BIH I SOCIJALNA KARTA: Znamo da smo siromašni, ali ne znamo što treba poduzeti

Prema posljednjim anketnim podacima Agencije za statistiku BiH, 65,8 posto građana u BiH nema dovoljno vlastitih sredstava da podnese iznenadni trošak u iznosu od 400 KM, a 54 posto njih ne može priuštiti godišnji odmor u trajanju od jednog tjedna za cijelu obitelj.

Anketa o potrošnji domaćinstava u Bosni i Hercegovini posljednji put je urađena za 2021/2022. godinu. Ustanovljeno je da stopa siromašnih domaćinstava iznosi 13,3 posto, dok stopa siromašnih pojedinaca iznosi 13,5 posto. Jaz siromaštva utvrđen je u iznosu od 19,6 posto.

S obzirom da ovi podaci datiraju iz perioda od prije tri do četiri godine, upitno je koliko su navedeni procenti aktuelni i danas. Jedno je, pak, sigurno, a to je da vlasti BiH na svim nivoima do danas nisu uspjeli uspostaviti socijalnu kartu, službeni sustav koji obuhvaća sve socio-ekonomske podatke stanovništva.

Ovaj sustav, što je još važnije, služi za adekvatno planiranje akcija države, koje nisu samo vezane za socijalnu pomoć ugroženima već za socijalnu politiku u cjelini.

Projekt EU4CS

Zahvaljujući Europskoj uniji, u oba entiteta, koji su uglavnom nadležni za oblast socijalne politike, stvari po pitanju socijalne karte pokrenute su s mrtve točke. U NSRS-u je nakon provedene procedure 18. srpnja ove godine usvojen Zakon o socijalnoj karti.

Projekt EU4CS doprinio je da se unutar radne grupe sačini nacrt zakona o metodologiji izrade socijalnih karata u FBiH, te je Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike upućen na daljnje postupanje.

„Federalno ministarstvo rada i socijalne politike ovaj zakon poslat će na mišljenje ministarstvima pravde, finansija i Uredu za zakonodavstvo. Po zakonu oni će u roku od 15 dana dostaviti mišljenje. Ako su mišljenja pozitivna, prijedlog nacrta se ‘spušta’ na Vladu FBiH, te se kreće u zvaničnu proceduru usvajanja”, naveli su iz ovog ministarstva za Fokus.

Zakon u RS-u je usvojen, što sada?

Nakon što je u RS-u u zakonodavnoj instituciji usvojen zakon, iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite naglasili su da će socijalna karta doprinijeti efikasnijem ostvarivanju prava i usluga socijalne zaštite i pravednijoj raspodjeli javnih sredstava.

“Zakonom o socijalnoj karti određuje se uspostavljanje baze podataka o socijalno-ekonomskom statusu pojedinca, korisnika određenog prava i s njim povezanih lica, način objedinjavanja, sadržina, korištenje i čuvanje podataka, formiranje i prosljeđivanje notifikacija s drugim informacionim sistemima. Izrada ovog zakona jedna je od aktivnosti projekta izrade socijalne karte RS koji se realizira u tri faze. Jedinstvena baza će sadržavati podatke o socijalno-ekonomskom statusu pojedinca i s njim povezanih lica, podatke o vrsti prava i usluga koje lice koristi ili je koristilo (riječ je o pravima i uslugama iz oblasti socijalne, dječije, boračko-invalidske zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i žrtava ratne torture i oblasti socijalnog stanovanja i zaštite porodice), kao i podatke o službenim licima koja su koristila podatke iz socijalne karte”, rekli su nam iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS-a.

Za sada, ni RS ni FBiH nemaju registar podataka o tome koliko je stanovnika u stanju potrebe, koje vrste potrebe te koliko je onih koji to nisu, dakle nema podataka od krucijalne važnosti za planiranje odgovarajućih poteza.

No, zašto se godinama čekalo da vlasti pokrenu pitanje donošenja zakona o socijalnoj karti?

„Pa zato što su nekompetentni, nezainteresirani i nemaju apsolutno motiva da rade stvari koje su značajne za građane. Između ostalog, socijalna karta bi podrazumijevala određene obaveze koje entitetske vlade u budžetima moraju osigurati kako bi zadovoljile najugroženije kategorije građana. Ako bi se to znalo i uradilo, onda bi to predstavljalo trošak koji nije uobičajen u budžetu”, mišljenja je ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

Smatra da bi socijalna karta, kada se do kraja sačini, morala jasno definirati granice siromaštva, a to, kako kaže, znači i kategorije ljudi kojima se mora pomagati.

„To trebaju da rade eksperti, a ne ljudi iz ministarstva, jer oni niti znaju niti imaju motiv da to urade. Ona sredstva koja su uskraćena BiH nakon što nije riješeno pitanje implementacije presude Sejdić – Finci, Evropska komisija je nakon toga povukla 30 miliona eura projekata jačanja institucija u BiH. Tako da praktično ljudi koji su u ministarstvima i oni koji znaju šute i ne žele da se eksponiraju, jer su im šefovi oni koji manje znaju i kojima se ne dopada da neko zna i može“, stava je naš sagovornik.

Ističe da je izrada socijalne karte kombinacija statistike i evidencije u centrima za socijalni rad, zatim ljudi koji idu u javne kuhinje i sl.

„Nedostatkom socijalne karte do sada su najviše izgubili građani, a ne vlast. Dok ne detektujemo stvarnu sliku i situaciju, to je nemoguće definirati”, rekao je on.

Kada je riječ o Federaciji BiH, Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine FBiH, stava je da nije optimistična da se u skorije vrijeme može očekivati konačna izrada sistema socijalne karte.

„Gubimo mnogo, svjedoci smo da se ti podaci koje daju zvanične institucije drugačije tumače, zavisno kojoj politici šta treba. Socijalna karta bi bila jedan podatak s kojim se ne bi moglo, ali ni smjelo špekulirati u javnosti. Statistika uzima podatke onako kumulativno, dakle vrlo često na te podatke utiču i oni koji baš ne žive teško, kako inače živi većina građana u zemlji“, rekla je Beširović.

Šta kažu umirovljenici?

Bivša predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić smatra da se potezi pokrenuti oko socijalne karte javljaju sporadično.

„Analizirajući situaciju u BiH, odnosno u oba entiteta, te Brčko distriktu, te probleme s kojima se ljudi susreću, očekivati je da imamo jednu socijalnu kartu, odnosno da se neke stvari jasno definiraju i da budu podložni standardima koji su svuda u svijetu aktuelni i primjenjuju“, ističe Mišić.

Navodi da je politika dominantna u životima svih nas, da o svemu odlučuje, odnosno „od toga kako ćete se liječiti, kakvo će biti obrazovanje, pa do toga koliko para ćete imati u novčaniku, te kako ćete biti plaćeni.“

„Da li je do nas ili do političara, to je veliko pitanje. Ja sam sklonija mišljenju da je to do nas. Građani su izgubili mnogo, jer ljudi uvijek nekako nađu odgovor za ono što bi bilo normalno da imaju, pa to traže negdje drugo. Zato imamo ekonomske migracije, odlazak ljudi, jer kada nešto čekate i mislite da će to neko uraditi za vas, on to ne uradi, jedino vam preostaje da se pomirite s tim ili da tražite druga rješenja”, dodala je Mišić.

Predsjednik Saveza udruženja penzionera Federacije BiH Redžo Mehić poručio je u izjavi za Fokus da ova kategorija idalje insistira na uvođenju socijalne karte u BiH.

„Ona oslikava pravo materijalno stanje jednog domaćinstva. Međutim, ne znam koliko ima volje i snage da se to do kraja radi. Bilo je pokušaja, ali zasad nema rezultata. Idalje insistiramo na tome. Građani gube puno jer na neki način vid pomoći doživljavaju oni koji ne trebaju, a onima kojima treba ne mogu jer njih niko i ne vidi“, tvrdi Mehić.