Brži je od Googla, a već 4 godine živi na respiratoru, sreća je da može kratko sam disati
Alen Talić, tridesetogodišnji Zeničanin, vjerovatno je jedini u Zeničko-dobojskoj županiji, a među rijetkima u Bosni i Hercegovini koji žive u kućnim uvjetima na respiratoru. Boluje od Duchenne mišićne distrofije. Krajem 2017. godine je završio na respiratoru, nakon čega je proveo sedam tjedana na odjelu intenzivne njege u Kantonalnoj bolnici Zenica. Četiri godine živi u kućnim uvjetima na respiratoru. O njemu brinu roditelji i sestra, koji su morali učiti da rade sve kao i medicinari koji njeguju pacijente na respiratoru. – piše Oslobodjenje.ba
BRŽI OD GOOGLEA
– Mnogi iz medicinske struke se čude kada čuju za moj slučaj, jer je nemoguće da u našoj državi i ovom sistemu djeca, omladina i ljudi poput mene ikada napuste bolnice i žive koliko je moguće normalnim životom. Može se reći da smo moji roditelji i ja srušili barijere. Mnogi ljudi nisu ni svjesni moje situacije ili toga da postoje osobe poput mene u BiH. Upravo zbog toga, jer smatram da se u javnosti ne govori dovoljno o sličnim situacijama, ali i općenito o osobama sa nekom vrstom invaliditeta, odlučio sam da podijelim moju priču i iskustva. Prije svega, da podignem svijest ljudi o postojanju osoba poput mene, s nadom da će vođeni mojim primjerom u budućnosti biti mnogo više djece, omladine i ljudi poput mene koji žive van bolnica, kaže nam Alen.
Prije nekoliko mjeseci je počeo voditi blog o svom životu na respiratoru, kako bi se na ovaj način borio protiv predrasuda prema osobama sa invaliditetom i da bi motivisao što više ljudi.
– Kao osoba sam jako svestran, društven i znatiželjan. Volim svakodnevno nešto novo da učim ili usavršavam se u naučenim vještinama. Dosta sam izučavao i grafički dizajn, da nadogradim znanje sa IT Academy. Poznajem rad u Adobe Illustratoru i Photoshopu, čak se pokušavam i ozbiljnije baviti grafičkim dizajnom. Volim da pišem, trenutno radim na tri romana i zbirci poezije, što je dugotrajan proces. Želja i cilj mi je da u narednih nekoliko godina izdam bar jednu od tih knjiga. San mi je da budem pisac sa objavljenim djelima. Volim mnogo da čitam. Volim i muziku. To je nešto što me najviše motiviše, bez čega ne mogu. Slušam raznovrsnu muziku, ali pretežno rock, metal, hip-hop i klasičnu. Ali, nisu mi ni strani drugi žanrovi. Također, skupljam vinyl LP ploče, priča Alen.
Dodaje kako je jako komunikativan, voli stjecati poznanstva i ima mnogo prijatelja koji su mu uz roditelje i sestru najveća podrška.
– To je ono što me i gura da ne odustanem. Podrška ljudi koji me vole, pa tek onda rad i svestranost. Moj životni moto kojim se godinama vodim je ujedno moto američkih marinaca: ‘’Improviziraj, prilagodi se i prevaziđi”, ističe Alen.
/Izvor: Oslobođenje/
