Arheolozi u Španjolskoj otkrili da je svetište posvećeno božici Demetri postojalo tijekom šest stoljeća

Arheolozi iz Empúriesa, Španjolska, otkrili su da je svetište posvećeno božici Demetri postojalo tijekom šest stoljeća – od samih početaka pa sve do kraja grčkog grada (Neàpolis). Iskopavanja su bila usmjerena na različite terase koje su okruživale hram.

Tom su prilikom iskopana dva ritualna vrča i ostaci životinja – ponajviše odojaka – žrtvovanih u čast božici, što se poklapa s prikazima prinosa pronađenima u drugim Demetrinim svetištima.

Na tom području, prije dolaska do najstarijih slojeva, arheolozi su također pronašli groblje i apsidu jedne ranokršćanske crkve, piše Katalonska novinska agencija.

U drugom dijelu Neàpolisa pronađeno je i jedno posebno otkriće, ostaci zidnog slikarstva u kući iz 5. stoljeća prije Krista

Ljetna iskopavanja provedena su u sklopu 79. Arheološkog tečaja u Empúriesu, na kojem su sudjelovali studenti iz različitih dijelova zemlje. Pod vodstvom arheologa s lokaliteta, istraživačka kampanja bila je usmjerena na lučku četvrt antičke grčke kolonije – s jedne strane na područje gdje je otkriveno svetište posvećeno Demetri (blizu muzejske zgrade), a s druge strane na dvije kuće smještene u središtu i na rubu Neàpolisa.

Na tečaju je sudjelovao i Antun Kovčalija, magistar povijesti koji trenutno boravi u Rimu na specijalizaciji iz kršćanske arheologije na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju.

Tijekom iskopavanja, arheolozi su uspjeli pratiti kronologiju svetišta. Otkrili su da je njegova povijest, zapravo, paralelna s poviješću antičkog grčkog grada Empúriesa.

„Podaci nam omogućuju da sa sigurnošću potvrdimo kako je ovaj sakralni prostor počeo poprimati oblik krajem 6. stoljeća prije Krista i da je opstao sve do 1. stoljeća poslije Krista“, objašnjava arheolog Pere Castanyer.

On je glavni istraživač projekta koji se usredotočuje na stare lučke zone Empúriesa. Taj se projekt izravno povezuje s proučavanjem ovog svetišta posvećenog grčkoj božici poljoprivrede i plodnosti, jer se sakralni prostor nalazio uz rub Neàpolisa, odvojen od stambenih zona, s izravnim pristupom s plaže antičke grčke luke.

Ovoga ljeta iskopavanja su bila usmjerena na terase tog religijskog prostora, na čijem se vrhu nalazio hram božice Demetre. U zoni monumentalnog oltara, otkrivenog 2023. godine, arheolozi su pronašli ostatke životinja koje su žrtvovane u čast božici. Uglavnom se radilo o odojcima (svinjama starima tek dva do tri mjeseca), ali i o mladim ovcama i kozlićima.

Ove žrtve, ističe Castanyer, novi su element “koji potvrđuje da je svetište bilo posvećeno božici”. Naime, dodaje arheolog iz Empúriesa, u drugim Demetrinim hramovima pronađene su “terakote sa ženskim prikazima koji nose praščiće kako bi ih prinijeli božici”.

U slučaju Empúriesa, poznato je da su se te žrtvovane životinje kuhale i da su ih stari Grci konzumirali. No postoji i hipoteza da je jedan dio životinja bio namijenjen isključivo božici – jer su u nekim slučajevima pronađene samo polovice prasadi. Taj aspekt, kako pojašnjava Pere Castanyer, trebat će dodatno razjasniti zoološke analize koje su trenutačno u tijeku.

U isto vrijeme, na tom su području pronađena i dva votivna vrča – slična malim vrčevima – koji su položeni kao prinosi. Prema prvim procjenama, arheolozi ih datiraju u kraj 3. stoljeća prije Krista. Ti se nalazi pridružuju drugim sličnim vrčevima pronađenima ranije, a zahvaljujući suradnji s francuskim istraživačima, sada se pokušava doznati što su sadržavali, proučavanjem ostataka u njihovoj unutrašnjosti.

Od hrama do crkve

Arheolozi vjeruju da se ostaci Demetrina hrama nalaze upravo ispod jednog dijela današnje muzejske zgrade – jer raspored terasa vodi upravo prema tom mjestu. Tu hipotezu dodatno podupire i novo otkriće iz ove kampanje: ranokršćanska nekropola koja bi se nalazila uz crkvu sagrađenu upravo na mjestu nekadašnjeg hrama grčke božice.

Grobovi su otkriveni iznad ostataka jedne od gornjih terasa svetišta. Da bi stigli do tih grčkih slojeva, koji su se nalazili na dubini od tri do četiri metra, arheolozi su morali iskopati sve što se nalazilo iznad njih. Tada su i otkrili nekropolu, za koju voditelj iskopavanja Marc Bouzas navodi da preliminarno datira između 4. i 7./8. stoljeća poslije Krista te da je imala čak tri različite razine ukopa.

„Najstariji grobovi imaju obilježja snažno povezana s rimskim svijetom, među njima su i grobnice građene mortom, ali i drugi oblici – primjerice, jedna amfora u kojoj je bilo pokopano novorođenče“, objašnjava Marc Bouzas.

Unutar te najranije skupine grobova pronađeni su i neki s otvorima za lijevanje tekućine, kroz koje su se pokojnicima prinosili hrana i piće – jer su prvi kršćani zadržali obrede povezane sa starim poganskim kultovima.

„Iznad te razine dokumentirali smo još dvije, što pokazuje da je ova nekropola bila aktivna tijekom duljeg razdoblja“, dodaje Bouzas.

Uz nju su arheolozi također iskopali apsidu ranokršćanske crkve – u ovom slučaju pravokutnog oblika – koja bi, prema pretpostavkama, bila izgrađena izravno na mjestu grčkog hrama. Ta je crkva, koja je vjerojatno imala transept s grobnim kapelama, također smještena ispod današnje muzejske zgrade – koja je od 17. do 19. stoljeća bila samostan redovnika servita.

„Vjerujemo da nije slučajno što je samostan izgrađen na mjestu ranokršćanske crkve, baš kao što ni ta crkva nije slučajno podignuta na mjestu nekadašnjeg Demetrina hrama“, smatra Marc Bouzas, opisujući to kao primjer kulturne nadogradnje kroz stoljeća.

Upravo zbog toga što je bila podignuta na mjestu svetišta božice Demetre, kao i zbog grobova pronađenih u njezinoj blizini, arheolozi iz Empúriesa vjeruju da je ova ranokršćanska crkva bila „glavna“ od dvije otkrivene u Neàpolisu, dok je druga iskopana još u 19. stoljeću, te da su obje nastale dolaskom kršćanstva.

Slika stara 2.500 godina

Osim tog dijela nalazišta, tijekom 79. Arheološkog tečaja, studenti su također vršili iskopavanja u dvije kuće unutar stare grčke jezgre grada. Njihove prostorije imaju slojevite podove od gline, a u nekima – u središnjem dijelu – pronađeni su kvadratni ostaci ognjišta. Obje kuće datiraju iz 5. stoljeća prije Krista, no jedna od njih – smještena u najistočnijem dijelu – posebno se ističe jer su u njoj otkriveni ostaci zidnog slikarstva starog više od dva tisućljeća.

U jednoj od prostorija, iznad kamene baze, sačuvani su redovi čerpića (opeka od blata sušenih na suncu). Oni su činili dio zida koji su Grci oblagali i oslikavali. I upravo u ovom konkretnom slučaju, to su i učinili. Mali fragmenti obojenog žbukanog sloja pronađeni tijekom iskopavanja to jasno potvrđuju.

Kustos i arheolog iz Empúriesa, Quim Tremoleda, koji je nadgledao iskopavanja, objašnjava da ti ostaci slikarstva imaju „plave, crne i poneke žute tonove“, što ih čini „vrlo vizualno upečatljivima“.

Tremoleda ističe da je ovo otkriće „prilično izniman slučaj“, jer se radi o slikama koje su bile dio domaćeg prostora iz 5. stoljeća prije Krista.

 

Foto: Xavier Pi/Antun Kovčalija/Privatni album

Xavier Pi/Katalonska novinska agencija/Mladen Topić/Ramski Vjesnik