Biskupov grob kod izvora „Zelenjak“

Od kada je pamćenja ljudi su vjerovali da je voda izvor života. Još Antički filozofi prapočelo vidjeli su u toj tekućini koja vrije iz srca zemlje. Danas? Život je jednostavno nezamisliv bez vode!  Istočni dio Rame obiluje izvorima pitke vode. Jedan izvor je poseban. To je izvor „Zelenjak“ u selu Dobroša.

Izvor Zelenjak

Po čemu je on drugačiji od drugih izvora? Njegova bistrina i zeleno korito očaravaju ljudsko oko. Iako je voda po svojoj naravi bez okusa, „Zelenjak“ je voda s okusom prirode, ljepote, s okusom slatkoće stapanja čovjeka s prirodom. Samo okruženje izvora svjedoči da je ovaj dio Dobroše uvijek zelen kao što mu i samo ime govori.

Nekada davno „Zelenjak“ je osvježavao Dobrošane. Ljeti je donosio svježinu Makljena, a zimi toplinu zemljine unutrašnjosti.  Ponosni Dobrošani odnijeli su uzorak vode na provjeru čak u Njemačku. Kako pripovijeda Ante Andrijanić, analiza je pokazala besprijekornu čistoću, kvalitetu kako samo traže proizvođači piva i apsolutnu čistoću od kamenca. Zanimljivo je da je temperatura vode uvijek ista, 4 stupnja i ljeti i zimi. Jačina izvora je uvijek ista. Ovaj izvor nikada nije iznevjerio svoje Dobrošane, nikada nije presušio.

No, kada bi ovaj izvor znao pričati sigurno bi nam pripovijedao što je sve zamijetio svojim zelenim „očima“.  Svega pedesetak metara ispod izvora nekada je prolazio put kojim su hodile brojne karavane, vojske, putnici namjernici, hajduci i mnogi zalutali „hodočasnici“ ovog života.

Upravo na „Zelenjaku“ osvježenje su tražili svi ti putnici. Narodna predaja zapamtila je jednog posebnog putnika. Kako pripovijeda pamćenje seljana i cijelog Dobroško-uzdolskog kraja taj posebni putnik je bio  biskup ili neki veliki crkveni velikodostojnik.  Što se zbilo kod izvora tajnovito je. No, tragovi i pamćenja postoje. Ljubica Andrijanić, rođena Stojanović u Uzdolu 1936. godine,  pamti i pripovijeda  ono što je čula i vidjela  od svog dolaska u Dobrošu 1957. godine.

Ljubica Andrijanić kod Biskupova groba

„Kada sam se udala iz Bobara u Dobrošu 1957. godine ovde kod Andrijanića kuća bio je ovaj grob. Kamen na grobu je bila lipo uređena, vidilo se kako su ruke sklopljene, k’o da se mole. Pričali su stariji da su Turci ubili biskupa kod „Zelenjaka“  a tu je zakopan. Narod je dolazijo i oblazijo grob. Ovde jedan iz sela je im’o problema s leđima pa se zavitov’o da će ograditi grob. Čim je to uradijo odma’ su ga pristala leđa boliti. Dok je bilo naroda u Dobroši i vamo na ovom kraju dolazijo je narod sa mnogim zavitima, šta je k’o im’o kakvi’ problema. Šta je koga muka natirala!“ Pripovijeda Ljubica Andrijanić  i bakinim toplim  osmjehom pogleda svoju unuku koja je jedino dijete u osnovnoj školi iz Dobroše. Nevjesta Ivka s ponosom ističe da ima unuku i srednjoj školi.

Vratimo se činjenicama.

Neupitna je činjenica grobnog mjesta s uspravnim stećkom. Ukrašeni stećak na sebi ima obrise glave s nekom „kapom“ i rukama spremnim na molitvu. Činjenice govore  da je upravo ovim područjem prolazio put koji je povezivao Istok, od Vrhbosne, preko Kreševa  pa Uzdola prema Delminiumu i dalje prema Saloni i Splitu.  Nedavno otkriveni temelji bazilike na Vrdolu u Ljubuncima daju povoda za moguće kretanje nekog crkvenog velikodostojnika ovim prostorima. Malo je konkretnih podataka koji svjedoče o ovome. Činjenica o velikoj ukorijenjenosti kršćanstva na ovim prostorima već je davno zabilježena u povijesnim kronikama. Fra Ljubo Lucić u svojoj knjizi „Rama kroz stoljeća“ piše: „ Franjevački izvori govore samo o ‘drvenoj crkvi sv. Petra’, ali se ne zna gdje je ona bila.“ (usp. str. 23) Sjetimo se kako se u Ljubuncima na Vrdolu slavi Sv. Petar i Pavao (29. lipnja), a prije nekoliko godina otkriveni su i temelji bazilike. Sa sigurnošću možemo ustvrditi o mogućoj povezanosti Vrdola, crkve Sv. Petra i legende o biskupovu grobu u Dobroši jer je grobno mjesto udaljeno svega 2 kilometra od bazilike. Stoga je moguće da je upravo riječ o nekom crkvenom upravitelji ili drugoj uglednoj  ličnosti.

Sam simbol na stećku govori da je riječ o nekoj važnoj osobi koja tu počiva. No, prikupljanje ostalih podataka, arheološka istraživanja pokazat će pravu istinu. Mnoga slična pamćenja sadržana su u ramskim toponimima koji su svom imenu sadrže povijest, etnografiju, religiju i socijalnu strukturu. (Gradina, Gradac, Crkvište, Crkvina, Ilijin Krsnik, Mašeta, Grčko greblje, Trzan, Svarovica, Perun, Ustirama, Donja Vast, Didovača i mnoštvo dugih zanimljivih toponima.  U cijeloj ovoj priči neupitna je vjera hodočasnika koji s „dobrom vjerom“  se mole  i zavjetuju za zdravlje i obitelj kod ovog i sličnih grobova.