Punih devet godina proveo je u Vatikanu, upoznao je život vatikanske kurije, način na koji funkcionira kao i međusobne odnose. Naravno i samog papu Franju.

Razgovarao: Tomislav Mamić/Jutarnji list

Foto: Mladen Topić/Ramski Vjesnik 

Objava DON BRANKO JURIĆ: ‘Istina je, dio članova Crkve u Hrvatskoj nije bio prijateljski nastrojen prema Franji. Evo što su mu sve radili‘ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Iz razloga da dobiju glasove Srba u Hercegbosanskom kantonu (županiji) uoči kantonalnih izbora, ti su političari potaknuli ponovnu izgradnju (u proteklom ratu srušene) pravoslavne crkvice na vrhu Mandine gradine (dakle, crkva nije obnovljena na starom mjestu) što je dovelo do teškog oštećenja jednog dijela. Da bi lakše dopremio građevinski materijal na vrh Mandine gradine, jedan je duvanjski graditeljski poduzetnik-bagerist probio put kroz taj jedinstveni kulturni ali i prirodni fenomen i na taj ga način na jednom mjestu uništio.”

Po sličnom je scenariju na red došao stari dio katoličkog groblja u Mandinom Selu

“Gradnjom pristupnog puta do kapele bageri su prije nekoliko dana prošli kroz stari dio groblja. Tom su prilikom bageristi na nekoliko mjesta otkrili i uništili stare grobove, polomili kamene križeve koji su bili davno srušeni i zatrpani te izbacili lomljeni kamen sa žbukom od zida i poda neke stare građevine, vjerojatno crkve.”

Foto: Katoličko groblje u Mandinom Selu, dio puta probijen bagerima kroz groblje

Foto: Stari kameni križ koji su izlomili bageri prilikom prokopavanja puta

Foto: Ljudska lubanja i kosti iz starog groba koji su uništili bageri prilikom prokopavanja puta

Foto: Uništeni zid i pod od vapna u profilu iskopa u blizini kapele

“Slučajno ili ne, međugorski franjevac Mario Ostojić, župnik katoličke župe Kongora, kojoj pripada Mandino Selo, nije ovih dana bio na licu mjesta da spriječi ili zaustavi devastaciju. Ipak, nisu u pitanju grobovi pokojnika za koje netko od živućih župljana plaća mise zadušnice tako da su slobodno mogli pod bagere. A od temelja stare crkve puno je veći interes da se može autom doći do kapele da se na sprovodu ne mora puno pješačiti.”

“Arheološko iskopavanje u takvoj brzoj akciji nije izvedeno, jer ga Općina Tomislavgrad i Župa Kongora nisu ni planirali. Ono bi bio samo usporilo i poskupilo radove. A, kao, Hercegbosanski kanton ima plaćenog ministra kulture utjelovljenog u Anti Tadiću iz Tomislavgrada. Zbog toga su savjesni i časni Duvnjaci obavijestili Federalni zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Sarajevu (jer Hercegbosanski kanton jedini nema takvu instituciju) i Komisiju za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine da se izvode građevinski radovi u starom dijelu groblja, ali šteta je učinjena prije uviđaja nadležnih službi. U Općini Tomislavgrad se ponovno pokrenula rasprava tko to od Duvnjaka obavještava državne institucije i medije, a ne tko to od Tomislavmalograđana čini, dopušta i ne sprječava kulturocid po čemu je ta općina nadaleko poznata.”

S obzirom na dosadašnju praksu već se sada može reći da, kada službenici iz Federalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu dođu na uviđaj na terenu, isti neće napraviti ništa osim zaraditi koju dnevnicu

“To najbolje može potvrditi arheolog Ante Vujnović koji je do polovice prošle godine bio ravnatelj Federalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Sarajevu, a da nije barem sankcionirao očigledne višegodišnje organizirane nelegalne pljačke i devastacije od strane detektoraša na predrimskom Delminiju na obližnjoj planini Lib. Isto tako, to može potvrditi i njegova supruga, također arheologinja Josipa Penava, koja je radila u Komisiji za nacionalne spomenike u Mostaru, a da nije uspjela proglasiti predrimski Delminij nacionalnim spomenikom kulture, iako se to radi samo potpisima članova te komisije.”

“Kada bi Lib bio proglašen nacionalnim spomenikom kulture ili nacionalnim parkom prirode onda se ne bi moglo ni pomisliti da na njemu budu novi repetitori za televiziju i mobitele te planirane vjetroelektrane. Nelegalni ulazak detektoraša u arheološke zone na Libu u takvoj bi se situaciji tretirao kao ulazak civila s puškama u banke i trgovine.”

“Prema pučkoj tradiciji u katoličkom groblju u Mandinom Selu stajala je stara crkva koju su srušili Turci, a sudeći prema imenu sela ta je crkva bila posvećena svetoj Magdaleni, pučki rečeno Mandi. Upravo su rodom iz Mandinog Sela političari Ivan Vukadin, nekadašnji predsjednik Općine Tomislavgrad i aktualni predsjednik Hercegbosanskog kantona, i Ivica Šarac, po struci povjesničar(!?), a po dužnosti pomoćnik načelnika i šef Službe za zajedničke poslove u Općini Tomislavgrad. Umjesto da svojim dužnostima i ovlastima budu glavni čuvari i pokrovitelji zaštite spomenika kulture barem u svome selu, upravo oni ne sprječavaju devastacije ili je potiču tako što okreću glavu od toga. Bilo bi poželjno da to demantiraju. Naravno ne riječima nego djelom.”

“Ne može se reći da političari na vlasti u Tomislavgradu na čelu s aktualnim načelnikom Ivanom Buntićem nemaju svoju viziju kulture i da je ne podupiru. O tome svjedoči organizacija svečanog obilježavanja 1100. obljetnice krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava koje će se održati sljedeće godine.”

Pripreme za obilježavanje 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva i krunidbe kralja Tomislava

“Prema jednoj teoriji krunidba je bila upravo na Duvanjskom polju zbog čega su Duvnjaci u 20. stoljeću dva puta preimenovali svoje središte Duvno (i tako potisnuli najstariji toponim u Bosni i Hercegovini) u Tomislavgrad. Problem je taj što na Duvanjskom polju dosad nije otkrivena nikakva starohrvatska crkva, a kamo li ona u kojoj bi bio okrunjen Tomislav kraljevskom krunom. Dok švicarski misionar i duvanjski franjevac Ante Pranjić bude vršio raskopavanja i zatrpavanja bagerima, kao u slučaju temelja starokršćanske crkve u Kovačima ili foruma Delminija, neće nikad biti istražena nikakva stara crkva, a kamo li iz Tomislavovog doba.”

“Dok se znanstvene institucije u više gradova u Republici Hrvatskoj pripremaju u organizaciji znanstvenih skupova i izložbi povodom obilježavanja 1100. obljetnice krunidbe kralja Tomislava, ekipa međusobno izabranih umjetnika i svećenika u Udruzi za očuvanje i promicanje tradicijske kulture u BiH ‘Stećak’ iz Tomislavgrada iz svega srca želi ‘uprizoriti krunidbu kralja Tomislava na Duvanjskom polju i u tu su svrhu proveli opsežna istraživanja ranohrvatskog razdoblja kako bi se napravila odgovarajuća odjeća i kruna’.”

Pripreme za proslavu 1.100 obljetnice krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju

“Ako već ljudi uključeni u tu manifestaciju u Duvnu ili Tomislavovom guvnu nisu dosad uspjeli otkriti krunidbenu crkvu, ostaje im barem da zaključe u kojem je dijelu Duvanjskog polja Tomislav bio okrunjen. Za nadati se da se neće posvađati u čijem se selu to dogodilo i da će uspjeti naći kompromisno rješenje. S obzirom na to da je predsjednik Vlade Hercegbosanskog kantona rodom iz Mandinog Sela i da samo on može obilato financijski blagosloviti tu manifestaciju, najlogičnije je da se, barem za ovu prigodu, zaključi da je Tomislav okrunjen u crkvi svete Mande. Upravo onoj crkvi koja se krije u onom dijelu katoličkog groblja čija je devastacija zasad uspješno sprovedena”, stoji u priopćenju Ljubitelja duvanjske kulturne i prirodne baštine.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi potpisanih i ne odražavaju nužno stav uredništva portala Ramski Vjesnik. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima su potpisani povezani.

Objava Devastacija starog dijela katoličkog groblja u Mandinom Selu na Duvanjskom polju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Knjigu su osim autora predstavili i dr.sc. Ante Jurčević, arheolog i ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu te Pero Mioč, kazališni redatelj i književnik. Recenzenti su književnik Ivan Lovrenović i Adnan Busuladžić.

Monografija u izdanju Franjevačkog muzeja i galerije “Gorica-Livno” obrađuje rezultate istraživanja srednjovjekovne crkvu sv. Petra i groblje s nadgrobnim spomenicima koje se razvilo uz crkvu.

Knjiga se sastoji od dva dijela

U prvom dijelu knjige autorice Marije Marić Baković, muzejske savjetnice FMGG-a, prezentiraju se rezultati arheološkog iskopavanja predromaničke crkve sv. Petra koja je građena pred kraj 9. st. te je obnavljana u nekoliko navrata i srušena pred kraj 17. st. Uz crkvu se tijekom kasnog srednjeg vijeka razvilo groblje u kojem se stanovništvo sahranjuje još i danas.

U drugom dijelu knjige autora profesora Stipe Manđerala, obrađuju se nadgrobni spomenici na groblju u Rapovinama koje je moguće pratiti od stećaka do monolitnih nadgrobnih spomenika iz 19. i početka 20. st. s velikim kamenim križevima na pročelju, na kojima su uklesani latinički natpisi. Autor je prenio i analizirao natpise s nadgrobnih spomenika te ih je uspio pripisati pojedinim majstorima klesarima koji su tada djelovali.

Foto: Marija Marić Baković, autorica

“Rapovine su, može se reći, selo klesara (Radnići – Baje, Bezine – Svrdline, Vrgoči, Čondrići). Tu su se klesari rađali, tu živjeli (neki od njih preselili u Livno), ali svi su pokopavani na groblje u Rapovinama, na kojem se do danas sačuvao priličan broj vrijednih spomenika koje su isklesali svojoj rodbini i prijateljima, svojim Rapovljanima, ali i mnogima drugima iz susjednih sela i iz grada Livna, koji su pokopavani na rapovinskom groblju”, govori Manđeralo.

Foto: Stipo Manđeralo, autor

Knjigu je grafički oblikovao i uredio Darko Baković, opremljena je velikim brojem fotografija i arheoloških nacrta, a tiskao ju je “Grafotisak” iz Gruda.

Objava Predstavljena monografija o srednjovjekovnoj crkvi svetog Petra i groblju u Rapovinama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ne samo zato što čuva neke stare povijesne knjige, neobjavljene rukopise, nego i zbog sustavne sređenosti, lakog pristupa knjigama i naravno, zanimljivog i velikog broja naslova.

Knjige su posložene na najsuvremeniji način, a katalogizirano i uvedeno u digitalni sustav više od 40 tisuća naslova. Još oko 15 tisuća je knjiga koje nisu katalogizirane i stalno dolaze. Knjižnica namijenjena svima, djeci, učenicima, studentima, odraslima… opremljena je brojnim popularnim i stručnim naslovima. Ma sve što potražite u knjižnice će vam kazati: „Ima!“.

Naš vodič bio je Vinko Šarac, knjižničar nedavno preuređene knjižnice

„Knjižnica postoji od kada postoji i samostan. Međutim, od 2017. godine fratri su se odlučili otvoriti knjižnicu za javnost. Prva stvar koju su napravili su ove pokretne police (tzv. bazeni) i tu su četiri velika ormara s policama. U ove ormare može stati preko sto tisuća knjiga. Svaka knjiga je etiketirana, odnosno, katalogizirana. Sve su unesene u sustav i mogu se pronaći po autoru, nazivu, naslovu, podnaslovu i nekoj drugoj ključnoj riječi. Radimo po standardnim knjižničarskim standardima”, pojasnio je Šarac.

Foto: Gosp. Vinko Šarac, knjižničar

Knjižnica ima preko 700 članova

Najčešći korisnici su mladi i studenti koji dolaze čak iz Splita, Mostara i drugih studentskih gradova. Prema Vinkovim riječima čitaju i stari i mladi što im je najdraže. Posebno ih raduje što su mladi među najvećim čitateljima. Samo prošle godine posuđeno je preko pet i po tisuća knjiga.

U knjižnici nisu samo katolička izdanja, tu je stručna literatura i sve ono što se čita, odnosno svi žanrovi. Najstarija knjiga ima više od 450 godina.

Upravo dok smo razgovarali pristizali su čitatelji koji vraćaju pročitane knjige i traže nove, posebno one koje su popularne kod čitatelja.

U ovoj knjižnici se mogu naći i druge zanimljivosti kao što je najmanja tiskana knjiga, zatim meteorološki zapisi s početka Austrougarske vlasti u BiH. Ovdje se nalazi i knjiga ramskog profesora fra Jeronima Filipovića iz 17 stoljeća. Tu je također i „zavjetna“ knjiga odnosno prijepis cjelovite Biblije branitelja koji se zavjetovao napraviti taj prijepis. Prepisivanje je trajalo 17 godina na preko dvije i pol tisuće stranica.

Osim kupovine knjiga u knjižnicu stižu i brojne donacije što je pokazatelj da Duvnjaci i mnogi drugi pomažu rad ove knjižnice i na taj način daju doprinos.

Knjižnica posjeduje uvezane novine i časopise. Njih je više od tisuću naslova. Vjerujemo da ćete teško izabrati neki naslov koji se ne nalazi na nekoj od ovih polica.

Gledajući svo to uknjiženo blago po knjižnici, posjetitelju se zapravo sve čini zanimljivim, ali ipak nam na um pada nedavno dopremljena knjižica. Naime, Franjevačka knjižnica “Tomislavgrad” postala je domom jedne od najmanjih knjiga na svijetu. Tiskana je u Münchenu 1952. na stranicama formata 3,5 x 3,5 mm, a uvezana je u korice od crne kože veličine 5 x 5 mm.

Može se čitati samo pod povećalom ili mikroskopom, a u njoj se nalazi Zakletva slobode (Der Freiheitsschwur) na sedam jezika: njemačkom, engleskom, francuskom, španjolskom, talijanskom, nizozemskom i švedskom. Također su naveli da je 50-ih godina prošlog stoljeća izdana serija od četiri minijaturne knjige: ‘Zakletva slobode’, ‘Oče naš’, ‘Olimpijska prisega’ i ‘Volim te’.

”Neko vrijeme ovo su bile najmanje knjige na svijetu, ali u prethodnim desetljećima napravljene su, novijim tehnologijama, toliko malene knjige da se mogu čitati samo pod elektronskim mikroskopom”, kazao je knjižničar Šarac.

Dodali su kako je za njih ovu minijaturnu knjigu nabavio Ivica Ćurković, poznati kolekcionar i poznavatelj starina koji je rodom iz Tomislavgrada, a živi u Zadru

Ćurković je prošle godine istoj ustanovi darovao još jednu vrijednu knjigu, staru 450 godina (tiskana 1568. godine u Veneciji). ”Autor je rimski povjesničar i senator grčkog jezika Sin Cassio Aproniana – Rimska povijest (Dione Casio Niceo – Historico Greco Venezia) i koliko je poznato, to je dosad najstarija knjiga koju posjeduje naša knjižnica”, kazali su knjižničari iz Tomislavgrada.

Gradnja spomen crkve u kraljevskom gradu

Kako smo cijeli dan posvetili franjevačkom kompleksu u srcu Tomislavgrada, naši vodiči Vinko Šarac i Stipan Dilber nas provode kroz samostan do bazilike, koja je u gotovo svakom svom dijelu ugostila poneko umjetničko djelo.

Poduzetni i dalekovidni Duvnjak fra Mijo Čuić odvažio se s pukom i dobrim ljudima započeti gradnju bazilike. Kamen temeljac postavljen je 15. lipnja 1924. godine i već u jesen iduće godine gradnja je stigla do pod krov. Upravo je ta godina bila važna jer je trebalo skupiti još dosta novaca za nastavak gradnje, a i tisuću godina od krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava.

U svoj toj gradnji i mukama fra Mijo se borio te je konačno 1940. godine bazilika blagoslovljena na Miholjdan 29. rujna 1940. godine. I bi gotova spomen crkva u kraljevskom gradu. A fra Mijo je dosta toga činio za svoj narod i za svoj kraj, stoga, ne čudi da su mu zahvalni Duvnjaci postavili brončani kip koji izradi  Ilija Skočibušić.

Crkva posvećena Svetom Mihovilu obiluje vrijednim umjetninama. Vinko Šarac s osobitom radošću naglasi nekoliko umjetničkih vrijednosti u crkvi od samog ulaza do sakristije.

„Ulazna vrata su djelo Jure Žaje, koji je ukrasio i lijeva i desna ulazna vrata. U ovoj bazilici su jedne od najvećih orgulja u BiH. Posebnost je svakako slika Vlahe Bukovca „Isus prijatelj malenih“. Slika ima zanimljivu svoju povijest kako je stigla ovdje iz Pariza“, pripovijedao nam Vinko.

U crkvi su zanimljivi i vitraji koje je uradio duvnjak Virgilije Nevjestić. Postaje Puta križa izradio je ruski umjetnik Aleksandar Zvjagin koji je izradio i neke vitraje kao što su Gracija Kotorska i sl. Božji Petar Barbarić.

Vinko je u svom pravom vodičkom žaru napomenuo da je ovo jedna od rijetkih crkva koja ima kupolu. Ona je također ukrašena umjetninama i djelo su Josipa Botteri Dini. Prikazan je Nebeski Jeruzalem. Ovom prilikom ne želimo otkrivati previše detalja, jer treba doći i doživjeti ovaj molitveni prostor.

Svakako treba dodati da je bazilika bila dosta oštećena 1944. godine u bombardiranju koje su izvršili Englezi.

Fra Mijo Čuić je bio pokretač i graditelj samostana. Ugovor s izvođačem radova na izgradnji potpisan je 1938. godine. Već na Miholjdan 1940. Biskup Mišić iz Mostara je blagoslovio samostan posvećen Sv. Nikoli Taveliću.

Objava TOMISLAVGRAD: Franjevačka knjižnica s više od 50 tisuća naslova pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prema medijskim izvještajima, pastor Klemens Müller promatrao je čin 25-godišnjaka prošlog četvrtka.

“Kako je pastor rekao, Afganistanac koji je u Njemačku došao 2015. godine, pred crkvom je već odložio stolice, križ sa zida, pjesmarice i druge predmete s oltara. Kao da su bili spremni da ih netko odnese”. kazao je pastor, prenosi Fenix.

Kada je Müller prišao mladiću, on mu je objasnio svoje postupke. Pastoru je rekao da kršćansku vjeru smatra greškom, da je pogrešna i da ne može prihvatiti tu vjeru. Zbog toga se osjećao prisiljenim da “redizajnira” Božju kuću.

Tijekom razgovora, međutim, muškarac nije bio agresivan niti je prijetio, rekao je pastor Müller. Osim predmeta iznesenih vani, migrant je oštetio i namještaj unutra crkve.

Između ostalog, razbio se i Kristov kip na oltarnom križu. Je li razbijen namjerno ili slučajno, više se ne može utvrditi. Alarmirana policija muškarcu je zabranila ulazak u crkvu i podnijela prijavu protiv njega.
Župan okruga Nordhausena Matthias Jendricke (49) također je komentirao incident:

“Najoštrije osuđujem ovaj prijestup s materijalnom štetom. Takvo ponašanje je razlog zašto sam ljetos zamolio da više ne primamo izbjeglice iz Afganistana”, rekao je 49-godišnjak i dodao:

“Većina njih odbacuje našu kulturu. Pogrešno je misliti da se žele dobro integrirati, što još jednom dokazuje ovaj incident.”

Crkvena zajednica protiv 25-godišnjaka želi podnijeti kaznenu prijavu.

Objava Afganistanac iznosio križ i druge predmete iz crkve jer je kršćanstvo pogrešno pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Naša današnja priča vodi vas u rimsko doba na područje današnje općine Prozor-Rama.

Arheologinja i profesorica na studijima arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, mr.sc. Snježana Vasilj s ushićenjem je predstavila arheološko nalazište na brdu Gradac kraj Uzdola u ramskom kraju. Na više od 900 metara nadmorske visine pronađen je rimski kompleks drevnog vodospremnika, veličanstvenog građevinskog poduhvata za to vrijeme – ožbukanih zidova živim vapnom s riječnim pijeskom i izniveliranim podom na živoj stijeni.

Monumentalo otkriće, kako kaže ova arheologinja, staro je skoro 19 stoljeća i dokaz postojanja civilizacije u ovom području BiH

“Vodospremnik starih Rimljana nalazi se na važnom strateškom mjestu, s kojeg se nadziralo cijelo područje i impozantnih je gabarita i ne može biti starije od prvog stoljeća i mlađi od četvrtog stoljeća. S obzirom na to da se radi o vodospremniku – cisterni koja je vodom mogla opskrbljivati veliki broj ljudi, ali i pregledom tla u neposrednoj blizini nalazišta, za pretpostaviti je da se tu nalazilo jedno cijelo naselje koje je imalo svoju važnu ulogu”, kazala je areheologinja Vasilj.

Prema njenom mišljenju, nalazište je davno u prošlosti bilo uništeno te je ostalo uskraćeno za pokretni inventar iz ovog perioda, no jedna od najvećih zanimljivosti je otkriće kamenog bloka s reljefom drevnog ilirskog boga Silvana

S obzirom na to da se radi o vodospremniku – cisterni koja je vodom mogla snabdijevati veliki broj ljudi, ali i pregledom tla u neposrednoj blizini nalazišta, za pretpostaviti je da se tu nalazilo jedno cijelo naselje koje je imalo svoju važnu ulogu, kazala je areheologinja Vasilj.

Prema njenom mišljenju, nalazište je davno u prošlosti bilo uništeno te se ostalo uskraćeno za pokretni inventar iz ovog perioda, no jedna od najvećih zanimljivosti je otkriće kamenog bloka s reljefom drevnog ilirskog boga Silvana.

“Kameni blok s ilirskim božanstvom, bogom Silvanom, kojeg su najviše poštivali pastiri, ugrađen je u temelj jednog od stupova koji su držali konstrukciju vodospremnika i svjedoči o isprepletenosti i utjecaju ilirske kulture u ovom rimskom kompleksu. Prikaz je antropomorfan, na glavi ima rogove, u rukama pastirski šap i sviralu i, što je rijetkost od svih spomenika, nema kozu ili psa, nego prekrasnu pticu pored nogu”, pojasnila je ova profesorica.

Ona zaključuje da je nalazište u Gradcu jedno od najvažnijih u posljednjih nekoliko godina te da “ispunjava prazninu” u arheološkoj slici cjelokupne BiH, a posebno mijenja saznanja o prahistorijskom, civilizacijskom razvoju, periodu eneolitika, bronzanog i željeznog doba na području ove općine.

Objava Kako su drugi mediji doživjeli arheološka otkrića na brdu Gradac: SENZACIONALNO OTKRIĆE MIJENJA SVE pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Glasnogovornica Policijske uprave Prijedor Zvezdana Alendarević kazala je kako su dojavu o provali u crkvu u mjestu Volari dobili u srijedu u večernjim satima.

Policijskim je očevidom utvrđeno kako je za sada neidentificirani počinitelj razbio prozor te nakon toga ukrao križ, pehare i još neke manje predmete

“Ovo je kazneno djelo registrirano kao teška krađa i za počiniteljem se traga”, kazala je Alendarević.

Župa Šurkovac u sastavu je Banjolučke biskupije, a poznata je i kao mjesto hodočašća na kojega vjernici odlaze moleći se za ozdravljenje.

Objava BiH: Iz crkve ukrali križ i zlatne kaleže pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovaj mali nekoć rudarski grad kojemu ponovno predviđaju i rudarsku budućnost, prigodom Božića posjetila je ekipa BHRT-a koju su ondje dočekali vareški fratri, ponosno predstavljajući najljepši ures grada – staru crkvu.

O crkvi koja je izgrađena 1716., u vrijeme kada su ovi prostori bili dijelom turskog carstva od njih smo saznali kako je tijekom velikog požara u kojem je 1819. izgorio cijeli Vareš, crkva ostala bez krova, koji je ponovo izgrađen tri godine kasnije. To je zapravo bilo i jedino veće oštećenje koje je ovaj katolički vjerski objekt doživio tokom više od 300 godina postojanja.

„Preživjela je aneksiju Bosne i Hercegovine, odnosno Austrougarsku i Prvi i Drugi svjetski rat kao i Domovinski rat, a da nije bila oštećena“, kazao je u razgovoru za BHRT župni vikar fra Anto Cvitković.

Unutrašnjost najstarije katoličke crkve u BiH je posebna. Strop, pomoćni oltar i gotovo svi liturgijski predmeti potječu iz 1730., kao i kipovi koji su stigli iz Venecije. Najviše pozornosti u vareškoj staroj/ maloj crkvi kako ju zovu Varešani, ipak privlači glavni oltar. „Oltar Svetog Mihovila je najstariji. Dakle, kip i oltar – jer su iz tog vremena prije Tridentskog sabora kada se misa govorila upravo gdje je svećenik okrenut leđima narodu, zato je ovako oltar napravljen, za razliku od današnjih oltara gdje je svećenik okrenut licem prema narodu“, istaknuo je vareški župnik fra Leon Pendić.

Crkva Svetog Mihovila Arkanđela i dalje je u funkciji, a gotovo ju svakodnevno posjećuju i turisti iz cijelog svijeta. Značaj ove bogomolje itekako cijene i građani Vareša. „To je naša ljepotica, ponosni smo svi na nju i gdje god odemo uvijek je velika radost vratiti se tu prisustvovati svetim misama i ostalim pobožnostima“, kazala je mještanka Lucija Slugić.

Dodajmo kako je stara vareška crkva na popisu nepokretnih spomenika Bosne i Hercegovine od 1962., a trenutno je i pod zaštitom UNESCO-a.

/Izvor: J.P., Nedjelja.ba/

Objava Najstarija crkva u BiH i dalje je u funkciji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pod nadzorom Sanitarne inspekcije općine Prozor-Rama vatrogasci DVD-a “Rama” izvršili su u četvrtak, 26.11.2020. dezinfekciju župne crkve na Uzdolu. Također su izvršili dezinfekciju ulica u Prozoru.

Kao i do sada vatrogasci redovno dezinficiraju javne prostore i mjesta gdje se ljudi okupljaju ili su prinuđeni koristiti određene prostore, a sve s ciljem smanjenja širenja koronavirusa.

Svaku dezinfekciju financira općina Prozor-Rama.

Objava Vatrogasci izvršili dezinfekciju ulica u Prozoru i crkve na Uzdolu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Misu u novoj crkvi na Risovcu služit će nadbiskup Tomo Vukšić pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.