Blagdan svetih Petra i Pavla svečano proslavljen na Vrdolu u Ljubuncima

Vjernici iz cijele Rame proslavili su Petrov, odnosno svetkovinu svetog Petra i Pavla kod zavjetne kapele u Ljubuncima, točnije Vrdolu. Omiljeno je ovo zavjetno mjesto okupljanja vjernika, ali i hodočasnika iz Rame i drugih krajeva. 

Sveto misno slavlje je predslavio uzdolski župnik don Ivan Ivančević, a vjernici su vrijeme prije mise proveli u molitvenoj šetnji oko “biskupovog groba” ili pak za zagovor svetog Petra.

“Od samih početaka Crkve svetkovina svetog Petra i Pavla slavila se istog dana. Međutim, upravo na njihovom primjeru Bog nam pokazuje kako se ljudi među sobom mogu razlikovati. Mogu biti veoma različiti, ali isto tako mogu pokazivati istu službu te svaki na svoj način prenositi slavu Božjega Kraljevstva ovom zemljom”, kazao je don Ivan tijekom propovijedi.

Velika ljubav za Krista

“Očito da je Pavao imao upravo više svojih osobina. Bio je učen i on je, slobodno se može reći, položio temelje kršćanske nauke i teologije. Zbog svega onoga što je napisao. No, iza svega sveti Pavao je bio sav za Krista i u Kristu. Tako da je mirno mogao zapisati: ‘Ne živim više ja, nego u meni živi Krist. Upravo, braćo i sestre, sveti Petar i Pavao su bili toliko različiti, ali ipak u bitnome jedinstveni. I mi smo svi različiti, svatko je za sobom nosio svoj odgoj, obitelj, narav, ali je bila jedinstvena ta velika ljubav za Krista. (…) Nema među nama nikoga koji ne bi mogao Gospodina slijediti upravo takav kakav jest. Sa svojim porijeklom, sa svojom naobrazbom, svojom obitelji i prijateljima. Svojom naravi, svojim osobinama i svojim životnim naslijeđem. Nema niti jedne životne okolnosti ili stvarnosti koja bi po sebi bila nekako pogodnija da čovjek nasljeduje Gospodina. (…) Dakle, svi imamo iste predispozicije pred Bogom. I zato doista nema potrebe u životu žuditi za nekim velikim stvarima, jer ljubav je dosjetljiva”, kazao je don Ivan.

“Biskupov grob” nalazi se upravo u neposrednoj blizini kapele. Grob je to s uspravnim stećkom u obliku križa.  Mještani i vjernici rado posjećuju ovo mjesto s osobnim zavjetima i to tijekom cijele godine. Redovna misa je na blagdan svetog Petra i Pavla, a mjestu se hodočasti iz svih dijelova Rame.

Vjeruje se da nadgrobni spomenik u obliku križa upućuje da je tu zaista sahranjena posebna osoba, a prema povijesnim zabilješkama Ljubunci su pripadali biskupskom posjedu, stoga ne bi bilo veliko iznenađenje da je tu sahranjen upravo netko iz biskupske uprave ili sam biskup.

Prema usmenoj predaji, osim biskupovog groba i nekropole stećaka, Vrdol ili Mašeta kriju i temelje crkve koju su Osmanlije srušile i ubile biskupa. Njegov štap je završio u ambaru ili žitnici jedne muslimanske obitelji. Sve dok je štap bio u ambaru, žita je bilo u izobilju. Međutim, pod pritiskom susjeda obitelj je štap navodno istopila i od njega pravila burme.

Sveti Petar i Pavao

Već od najstarijih vremena Crkva je na isti dan slavila svetkovinu svetog Petra i Pavla koji su za Neronova progona položili svoj život u Rimu za Isusa Krista.

Blaženi Petar, prvi među apostolima, žarko je ljubio Krista. Zaslužio je čuti: “A ja ti kažem: ‘Ti si Petar'” (Mt 16,18). On je, naime, bio izjavio: “Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16,16).

A Krist njemu: „A ja tebi kažem: ‘Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju’ (Mt 16,18). Na toj ću stijeni sagraditi vjeru koju ispovijedaš. Nad tim što si rekao: ‘Ti si Krist-Pomazanik, Sin živoga Boga’, sagradit ću svoju Crkvu. Ti si, naime, Petar. Ime Petar dolazi od riječi ‘stijena’ (petra), a ne dolazi od Petra riječ ‘stijena’. Tako Petar dolazi od riječi „stijena“ kao što i riječ kršćanin dolazi od imena Krist.”

Tako je Petar dobio ime po Kristu – Stijeni našega spasenja, kako bi na njemu bila sagrađena i uglavljena u jedinstvu vjera svih vjernika. Premda ni Pavlova čvrstoća navještaja i svjedočenja nije bila manja od Petrove, ipak je samo Petar dobio povlasticu da predstavlja općenitost i jedinstvo cijele Crkve.

Kako vidimo Petar je imao posebnu zadaću u Crkvi, ali i Petar i Pavao su trčali istu trku vjere i primili isti vijenac pravednosti kojim ih je ovjenčao Gospodin

Obojica ostavljaju jedinstveno svjedočanstvo i poticaj za Crkvu i vjernike svih vremena. Ne trebamo se bojati ići tragom njihova svjedočanstva, napose putem vjere i ispovijesti božanstva Gospodinova, ali isto tako ne smijemo zaboraviti svjedočiti ljubav koja ih je vodila i dala im snage da polože svoj život i proliju krv kako bismo mi mogli imati čvrste temelje vjere, to jest kako bismo mogli biti utemeljeni na Stijeni koja je Krist.

Tom duhu se ni sveti Augustin nije ustručavao pozivati svoje vjernike da štovanje ove dvojice velikana vjere ne bude samo ivanjska proslava, nego i prigoda da ih se nasljeduje: Jedan je dan mučeništva za oba apostola. Ali su i njih dvojica bili jedno. Iako su trpjeli u različite dane, bili su jedno. Prvi je išao Petar, za njim je slijedio Pavao. Proslavljajmo svečani dan koji nam je posvetila krv apostola. Ljubimo vjeru, život, napore, patnje, priznavanja, propovijedi.