Ona je uistinu posebna, a ovdje je bila nužna jer se govori o mostu koji izravno iz jednog tunela ulazi u drugi.

Izgradnja mosta započela je 2019. godine, a završetak radova očekuje se krajem 2022. ili početkom 2023. godine. Dužina mosta iznosit će 152 metara, a vrijednost cijelog projekta je 174 milijuna kuna. Investitor su Hrvatske ceste.

Foto: Tomislav Beljo, privatni album, Obrada: Ramski Vjesnik

Most u potpunosti proizvodi i montira Talijanska tvrtka “Maeg Costruzioni”. Ovaj način montaže iz tunela u tunel još nije viđen u Hrvatskoj pa ni u regiji i šire Zaposlenici na montaži su većinom iz naše regije.

Na ovom impozantnom projektu rade Ramci, a jedan od njih je i Tomislav Beljo

Most je ovo koji se radi u strmom kanjonu Cetine, direktno iz dva tunela. Gradnja jedne polovice mosta je krenula iz jednog tunela te druge polovice iz drugog, a nakon završetka gradnje spajaju se u samoj sredini kanjona.

Foto: Tomislav Beljo, privatni album, Obrada: Ramski Vjesnik

Iako je ukupna dužina mosta 216 metara, ono što je vidljivo u prostoru između dva tunela jesu 152 metra, dok se u oba tunela nalazi još po 32 metra. Most se smjestio na 70 metara visine od nivoa Cetine, a težine je 1285 tona čelika.

Foto: Tomislav Beljo, privatni album, Obrada: Ramski Vjesnik

Gradnja započela u studenom 2021., a spajanje se predviđa u veljači 2023. godine

Foto: Tomislav Beljo, privatni album, Obrada: Ramski Vjesnik

Foto: Tomislav Beljo, privatni album, Obrada: Ramski Vjesnik

Objava Nevjerojatni most u kanjonu Cetine na kojem rade inženjeri i radnici iz Rame pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ne znam kada ni gdje je napravljen prvi most. Prve ćuprije i mostovi građeni su od drveta. Materijalni tragovi o njima ne postoje. Drvo prilično brzo gubi bitku s vremenom. Neovisno o tome zadivljuju li ljepotom, dužinom ili događajima vezanim uz njihovu gradnju, mostovi nisu nastali uvijek iz potrebe da se povežu dvije obale i ljudi, graditelj ih je često vidio kao priliku da pokaže svoju moć i bogatstvo.

Život bez mostova je nezamisliv. Navikli smo se na njih kao na dijelove svoga tijela. Prelazimo preko njih bezbroj puta. Njihovo postojanje kao da se podrazumijeva. Možda sebi nikada nismo postavili pitanja o tome tko ih je izgradio, kakva je njihova povijest, jesu li napravljeni da povezuju ljude ili im je svrha bila da pomognu prijeći na drugu stranu zbog otimačine, pljačke, osvajanja…

Glavni junak romana Ive Andrića „Na Drini ćuprija“ je – most. Junakov pisac je dobio Nobelovu nagradu za priču koju je o njemu ispričao.

Neki mostovi, iako nisu posebno veliki i značajni, poznati su po događajima koji su vezani za njih. Primjerice Latinska ćuprija ili Principov most u Sarajevu, na kojem je Gavrilo Princip izvršio atentat na austrijskog prestolonasljednika F. Ferdinanda, što je bio povod Velikog rata.

Tko je bio u Rimu, ostao je zadivljen mostovima na rijeci Tiber. Posebno bih izdvojila onaj najstariji, Ponte Fabrico, i najpoznatiji Ponto Milvio, most zaljubljenih, ali i most na kojem se odigrala bitka u kojoj je Konstantin pobijedio Maksenicija i to, tako je zapisao njegov i prvi crkveni povjesničar Euzebije, u znaku kršćanskoga križa kojega je netom prije usnuo. Most je to ”ostvarenja” snova.

Westminster Bridge na rijeci Temzi u Londonu plijeni elegancijom, a svoj potpuni estetski smisao dobiva tek kad se s njega ukaže pogled na Big Ben.

Najpotresnija priča našeg doba veže se za Stari most u Mostaru, koji je pogođen devedesetih za vrijeme ratnih sukoba. Njegovo rušenje izazvalo je zgražavanje cijelog svijeta.

Najviši i najduži gvozdeni mostovi na svijetu trenutno su u Kini. Za razliku od tih čuda tehnike i moći, u Bosni ćemo naći bezbroj malih ćuprija na uskim pritokama, brdskim potočićima i kanalima za odvod slivnih voda, što najbolje oslikava ekonomsku moć ovih dviju zemalja.

Kada su prije nekoliko godina upitali starijeg gospodina što za njega znači gradnja mosta na Svilaju na rijeci Savi, koji povezuje Bosnu i Hrvatsku, odgovorio je da je to ostvarenje njegovog sna iz djetinjstva, da je most vrata u budućnost, vrata u svijet. Vjerojatno je pri tom mislio na rodbinu koja je živjela na drugoj strani obale i na svijetlu budućnost koja je uvijek bila tamo, na Zapadu. Često razmišljam o tim njegovim proročkim riječima.

Nevažno u kojem vremenu su nastali i tko ih je gradio, mostovi su slični ljudima, imaju svoje živote, svoj karakter i svrhu. O njima se priča, pjeva, na njima se ugovaraju ljubavni sastanci i prave fotografije, dok se rijetko tko sjeća njihovih neimara. Obično oni koji su bili njihovi roditelji padnu u zaborav. Mostovi su poput duše. Nadžive svoje graditelje. Oni su njihovi spomenici, njihova ostavština svijetu.

Jedini značajniji most kojeg sam prelazila u vrijeme svoga odrastanja, osamdesetih, bio je most na rijeci Savi, koji je spajao Bosanski i Slavonski Brod. Dva puta godišnje smo išli autobusom u Slavonski Brod, kada bi nam okraćali kaputi ili omanjale čizme. Ali sam zato svakodnevno prelazila preko takozvanih prijelaza, koji nisu povezivali dvije obale nego dva imanja. Naime, u Bosni je u to vrijeme bio običaj da se između dva dvorišta ostavi otvor. Na tom mjestu pravio bi se prijelaz, stavila bi se daska dužine jednog metra preko koje se prelazilo u drugo dvorište.

Svrha prijelaza bila je da se brzo stigne u komšijsko dvorište, kada se išlo posuditi neki predmet, namirnicu, popiti kavu; ili zbog sigurnosti djece, koja su zbog igre više puta dnevno prelazila iz jednog dvorišta u drugo.

Prijelaz, kojim se moglo premostiti međuprostor, ničiju zemlja, među – zbog koje se ginulo, prekidali rodbinski odnosi, izgovarale kletve, zauvijek dizale visoke ograde –, premošćivao je granice zatvorenosti u „svojemu“. Podsjećao me je na skupove iz matematike u kojima smo mi, djeca, bili zajednički elementi, a naši roditelji su, prelazeći preko njih, zaboravljali svoje sporove, kavge, netrpeljivosti i nepovjerenja. Tu se mirilo naše i tuđe. Ti prijelazi su poput unije ljudske težnje za zajedništvom i bliskošću.

Upravo su ti bosanski prijelazi utjecali na mene, oblikovali moj karakter tako da su me oduvijek više zanimali mostovi koji se grade među ljudima, nego mostovi napravljeni ljudskom rukom.

Iako se i jedni i drugi, vidljivi i nevidljivi mostovi, grade za dobrobit čovjeka, vidljive prave samo oni koji se razumiju u gradnju, dok nevidljive može graditi svatko. Oni su vječni, mijenjaju naš genetski kod, određuju sudbinu svijeta koji je žedan prijelaza iz sebe u drugoga. To je onaj svijet koji vapi za pomiriteljima, koji nam oduzimaju strah od otvaranja svoga prostora i daje snagu da stvaramo unije ljudske dobrote.

Za gradnju mostova među ljudima ne trebamo skice, planove, proračun nosivosti, znanje o strukturi tla. Jedina vještina koja nam je za to potrebna je hrabrost i znatiželja koja će nas dovesti na drugu obalu. Tek pogled s druge strane, iz prostora koji se dobiva kad se pređe iz poznatog u nepoznato, mijenja perspektivu srca. Jer kad u nepoznatom, nerazumljivom, prepoznamo zajedničko, kao što su bol, radost, čežnja za sigurnim, zdravim i dobrim životom, onda možemo biti poput djece koja su ušla u tuđe dvorište i tamo zatekla iste igre, samo druge igrače.

Tko su ti neimari koji grade mostove među ljudima? To su mudri, pronicljivi, jednostavni, i zaigrani ljudi. Oni posjeduju nešto od one lucidne zaigranosti koju imaju djeca usred igre, u kojoj se ne radi o tome da se pobijedi nego da se uživa u igri. Nažalost, svijet je poput nogometne utakmice. Nagradit ćemo pobjednika, a kazniti onoga koji je zabio manje golova. Zaboravljamo da pobjednik nikad ne bi mogao pokazati što zna da nije imao s kim igrati. Gubitnik će se kazniti, umjesto da se nagrade svi koji su učestvovali u igri, u njenoj radosti.

Neimari ljudskih odnosa graditelji su humanog kapitala. Njihov put je jasan, oni znaju da na tom putu treba znati slušati. Našem društvu trebaju upravo takvi – oni koji slušaju, a ne samo oni koji pričaju. Ovaj svijet treba one koji dobivaju kad gube, čiji je pogled na drugoj obali i prije nego su se uputili prema njoj. Na taj se način grade mostovi među ljudima, nevidljivi svjetovi ljudskih odnosa na kojima stoji ovaj svijet.

Na nekima od njih, ako su čvrsti i sigurni, premostimo život; na drugima pak radimo cijeli život; a ima i onih o kojima sanjamo. Hoće li se taj san ostvariti, ovisi o tome koliko puta smo svoju djecu preveli preko opasnih, klimavih i nesigurnih mostova, pokazali im da ih na drugoj obali čekaju ljudi. Da su oni kao i mi, uplašeni i nesigurni. Ako požurimo, zateći ćemo ih ondje. Ako budemo odugovlačili, može se dogoditi da, mi ili oni, zaboravimo govoriti i slušati. Uzalud postoje obale, ako nema neimara koji znaju praviti mostove.

Ružica Miličević, polis.ba

Objava Obale, mostovi i neimari pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava STANJE NA CESTAMA: Danas radovi na mostu Begića i Begovića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Njegov promotivni snimak počinje kadrom dok stoji na stijeni odjeven u crno odijelo i bijele cipele. Stijena se nalazi iznad morske površine.

Muzička podloga snimka podsjeća na onu iz filma The Dark Knight (Princ tame). Dok se kamera približava Rojnici, napetost raste, a onda sa stijene visoke nekoliko metara Mostov kandidat skače u vodu.

Po izlasku iz mora svojim kandidatima poručuje: “S nama ćete isplivati iz svih problema”.

Izbori u Hrvatskoj će biti održani 5. jula, a Mostov izborni slogan je “Hrvatska se budi”. Ankete pokazuju da će razlika u broju glasova između opozicione koalicije Restart predvođene Socijaldemokratskom partijom (SDP) i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) biti mala. Blaga prednost se daje Restartu, ali analitičari smatraju da će HDZ biti u prilici da formira vladu.

Objava Kandidat Mosta skočio sa stijene pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Hrvatski mediji pisali su da je Miroslav Škoro rekao da je razgovarao sa Raspudićem kao i da isti mora odlučiti želi li se baviti politikom. Jutarnji list je pisao da se u kuloarima s moglo čuti da je, Raspudić navodno tražio mjesto i za svoju suprugu Mariju Selak te da su problem su navodno njegovi visoki zahtjevi.

No, bio to problem ili ne, gostujući na HRT-u u ‘Nedjeljom u 2’, Aleksandra Stankovića, Raspudić je potvrdio ulazak u politiku, nositi će listu u jednoj od zagrebačkih jedinica kao i njegova supruga Marija Selak Raspudić koja će nositi također jednu listu u Zagrebu, što pokazuje da je dogovor postignut te da je ispoštovan Raspdićev zahtjev da u ovu “priču” uključi i suprugu.

Na listi i on i supruga

Iako Raspudić nije rekao u kojem dijelu Zagreba će nositi listu, istaknuo je da “lovi Jandrokovića”, što znači da se radi o listi u drugoj zagrebačkoj izbornoj jedinici (istok Zagreba, Vrbovec, Bjelovar, Koprivnica, Križevci…) koju, prema pisanjima medija, nosi glavni tajnik HDZ-a i predsjednik Hrvatskog sabora u prošlom sazivu Gordan Jandroković.

No, da je predizborna utrka već počela, kao i niski udarci “ispod pojasa”, pokazuje Jandrokovićeva reakcija na Facebooku na Raspudićeve izjave u NU2.

“Nisam gledao. Bio sam kod kćeri na ručku. Naime, imam troje djece… s istom ženom”, napisao je Jandroković aludirajući na Raspudićev nedavni razvod te vjenčanje s Marijom Selak, s kojom odnedavno ima i dijete.

“Ne želim biti idiot”

“Špekulira se tjednima ulazim li u politiku…ulazim, istrčavam na teren. Kap koja je prelila čašu, trenutak kada sam prepoznao da iz Stožera (Nacionalni stožer civilne zaštite RH op.au) paralelno djeluje jedan PR, a onda da oni žele nagurati izbore što prije.. U situaciji ograničenog kretanja i okupljanja, oni raspisuju izbore…Najveći problem ne samo u EU nego i globalno je na demokratskoj ljevici, jer što više ljudi donose odluke o našim životima, ljudi koje nismo izabrali, vlada demokratski deficit. Više ne želim biti “idiot” – onaj koji boravi u svom zatvorenom prostoru i dopušta da mu drugi određuju svijet u kojemu živi. Ja više od 10 godina pišem kolumnu i javno nastupam. I to je bila politika na neki način. Ne angažirana politika u stranačkom smislu, ali dijelom sam utjecao na modeliranje nekog političkog diskursa u Hrvatskoj”, rekao je između ostalog Raspudić gostujuću u NU2.

/Republikainfo.com/

Objava Više ne želi biti idiot: Raspudić ulazi u politiku na listi MOST-a; Stigao i nizak udarac Jandrokovića: Imam troje djece s jednom ženom” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Još se ne zna tko je ukrao most u Zenici pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Most na rijeci Tyne u engleskom Newcastleu, namjenjen je pješacima i biciklistima, a zbog svog oblika polumjeseca i nagiba izgleda kao da vam namiguje. Pušten je u promet 2001. godine.

2. Most Langkawi, Malezija

Most kao iz bajke na visini je od 660 metara, a do njega se može samo pješke ili uspinjačom.

3. Vijadukt The Millau, Francuska

Jedan od najdužih i najviših mostova na svijetu. Od zemlje do vrha mosta je 340 metara. Otvoren je za javnost 2005. i odmah proglašen jednim od najvećih inžinjerskih postignuća današnjice.

Vijadukt Millau, Francuska (Foto: Gulliver/Thinkstock)

4. Most Allāhverdi Khan (Si-o-seh pol), Iran

Njegovo ime zapravo znači most 33 luka, jer, pogađate, ima toliko lukova. Most u Isfahanu izgrađen je u 17. stoljeću. Ispod njega, kada nije suša, teče rijeka Zayandeh.

5. Most Rialto, Venecija

Iako stoji još od 1588., njegova prekrasna arhitektura i danas oduzima dah. A gotovo pola stoljeća prelazak preko kanala bio je moguć jedino zahvaljujući ovome mostu.

6. Most Seven Mile, Florida

Vrlo popularan na Floridi, kako mu ime kaže, sedam milja (10.888 metara) dug, spaja Knight’s Key i Little Duck Key. Na lokaciji su zapravo dva mosta, stariji, s početka 20. stoljeća, namjenjen samo biciklistima i pješacima, i noviji koji je otvoren za promet motornim vozilima.

7. Most Trift, Švicarska

Jedan od najspektakularnijih visećih mostova u Alpama. Na visini od 100 metara, a dug je 170, smješten je među alpskim ledenjacima. Još do prije nekoliko desetljeća, most nije bio potreban, jer se na drugu stranu moglo prijeći pješice, no otapanjem ledenjaka, javila se potreba za mostom, koji je izgrađen 2004. Napravljen je po uzoru na nepalske mostove od korijenja drveća, ali je 2009. zamijenjen sigurnijim i pristupačnijim mostom.

Trift, Švicarska (Foto: Gulliver/Thinkstock)

8. Most Chengyang, Kina

Ovaj most ima dvije platforme, po jednu sa svake strane, hodnik, 19 verandi, 5 kineskih paviljona… Stupovi na kojem stoji su izgrađeni od kamena, a gornji dio strukture od drveta. U njemu nema niti jednog čavla. Dug je 64, a visok 10 metara.

9. Most Mile High Swinging, Sjeverna Karolina, SAD

Ovaj viseći most uistinu je milju visok, odnosno 1,6 kilometara. Ako ne ‘šiznete’ kada pogledate dolje, moći ćete uživati u panoramskom pogledu na planinu Djed (Grandfather Mountain).

(Izvor: www.punkufer.hr)

Objava 9 veličanstvenih mostova: Najveći, najduži i najviši na svijetu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Turistički ured u Zermattu navodi da je riječ o najdužem takvom mostu na svijetu. U Reutteu u Austriji postoji pješački most od 405 metara, koji visi 110 metara nad zemljom. Most u Zermattu zamijenio je do tada postojeći most, koji je oštećen stijenama koje su padale na njega. Novi most, čija je željezna užad teška osam tona, opremljen je sustavom koji ga štiti od ljuljanja, objavio je tamošnji Turistički ured.

Turistički most je predstavljen kako sastavni dio dvodnevne pješačke rute između Zermatta i Graechena u južnoj Švicarskoj, s pogledom na planinu Matterhorn.

(Izvor: HRT)

Objava U Švicarskoj otvoren najduži pješački most na svijetu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na izbornom saboru stranke dobio je 89,6 posto glasova članova Mosta koji su nazočili Saboru, dok je njegov protukandidat Robert Postaj osvojio 10,4 posto podrške.

Most je prva politička stranka u Hrvatskoj u kojoj su članovi izravno birali i sva ostala stranačka tijela, ne samo predsjednika. Za potpredsjednike su izabrani Miroslav Šimić i Robert Podolnjak.

Ines Strenja Linić nije dobila potporu Mostovih članova: nije uspjela postati potpredsjednica, ali ni ući u Glavni odbor Mosta.

Nikola Grmoja izabran je za političkog tajnika, a Glavni i Nadzorni odbor stranke ušli su članovi iz svih krajeva Hrvatske, od Metkovića do Nuštra.

SD

Objava Božo Petrov izabran za predsjednika Mosta, veliko iznenađenje na izborima za Glavni odbor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Bulj i Kovač pozvali su hrvatske institucije – Vladu i predsjednicu RH – da stanu u zaštitu hrvatskih građana u Bosni i Hercegovini

Mostov Miro Bulj te HDZ-ov Miro Kovač zatražili su danas u Saboru stanku kako bi pozvali hrvatske institucije – Vladu i predsjednicu RH – da stanu u zaštitu hrvatskih građana u Bosni i Hercegovini, a posebice 10 pripadnika HVO-a koji su ovih dana uhićeni u Bosanskoj Posavini, Složni su, kažu, da svatko treba odgovarati za svoje zločine, no politički kontekst cijele priče, naglašavaju, dokazuje da je ovdje riječ o nepravednom progonu.

– Svakodnevno smo svjedoci vijesti o uhićenjima pripadnika HVO-a i visokih časnika Hrvatske vojske. Svjedoci smo posljednjih godina da Bosansko pravosuđe podiže optužnice protiv hrvatskih branitelja, generala. A što je sa zločinima koji su u BiH počinjeni nad hrvatskim življem, što je s 41 ubijenim hrvatskim civilima u Uzdolu, što je sa zločinima u Središnjoj Bosni, poput pokolja u Križančevu selu, Brajkovićima i drugim mjestima 1993. godine? Za to nije podignuta ni jedna optužnica – primijetio je Miro Bulj te dodao kako sve zločine treba osuditi, ali u slučaju posljednjih uhićenja u Orašju, naglašava, izvrće se istina.

– Mi smo s HVO-om zaustavili velikosrpsku agresiju i nama treba istina o Domovinskom ratu. Haaški sud je potvrdio da smo imali oslobodilački rat. Vijeće nacionalne sigurnosti postoji i predsjednica RH dužna ga je odmah sazvati i stati u zaštitu hrvatskih branitelja. Pozivamo hrvatske institucije da stanu u zaštitu hrvatskih državljana, a ne da budu na otvorenom lovištu i da ih se proganja. Sve institucije moraju reagirati jer Hrvatska ima pravo, ali i obvezu zaštititi svoje istinske heroje – poručio je Bulj te dodao kako se dosad sve svodilo na suđenja braniteljima dok su se istodobno izdavali hrvatski nacionalni interesi.

HDZ-ov Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova, podsjetio je da je Hrvatska potpisnica općeg okvirnog sporazuma u Bosni i Hercegovini, zbog čega je i Hrvatska jamac cjelovitosti BIH, poštujući pri tome njezinu neovisnost.

– No mi imamo i obvezu jamčiti osobitu skrb Hrvatima u BiH, i to činimo. Jasno je da je svaki zločin – zločin i da ga treba procesuirati, no treba uvijek imati na umu i politički kontekst, a Hrvati u BiH na referendumu su glasovali za neovisnost u BiH, prvi su ustali protiv agresije na BiH, dakle spasili su BiH, a najveći su demokratski gubitnici u BiH – nabraja Kovač te dodaje kako je danas Hrvata u BiH manje nego prije 25 godina, što on drži dokazom da su Hrvati najveće žrtve rata u BiH.

– Hrvati su gotovo istrebljeni, iako su oni branili BiH, a danas su predmet optužnice. Nećemo se miješati u rad institucija BiH, ali imamo i to pravo ako tamo vlada pravna nesigurnost. Očekujemo od svojih vlasti da u suradnji s kolegama iz BiH prekinu tu pravnu nesigurnost, da se zna tko je sve optužen, da se zna koga se planira uhititi, jer je ovakvo ponašanje neprihvatljivo za nas – naglašava Miro Kovač. Podsjeća da Hrvatska po pitanju budućnosti BIH ima konsenzus svih političkih opcija, a to je njena integracija Europskoj uniji, što, smatra, očito nekome smeta.

– Nije normalno da naša Vlada otputuje tamo, dâ im podršku na njihovu putu u EU i pošalje poruku da će im u tome pomoći, a nakon toga dobije “čestitku” u obliku 10 uhićenja u Bosanskoj Posavini. To nije prihvatljivo, i očekujemo od svoje Vlade i svoje predsjednice da se zauzmu u odnosu na kolege iz BIH, da raščiste tu stvar i da prekinemo s tom pravnom nesigurnošću – zaključio je Miro Kovač.

Reakcije zastupnika

HDZ-ov Stevo Culej smatra da uhićivanja imaju veze s onim što je radila Vlada Zorana Milanovića. Ipak, neki komentiraju kako su uhićenja vezana uz Haag, pa je upitan smatra li da je to moguće.

– Haag nikada ne bi mogao proslijediti niti jednu optužnicu, a da nije dobio zeleno svjetlo ili od naših vlada ili dužnosnika koji su u tim vladama obnašali određene funkcije ili onih kojima su ti materijali bili dostupni – odgovara Culej te optužuje i bišeg predsjednika Stjepana Mesića da je “razno raznim kanalima ‘doturao’ svakakve dokumente” na račun naših branitelja.

Osvrnuo se na činjenicu da je do uhićenja došlo dva dana nakon što je hrvatski premijer Andrej Plenković bio u BiH.

– Optužnice su došle i uoči Dana mrtvih, što nam govori o jednom nepoštivanju kako naše države, tako i naših institucija, tako i istine da smo mi bili žrtva u ratu, a ne agresor. To je barem nama koji smo suvremenici tog vremena jasno – dodaje Culej koji, naglašava, ne vjeruje ni našim, a posebice ne vjeruje bosanskim pravosudnim institucijama jer ima velika iskustva s našim institucijama i zna da pravda ne pobjeđuje.

Đakić: Sumnjamo u navode iz Banja Luke

Njegov stranački kolega i predsjednik Hvidre Josip Đakić nova uhićenja vidi kao plod pisanja Centra bezbednosti Banja Luka.

– Mi znamo za te njihove poteze, da nemaju mir prema Oraškoj enklavi koja se obranila sa sve tri strane od kud je bila napadana od strane srpskih agresora. To je jedina enklava koja je u BiH zapravo ostala čitava. Sumnjamo u navode koje je Centar bezbednosti Banja Luka iznio, kao i u njihov pravni sustav vrijednosti koji ne funkcionira. Vidimo da se Milorad Dodik ne odaziva sudu u Sarajevu, i kako onda možemo govoriti o pravnoj državi koja se zove Bosna i Hercegovina – komentira Đakić. Da su se uhićenja dogodila odmah nakon Plekovićeve posjete BiH vidi kao pljusku Hrvatskoj i premijeru.

– No sumnjam da se može baš tako arogantno odnositi prema onima koji ti pružaju ruku iako smo u našoj bliskoj prošlosti već doživjeli svašta, i kada smo bili najbolji i kad smo htjeli najbolji, kad smo potpisali sporazume o suradnji koji praktički ne postoje jer ne funkcioniraju, ni iz BiH ni iz Srbije. Za badava su sporazumi koji vrijede samo za jednu stranu, odnosno za Hrvatsku, dok za druge ne vrijede – kaže Đakić. Podsjeća kakočlanak 10. Ustava RH jasno govori kako se odnosimo prema svojim državljanima u drugim državama i što nam je dužnost i obaveza, pa zato uhićenima trebamo pružiti pomoć i zaštitu.

– Pravni sustav susjedne države je narušen neodazivanjem Dodika sudu na koji je pozvan zbog raspisivanja nelegalnog referenduma, kako onda dalje tumačiti bilo kakve odnose u toj državi. Hrvati su tamo ostali i opstali, najveće su žrtve i kao što vidimo, u Republici Srpskoj se ne primjenjuje nikakav zakon, nema povrtaka ni izgradnje, Hrvati su i dalje ugnjetavani, rastjerani i teško da će se u ovakvim okolnostima ikada i vratiti – drži Đakić te dodaje kako Hrvatska radi sve kako bi BiH postala europski prostor, no to očito nekome ne odgovara.

Vjeruje da će biti još uhićenja u BiH. – Postoje optužnice u Srbiji, ali i BIH, a producirali su ih isti ljudi, uglavnom srpska stranka koja je nemilice pisala optužnice za sve i svakoga, čak i za one koje su držali kao zatvorenike. Vidjeli smo to iz optužnica koje su dolazile iz Srbije, a i sad vidimo to u BiH. Jasno govori o tome što im je cilj, što više Hvata prikazati kao zločince, što više ih staviti iza rešetaka kako bi ih izbrisali do kraja – zaključuje Đakić.

Glasnović: To je blamaža

Nezavisni Željko Glasnović uhićenja u Orašju vidi kao blamažu.

– To nije samo policijska blamaža, nego i obavještajna. Kako je moguće da jedna mini-država, anomalija, Republika Srpska koja je počinila više od 90 posto ratnih zločina na području BiH postavlja kriterije o ratnim zločinima iz Posavine, to su hrvatski časnici, da se razumijemo. Kako je moguće da postavljaju neku univerzalnu jurisdikciju? To je srbijansko maslo jer znamo da sad imaju vojne vježbe i Hrvatska mora pokazati zube – kaže Glasnović te podsjeća na poslovicu koja kaže da ako čovjek dobrovoljno postane ovca, uvijek će se uvijek naći jedan vuk koji će je pojesti.

– Ako ovako nastavimo, pojest će nas njihova diplomacija. Mi moramo tražiti reciprotitet u kažnjavanju svih zločinaca, jer su oni počinili sustavno etničko čišćenje, masovna ubojstva i ta Republika Srpska još postoji – tvrdi Glasnović te dodaje kako je svatko podložan novim optužnicama po postojećem standardu srpske univerzalne jurisdikcije.

– Pitam se što su radile hrvatske tajne službe da nisu upozorile ove ljude što će se dogoditi – zaključio je Glasnović.

Objava Sabor o uhićenjima u Posavini pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.