Bosanskohercegovačko-američki slikar Amer Kobašlija u posjetu Rami

Bosanskohercegovačko-američki slikar Amer Kobašlija posjetio je Ramu, a tom prigodom ga je u Općini Prozor-Rama ugostio načelnik općine dr. Jozo Ivančević. Iako je profesionalni uspjeh stekao van domovine, zanimljivo je promatrati njegove radove kroz kontekst nastanka u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i kontekstu povratka umjetnika njegovim korijenima u sadašnjoj Bosni i Hercegovini. 

Kobašlija je rođen u Jugoslaviji, točnije Banjoj Luci 1975. godine. Zemlju napušta u ratu, a zatim privremeno boravi u njemačkom izbjegličkom kampu da bi 1997. godine emigrirao u Jacksonville, Florida. Potom je diplomirao slikarstvo na Državnom sveučilištu Montclair.

Legat za sve ljude 

Razlog današnjeg posjeta je realizacija projekta kojeg umjetnik priprema već više od godinu dana, a uključuje promociju ramskoga kraja kroz slikarstvo. Riječ je o 37 umjetničkih slika koje su svojevrsni hommage japanskom slikaru i drvorescu Katsushiki Hokusaiju koji je poznat po seriji “36 pogleda na planinu Fuji”. Gotovo da nema onoga koji ne prepoznaje Hokusaijevo djelo “Veliki val kod Kanagawe”. Prema ovome, Kobašlija svoju seriju namjerava nazvati “37 pogleda na Ramu”.

“Cilj nam je da organizujemo izložbu i popratne aktivnosti ovog projekta vezanog za Ramu, da to bude prikazano, a da dobar dio te serije u konačnici i ostane ovdje kao neki mali legat, a što će sve nas koji smo direktno ili indirektno uključeni u ovaj projekat prikazati, što u ovom trenutku što dugoročno, u jednom pozitivnom svjetlu”, kazao je Kobašlija za Ramski Vjesnik.

Kobašlija je studij slikarstva započeo još u Njemačkoj, da bi ga završio u Americi, gdje danas radi kao profesor na akademiji Sveučilišta u Srednjoj Floridi. Slikarske projekte realizira diljem svijeta, na Floridi, u Švicarskoj, pa sve do dalekog Japana, odakle mu dolazi supruga, a gdje boravi dio godine. Vezan je i za taj prostor, a ističe kako je više naučio od azijskih umjetnika nego europskih ili pak američkih.

Otkud Rama u cijeloj toj priči

“To su projekti koje razvijam protekle dvije decenije, sve to vrijeme mi se vrti u glavi prostor iz kojeg potičem. Došao bih tu da nešto uradim kao slikar, ne znajući šta. Znajući da ne želim da radim nešto što je odveć predvidljivo. Ne bih želio da se bavim nekim temama gdje ja zauzimam poziciju gdje kažem: ‘Ovo je ispravno, ovo je neispravno’, jer ja sam slikar, a slikar je poeta. Meni je cilj da kroz sliku zabilježim poneki fenomen koji ima potencijal da funkcionira kao plodno tlo za interpretaciju u određenom kontektsu. Slike su portali, ali i ogledala. Slike su trigeri, obarači za srce, oko i psihu. One te pokrenu na jedan ili drugi način. One artikuliraju stvari gdje riječi zakažu. Kroz slike slutimo. Svaki pojedini posmatrač će u slici naći nešto jedinstveno, potaknut određenim senzibilitetom koji je drugačiji kod svakog od nas, govori Kobašlija za Ramski Vjesnik.

Kao i mnogi drugi, Kobašlija je razdbolje korone vrijeme provodio na internetu listajući stranice i konzumirajući sadržaj naišao na fotografije Rame.

“Put me naveo u Ramu prije nekoliko godina, kada sam promatrao jezera u Bosni i Hercegovini, pa sam zalutao do slika te divne Rame i čudesnog jezera. Ali, onda dođoh i do fotki jezera kada se voda povuče, pa me sve to zaintrigiralo. Vizualno upečatljive, nabijene fotografije, a puno je tu nekih metafora, vezanih kako za ovo vrijeme tako i historiju ovih prostora. Historiju koja je kompleksna, često problematična. Puno je tu individualnih ljudskih priča, tragedija, suza, uspjeha i momenata sreće. Epski je to prostor s puno lirskih momenata. Sve me to intuitivno povelo da dođem u posjetu, tako da mi je to počelo kuhati u glavi već prije nekoliko godina dok sam paralelno radio projekte u drugim zemljama”, pojašnjava Kobašlija.

Kobašlija je prije dvije godine u Ramu došao prvi put, kada je krenuo s promatranjem prostora Rame, susretao ljude i učio o ovome kraju. Prije nekoliko je mjeseci počeo raditi prve slike koje će u budućnosti trebati nekako predstaviti i sačuvati.

“Kako to zabilježiti, kako da ovo bude jedan biljeg ovog vremena. Jedan plemenit objedinjujući element koji će kao takav biti viđen danas, a koji će dugoročno imati kulturnu i historijsku vrijednost”, govori nam Kobašlija.

Kobašlija ne razmišlja previše o tome gdje smjestiti njegove radove prema stilskom pravcu, formi ili tehnici. Mišljenja je svakako da su ovo djela suvremene figuracije, realizma, ali bez obzira na to, slika je uvijek apstraktna, igra boja, oblika, tonova i ona izvorno kao takva mora funkcionirati.

Kobašlija je mišljenja da je naziv “37 pogleda na Ramu” i više nego adekvatan. Radi se raznim fazama jezera.

“Jezero je u punom sjaju u ljetnim mjesecima, a onda se s jeseni voda krene povlačiti. Oscilacije su ekstremne te eventualno u zimskim mjesecima nastambine i sakralni objekti što su ostali pod vodom prije mnogo decenija, ti duhovi prošlosti, kao da izrone iznad površine, a koji čini mi se polariziraju naše vrijeme i kad su vidljivi i kad sniju u dubinama jezera. Sami motivi su, likovno govoreći, jaki i upečatljivi, a tu se nižu i izprepliću silne metafore i mogućnosti interpretacije. Vraćam se opet na kontekst Rame i njezine historije, Šćitu i samostanu koji je nastao prije toliko stoljeća. Nastajao, nestajao, paljen, kao ptica Feniks se dizao iz pepela, imperije koje su dolazile i odlazile kroz vremena. Sve je to kulminiralo šezdesetih godina proteklog stoljeća s gradnjom brane i potopom. Da i ne spominjem ova novija, apsurdna vremena. Te metafore su čudne, a one mene kao slikara interesuju”, kazao je Kobašlija za Ramski Vjesnik.

Kobašlija je ramske motive naslikao u ulju na semi-transparentnom materijalu novijeg vremena, mylar-u. Prikladan je prije svega za transport umjetnina koje su ovom prigodom nastajale u Americi. Efekt koji se postiže na ovom materijalu jest izrazita atmosferičnost, kao da su slike obasjane iznutra.

Dio serije “37 pogleda na Ramu” pogledajte u nastavku