BOLEST MODERNOG DOBA: Ekranizam kod djece
Savremeni način života nezamisliv je bez upotrebe pametnih telefona, laptopa i tableta. Oni uveliko okupiraju i dječiju pažnju. U sjeni ostaju opasnosti od, kako stručnjaci upozoravaju, vala boja i zvukova. Sve to utječe na dječiji razvoj. Šta je ekranizam i zašto sve više djece ulazi kognitivno i emotivno nespremno u školske klupe?
Djeca pokušavaju zumirati cvjetić u slikovnici – sve je češća pojava na testovima pri upisu u školu.
Iako ekranizam nije zvanična dijagnoza, sve više djece pati od ove pojave. Mulitmedijalni uređaji, iako dobar način za olakšanje roditeljstva jer dijete satima mirno i tiho kao paralizirano gleda blještave boje i jake zvukove, ovo nosi velike posljedice. Nema testa koji ga može dokazati, ali stručnjaci ističu, simptomi su lako uočljivi.
ŠEJLA KUNDALIĆ, logoped u Domu zdravlja Zenica
“Kašnjenje u govorno-jezičkom razvoju i najčešće ono što je nedostatak pažnje i negativni oblici ponašanja – agresivni, autoagresivni. Ono što je zanimljivo, također, veliki broj djece koja pričaju engleski jezik, to je sve zbog uticaja ekrana. Ako dijete ne učestvuje u aktivnostima sa vršnjacima, ako izostaje socijalizacija, ako mu se dalje ne razvija vokabular, ako izostaje kontakt očima…”.
Upravo ovo su bili alarmi Dženiti iz Kiseljaka da sa sinom Afanom potraži pomoć. U Udruženju “Svijet u slikama” sada već godinu i šest mjeseci Afan ide na terapiju. Porazna činjenica: tek kada je sklonjen od ekrana, prvi put sa nepunih pet godina, pogledao je roditelje pažljivo u oči.
DŽENITA BEGIĆ NERADIN
“On kad bi koristio telefon ili gledao crtaće, na svaki moj poziv nikakvu reakciju nije davao, jednostavno kao da ga ne zovete. Osvijestila sam sebe kada sam ga vidjela u grupi sa njegovim vršnjacima koji odlično komuniciraju, odgovaraju na postavljenja pitanja, postavljaju pitanja, igraju se zajedno nekih društvenih igara, dok je on uvijek u nekom kutku i igra se sam, nezainteresovan”.
Stoga sve više mališana prvo mora logopedu, psihologu ili defektologu pa tek u školske klupe. Većinom su uzrok ekrani.
JASMINA PAŠALIĆ ŽILO, defektolog UG “Svijet u slikama”
“Vjerujte da dolaze roditelji koji kažu da su djecu izlagali sa par mjeseci i da je to trajalo po nekoliko sati. Neka djeca su došla do stadija da sa tri-četiri godine ne znaju imitirati pucketanje prstima, ne znaju dijelove tijela jer nisu imali priliku da upoznaju, nisu bili u prilici da ostvare socijalni kontakt sa vršnjacima”.
SELMA KAZIĆ, UNICEF u BiH
“Sistemi otkriju dijete, uglavnom to je doba kad krene u školu. Godine ranog rasta i razvoja od rođenja do sedme godine su nepovratno izgubljene. Mi znamo da je to najbolje doba za optimalan uticaj da bi dijete eventualno sustiglo, odnosno optimalno se razvilo”.
Dok se broj djece povećava, nedostaje stručnog kadra. Roditelji moraju pomoći djeci, a ekranizam je izlječiv.
ŠEJLA KUNDALIĆ, logoped u Domu zdravlja Zenica
“Roditelji, ne svi, naravno, uvijek ima izuzetaka, misle da njihova odgovornost prestaje onog momenta kada svoje dovedu logopedu, ali treba biti obrnuto. Roditelj treba da postane koterapeut svom djetetu. Na nama je da te roditelje edukujemo, da im damo različite resurse podrške, da ih uputimo šta i kako trebaju i onda da rade sa svojim djetetom”.
Stručnjaci napominju da djeca ne bi trebala upotrebljavati telefon dok ne napune tri gdine. Korisnije je da dijete ima neku fizički aktivnost. Rana intervencija u slučaju negativnih promjena u ponašanju mnogo će olakšati rast i razvoj djece, koja nisu kriva što u savremenom dobu na vagi između aktivnog zajedničkog vremena prevagne borba za materijalnim – boljim parom patika ili ljepšom haljinicom.
