Blagdan svete Ane svečano proslavljen u Podboru
Blagdan svete Ane, nebeske zaštitnice filijalne crkve u Podboru, svečano je proslavljen danas svetom misom koju je predslavio fra Andrija Jozić, gvardijan Franjevačkog samostana i župnik župe Rama-Šćit.
Vjernici su se povodom blagdana duhovno pripremali kroz trodnevnicu u četvrtak, petak i subotu
Prvi dan trodnevnice služit će se sveta misa za bolesne, stare i usamljene, a drugi dan trodnevnice bit će upriličena molitva i blagoslov trudnica kao i onih koje mole za porod i majčinstvo. Trećeg dana služit će se sveta misa na odluku mladih uz blagoslov djece.
Ana bijaše vremešna i pobožna Izraelka iz plemena Judina
Priroda joj nije bila podarila ono što se u to vrijeme u Izraelu smatralo najjasnijim i nepobitnim znakom Božjega blagoslova i naklonosti: dijete. Poradi njene neplodnosti, Joakim, njen suprug, smatrao je kako je njegova žrtva, koju je s velikom pobožnošću prenio u jeruzalemskome hramu, odbijena.
Bol uzrokovana tim odbijanjem potresla je staroga Joakima, koji je napustio kuću i zemlju, kako bi se sa stadom povukao u samoću planina, gdje je neprestano oplakivao svoju nesretnu kob. No, činilo se kako i Ani, koja je ostala sama, budućnost nosi samo tugu, suze i neostvarive molitve.
Sv. Ani se u zagovor utječu žene koje žele djecu, trudnice, porodilje i majke općenito
No, jednoga se dana ukazao anđeo: prvo Joakimu, u pustinji, a zatim i Ani, kako bi im navijestio kako je ono što je ljudima nemoguće, Bogu ipak moguće te kako će Anino krilo, neplodno uslijed poodmakle dobi, podariti život najljupkijem i najsvetijem od svih stvorenja: Mariji, majci Isusovoj – majci Mesije.
Joakim je, utješen tom nadom, okupio stado te se brzinom i nestrpljenjem mlada zaručnika uputio prema kući njegove Ane.
Susret dvoje starih supružnika nadasve je poetski oslikao Giotto na zidovima kapele degli Scrovegni u Padovi. Nježnom i mršavom staračkom rukom, Ana miluje suprugovu bijelu bradu, koja kao da je zadrhtala pod nježnim dodirom ljubljene žene.
Čitav taj prizor, piše Piero Bargellini, odiše mirnim pouzdanjem, sretnim iščekivanjem, tihim razumijevanjem, u odmjerenim, a opet izražajnim pokretima likova što ih je starost učinila časnima, ali se osjeti također i gotovo proljetno ozračje čiste i blage, nježne i uzvišene idile.
Jakovljevo evanđelje
Ana i Joakim obećali su Gospodinu kako će, bude li im podario dijete, ono biti posvećeno Gospodinu u hramu. Tako je Malena Marija u dobi od tri godine odvedena u hram i ostavljena ondje, kako bi zavjet bio ispunjen.
O tom uzvišenom i neobičnom događaju, u koji je uključena sama majka Isusova, u Evanđelju nema niti spomena. Spominje ga jedno od apokrifnih evanđelja, koje Crkva ne smatra nadahnutima od Duha Svetoga: Jakovljevo protoevanđelje. Ondje je ispričana priča o Djevičinim roditeljima, po uzoru na sličan događaj u kojemu je glavni lik majka proroka Samuela, koja se također zvala Ana.
