Rijetke škole bilježe veći broj upisanih u odnosu na prošlu godinu, a među njima su osnovne škole u Čapljini, Prozoru i Međugorju

OŠ V. Pavlovića u Čapljini 2020. je imala 115 prvašića, a ove godine je 134 upisanih, OŠ Prozor u odnosu na lanjskih trideset ove godine ima 42 prvašića, a OŠ Međugorje u odnosu na lanjskih 47 ove godine ima 58 prvašića.

Izuzevši spomenute tri sredine, u većini škola u HNŽ-u prvašića je manje nego lani. Broj prvašića u OŠ fra Didak Buntić Čitluk s lanjskih 90 pao je na 74. Stolac je s lanjskih 52 učenika, pao na 49 upisanih u škole u gradu i na Crnićima.

Mostar je lani ima upisano 535 prvašića, a ove godine broji 523 upisana, odnosno 12 manje upisanih nego lani, te je i tu prvašića manje. Zanimljivo je ovdje istaknuti OŠ Kruševo, koja u odnosu na lanjskih osam, ove godine ima 17 prvašića.

Neum ima 27 prvašića, što bi bilo dvoje manje nego lani.

Ono što je lijepa simbolika jeste i troje upisanih prvašića u OŠ Veselka Tenžere na Uzdolu, mjestu gdje je namjera bila zatrti Hrvate-katolike da ih više nikad tu nema. Usput rečeno, Uzdol je imao i osam krizmanika.

Voljeli bismo da se politika bavi radnim mjestima i stvara okružje pravednosti pri napredovanju. Nažalost, to nije tako

Hrvata – katolika u BiH je sve manje. Statistički podatci biskupske konferencija govore da je u 5 godina nestalo 60 tisuća katolika, što bi bilo nekoliko omanjih hercegovačkih općina. Za razliku od nekadašnjih odlazaka na rad u Njemačku, kada su na rad odlazili muškarci, rijetko koji sa suprugom, danas kofere pakiraju cijele obitelji i kupuju jednosmjerne karte. Zanimljivo je i da je nedavno istraživanje na uzorku mladih pokazalo da 50 posto njih želi otići iz BiH, a 40 posto ima nekoga tko je već otišao.

Objava U HNŽ-u osnovne škole upisano svega 995 prvašića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Gotovo godinu dana nakon službenog proglašenja pandemije u svijetu, stotine milijuna djece još ne idu u školu – upozorila je u priopćenju Inger Ashing, glavna direktorica organizacije Save the Children, pozivajući da ih se vrati u školske klupe što je moguće prije.

Na vrhuncu pandemije, 91 posto učenika u svijetu nije pohađalo nastavu. Zatvaranje škola produbilo je jaz između bogatih i siromašnih zemalja, ali i unutar nacionalnih granica, između imućnih i siromašnih obitelji, gradskih i seoskih kućanstava, izbjeglica i osoba s invaliditetom i onih koji to nisu, ističe nevladina organizacija.

U Sjedinjenim Državama, na početku pandemije covida-19, više od 15 milijuna djece od vrtića do srednje škole nije imalo dovoljno brzu internetsku vezu da bi moglo pratiti školu na daljinu. Djeca u Latinskoj Americi, na Karibima i u južnoj Aziji propustila su gotovo tri puta više dana nastave od djece u zapadnoj Europi, 110 prema 38, navodi organizacija za zaštitu prava djece, koja je analizirala podatke iz 194 zemlje i regije.

Osim što su propustila nastavu, djeca su izloženija i riziku od prisilnog rada, brakova i drugih oblika zlostavljanja, navodi organizacija. Tri mjeseca do samita skupine G7 koji će se održati u junu u Ujedinjenom Kraljevstvu, Save the Children je pozvao „svjetske čelnike da daju prioritet povratku djece u škole na najsigurniji mogući način, a posebno djevojčicama”.

Pozvao je također vlade i donatore koji pomažu Svjetskom partnerstvu za obrazovanje da prikupe ciljanih pet milijardi dolara do 2025. godine, prenosi Hina.

Objava Djeca širom svijeta izgubila trećinu školske godine zbog pandemije koronavirusa pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Uputili smo javni poziv djeci od 1. do 5. razreda osnovnih škola, koja žele glumiti, družiti se i zabavljati, a ujedno i učiti i stvarati nešto novo na zanimljiv i zabavan način. Planiramo pripremiti jednu lijepu i poučnu  predstavu za djecu, modernu Crvenkapicu, koja je prilagođena upravo najmlađem naraštaju”, kazala je Bešker  te je pozvala roditelje i nastavnike da motiviraju djecu kako bi se u što većem broju uključila u rad Ansambla.

Podršku u radu dat će i Anto Bilić, intendant HNK-a  u Travniku.

Prijave se primaju na broj: 063 093 810

Objava S radom kreće Dječji dramski ansambl KSC-a pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Rok za prijavu je 1. veljače 2021. godine

Poziv je otvoren za sve koji žele da pokažu kreativnost, steknu iskustvo, komunikacijske vještine i timski rad.

Članovi Dramske sekcije imat će priliku razviti samopouzdanje i svladati strah od javnog nastupa.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti na e-mail  adresu: [email protected] i na broj: 063/093 810

Članstvo u dramskoj sekciji je besplatno.

Dobro došli!

Objava Poziv za upis u Dramsku sekciju KSC-a Prozor-Rama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Lako je dati djeci svoj mobitel ili ih posjesti za računalo te upaliti neku igricu i pustiti ih da se igraju. No, to nije uvijek najzdravija i najbolja solucija, a osim toga, želite i vi biti uključeni te provoditi vrijeme s njima. Možda vam neke logičke igrice za djecu koje se nalaze na ovom popisu daju dobru ideju što raditi idući put kada vam netko od djece kaže da mu je dosadno.

Izmišljeni putnik

Ova igra djecu će podučiti geografiji i abecedi. Igra se na način da svatko bira slovo i zatim natjecatelji moraju odabrati zemlju, predmet i radnju koja počinje na to slovo. Primjerice, ako je odabrano slovo “S”, jedno od rješenja može biti: “Idem u Sloveniju, sa sobom nosim skije jer planiram skijati”. “Slovenija”, “skije” i “skijati” su zemlja, predmet i radnja na slovo “S” i tko se toga sjetio, sigurno nije izgubio!

Vrijeme za priču

Jedan od malih sudionika započinje priču jednom rečenicom. Kao nastavak na tu priču, drugi sudionik igre dodaje svoju rečenicu. Ukoliko postoji i treći sudionik, njegova dužnost je dodati još jednu i tako u krug dok se ne završi odlična priča. Djeca će ovdje izraziti svoju kreativnost i maštovitost, kao i poboljšati sam način svog izražavanja. Također, ova igra se može igrati i da se krene s jednom riječju te se nadodaje riječ po riječ.

Na sreću, na nesreću

Ovo je jedna zabavna igra u kojoj sudjeluje dvoje natjecatelja. Prvi započne s rečenicom u kojoj ističe nešto pozitivno, a drugi to pozitivno pokuša pretvoriti u negativno. Primjerice, prvi igrač će reći: “čekam vlak cijeli dan, na sreću konačno je došao”; na što će drugi odgovoriti: “na nesreću, pretvorio se u helikopter i odletio”. Mogućnosti u ovoj igri su beskrajne, a jednostavno je nemoguće da se ne desi neki smiješni scenarij.

Nabroji pet

Izaberite kategoriju poput države, grada, cvijeta, životinje i slično te krenite kroz abecedu. Natjecatelji moraju pokušati nabrojati po pet traženih pojmova u svakoj kategoriji koji počinju sa slovom koje je odabrano. Na kraju zbrojite tko je imao najviše točnih pojmova i proglasite pobjednika. Također, proglašavanje pobjednika možete i izostaviti ako sudjeluje više djece kako ne bi nitko na kraju ostao povrijeđen.

Nabrajanje na vrijeme

Slično prethodnoj igri, i u ovoj se od natjecatelja traži vještina nabrajanja, no ovaj put na malo drukčiji način. Recimo da ste odabrali nabrajanje životinja. Uzmite mobitel i pripremite štopericu. Kada krenete s vremenom, svi natjecatelji moraju nabrojati što više životinja znaju u roku od jedne minute. Još jednom, na kraju možete pobjednikom proglasiti onoga tko je nabrojao najviše, ali taj dio možete i izostaviti.

Vodite računa o starosti djece

Važno je voditi računa o starosti djece koja se igraju te prilagoditi igre njihovom uzrastu. Ako je riječ o nešto manjoj djeci “nabroji pet” može postati “nabroji dva” i sl. Ionako je primarni cilj da se djeca zabave, a ujedno pokušaju i nešto naučiti.

/Izvor: Savjetnica.com/

Objava Potaknite djecu na razmišljanje zabavnim igrama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sve je započelo u 11 sati molitvom, a nakon toga pripremljeni mladi animatori su  organizirali različita natjecanja. Natjecateljske iscipline su bile različite i svatko je mogao od prisutne djece pronaći po neku za sebe.   Lijep i ugodan dan pogodovali su ovoj dječjoj radosti.

Nije nedostajalo ni tjelesne okrijepe što su pripremile vrijedne pomagačice.

Dječja radost je odzvanjala Trgom Josipa Stadlera u Prozoru, a osmijeh nije silazio s lice zadovoljne sestre Marinele Zeko.

Objava Foto: Molitva, zabava i druženje djece župe Prozor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Podsjećamo da ovim zahtjevom roditelji daju podršku ravnateljima i nastavnicima u svim školama te preuzimaju odgovornost za sve zdravstvene posljedice  uvođenjem normalne nastave. 

Sadržaj listića s informacijama

Dragi roditelji,

potaknuti cjelokupnom vanrednom situacijom izazvanom COVID-19 u našim školama, velik broj roditelja se okupio oko Inicijative koja ZAHTIJEVA NORMALNO ŠKOLOVANJE za našu djecu.  Prošli tjedan provedena je akcija dijeljenja i potpisivanja izjava o odgovornosti roditelja za svoje dijete u HNŽ-u i ZHŽ-u, te se ista zbog velikog odaziva roditelja nastavlja te ovim putem pozivamo roditelje koji to do sada nisu učinili da se pridruže akciji Inicijative roditelja.

Ovu akciju ćemo provesti i u našoj Općini (ispred OŠ Marko Marulić i SŠ Prozor) u utorak, 06.10.2020., kako bismo doprinijeli mogućim promjenama COVID mjera i tako osigurali zdravije i kvalitetnije školovanje naše djece.  Akcija se provodi na način da se zahtjevi dijele  djeci ispred  Škola poslije nastave, a popunjene i potpisane zahtjeve će djeca sutradan predati našim volonterima. 

Smatramo da trenutnih 30 min. nastavnog sata  nije dovoljno za učinkovito usvajanje gradiva,  kao ni  5 min. odmora koje djeca moraju provesti sjedeći u klupama. Također ne vidimo svrhu nošenja zaštitnih maski, obzirom da se djeca osim u vremenu provedenom u školi normalno druže (izvanškolske aktivnosti, prijevoz do škole, treninzi i sl..). Niz je razloga  zbog kojih bi morali reagirati i sačuvati djecu od mogućih negativnih psiho-fizičkih posljedica koje izazivaju nametnute mjere i  ova neprirodna situacija.

Za što se roditelji okupljeni oko Inicijative točno zalažu!?

• Da djeca ne budu obvezna nositi maske, nego da to bude stvar izbora
• Da se vrati normalan oblik nastave bez podjela na grupe i bez socijalnog distanciranja, pazeći pri tome na higijenu unutar škole
• Da djeca imaju pravo izaći iz učionice za vrijeme odmora
• Da se roditeljima omogući nesmetan pristup školi i djetetu bez prethodnih najava, kao što je bila praksa prethodnih godina
• Da se ukine mogućnost izolacije učenika u slučaju uočavanja simptoma bolesti (u izdvojenu prostoriju, jer takav postupak može ostaviti psihološke posljedice na dijete, a na poziv se svaki roditelj može promptno odazvati). Protivimo se i tome da cijeli razredi idu u izolaciju u slučaju pojave zaraženog učenika.
• Da se ukine svakodnevno mjerenje temperature kao nepotrebno uznemiravanje djeteta i insinuacija na bolest – s mogućim placebo učinkom.
• Da se prestane sa online nastavom u bilo kakvom obliku (parcijalnom ili cjelovitom u slučaju izolacije cijele skupine ili razreda)

Također pozivamo sve roditelje koji dijele naše mišljenje i voljni su pomoći u provođenju akcije u svojim lokalnim školama, da se jave općinskom koordinatoru Inicijative na broj tel. 063/997 – 800.

Izjavu možete preuzeti ovdje OVDJE

Potpisanu izjavu nam možete uslikati ili skenirati te nam poslati na [email protected].

INICIJATIVA RODITELJA

Općinski koordinator inicijative Marina Papak

Objava Inicijativa roditelja za normalno školovanje u akciji prikupljanja podrške pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Tri zdrava i brza doručka koja će obožavati i vaša djeca pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Početak kolovoza i približavanje mjeseca rujna kad počinje nova školska godina dovodi do otvaranja pitanja šta će biti sa nastavkom obrazovanja u BiH, odnosno hoće li djeca nastaviti školovanje online ili će se vratiti u školske klupe. Konačna odluka kada je početak školske godine u pitanju još uvijek nije donesena, a UNICEF BiH objavio je izvješataj u kojem preporučuje povratak učenika u škole.

U ovom izvješću ističe se da djeca i škole u zemljama širom svijeta nisu glavni pokretači epidemije, kao i da ne postoje poznati dokazi o korelaciji između stope prijenosa bolesti i otvorenih ili zatvorenih škola. A sa druge strane postoje ogromni dokazi o negativnom učinku zatvaranja škola na fizičko i mentalno zdravlje djece, njihovu prehranu, sigurnost i učenje.

Zemlje se nalaze u raznim fazama svog odgovora na COVID-19 koji se odnosi na obrazovanje. Mnoge vlade su najavile plan otvaranja škola, dok su druge već počele otvarati učionice. U protekla dva tjedna smo vidjeli da se milijuni učenika vraćaju u školu. Međutim, preko milijardu djece školske dobi u više od 130 zemalja je pogođeno mjerom zatvaranja škola.

“Često su škole bile među prvim objektima koji su zatvoreni, ponekad čak i prije nego što su zatvoreni trgovački centri, bioskopi i restorani. Danas znamo više nego što smo znali prije. Sve je više dokaza da djeca i škole u zemljama širom svijeta nisu glavni pokretači epidemije. Ustvari, ne postoje poznati dokazi o korelaciji između stope prijenosa bolesti i otvorenih ili zatvorenih škola.  S  druge  strane,  postoje  ogromni  dokazi  o  negativnom  učinku  zatvaranja  škola  na  fizičko  i mentalno zdravlje djece, njihovu prehranu, sigurnost i učenje. Stoga, ono na što mi pozivamo je da škole budu među prvim uslugama koje će biti ponovo uspostavljene nakon što budu uvedene sigurnosne mjere”, stoji u Izvještaju koji je objavio UNICEF BiH.

Kada je riječ o negativnim učincima koja su primjećena kod djece čije su škole zatvorene ističe se da duže odsustvo iz škole povećava rizik od izloženosti djece fizičkom, emocionalnom i seksualnom nasilju, a dječije mentalno zdravlje se pogoršava. Pored toga, povećava se opasnost od dječijeg rada, dok je vjerovatnoća  da  će  izaći iz kruga  siromaštva manja.

“Za  većinu  najmarginaliziranije  djece, propuštanje nastave u školi, čak i u trajanju od nekoliko sedmica, može imati negativne ishode koji će trajati cijeli život. Djeca kojima nedostaje obrazovanje imaju nižu očekivanu dužinu života i lošije zdravstvene ishode. Za djevojčice, posebno one koje su raseljene ili koje žive u siromašnim domaćinstvima, rizici su čak  i  veći.  Djevojčice  koje  ne  idu  u  školu  se  suočavaju  s  većim  rizicima  od  seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja. Nakon što je izbila epidemija ebole u Zapadnoj Africi 2014. godine, naprimjer,  stope  trudnoće  među  djevojčicama  tinejdžerske  dobi  u  Sierra  Leoneu  su  se udvostručile i mnoge djevojčice nisu bile u mogućnosti nastaviti obrazovanje kada su škole bile ponovo otvorene”, ističe se u ovom izvješću.

Napominje se da će zatvorene  škole  tokom  dužeg  perioda   vjerovatno  dovesti  do  akademskog nazadovanja  djece naročito s  obzirom  da  je  online  učenje  pristupačno  samo  malom  broju privilegirane djece.

“U većini zemalja širom Afrike, naprimjer, manje od četvrtine stanovništva ima pristup  internetu. Mali  broj  tehničkih  opcija,  kao  što  su  nastava  putem  radija  i  televizije  i tiskanog materijala, omogućio  je milijunima učenika da nastave –ponekad  i  da tek počnu –učiti, ali, ipak, ništa ne može zamijeniti direktnu interakciju s nastavnicima i vršnjacima.  Zar nije nemoguće dati savjet koji bi se mogao primijeniti u svakoj zemlji i svakoj lokalnoj zajednici? Uviđamo da pandemija drugačije utječe na zemlje i lokalne zajednice, a globalna situacija se brzo razvija. Odluka o ponovnom otvaranju škola se mora donijeti u najboljem interesu djeteta. Zemlje moraju sagledati učinak na djecu kroz javnozdravstvenu, socioekonomsku prizmu i prizmu zaštite. Znamo da što djeca duže ne idu u školu,to su u većoj mjeri izložena opasnostima. Ovo posebno važi za djecu koja su već ranjiva”, pojašnjavaju.

BEZBJEDNO OTVARANJE ŠKOLA

UNICEF je izdao smjernice kako bi pomogli vladama bezbjedno otvoriti škole.

Neke od njihovi preporuka su:

–    Provesti mjere održavanja fizičke distance, uključujući i zabranu aktivnosti koje zahtijevaju velika okupljanja;
–    Organizirati dolazak učenika u školu i odlazak iz škole u različito vrijeme;
–    Organizirati školske odmore u različito vrijeme;
–    Premjestiti razrede u privremeni prostor ili na otvoreni prostor;
–    Organizirati sate u smjenama kako bi se smanjila veličina razreda.

U ovom izvješataju stoji da je nemoguće reći kada će sve škole biti ponovo otvorene.

“Zemlje se suočavaju sa različitim kontekstima i mnoge prolaze kroz različite faze pandemije virusa. U zemljama koje su počele otvarati škole, mnoge škole su uvele pristup kroz faze. Na kraju će sve škole biti otvorene tako da je ovo prilika da se poduzmu aktivnosti putem kojih će škole biti sigurnije i otpornije na buduće krize”, ističe se i dodaju da je u njihovim smjernicama jasno naglašeno da je postojanje prostora sa vodom i higijenskim uvjetima ključno za ponovno otvaranje škola.

“Prije pandemije, 1 od 3 škole nije imala pristup vodi, dok gotovo polovina škola širom svijeta nije imala  prostor  za  pranje  ruku  sa  sapunom.  Ove  osnovne  usluge,  skupa  sa  čišćenjem  i dezinfekcijom svih zajedničkih prostorija i eventualno kontaminiranih površina, su najbitnije mjere smanjenja prenosa virusa. Obezbjeđenje materijala za čišćenje i većeg broja toaleta ili zahoda također je bitan korak koji je neophodno poduzeti prije ponovnog otvaranja škola”, pojašnjava se.

Dodaju da što djeca školske dobi duže ne idu u školu, to je manja vjerovatnoća da će se vratiti u školu.

“Kada škole budu ponovo otvorene, trebaćemo se fokusirati na način na koji će se najmarginaliziranija djeca vratiti u učionice kako bi nastavila obrazovanje, ili u nekim slučajevima, tek pošla u školu.   Moramo voditi računa da kada škole budu ponovo otvorene, svako dijete bude uključeno i da uči; da svako dijete ima pristup uslugama zdravstvene njege, održavanja higijene i prehrane u školi; i da svako dijete ima pristup internetu. Ovaj globalni prekid može biti katalizator za transformaciju naših škola za koju se prilika pruža jednom u životu, tako da svako dijete savlada vještine koje su mu potrebne da bi uspjelo u životu, u školi i u radu”, ističe se.

Dodaje se da kako zemlje počinju ublažavati restriktivne mjere, trebaju dati prioritet ponovnom otvaranju škola.

“Kada djeca ne mogu ići u školu, ona često na kraju izgube više od obrazovanja. Kada se učionice zatvore, mnogi učenici –kojima škola nudi spas iz teške situacije –gube  svoju  rutinu,  vrijeme koje provode s prijateljima, jedini obrok koji imaju u toku dana, pristup zdravstvenim uslugama i prehrani, kao i sigurnost koju im škola pruža. U nekoliko proteklih mjeseci su pozivni centri i skloništa prijavili povećanje broja slučajeva nasilja u porodici. Došlo je do porasta broja zlostavljanja i iskorištavanja djece preko interneta. Djeca i mladi osjećaju teret stresnog života u kući, siromaštva, izolacije, strah od bolesti u porodici te kako će nastaviti obrazovanje od kuće, što utiče na njihovo mentalno zdravlje”, ističe se.

Dodaju da su roditelji, od kojih su mnogi izgubili posao ili pokušavaju raditi od kuće, sada sami odgovorni za obezbjeđenje alata, tehnologije i podrške svojoj djeci kako bi mogla nastaviti obrazovanje.

Na kraju ističu da nas je period koji je iza nas naučio da da djeca i škole nisu glavni pokretači epidemije u zemljama.

Autorica: Maja Isović Dobrijević

Izvor: BUKA Magazin

Objava Preporučuje li UNICEF ponovno otvaranje škola – DA i saznajte zašto! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Moram priznati da sam bio stvarno ljutit svaki puta kada bi me dočekala vijest da sam dobio još jednog brata ili sestru jer, u našem slučaju, sirotinja je rađala sirotinju i svi smo ispaštali. Ispričao nam je to Antun Živković (68).

Antun je najstariji sin Eve Živković (90) iz Čepina kraj Osijeka, koja je rodila 22 djece. S unucima i praunucima obitelj Živković ima 99 članova. Većina njene djece, unučadi i praunučadi našla su se nedavno na velikoj proslavi bakinog 90. rođendana. Kažu da nisu brojali koliko ih je bilo. Još uvijek vitalna, malo slabijeg sluha i vida, baka Eva nije odoljela tamburašima pa je i zaplesala sa svojom djecom na proslavi.

Otac obitelji i Evin suprug Milan umro je 2012. godine. Zanimljivo je i da je Eva iste godine kad je rođen Antun rodila dva puta. Antuna u siječnju i Ivana u prosincu. Dvoje djece je umrlo ubrzo nakon rođenja, jedan sin nastradao je u prometnoj nesreći 90-tih.

Eva je rodila čak 15 sinova. Osim Antuna (68) i Ivana (68) tu su, redom, Emil (67), Matija (66), Josip (65), Vera (64), Vilim (62), Evald (61), Oto (60), Robert (58), Marija (57), Zvonko (55), Egon (53), Zdenko (52), Vlado (51), Tomislav (49), Ljilja (48), Suzana (46), Dalibor (44) i Katarina (43). Imena im je davala po članovima obitelji kako bih ih lakše zapamtila no, nakon nekog vremena ni to nije pomoglo.

Foto: Privatna arhiva/ PIXSELL

Obično bi dozvala sve prije nego je uspjela dozvati onog kojega doista treba. Nikada nije rodila blizance, a samo ih je dvoje rodila u bolnici. Sve druge rađala je uglavnom sama, kod kuće. Posljednju, Katarinu, rodila je kada joj je bilo 47 godina, a godinu dana ranije postala je baka jer je njezina Vera rodila kćerku.

– Tih godina već sam bio u Njemačkoj. Što god bih tamo zaradio slao sam kući roditeljima i braći. Jednom godišnje bih dolazio doma. Dođem prve godine, plače beba. Mama kaže ‘dobio si seku’. Dođem iduće godine, opet plače beba. Mama kaže ‘dobio si brata’. Treće godine opet isto. E onda sam poludio i rekao im ‘pa dosta je više’. Zaprijetio sam im da više nikada neću doći ako bude rodila još jedno. I tada je prestalo – kaže Antun. Dodaje da su naučili živjeti skromno, raditi teško, graditi život ni iz čega i nemati puno želja.

Foto: Privatna arhiva/ PIXSELL

Njihovi roditelji oženili su se 1957. Eva je tad imala 20 godina, a Milan 23. Prema obiteljskim pričama Eva nije voljela djecu kada je bila mlada. Ne daj Bože da bi ju netko zamolio da pričuva neko dijete. Govorila je kako se nikada neće ni udati. Obiteljski život nije ju privlačio jer je odrastala uz tri mlađa brata, o kojima se već kao djevojčica morala brinuti. Djeca kažu da je mama Eva bila psihički jaka žena te da joj je rađanje bilo prirodno, kao i sve drugo.

Nije se htjela udati

– U početku joj je neka od žena iz sela priskakala u pomoć kod poroda, a kasnije je sve sama. Zaključa se u špajzu, porodi se, prereže pupčanu vrpcu i izađe s bratom ili sestrom – prisjeća se najstarija kći Vera, koja je također odmalena morala sudjelovati u kuhanju i spremanju. Danas je upravo ona zadužena za svakodnevnu brigu o mami.

Foto: Privatna arhiva/ PIXSELL

– Svi smo odgojeni tako da sami vodimo računa o sebi. Imao sam pet godina kada sam počeo prati svoju odjeću, spremati si krevet, napraviti si jelo, pomoći čistiti po kući. Svi smo morali raditi. U školu smo išli sami. Nitko nam nije pomogao oko učenja, zadaće. Mama nije imala za to vremena. Ovi stariji nisu imali knjige pa su u školi morali sve zapisivati. Zato neki od nas nisu ni završili osnovnu, a samo su mlađi završili i srednju. Par puta se dogodilo da mi učiteljica u školi kaže ‘idi kući, dobio si bracu’, a ja ni ne znam da trebam dobiti brata. U školi nas je često bilo sramota reći koliko nas ima. Smijali su nam se, ali mi to nismo odveć tragično doživljavali. Ja sam 15. po redu i u svemu su mi pomagali stariji – prisjeća se Zdenko dodajući kako je mama u kući bila alfa i omega, o svemu je odlučivala. Prema njegovim riječima, nerijetko je bila stroga prema kćerima, od kojih je očekivala da je zamjene u kućanstvu.

Nije bilo puno maženja

– Nije bilo puno maženja kod nje pa se sva djeca osjećaju u tom pogledu zakinuto. Kad bi nešto skrivili, bili bi kažnjeni klečanjem na kukuruzu. Kad bi nas tata odlučio kazniti šibanjem po guzici, mi stariji bismo najviše fasovali jer bi se kod petog već umorio pa druge nije ni tukao – dodaje Antun.

Vera se sjeća kako je bila mala djevojčica a morala je mijesiti kruh za sve njih.

Ručak u velikom loncu

– Kod nas je kuća uvijek bila uredna i čista. Nikakav nered, nikakvo prljavo suđe. Svakodnevni život bio je organiziran. Spavali smo u krevetima na kat, na svakom katu po dvoje. Kao sardine. Ručak se kuhao u najvećem loncu. Mama ga stavi na stol, a onda tko što dohvati. Nekad su neki ostali i gladni. Svatko je imao jedan par hlača koje su dobivale sve više zakrpi, par majica, par cipela. Najgore je bilo po zimi. Stara kuća, grijanje na drva i ugalj, a drva nema. Imali smo na tavanu neke stare daske pa smo ih sve pokidali i položili. Nekad sam usred zime u 4 ujutro ustajao da idem na obližnje stovarište ugljena ukrasti jednu vreću. Valjda 1974. godine Vutex Vukovar nam je poklonio ambasador deke. Bilo je to nešto najmekše i najtoplije što smo probali u životu. Kada smo se udavali i ženili, roditelji su nam za vjenčanje davali po jednu tu deku, jer nisu imali što drugo dati – pričaju Antun i njegova braća.

/Izvor: 24sata.hr/

Objava Žena koja je rodila 22 djece proslavila 90. rođendan pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.