Buđenje prirode nad Ramom [fotoreportaža]

Rama 10.03.2015. 13:04h Uredništvo

U struji svakodnevnih briga, obveza i površnih odnosa, čovjek često zaboravi da je dio prirode i da odnos prema prirodi bitno konstituira identitet njegovog bića. Taj odnos je živ i dinamičan. Priroda je čudesna i svaki put iznova poziva na susret. Koliko god mislili da smo je spoznali, još uvijek dokučujemo mnoge elementarne stvari, nastojeći za sebe otkriti nešto do sada nepoznato.
Kako prići i promatrati maleni dio uspavane prirode zimi, dok nam se čini da je sve zamrlo, utihlo i spava, čekajući dašak svjetlosti da se probudi? Odlučio sam učiniti korak naprijed i obići dio Rame, kraja u Bosni i Hercegovini. S Poljana (Rumboci, Rama) put okomito vodi do Vrljenica [dolje], velike stijene iznad Rumboka, s kojom su roditelji nekada strašili djecu da je mjesto u kojem obitavaju vile.

Prema ovoj stijeni putem nailazim na šiške (zoocecidije) od ose šiškarice [dolje], čije ličinke ugodno borave u šiški, „prevarivši“ listove hrasta da ih oblikuju. Šiška je kuća za zimski san i zaštita od smrzavanja.

Na stijenama izmiješanim sa suhim listovima ljekovite kadulje gušter [dolje] pokušava zagrijati svoje hladno tijelo.

Rane proljetnice [dolje] također koriste sunčane zimske dane kako bi pokazale svoju ljepotu prije prave konkurencije.

U udubinama stijena [dolje] stanište su pronašle jastučaste mahovine, oblikujući zanimljive oblike.

Pogled prema Ramskom jezeru iz polupećine [dolje] koju su oblikovale prirodne sile.

Od Vrljenica zaraslom stazom krećem na Pliševicu (dio planine Raduše, 1956 m. n. v. ), koja razdvaja Zahum od Draševa i Jaklićke planine. Uz stazu sretnem neobičnog kukca [dolje] dok lagano trčkara po stijeni obrasloj lisnatim lišajevima. Kako mu ne znam ime, lijepo se družih sa neznancem koji pozira za čitatelje Prometeja.

Pogled na ramsku dolinu s Plišavice [dolje].

S Pliševice polazim do Kuka [dolje], stepeničastih vapnenačkih stijena, kako bih još jednom zavirio u tajnu njihovog nastajanja, ali i nestajanja (erozijom).

Još jedan pogled na Gornju Ramu i Ramsko jezero [dolje] prije povratka kući.

Nakon kratke pauze silazim niz vapnenačke kaskade i spuštam se na put [dolje] koji je sredinom prošlog stoljeća vrvio „ajvanom“ i ljudima. Putem koji je povezivao Zahum s Rumbocima, Šćitom i Prozorom, više nitko ne prolazi. Iako zarastao i gotovo neprohodan, još uvijek je lijep podsjetnik na prošla stoljeća povijesti ovog kraja.

Ovo mjesto [dolje] se zove Počivale (od glagola: počinuti, odmoriti). To je bilo raskrižje putova i mjesto za odmor i razgovor. Promatrajući ga u kontekstu tadašnjeg vremena, mjesto je bilo iznimno važno za društveni život.

Ispod okomite Plišavice nalaze se Poljani [dolje], prvo veće rumbočko naselje. Ovo mjesto djeluje kao premosnica između vrletne planine i pitome ramske doline.

Odmarajući od dosta zamornog puta uživao sam gledajući Ramu. Ti su se osjećaji miješali s nekom unutarnjom gorčinom zbog toga što ovaj predivni kraj polagano izumire, ali to neka bude tema za neku drugu priliku.