Brutalna matematika rata, izračunato koliko bi godina trebalo Rusima da zauzmu Ukrajinu ovim tempom
U istom mjesecu, gubici Ukrajine bili su “minimalni”, zaključio je analitičar Konrad Muzyka iz Rochan Consultinga u Poljskoj.
Ukrajina se prostire na 603.000 kvadratnih kilometara, od čega je 19% pod ruskom okupacijom. Prema trenutnoj stopi napredovanja i gubitaka, Rusiji bi bilo potrebno do 2256. godine da osvoji preostali dio Ukrajine, uz cijenu od 101 milion ljudskih žrtava. Trenutna populacija Rusije iznosi 144 milijuna.
Nevjerovatno, ali zastrašujući gubici u ljudstvu i opremi još nisu paralizovali rusku vojsku u Ukrajini. Kremlj oprema svoje trupe tisućama civilnih vozila, uključujući skutere, male automobile, pa čak i barem jedan autobus.
Istovremeno, Rusija mjesečno regrutuje oko 30.000 vojnika, rekao je general Christopher Cavoli, komandant američkih snaga u Europi, američkim zakonodavcima 3. aprila. Budući da se mnogi ranjeni vojnici s vremenom vraćaju na front, ruske oružane snage svakog mjeseca regrutuju više ljudi nego što ih gube.
Kao rezultat toga, kazao je Cavoli, ruske snage u Ukrajini zapravo rastu. One sada broje najmanje 600.000 vojnika, “što je najviši nivo od početka rata i gotovo dvostruko više u odnosu na invazionu silu iz februara 2022.”, rekao je Cavoli.
Kako je Kremlj uspio održati pa čak i proširiti svoj regrutni napor svodi se na dvije stvari: novac i raspoloženje. Rekordan broj prijava motivisan je “visokim bonusima za prijavu i uvjerenjem da će rat uskoro završiti”, objasnio je Janis Kluge, zamjenik šefa Odjela za istočnu Europu i Euroaziju u Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove.
Ostaje otvoreno pitanje da li su ti novac i optimizam održivi
“Sveukupno, ruski budžet za odbranu činit će 40% ukupne državne potrošnje, što je najviši nivo od Hladnog rata,” rekao je Cavoli. Poređenja radi, Sjedinjene Američke Države troše samo 13% svog federalnog budžeta na vojsku.
Takva potrošnja podiže moral Rusa u vezi s ratom, čak i kada je ukupan broj žrtava premašio 800.000 ranije ove godine. “Kao direktan rezultat vojne potrošnje, ruska ulaganja u industrijsku bazu smanjila su nezaposlenost na 2,4%,” kazao je Cavoli. “Ruska ekonomija funkcioniše u ratnom režimu i tako će ostati u doglednoj budućnosti.”
Ali, ratna ekonomija nije uvijek efikasna. Ruski ministar finansija Anton Siluanov obećao je zadržati visoku vojnu potrošnju, iako cijene nafte padaju, a ukrajinski napadi dronovima ugrožavaju prihode od energetskih izvoza, što je prepolovilo ekonomski rast u odnosu na prošlu godinu.
Kako bi produžio ovu potrošnju u ratu, predsjednik Vladimir Putin prošle je godine povećao poreze na dohodak i korporativne prihode. “Rusko rukovodstvo ne samo da je spremno povećati porezno opterećenje građana, već i mijenja prioritete ekonomskog razvoja,” objasnio je Alexander Kolyandr, analitičar Centra za evropsku političku analizu iz Washingtona. Očito je da su ratne industrije prioritet.
Gubeći mnogo da bi dobili vrlo malo u Ukrajini i održavajući skupi rat zahvaljujući masovnoj potrošnji, ruski lideri hodaju po ekonomskom i političkom užetu.
Ali, opasnost ih ne odvraća. Prema Cavoliju, Putin i njegovi ministri i generali posvećeni su dugom ratu – onom koji bi se mogao proširiti i izvan Ukrajine. “Ruski režim je preoblikovao svoju vojsku, ekonomiju i društvene strukture kako bi podržao ono što opisuje kao dugoročnu konfrontaciju sa Zapadom – sistemske promjene koje pokazuju namjeru Rusije da nas suprotstavlja i u budućnosti,” upozorio je Cavoli.
