Ani Kovačević u Rimu dodijeljena nagrada “Žena godine”

Kulturna udruga “Hrvatsko-talijanski mozaik” iz Rima dodijelila je Ani Kovačević nagradu “Žena godine” povodom Međunarodnog Dana žena.

Udruga je ovo koja svojim mnogobrojnim aktivnostima okuplja najveći broj Hrvata i nudi razne aktivnosti u ovom gradu. Svake godine dodjeljuju  priznanje ženama koje su svojim djelovanjem najviše pridonijele širenju hrvatske tradicije i kulture i općenito promociji Hrvatske, u Italiji.

Tako je ovogodišnja nagrada pripala Ani Kovačević, voditeljici radionica projekta “Recycle Tie Mozaik” o promoviranju kreativnog recikliranja kravate, koji je kao dekorativni odjevni predmet daleko poznat kao zaštitni znak Hrvata.

U sklopu ovog projekta održan je četverogodišnji ciklus radionica s najvišim standardima te profesionalnim pristupom

Izniman broj polaznika imao je priliku obogatiti slobodno vrijeme, steći kreativne vještine u jednoj opuštajućoj i prijateljskoj atmosferi. Neke od radionica su bile edukativno-kreativne naravi, isključivo prilagođene za djecu, na kojima su u velikom broju sudjelovali učenici i roditelji koji pohađaju Hrvatsku dopunsku školu u Rimu.

Uspješno savladavanje tehnike šivanja polaznika pridonijelo je da iz ovih radionica izađu veoma traženi prijedlozi.

Tako se iz prvog ciklusa radionica, godine 1918., rodio dvostrani šal, pod nazivom “CrissCrossTie”, zatim malo složenija “TableTie”, futrola za tablet, dok su se mališani iskazali u “CroaTie”, slikom za uljepšavanje doma.

Godine 2019. radionica se odvijala zajedno sa zajednicom hrvatskih Moližana u talijanskoj pokrajini Molise koji su naselili ovaj dio Italije prije 500. godina.

Uz pomoć šivaćih strojeva kreirali su se unikatni modni dodaci poput torbice od samo tri kravate. Godine 2021. želja za druženjem je bila jača, pa su se, u skladu s pandemijskim uvjetima, uz nezaobilazne “CroaTie” slike, kreirali “DecoraTie”, prekrasni božićni ukrasi, reciklirajući kravate, na veliku radost mališana.

Jesensko toplo sunce 2022. malog srednjovjekovnog gradića Acquaviva Collecroce u Molise pridonijelo je ugodnoj atmosferi u šivanju spare. Malo prije Božića 2022. godine veliki broj malenih i odraslih Hrvata u Rimu, u veseloj blagdanskoj atmosferi izrađivali su jaslice od kravata.

Ideja o jaslicama od kravata se rodila sasvim slučajno

Može se reći da je temelje ove radionice, postavila Anina baka rođena u Mostaru. Dugi školski praznici koje je provodila kod bake i djeda na selu učinili su da dvije bakine singerice nemaju tajni za nju. Ne samo da je znala šiti, već je završila i školu šivanja, kad je ići u školu bila velika privilegija.

Kada se udajom preselila u Imotsku zagoru zajedno s svadbenim škrinjama, bila je i prva bakina singerica. Bila je presretna kad je Ana, jedina ženska unuka, iskazala zanimanje za šivanje, jer tu istu ljubav, nije uspjela prenijeti na Aninu mamu i tetu.

Ana, koja je inače diplomirani inženjer elektronskog računovodstva, svojom krhkom, skladnom i gracioznom građom podsjeća na glavni ženski lik filma „Praznik u Rimu“.

Diplomu čuvenog zagrebačkog FER-a stekla je početkom 1993. godine, nakon čega se vraća u rodni Split

Vrijeme je teških ratnih godina. Obiteljski dom Kovačevića vrvi rodbinom koja je prisiljena bježati iz razrušenih područja, pronalazeći utočište kod njih. S obzirom da je Ana bila izvrstan student bez velikih poteškoća pronalazi svoj prvi posao u struci. Upošljava se u Pomorskom centru za elektroniku u rodnom gradu. Svjesna izvanrednog stanja u zemlji, zahvalna zbog mogućnosti da je posao našla bez velikog čekanja, predano i savjesno obavlja povjerene radne dužnosti skoro punu deceniju života.

U slobodno vrijeme njeguje svoju veliku životnu strast, koju kratko naziva: “Briga o sebi!” Znatiželjno proučava sve ono što se odnosi na zdravu ishranu i zdrav način života, jer kako ističe, kroz brigu za sebe, pazimo i na osobe koje nas okružuju, kao i na okoliš .

Shiatsu

U svojim istraživanjima saznaje o međunarodnoj Shiatsu školi u Klentalu u Švicarskoj, koja je u zamjenu za mogućnost pohađanja seminara i tečajeva Shiatsu, kao i raznih drugih načina Briga o sebi tražili nekoliko sati dnevno rada u hotelu u kojem su se odvijali seminari i tečajevi ovog Udruženja. Ani je ova mogućnost i suviše privlačno djelovala, s obzirom da i nakon deset godina radnog staža i teškog ratnog stanja nije imala ušteđevine kako bi si mogla priuštiti višemjesečni boravak u Švicarskoj.

Na ogromno zaprepaštenje, posebice roditelja, koji se nisu slagali s njenom odlukom da napusti posao inženjera, ostaje odlučna u svojou namjeri i preseljava se u Klental. Nakon odslušanog i savladanog prvog dijela programa tehnike Shiatsu, želja joj je nastaviti sa usavršavanjem, međutim program tečajeva usavršavanja zahtijevao je dodatnu novčanu nadoplatu i ona odlučuje potražiti posao.

Bezuspješno šalje zamolbe u Zagreb i Split. Potvrdan odgovor stiže čak iz tri švicarske firme i nakon određenih birokratskih procesa, vraća se poslu inženjera elektrotehnike, a u slobodno vrijeme nastavlja usavršavati Shiatsu tehnike. Na novom radnom mjestu upoznaje talijanskog kolegu inženjera, koji vremenom postaje puno više. Kao prva važna odluka ovo dvoje zaljubljenih odnosila se na mjesto budućeg zajedničkog života. U Švicarskoj su obadvoje daleko od obitelji, u Hrvatskoj znaju da neće moći naći posao. Preseljavaju se za Rim.

Ana iz Švicarske u Rim nosi i šivaću mašinu, vjenčani dar prijateljice

U novom domu čuva dvije vreće pune raznih bakinih rukotvorina, kojima su se pridružile i svekrvine. Od ukrasnih ubrusa do mnogobrojnih dekoracija za kuću. Dolaskom djece, mijenjaju se i Anini prioriteti. Prvih se godine rimskoga života isključivo posvećuje obitelji. Kako djeca rastu, skučeni prostor stana, sve je više tjerao Anu da vreće s bakinim rukotvorinama premješta s mjesta na mjesto.

Počinje se zanimati za tehnike patcworka i quilitingoma. Priključuje se Talijanskom nacionalnom udruženju patchworka, prošivanja i ručnog rada. Kako se sve više usavršava, tako se bakine rukotvorine iz vreća pretvaraju u nove. Dio njih je danas dragocjeni prekrivač sinovog kreveta, jastučnice raznih veličina, od kojih je neke rado darovala mami i svekrvi.

Djeca je često viđaju iza šivaće mašine, pa su u vrtiću i u školi uvjereni da je profesionalna krojačica. Pohađaju ustanovu koja primjenjuje pedagošku metodu Marie Montesori, što je povod da angažiraju Anu u školskim radionicama za izradu lutki, pernica i drugih, za djecu prikladnih, predmeta.

Otvorena izvrsna prilika da stekne iskustva u odvijanju radionica i laboratorija s djecom

Drugih Hrvata poznaje jako malo. Međutim, igrom slučaja Anin otac u splitskoj gradskoj knjižnici, upoznaje sestru pokojne Sare Zuhre Lukanić, jedne od osnivača udruge “Hrvatsko-talijanski mozaik”, koja joj predlaže da osmisli radionice za Hrvatsku zajednicu iz Rima.

Ostao je samo praktični dio da se počne s radionicom kako bi se stara kravata pretvorila u sasvim novi i primamljivi predmet, a osim toga radionica s kravatama je prikladna ne samo za osobe koje već znaju šiti, kojih je jako malo, već i početnike.

Realizacija je projekta doživjela prepreke na samom početku zbog ozbiljnih zdravstvenih problema neprežaljene Sare Zuhre Lukanić. Konkretni dio radionice predviđao je donošenje, postavljanje i upotrebu šivaćih mašina.

Zahvaljujući spremnoj potpori i konkretnoj pomoći Zrinke Bačić, potpredsjednici Mozaika, radionice su uspješno ugledale svjetlo dana

Za potrebe projekta bilo je potrebno izraditi i web stranicu recycletie.it i upravo će tečaj izrade InDesign-a otvoriti Ani vrata za njenu današnju profesiju. Ana je trenutno voditeljica marketinga i prodaje u očevoj firmi.

Priznaje da joj u zadnje vrijeme ostaje jako malo vremena za šivanje. Često je prijatelji i poznanici pitaju gdje mogu nabaviti kreacije s kravatama. Međutim, za Anu je bila i ostaje samo jedna velika strast i ističe da joj nije cilj da to postane izvor zarade. Sretna je kad može prenijeti na druge osobe ono što je ona naučila od svoje bake. Isto tako, čini joj veliko zadovoljstvo provesti vrijeme s drugim ljudima kroz kreativne radionice.

Posebice sam sretna kad se radi o grupama djece koji svojom maštom, entuzijazmom i ljepotom ispune svaku minutu provedenog vremena, iznenađujući nas svojom beskrajnom kreativnošću.

Slobodno vrijeme izrazito voli provoditi s obitelji u prirodi. Kaže da jedno od ljepših mjesta koje je vidjela u životu jest Rama i Ramsko jezero, za koje ju vežu drage uspomene iz djetinjstva, kada je s bakom često hodočastila ramskoj Gospi, Majci od milosti. Još uvije kad je u Splitu odvoji vrijeme bar na dvodnevnu posjetu Rami.

Izvor: Ljiljana Džalto