Anica i Ilija Topić proslavili 50 godina braka
Anica i Ilija Topić danas su u krugu obitelji i prijatelja svečano proslavili 50 godina braka. Kako je tada sve krenulo euharistijskim slavljem tako je bilo i danas, a Anica i Ilija bračni su zavjet obnovili na misi koju je predslavio don Ivan Ivančević u crkvi svetog Ante Padovanskog u župi Gračac.
Neiscrpna životna snaga
“Dragi striče i strina danas se sigurno, i ne samo danas, osvrćete na 50 godina vašeg zajedničkog života. Pola stoljeća. Dug je to put i sigurno ste mladenačkom snagom i svježinom započeli svoj zajednički put. Vaša životna snaga nije ni danas iscrpljena, iako godine donose poteškoće i probleme. Doživjeli ste radost svoje djece i unučadi”, poručio je “mladencima” don Ivan i podsjetio ih da za današnji dan osim zahvalnosti jednih za druge, svakako treba zahvaliti i dragom Bogu.
Anica, rođena Jurić, i Ilija jedno su drugom obećali vjernost u dobu i zlu davne 1974. godine u crkvi svetog Ilije Proroka u Doljanima pred fra Tvrtkom (Slavkom) Gujićem. Anica tada odlazi u Trišćane gdje je nekada bilo sjedište župe Triešćeni i tu boravi sve to 1977. godine, kada s Ilijom i dvoje djece seli u današnje Trišćane. Tu im se rodilo treće dijete, a danas, 50 godina kasnije, djeca su im podarila osmero unučadi. Ilija je radni vijek proveo u HE “Rama”, dok je Anica bila domaćica i vrijeme provodila odgajajući djecu.
Iskreno s rukom na križu
Životna priča Anice i Ilije započela je u Doljanima gdje su se upoznali na druženju u veselju nakon svete mise. Anica nam simpatično govori da je tada bilo dovoljno nekoga tko ti se svidi skrivećki povući za odjeću u kolu, a priznaje nam da je u ovom slučaju prvi, sudbonosni korak, ipak napravio Ilija.
Proslave godišnjica braka danas su rado čitane vijesti diljem regije. U svijetu izvrnutih vrijednosti, svoju je pomalo izgubio i brak. Mladi su danas pomalo i zaboravili na bračnu svetost u dobroti, čistoći i ustrajnosti. To nam potvrđuje i Anica koja kaže: “Ako mladenci uzmu križ u ruku iskreno, to će trajati do smrti. Ako križ uzimaju radi novca i bogatstva, to će sigurno trajati malo i gotovo.” Ilija dodaje: “Bilo je uspona i padova, ali s dobrom voljom, sve se riješi.”
Rođenje djece i unučadi najljepša stvar
Krajem 70-ih živjelo se teško, svugdje, a kamoli u brdovitim krajevima Donje Rame. “Kad sam trebala doći u Trišćane, svog čovjeka nisam pitala ima li on kuću ili stan, ma kakvi. Zajedno i radi, tada se sve da. Dvoje sam djece nosila odozgo i kad smo pravili kuću, nema ti nitko pomoći. Život je bio težak, ali hvala Bogu sve smo uspjeli dogovorom”, priča nam Anica.
Naše “mladence” pitamo je li bilo svađe i koliko bi trajala. “Ma nije toga previše bilo. Ja budem malo duže ljuta ako znam da sam u pravu”, kaže nam u šali Anica te nam u istom tonu u šali odaje jedan mali trik, kada bi Ilija galamio ona bi šutjela, a kad bi ona galamila, šutio bi Ilija.
Mnogo toga stane u pola stoljeća bračnog života, a Anicu i Iliju pitamo koji su im bili najljepši trenuci u životu. Oboje nam složno uglas odgovaraju: “Kad su se djeca rađala i kad su se ženila i udavala. Kad smo dobili unuke, to su najljepši trenuci.”
Upitalo smo Anicu i Iliju da poruče mladima nešto za kraj, a oni se ponovno osvrću na nematerijalno i materijalno. “Svejedno imaš li materijalno bogatstvo, ono začas ode. Ali, ako nećeš nematerijalno bogatstvo stvarati u ljubavi i miru, od toga nema ništa. Nikoga sa strane ne treba slušati, posebno ako netko ogovara. Samo bračni par može sve zajedno riješiti.”
