Bijela kuga i masovan odlazak mladih opustošili dijelove Balkana

Natalitet u BiH je u drastičnom padu. Više ljudi umire nego što se rađa. BiH postaje zemlja staraca. Ekipa Okanala posjetila je nekoliko seoskih škola u blizini Goražda. Neke od njih su ugašene, a neke broje svega 30 učenika od nekadašnjih 800. Mještani kažu idu trbuhom za kruhom, a sela pusta, škole zatvorene.

Negativan prirodni priraštaj i odlazak stanovništva poremetit će i ekonomiju zemlje predviđaju stručnjaci

Područna osnovna škola Mehmedalija Mak Dizdar u Sadbi. Jedna smjena drugi i treći razred ukupno sedam učenika. Matematika, Bosanski i likovno. Svi u svojim obavezama. Haris Begić jedan je od četiri učenika drugog razreda. Kaže da su bliski ali da bi volio da ima više prijatelja.

Amna Baljić je treći razred.Voli da čita. Voli da piše, ali najviše da se u školskom dvorištu igra

“Voljela bih da nas ima više jer je uvijek zabavnije da se igra. Na tjelesnom npr. ne možemo da se igramo između dvije vatre jer nas je malo, a da nas ima više mogli bi više da igramo i bilo bi zabavno”, kazala je Amna.

Učiteljica Narcisa Hotović Gluhačević skoro dvadeset godina je učiteljica u ovoj školi. Kaže da je iz godine u godinu sve teže. Učenika sve manje. Kaže voli svoj posao, ali ukoliko ne bude djece budućnost ovog područja je neizvjesna.

“Situacija je vrlo teška i alarmantna, iz razloga što žalosno je kad udješ u odjeljenje, imamo sve uslove, ali malo đaka. Ja se sjećam kad sam ja počela raditi 2001. puno više đaka je bilo”, govori učiteljica Narcisa.

Na istoj tabli, u isto vrijeme, dva učenika, jedno drugi, drugo treći razred. Jedno radi matematiku, drugo piše rečenice. Među njima je i Aida. Vrlo živahna i znatiželjna djevojčica. Kaže, živi daleko.

“Daleko je naša kuća, tako me bole noge da ne mogu da stojim”, pojašnjava Aida.

Došli smo da dočekamo i starije učenike. Roditelji ih dovode u školu. Neki od njih su također bili učenici ove škole. Ermin Bardah danas dovodi svoje dijete, a sjeća se kako je bilo dok je on išao u ovu istu školu.

“Bilo je puno življe. Uvijek su bila dva odjeljena a i b. Bilo je puno više učenika i bilo je još područnih škola koje su trenutno zatvorene. Žalosno. Stanje je katastrofalno u odnosu na broj učenika”, prisjeća se Ermin.

Nastavnik Suad Begić u ovoj školi počeo je raditi 2007. Djece je bilo puno. Više odjeljenja istih razreda

“Budućnost škole je upitna, s obzirom na mali broj učenika. Ja sam 2007. počeo raditi i prvi razred je imao dvadeset učenika. Od tada do danas taj broj se sveo na pet učenika, a imali smo razred koji ima samo jednog učenika”, govori o tužnoj statistici nastavnik Suad Begić.

Meliha Tatarin majka je jednog osnovca. Dvoje djece je već završilo ovu školu. Kako kaže, svaki dan dovodi dijete u školu. Prevoza nema jer je mali broj učenika. Kaže da je u periodu dok je školovala stariju djecu do danas situacija se drastično  promijenila.

“Sin najstariji je 1994. godine bilo ih je  20 u razredu, kćerka 98, jedanaest dvanaest ih je bilo, a sad treće dijete 2012., samo dva učenika u razedu. Ja nikad ne bi otišla odavde nikad. Ti možeš otići bilo gdje, ali za omladinu nema ništa. Voljela bi da se vrate, da bude više djece da narod oživi”, kazala je Meliha.

Okolna sela su bez ljudi. Masovno napuštaju ova područja, a generalno se i manje djece rađa. To su glavna dva razloga pada nataliteta

“Opao je broj, ta djeca koja dolaze pješače po pet kilometara. Sami su društva više nemaju. Djeca koja su bila su završila i to je tako” ističe nastavnik Begić.

Škole su pravi pokazatelj koliko djece se manje rađa ali i koliko je napustilo ovo područje, ali i državu.

“Problem je što narod ne želi da živi na selu. Svi više vole grad, svi odlaze u grad. Ima jako puno omladine ovdje koju sam ja učila, imaju kuće rade, na poslu su ali ne žele da žive na selu. Odlaze u Goražde, Sarajevo, kupuju stanove, a naše škole ostaju prazne”, poručila je učiteljica Narcisa.

A primjer je područna škola u Selu Posestra. Nekada četvorogodišnja škola, sada je zatvorena. Direktor škole Mehmedalija Mak Dizdar Samir Imamović upravo je u ovoj školi u Posestri počeo raditi.

“Tada je bila u funkciji škola. Bilo je petnaestak učenika, kombinovana odjeljenja, prvi drugi treći razred. Svake godine se smanjivao broj učenika. Na kraju je škola ostala bez učenika”, kazao je Imamović.

Samir tvrdi da je jedan od razloga što ovdje više i nema mladih bračnih parova. Ostaju starci. A oni koji su porijeklom s ovih prostora porodice zasnivaju u inostranstvu. Kako kaže od pet područnih škola dvije su zatvorene, a i ostalim prijeti isto.

“U Beriću jedan učenik ima u prvom razredu. Ukupno ima tri učenika, prvi četvrti i peti razred. U Beriću je bilo osamsto učenika, sada 28. Prošle godine 38 u Beriću, sada 28. Deset učenika fali od prošle godine. I to je ono što je alarmantno i to je ono što je problem cjelokupnog društva”, poručio je direktor Samir Imamović.

I u samom porodilištu u Goraždu sve se manje beba rađa. Tako da je 229 beba rođeno 2018. a ove godine svega osamdeset devet beba. Gradonačelnik Goražda smatra da je veliki problem odlazak stanovništva.

“Prije rata grad Goražde, odnosno opština imala je 38.000, a sad cijeli kanton ima 23.000 stanovnika. Glavni problem je što ljudima nismo obezbjedili dostojanstven život, problem je broj djece u osnovnim i srednjim školama. Područje kojem ja pripadam Ilovača i od Ilovače prema Orahovcima prema Brzacima, Brzača ove godine nema nijednog đaka, Ilovača oko 40 učenika, faktički do Sadbe broj učenika, skoro pa za par godina biće izbrisan biće nula, istakao je Ernest Imamović, gradonačelnik Goražda.

Da bi se situacija promijenila potrebno je zaustaviti iseljavanje. A da bi se to podstaklo potrebno je mladim ljudima dati preduslove za život. To bi sve promijenilo.

“Trebalo li da se puno svi angažujemo, da ulažemo u djecu najviše, jer djeca su naša budućnost, bogatstvo.

A dobar primjer je i Armina Adilović, učenica sedmog razreda. Najbolja učenica koja je predstavljala ovu školu na kantonalnim takmičenjima.

“Puno volim ovu školu. Voljela bih da ima više djece da se nikada ne zatvori zbog manjka učenika.

Situacija nije ništa bolja u cijeloj BiH. Ipak, malo se šta čini da se situacija promijeni. Da bi se uopšte vratilo na nekadašnje stanje potrebno je da se spriječi iseljavanje i da se prosječno u porodicama rađa četvoro djece. Kada se pogleda današnja situacija to zvuči nerealno.

Pripremila: Jovanka Nina Todorović

Stanje u Federaciji BiH ništa bolje

U periodu od školske 2015/16. do školske 2020/21. godine broj učenika prvih razreda manji je za 3.290 ili 15,03 posto, stoji u sklopu informacije o upisu učenika u osnovne i srednje škole, koju je na današnjoj sjednici razmatrala Vlada Federacije BiH.

Federalna vlada je nakon današnje sjednice održane u Sarajevu saopćila da je prihvatila informaciju o upisu učenika u osnovne i srednje škole u školskoj 2020/21. godini u Federaciji BiH te da je predložila preporuke.

“Ova školska godina odvija se u svjetlu posebnih okolnosti uzrokovanih pandemijom COVID-19”, stoji u informaciji, te se navodi da su kantonalna ministarstva uvažavala smjernice i preporuke vezane za pandemiju koronavirusa.

Tako su se svi kantoni opredijelili za kombinirani model nastave – u učionici i online.

Nastavak trenda smanjenja broja prvašića

Analiza podataka o učenicima upisanim u prvi razred osnovnih škola u FBiH ukazuje na evidentan nastavak trenda smanjenja njihovog broja.

“U odnosu na prethodnu školsku godinu, broj prvašića je smanjen za 484 ili 2,54 posto. U periodu od školske 2015/16. do školske 2020/21. godine broj učenika prvih razreda manji je za 3.290 ili 15,03 posto, a primjetno je i kontinuirano smanjenje ukupnog broja učenika osnovnih škola”, navodi se u informaciji.

Tako je, prema zbirnim podacima za Federaciju BiH, broj učenika osnovnih škola u ovom periodu smanjen za 13.494 učenika ili 7,08 posto.

Podaci za učenike srednjih škola

Podaci za ovu školsku godinu, izuzevši Posavski, Srednjobosanski, Zapadnohercegovački i Kanton 10, koji nisu dostavili podatke, također ukazuju na primjetan nastavak trenda smanjenja broja učenika upisanih u prvi razred srednjih škola.

“Trend kontinuiranog smanjenja zabilježen je i kada je riječ o podacima o ukupnom broju učenika srednjih škola u Federaciji BiH. Najveće procentualno smanjenje u šestogodišnjem periodu zabilježeno je u Unsko-sanskom kantonu (27,75 posto), Hercegovačko-neretvanskom kantonu (27,16 posto) i Bosanskopodrinjskom kantonu Goražde (22,79 posto)”, stoji u informaciji.

Pandemija COVID-19 negativno je utjecala i na realizaciju obaveznog programa predškolskog odgoja i obrazovanja u godini pred polazak u osnovnu školu, koji u pojedinim kantonima nije realiziran zbog zatvaranja odgojno-obrazovnih ustanova (u drugoj polovini marta 2020. godine) ili je realizacija prekinuta prije okončanja programa.

Na portalu Buka magazin, još prije mnogo godina Dejan Radmilović, iz Saveza nevladinih organizacija “Horizont 2024”, je upozoravao da neophodno je ukazati na bijelu kugu prije nego ona postane prirodna katastrofa, dok smo u 2021. godini svjesni da je ona postala sveprisutan i nadnacionalni problem.

“Moramo napasti problem sa više strana. Moramo popraviti socio-ekonomsku situaciju, vršiti edukaciju i otvoriti savjetovališta u vezi abortusa. Moramo napraviti i neki paket pomoći, kao što imaju zapadne europske zemlje, da se pomogne mladim roditeljima, samohranim majkama, kako bi se stimulisalo osnivanje porodice“, ističe Radmilović.

Jedan od uzroka bijele kuge može se vidjeti i u porastu broja abortusa, kojih se prema procjenama liječnika u BiH godišnje napravi 20.000

„Moramo razgovarati jako puno o planiranju trudnoće i porodice. Ali abortus je jedan od najgorih načina planiranja porodice. Kada govorimo o abortusu, žena koja dođe da to uradi, čini potez očajnika jer je dovedena pred svršen čin. Taj abortus dovodi do psihičkih i fizičkih posljedica“, kazao je Vadihdin Katica, specijalista ginekologije i akušerstva Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Posljednjih deset godina Bosna i Hercegovina ima stopu ekonomskog rasta nula ili jedan posto. Ključ svih problema leži u tome, smatra Dženan Đonlagić, ekonomista i zastupnik u Parlamentu FBiH.

„Uloga države je da popravlja ekonomsku situaciju u zemlji. Kada se to popravi i kada mladi dobiju zaposlenje i kada ne budu smatrali posao u javnoj upravi svojim ultimativnim ciljem onda će doći i do smanjenja problema kojeg nazivamo bijela kuga“, zaključuje Đonaligić.

Ukoliko se nastavi ovakav trend smanjivanja broja stanovnika, u Bosni i Hercegovini će 2050. godine živjeti 1,9 milijuna stanovnika, a 2100. godine 900.000.