BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU OPSTANKA I PRAZNINE

MALO NAS JE JER NAS NEMA

1. Država koja se prazni

Bosna i Hercegovina 2026. godine više nije država u tranziciji. Ona je država u fazi tihog raslojavanja i demografskog pražnjenja. Dok se političke elite već tri desetljeća transformiraju – iz komunističkih u demokratske, iz socijalističke retorike u nacionalne narative – suština zemlje, njezini ljudi, ubrzano nestaju.

Piše: Prof. dr. sc. Božo Vukoja

Ostaje institucionalna konstrukcija koja formalno postoji, ali se sve teže puni stvarnim životom, energijom i perspektivom.

Od predratnih 4,3 milijuna stanovnika, BiH je danas spala na procijenjenih oko 2,5 milijuna. No broj nije najdramatičniji dio priče. Struktura tog pada je ono što zabrinjava: odlaze mladi, obrazovani i radno sposobni. Odlaze oni koji bi trebali nositi gospodarstvo, puniti proračune i stvarati obitelji.

Ovo nije samo ekonomska migracija.

Ovo je egzodus povjerenja.

Ljudi ne odlaze samo zbog plaće. Odlaze jer ne vjeruju da se trud, znanje i rad mogu pretvoriti u sigurnost i dostojanstvo. Odlaze jer ne vide vezu između odgovornosti i uspjeha, između pravde i institucija.

Pitanje više nije koliko nas ima.

Pitanje je tko ostaje – i s kakvom perspektivom.

2. Nestanak srednjeg sloja – tiha društvena katastrofa

Svaka stabilna država počiva na snažnom srednjem sloju. To su nastavnici, profesori, liječnici, medicinske sestre, inženjeri, sigurnosne službe, carinici, porezna uprava, državni namještenici, novinari, diplomirani studenti, obrazovana inteligencija.

To su ljudi koji nose sustav.

U Bosni i Hercegovini taj sloj je ili nestao – ili je pretvoren u potcijenjeni, potplaćeni i trajno ugroženi niži sloj.

Društvo u kojem nastavnik jedva preživljava, liječnik masovno daje otkaz, novinar radi pod pritiskom, a stručnjak odlazi u inozemstvo – to je društvo koje razara vlastite temelje.

Srednji sloj je bio amortizer kriza. Bio je nositelj stabilnosti, racionalnosti i profesionalnih standarda. Danas je potisnut podobnošću, klijentelizmom i generacijom „tatinih i maminih sinova“ kojima su vrata sustava otvorena bez obzira na kompetencije.

Kada se znanje zamijeni vezom, a profesionalizam lojalnošću, rezultat je dugoročno razaranje institucija.

Nestanak srednjeg sloja nije samo socijalni problem.

To je sigurnosni, ekonomski i civilizacijski problem.

3. Zapadnohercegovačka županija – simptom dublje bolesti

Najnovija događanja u Zapadnohercegovačkoj županiji, prostoru koji jedva broji oko 100.000 stanovnika, dramatičan su primjer sistemskog sloma prioriteta.

Kada pola – ili više – liječnika podnese ostavku, to nije sindikalna epizoda. To je alarm.

Ako političke elite istodobno tvrde da nije moguće povećati plaće liječnicima za 30%, a istodobno je proračun rastao 150%, tada je pitanje elementarne logike:

Tko je tu lud?

Tko zbunjen?

A tko normalan?

Radi li se o nedostatku novca – ili o nedostatku prioriteta?

Liječnici u Hercegovačko-neretvanskoj i Hercegbosanskoj županiji/kantonu nalaze se u vrlo sličnoj situaciji. Sustav već pokazuje znakove pucanja.

Danas su to liječnici.

Sutra će to biti profesori.

Prekosutra carinici, porezna uprava, državni namještenici.

Kada administracija koja puni proračun postane nezadovoljna i demotivirana, urušavanje više nije hipotetsko – ono postaje operativno.

U takvoj situaciji postavlja se ključno pitanje odgovornosti.

Tko je odgovoran?

Talijani? Rumunji? Netko treći?

Vlast sigurno nije – barem ako slušamo njihovu retoriku.

No odgovornost se ne može trajno delegirati. Ona ima ime i funkciju.

4. Demografija, ekonomija i matematička stvarnost

Demografski pad i nestanak srednjeg sloja izravno pogađaju održivost sustava.

Model generacijske solidarnosti pretpostavlja da široka baza zaposlenih financira manji broj umirovljenika i javnih usluga. U BiH se ta piramida okreće naopako.

Ako liječnici odlaze, tko će liječiti?

Ako profesori odu, tko će obrazovati?

Ako porezna uprava postane demotivirana, tko će puniti proračun?

Bez srednjeg sloja nema funkcionalne države.

Ako se trend nastavi:

• mirovine će se financirati zaduživanjem

• zdravstveni sustav postat će kronično podkapacitiran

• porezni teret na preostale radnike će rasti

• kvaliteta javnih usluga će padati

Država bez radne i obrazovane jezgre nije samo siromašnija. Ona je institucionalno krhkija.

To više nije pitanje ideologije.

To je pitanje opstanka.

5. Što ostaje ako se ništa ne promijeni?

Ako mladi odlaze, a srednji sloj se raspada, društvo ulazi u fazu ubrzanog starenja i institucionalne erozije.

Sela se prazne.

Gradovi se smanjuju.

Škole se zatvaraju.

Bolnice ostaju bez kadra.

Najveća tragedija Bosne i Hercegovine nije to što je podijeljena ili siromašna.

Najveća tragedija je to što oni koji znaju, mogu i žele raditi – više ne vjeruju da se isplati ostati.

Država nije teritorij.

Država je odnos između generacija i odnos prema znanju.

Ako znanje ode, a podobnost ostane – rezultat nije stagnacija.

Rezultat je tiho gašenje.

MANIFEST OPSTANKA

Minimum bez kojeg nema održive budućnosti

Ovo nije ideološki program.

Ovo je minimum bez kojeg nema opstanka.

1. Nulta tolerancija na krađu javnog novca

Potpuna transparentnost ugovora, tendera i proračuna. Oduzimanje imovine bez pokrića.

2. Pravosuđe koje mjeri rezultate

Javne metrike rada sudova i tužiteljstava. Odgovornost mora biti mjerljiva.

3. Porezna reforma u korist rada

Rasterećenje zapošljavanja mladih i stručnjaka. Veće oporezivanje privilegiranih struktura.

4. Dostojanstvo srednjeg sloja

Plaće liječnika, profesora, sigurnosnih službi i stručnjaka moraju biti prioritet, a ne trošak.

Bez njih nema države.

5. Meritokracija umjesto podobnosti

Transparentni konkursi i javne rang-liste. Veza ne smije biti valuta.

6. Rezanje birokracije

Brza registracija poduzeća i ukidanje parafiskalnih nameta.

7. Fokus na proizvodnju i izvoz

IT, metalna i drvna industrija, agro-prerada, energija i turizam.

8. Stabilizacija mirovinskog i zdravstvenog sustava

Borba protiv sive ekonomije, poticaji za povratak dijaspore i racionalna kadrovska politika.

9. Lokalni centri odgovornosti

Županije i općine moraju pokazati da znaju upravljati proračunom i ljudima.

10. Aktivni građani

Država se ne mijenja šutnjom.

Bosna i Hercegovina neće nestati zbog granica. Nestati će ako izgubi srednji sloj, radnike, djecu i povjerenje. Ako liječnici masovno odlaze, a proračuni rastu – problem nije u ekonomiji. Problem je u prioritetima.

Ako sutra odu profesori, carinici i porezna uprava – nitko više neće moći reći da je iznenađen.

Pitanje više nije tko je kriv u povijesnom smislu.

Pitanje je tko je danas odgovoran.

Jer država bez srednjeg sloja nije projekt u krizi.

To je projekt u gašenju.

A gašenje ne dolazi eksplozijom.

Dolazi tišinom – kada oni koji nose sustav jednostavno odu.

Ne sutra.

Sada je trenutak za odluku.