Rama, te udruge Eko plod kojima su, zajedno s poljoprivrednicima, približeni uvjeti prijave na javni poziv Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske za dodjelu potpora razvoju poljoprivrednih projekata Hrvata u Bosni i Hercegovini za 2026. godinu kako bi u sljedećem razdoblju mogli pružati potporu pri apliciranju na isti.

U završnom dijelu radionice poljoprivredni proizvođači su upoznati s korištenjem digitalnih rješenja za upravljanje poljoprivrednim zemljištem i proizvodnjom.

Nakon službenog dijela radionice uslijedila je zajednička zakuska za sudionike koja je pružila priliku za neformalno druženje i razmjenu iskustava.

Objava Radionica poslovnog planiranja u poljoprivredi održana u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.