Bratske republike i domaći izdajnici u napadu na imovinu BiH
Možda novčano još više BiH je izgubila dijelom nemarom, dijelom smišljenim nečinjenjem za povrat poslovnih prostora, stanova, zemljišta, a naročito odmarališta i hotela diljem obale Jadrana. Dok traje opstrukcija usvajanja Zakona o državnoj imovini BiH, koji bi trebao regulirati i ovo pitanje, vrijedna imovina „nestaje“ na području od Vardara do Triglava.
A.Gutić/Žurnal
Bauk obeštećenja po arbitražnim tužbama iz inozemstva kruži nad Bosnom i Hercegovinom. Slučajem „Viaduct“ ove je godine u prvi plan dospjelo je ono na što su pojedini mediji i ekonomski stručnjaci te iz Pravobranilaštva BiH, uzaludno upozoravali predstavnike izvršne vlast na raznim nivoima.
NIZ ODŠTETNIH ZAHTJEVA SLOVENIJE I HRVATSKE
Trenutno je najviše pod udarom Rudnik i Termolektrana Ugljevik od koje slovenačka Elektroprivreda po okonačnom sporu treba naplatiti 127 milijuna maraka odštete za neisporučenu energiju te isporučivati trećinu buduće proizvodnje. Usporedno je u fazi mirovanja još jedan spor vrijedan oko 1,4 milijarde maraka po osnovi prijeratnih ulaganja Slovenije u RiTe Ugljevik.
Tu je i najava tužbe od 100 milijuna eura, za koliko bi Hrvatska elektroprivreda mogla tužiti Rudnik i Termoelektranu Gacko ukoliko ne bude dogovora, a sve to po osnovu predratnog ulaganja Hrvatske.
Ništa manje nije bezazlena ni tužba koju su podnijeli članovi porodice Mittal. Prvobitno uhićen 2019. godine zbog sumnje za pronevjeru 21 milijun maraka u Global Ispat Koksnoj Industriji Lukavac, Pramod Mittal je oslobođen, da bi potom u ime firme registrirane u off-shore zoni podnio tužbu „tešku“ 350 milijuna eura.
Osim niza, uvjetno rečeno manjih sporova, tu je još jedan značajno visok. Raskid ugovora o koncesiji za izgradnju Vjetroparka Trusina po osnovi odluke Vlade RS inicirao je tužbu firme sa adresom na Malti, “Kermas energija” u vlasništvu Danke Končara, s odštetnim zahtjevom od oko 100 milijuna eura.
BIH NE UZVRAĆA TUŽBAMA
Dok iz Slovenije i Hrvatske traje „rešetanje“ tužbama, čijem negativnom ishodu umnogome kumuje, svjesno ili ne, indolentnost nadležnih vlasti, nema uzvratnih reakcija iz Bosne i Hercegovine na njenu imovinu koja je „šaptom pala“ čak i kad je postojala relevantna dokumentacija koja dokazuje vlasništvo.
Najbolji primjer, pri tome i novčano najvredniji, jeste izostanak pokretanja pravnog postupka dokazivanja nad vlasništvom jedne od kapitalnih investicija bivše države – Jugoslovenskog naftovoda. Građen od 1974. do 1979. godine Jugoslovenski naftovod (JUNAF) je snabdjevao naftom rafinerije u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH te Srbiji, a jedan krak vodi i u Mađarsku. Osnivači su državna naftna preduzeća Jugoslavije – INA iz Zagreba, Energopetrol iz Sarajeva i Naftagas iz Novog Sada.
Nakon rata i početka pregovora o sukcesiji imovine bivše SFRJ, o naftovodu ni pomena. Hrvatska još 1991. godine briše Energoinvest i Naftagas kao suvlasnike te ga preimenuje u “Jadranski naftovod”, sa obrazloženjem da je JANAF do te godine isplatio ulog osnivačima!?
Naftovod, JUNAF ili JANAF nije uopće evidentiran u imovini Energoinvesta početkom privatizacije, ni u aktivnom ni u pasivnom podbilansu! Izvori Žurnala uvjeravali su da je sve urađeno po političkoj direktivi iz SDA. Dva bivša ministra u vladi Federacije i dva bivša direktora u Energoinvestu su u neformalnom razgovoru za Žurnal rekli da razloge i cijenu odustajanja od potraživanja prava na suvlasništvo u naftovodu zna bivši federalni premijer Edhem Bičakčić.
„Nemam pojma o naftovodu ni zašto nije predmetom potraživanja,“ reći će svojevremeno za Žurnal Edhem Bičakčić.
„Upravo zbog spavača u njenim institucijama i zbog interesnih grupa u energetskom naftnom sektoru ovo pitanje nikad nije dovedeno do kraja. Pravi odgovor na potraživanja Hrvatske jeste pokretanje utvrđivanja Energoinvestovih prava u JUNAF-u (JANAF-u). I ne samo to, nego i traženje izgubljene koristi od 1991. do danas, jer je BiH oštećena za enorman novac,” godinama ponavlja Muharem Cero, bivši član Komisije za državnu imovinu BiH.
Možda novčano još više BiH je izgubila dijelom nemarom, dijelom smišljenim nečinjenjem za povrat poslovnih prostora, stanova, zemljišta, a naročito odmarališta i hotela diljem obale Jadrana.
Dok traje opstrukcija usvajanja Zakona o državnoj imovini BiH, koji bi trebao regulirati i ovo pitanje, vrijedna imovina „nestaje“ na području od Vardara do Triglava.
PRIVATIZACIJSKI FONDOVI I DRUGE PRIČE
I dok nam iz bivših „bratskih republika“ serviraju sudske postupke za imovinu na teritoriji BiH, zaboravlja se jedan drugi upliv u posvemašnju pljačku ovdašnjih resursa. Prisjetimo se početka privatizacije i svega onog što se dešavalo pri otkupu certifikata. Privatizacijski fondovi i pojedinci iz Slovenije i Hrvatske uz pomoć „domaćih izdajnika“ postajali su vlasnici ili suvlasnici firmi kupljenih za certifikate u vrijednosti od najmanje tri milijarde maraka, a koji su na crnom tržištu otkupljeni za 50 do najviše 80 milijuna maraka.
Istražni organi nisu pokazivali interes za upliv u zamršene finansijske transakcije za jednostavno „izvlačenje“ novca iz BiH
Dodatni problem predstavljala je i šutnja stranaka na vlasti. HDZ je uspješno čuvao interes primjera radi Hrvatske elektroprivrede u višegodišnjem crpljenju Buškog jezera za svoje potrebe za „sitne pare“, SDA je prodavala ili uništavala mnogo šta, od naftnog sektora, oblasti cestogradnje ili prevoza, nekada samo da bi eleminisala konkurenciju zarad svojih tajkuna, dok je SNSD, pokazuju to gore navedeni slučajevi „zakucao“ nezajažljivu otimačinu.
