Objava FACEBOOK: Zove se Meta jer je metastaziralo i ubija nas, padaju šale na račun novog imena tvrtke pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Poznat uzrok pada Facebooka, Instagrama i WhatsAppa pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pao je i Facebook Messenger. Velik broj prijava nedostupnosti Facebooka vidi se i na stranici downdetector.com te na drugim sličnim stranicama. Problemi s pristupom su krenuli nešto nakon 17 sati, no oko 17:40 Facebookovi servisi su potpuno pali.

Za sada se ne zna što je uzrok pada.

Objava Facebook, Instagram i WhatsApp pali u cijelom svijetu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Facebook je na današnji dan 2004. godine osnovao Mark Zuckerberg, bivši student Harvarda, s namjerom da putem mreže komuniciraju i razmjenjuju informacije samo studenti.

Kasnije, mnoga druga sveučilišta, srednje škole i velike kompanije diljem svijeta priključile su se Facebooku – mreži koja danas broji više od 2 milijarde aktivnih korisnika.

Facebook je zasigurno svima promijenio način života, postao potpuno novi način razmjene informacija i povezivanja i olakšao održavanje veza s prijateljima i obitelji na drugom kraju svijeta.

Objava Facebook danas slavi 17. rođendan pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Započelo spajanje Instagrama i Messengera pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Za opušteno subotnje popodne s vama dijelimo facebook status poznate hrvatske književnice Julijane Matanović, koja se osvrnula na pojmove volonterizma i empatije:

U današnjem vremenu mutnih vrijednosnih ljestvica, u vremenu krhkih granica razvučenih između dobra i zla, ljubavi i mržnje, zdravlja i bolesti, i prostoru ismijanih emocija, jedino svjetlo je vjera u neuništivu ljudsku dobrotu. Između riječi dobrota i riječi volontiranje, može se staviti znak jednakosti. Jer, volonteri prelaze, kako je moja baka govorila, s riječi na djelo. Daleko je komotnije budno pratiti tuđe rečenice i ocjene te prozivati i optuživati pojedince za političku nekorektnost, nego otići u bolnice i teško bolesnoj djeci čitati priče. Daleko je lakše izvjesiti pločicu u školskom hodniku kojom se ukazuje na razumijevanje prema drukčijima, nego učeniku koji nije mogao poći na ekskurziju, poslati zajedničku fotografiju ispod koje će pisati: „ Žao nam je što nisi s nama“. Toliko „praznog govora“ koji i ne zna da postoji praksa.

Kažemo li djevojčici iz našeg razreda da je debela, a njeni su kilogrami povezani s dijagnozom, ona će se, jasno, rasplakati, i onaj koji ju je povrijedio bit će upućen školskom psihologu. A kad se bude odlučivalo kamo će taj isti razred na zajednički izlet, i kad većina izglasa skakanje na trampolinu u glavnom gradu države, onda nikoga, čak i one koji su za te učenike odgovorni, neće zanimati djevojčica koja s njima ne može uživati u hvatanju visina. Ona će ih gledati sa svog čvrstog tla, osjećati se loše. I plakati, bolnije i tužnije.

Nikakvim obiteljskim zakonom nećemo probuditi brigu mlađih za starije. Nikakvim citiranjem „Malog princa“ po fejsu, i omiljenim sinestezijama o gledanju srcem, nećemo probuditi nečiju osjećajnost.

Empatija se uči, ona se mora poticati, ako se već ne rađamo s njom, na primjerima; u domu, u učionici. Volontiranje bi trebalo biti grana u sastavu vjeronauka i etike. Daleko je važnije znati probleme prijatelja koji sjedi do tebe u školskoj klupi, razloge zbog kojih često ne dolazi na nastavu, nego odlično, sa sedamnaest godina, debitirati na temu umjetne oplodnje.

Svaka, svaka škola, morala bi – u ovakvim vremenima – imati volontersku grupu. Ako u školi nema zainteresiranih za nju, onda bi se uz onu pločicu o razumijevanju, trebalo upaliti i crveno svjetlo. Pomaganje drugima, treba netko glasno reći, pomaže i nama, iako smo svi već usvojili ideologiju egocentrizma. Oni koji daruju osjećaju se bolje i ti činom blaže prazninu svojih duša.

Objava JULIJANA MATANOVIĆ: Kratko o volonterizmu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Facebook od danas počinje skrivati broj lajkova i reakcija na postovima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Shvatili smo kako smrt, baš poput života, treba biti društvena, pa smo zasukali rukave i prionuli poslu – riječi su kojima Josip Jukić, 55-godišnji Sarajlija koji od kraja osamdesetih živi u Posušju, započinje priču o projektu koji je sa svojim timom razvijao, ovisno kako se uzme, između sedam i trinaest godina, a nakon desetaka tisuća uloženih sati rada uspjeli su stvoriti platformu kakvu do sada nemaju ni Amerikanci, Kinezi, Rusi, Nijemci… ukratko, nitko na svijetu.

– Nismo osmislili Facebook, ali zato jesmo nešto što bi najjednostavnije bilo opisati kao “Facebook za mrtve” – govori nam Jukić, idejni začetnik portala Nekros.info koji je u rad i službeno pušten upravo ove nedjelje. Projekt je osmislio, pojašnjava Jukić, s idejom da ljudima pruži pregršt informacija o mrtvima, pomogne im u organizaciji sprovoda, pruži pravovremenu informaciju o umrlima i pratećim aktivnostima poput mjesta i vremena ukopa, lokacije groblja, mogućnosti slanja nekrologa, sućuti, korištenja usluga pogrebnika… Uz to, na portalu možete, baš kao na nekoj društvenoj mreži, pisanim putem izražavati tugu i žalovanje, na njega stavljati fotografije, videouratke, pjesme i glasovne poruke koje će predstavljati sjećanje na pokojne. Želja je, govori Jukić, da taj svojevrsni “zid plača” ne odvaja žive i mrtve, već uspostavlja i njeguje novi odnos između njih.

– Na našem portalu objedinili smo oko 8300 groblja u četiri države – Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji te još nekoliko njih u inozemstvu, većinom u gradovima gdje ima dosta naših iseljenika. A kako to sve funkcionira? Primjerice ovako: netko je iz bilo kojeg razloga spriječen doći na sprovod iz Zagreba u Zadar, ali želi obitelji umrle osobe uputiti sućut, nekrolog, druge riječi podrške ili poslati cvijeće. Sve to jednostavno može napraviti preko naše stranice – kazuje Jukić.

Osim toga, na sličan način preko Nekrosa može naručiti da mu netko na grob najmilijih za Sve svete ili bilo koji drugi dan u godini odnese cvijeće ili uredi grob, što je, smatra Jukić, posebno korisno onima koji više ne žive u mjestu gdje su pokopani njihovi bližnji. Danas je, kaže, sve izraženiji problem to što je sve više grobova, posebice onih u manjim mjestima, jako zapušteno. Cijele se obitelji odsele i više nikad ne vrate, ili dođu nakon pet-šest-sedam i više godina, pa se šokiraju kada dođu obići grobove svojih baki, djedova ili roditelja koji budu u toliko lošem stanju da ih jedva uspiju prepoznati. Takve situacije se sada, kaže Jukić, zahvaljujući njihovoj platformi, mogu izbjeći s nekoliko klikova mišem.

– Ovo što sam do sada spomenuo nešto je na čemu se temelji cijela platforma, ali ima tu još dosta toga što će korisnicima sigurno biti zanimljivo, jer naša vizija je pružiti zainteresiranima i edukativni, novinarski obrađen sadržaj povezan sa smrću iz različitih perspektiva, ojačati veze među naraštajima, prijateljima i obiteljima, povezati religije… – nabraja Jukić. Negdje usred tog nabrajanja pitamo ga kako mu se vizija o kojoj govori uopće stvorila u glavi.

– Prije trinaest godina osobno sam imao iskustvo smrti koje sam teško prebrodio. Preminula mi je supruga, majka naše šestero djece, a potom i brat iza kojeg je ostalo također šestero djece. Ne moram vam niti opisivati kroz što sam tada prolazio, a kad su se emocije malo slegle, pitanje koje me nastavilo proganjati bilo je kako očuvati uspomenu na njih živom i nakon što jednog dana mene više ne bude. Istovremeno, još me nešto naročito mučilo tih dana. Naime, na pogrebe njih dvoje došao je velik broj ljudi iz cijele zemlje pa se tu nametnulo još jedno pitanje – kako da im istom mjerom odgovorim? Kako ih sve zapamtiti?

Kako im se naći pri ruci kad njima bude teško? Ubrzo sam ustanovio da ta pitanja ne muče samo mene nego i moje prijatelje i poznanike, kako one iz domovine tako i iz iseljeništva. Većina ljudi jednostavno ne prati sve medije koji objavljuju osmrtnice, uglavnom nemamo čak ni informaciju tko ih sve objavljuje, naravno, s izuzetkom dnevnih novina – pojašnjava Josip Jukić. S obzirom na takve trendove, nije niti najmanje čudno to što vrijeme, mjesto i način pogreba postaju sve veća nepoznanica. Kao da to sve nije bilo dovoljno, na sve se nadovezao još jedan problem: sve veći broj ljudi žali se da njihovi potomci nemaju adekvatan uvid u svoje korijene.

– Uzeo sam na sebe zadatak da za sve nas pronađem rješenja i odgovore na ova pitanja. Ono što sam u početku imao kao dijelove tih odgovora jest da to nešto mora biti dostupno u svakom trenutku onome tko uspomenu čuva, ali i vidljivo onome kome je do uspomene stalo. Zahvaljujući činjenici da živimo u eri tehnologije, internet se nametnuo kao logično mjesto na kojem bi te podatke objavljivali i čuvali, i potom se tijekom godina polako iskristalizirala vizija koju danas možete vidjeti na Nekrosu – kazuje Jukić. U tom nekom periodu između smrti njegove supruge pa do unatrag sedam godina s prijateljima, rodbinom i poznanicima bi tu i tamo porazgovarao o samoj ideji, a zatim su u jednom trenutku s riječi odlučili priječi na djela. Prvo je trebalo riješiti ujedno i najveći problem – kako uopće doći do podataka koji su im potrebni? Kako na jednom mjestu objediniti popis svih groblja, župa, župnika i pogrebnika u četiri države?

– Mislili smo da će taj dio biti relativno jednostavan, ali smo već nakon nekoliko dana shvatili u što smo se upustili. Primjerice, tražite popis groblja u Hrvatskoj koji biste mogli dobiti na jednom mjestu? Nema ga. Zovi županije. Nemaju ni oni. Onda zoveš jednu po jednu općinu, jedan po jedan grad i tražiš ih da ti daju taj popis. A tek onda slijedi glavni dio. Najprije se najavi, pa putuj od jednog do drugog mjesta, kucaj na vrata, predstavljaj se tko si i što si što želiš napraviti. Traži dozvole da ti ustupe svoje podatke, fotografije, obavijesti o ukopima, pogrebima, općenito pokušavaj dogovoriti suradnju nečeg tako tradicionalnog kao što su posljednji ispraćaji i religija, i suvremenog poput, je l’ toga, da takve podatke stavljamo na internet.

Moram priznati da je to u početku išlo dosta teže nego danas, pa je bilo dosta pitanja poput “što ćemo mi dobiti od toga da stavljamo pokojne na vašu stranicu” i slično, pogotovo u manjim župama i mjestima. Danas je otpor mnogo manji nego tada, odnosno danas svoje podatke pristaju ustupiti gotovo svi, tehnologija je puno raširenija, pa su i oni shvatili da je to nešto što će im koristiti – opisuje Jukić. On i njegov tim posjetili su, kaže, možda ne sva, ali sigurno između 80 i 90 posto groblja koja su trenutačno uvrštena na njihovoj stranici. Dakle, njih najmanje sedam tisuća. U početku ih je radilo tek nekoliko, a danas u realizaciji cijelog projekta sudjeluje gotovo 90 ljudi, među kojima su većina volonteri. Dosta njih praktički je danonoćno radilo na unošenju podataka koji su im tijekom godina ustupljeni, a neke od brojki doista su impresivne.

Kako do podataka?

– U našoj bazi podataka imamo 1200 općina, 7,5 tisuća vjerskih zajednica, 18 različitih religija plus ateiste. Od devetog mjeseca otkako smo počeli s redovitim unosom podataka, svakog dana dobili smo dosta zanimljivih statističkih podataka. Od tada do sad, znači u nešto malo manje od pola godine, statistika pokazuje kako žene umiru manje od muškaraca, kako najviše ljudi premine u 83. godini života, da mjesečno unutar četiri države koje pokrivamo umre oko 11 tisuća ljudi, da je najstarija umrla osoba imala 109 godina… – nabraja Jukić. U budućnosti će, kaže, biti moguće točno vidjeti i od čega je koja osoba preminula, kao i mnoge druge podatke, zbog čega se nada kako će ovaj projekt biti od velike koristi i mnogim institucijama ili pojedincima koji se bave proučavanjem određenih fenomena, a koji su do sada, da bi skupili sve te podatke, morali obilaziti desetke različitih mjesta, a sada će do svega moći doći u nekoliko minuta.

– S obzirom na to da su naša ciljana publika stariji ljudi, pitanje je bilo kako će oni to sve prihvatiti, a naša strategija svodi se na to da ih obavijestimo da tako nešto postoji. Dakle, ako nečija majka zna za Nekros, nazvat će svoje dijete i reći mu “de vidi tko je danas umro”. Dijete će tada jednostavno kliknuti na taj i taj grad ili tu i tu općinu i tamo vidjeti tko je pokopan danas, jučer, tko će biti sutra, ili tko je bio pokopan prije godinu dana. Profili pokojnika moći će se i uređivati, dodavati fotografije, kratki opisi i slično, tako da je ideja da jednog dana naši unuci ili praunuci kliknu na ime svog pokojnog djeda, i onda tu vide njegovu, nazovimo to, kratku biografiju, ali i cijelo obiteljsko stablo – pojašnjava Jukić jer, kako kaže, povijest pamti velikane, ali nismo svi predodređeni za tako velike dosege i zato je tu naša stranica koja će nadživjeti mnoge generacije.

Veselo groblje

Mlađi naraštaji svakako će s interesom moći pogledati tko su ljudi koji su dio njihove obitelji, što su radili, u kom vremenu, s kime su se družili, kako su se zabavljali i tako zapravo saznati tko smo mi – njihovi nasljednici. Osnivač ovog projekta napominje i kako je stranica za sada još uvijek u testnoj fazi, u kojoj će najvjerojatnije biti još sljedeća tri mjeseca, pa korisnike moli za razumijevanje jer će tu i tamo vjerojatno naletjeti na neki propust ili grešku. Jukić priču o ovom projektu koji je, kako su to istaknuli mnogi s kojima je razgovarao, i društveno koristan proizvod, završava uz podatak da uz sve informativne i statističke podatke na stranici možete doći i do nekih zanimljivosti. Surfajući njome, naletjeli smo na informaciju kako u Rumunjskoj postoji Veselo groblje s vedrim tekstovima na nadgrobnim križevima na kojima se nalaze stihovi o alkoholičarkama, zločestim maćehama, neuspjelim brakovima ili ironičnim osvrtima na aktualne političke ideologije, ali i saznali kako sačuvati nečiju tetovažu i nakon njegove ili njezine smrti, vidjeli kako izgledaju “najluđi” ljesovi na svijetu, poput onih koji su napravljeni u obliku ptice ili automobila…

Vecernji.hr

Objava Posušak napravio Facebook za mrtve pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

No nisu samo lažne vijesti vezane uz politiku problem, stručnjaci posebno upozoravaju na lažne i obmanjujuće članke u kojima se nestručno i netočno piše o bolestima i načinu liječenja bolesti.

Prema informacijama sa stranice Health Feedback, čak sedam od deset članaka objavljenih na Facebooku vezanim uz zdravlje sadržavalo je lažne ili zavaravajuće informacije te su takvi članci s lažnim informacija podijeljeni više od 12 milijuna puta, javlja Zimo.co.

Podatak koji svakako zabrinjava jest činjenica da su tijekom prošle godine korisnici najveće društvene mreže na svijetu podijelili oko 11 milijuna ispravnih i točnih članaka vezanih uz zdravlje, bolesti i liječenje.

Dakle, više ljudi povjerovalo je, odnosno podijelilo je članke s lažnim informacijama, nego s istinitim podacima. Ipak, među sto članaka koji su se najviše dijelili putem Facebooka, više je članaka s istinitim podacima, nego s lažnim i zavaravajućim sadržajem.

Tijekom istraživanja o širenju lažnih vijesti povezanih sa zdravljem (sjetimo se nedavnog slučaja s vitaminom C), proučavan je sadržaj s velikog broja poznatih medijskih izvora, ali i s manjih i prilično nepoznatih stranica s kojih je sadržaj proširen zahvaljujući clickbait naslovima i senzacionalističkom (i lažnom) sadržaju.

Najčešći sadržaj koji se dijelio putem Facebooka povezan je s bolestima, njihovim liječenjem, prehranom, nutricionizmom i cijepljenjem.

Facebook je do sada pokrenuo više inicijativa za borbu protiv lažnih vijesti, no one su većinom vezane uz politiku i političku sadržaj, no ovo je istraživanje pokazalo kako bi se ekipa iz Zuckerbergove kompanije trebala početi ozbiljnije baviti i s problemom lažnih informacija vezanih uz zdravlje i liječenje bolesti jer one mogu imati iznimno opasne, možda čak i tragične posljedice.

Objava Lažne vijesti o liječenju bolesti na Facebooku opasnije su od političkih lažnih vijesti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Često se kaže kako Google i Facebook poznaju ljude bolje i od njihovih partnera i djece, a jasno je i zašto kada vidimo kakvim informacijama te kompanije imaju pristup. S obzirom na posljednji skandal s Facebookom koji se pokazao nevjerojatno neodgovornim kada je u pitanju zaštita korisnika i njihovih podataka, svi bi korisnici te mreže trebali dobro razmisliti o svojim budućim akcijama na Fejsu jer više nitko ne može biti siguran da njihovi osobni podaci neće završiti u krivim rukama.

Evo što sve Facebook zna o vama Prilikom registriranja na ovu mrežu, korisnici ostavljaju osnovne podatke – ime i prezime (Facebook zahtijeva prave podatke), spol, datum rođenja, e-mail ili broj telefona. Pored toga, korisnici mogu nadopuniti svoj profil osobnim informacijama poput škole koju su pohađali, fakulteta, rodnog grada, grada u kojem žive itd, piše Zimo.co.

Naravno, niti to nije sve i pravo praćenje počinje tek s vašim aktivnostima na toj mreži – Facebook tako prati i pamti, odnosno pohranjuje svaki oglas na koji ste kliknuli, svaku IP adresu s koje ste se prijavili na Facebook te sve prijatelje s ove mreže, uključujući i one koje ste izbrisali ili su oni vas izbrisali. Također, ta mreža zna sve što ste objavili na njoj od prvog dana, svaku objavu i fotografiju na kojoj ste označeni, svaki vaš lajk, promjenu statusa, kao i svaku pretragu koju ste napravili, uključujući i osobe koje ste pretraživali na Facebooku. Ovisno o informacijama koje korisnici dijele, Facebook zna koje pjesme slušate, knjige koje čitate, pa čak i sve o vašim važnim životnim događajima poput diplome, rođenja djeteta, vjenčanja i slično.

Nije problem samo ono što Facebook zna o vama – puno je veći problem što veliki broj aplikacija omogućava prijavu preko Facebooka korištenjem lozinke za tu društvenu mrežu. Pri tome, napominju na Fortuneu, jako je važno pročitati pravila na koja pristajete prijavljivanjem preko Facebooka na određene aplikacije jer, osim podataka poput imena, spola i lokacije, neke aplikacije mogu zahtijevati i pristup nekim dodatnim osobnim podacima. Zuckerberg najavio promjene i bolju zaštitu korisnika Jednom kada se ti podaci dijele s aplikacijama – sve je moguće, jer kako se pokazalo, Facebook više nema kontrolu nad njima i kompanije kojima ste dali pristanak na korištenje vaših podataka mogu s njima raditi što god žele. To je, doduše, zabranjeno, no pokazalo se kako to nije spriječilo širenje osobnih podataka više od 50 milijuna korisnika. Facebook je s vremenom smanjio količinu podataka koja se dijeli s aplikacijama, ali nije u potpunosti zabranio dijeljenje tih informacija, piše Zimo.co. Kako bi se zaštitili od dijeljenja vaših podataka s aplikacijama, potrebno je na Facebooku provjeriti koje sve aplikacije imaju mogućnost pristupa vašim podacima te ili im zabraniti pristup ili promijeniti postavke.

Ono na što posebno treba upozoriti jest da se ovakvi podaci s Facebooka mogu kupiti i na Dark Webu, i to po cijenama od samo 5,20 dolara, tako da vaši podaci za pristup ovoj mreži lako mogu pasti u krive ruke. Dobra vijest za sve korisnike ove mreže jest što je Zuckerberg jučer najavio promjene koje bi trebale pružiti veću zaštitu korisnicima Facebooka te će aplikacijama ograničiti pristup dijelu informacija.

/Izvor: Bljesak.info/

Objava Što sve zna facebook o nama i na tome još zarađuje milijarde? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.