BUDIŠA O HRVATIMA U BiH: Jedan cilj nije ostvaren
“Bez obzira na sve nedostatke uglavnom smo ostvarili sve svoje nacionalne ciljeve bez obzira na uspone i padove, poteškoće u tranziciji. Ali jedan nismo – a to je jednakopravnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini”, rekao je Dražen Budiša na izložbi posvećenoj 50. obljetnici kulturno-političkoga pokreta poznatoga kao “Hrvatsko proljeće” koji je ranih 1970-ih tražio pripadajuća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije
Njegovi su ga protivnici nazivali “masovni pokret” koja je otvorena u utorak u zagrebačkom Francuskom paviljonu SC-a.
Budiša se nada da će i taj cilj biti ostvaren
“Novi hrvatski naraštaj koji je došao 20 godina nakon nas, a najavili smo ga na našem zadnjem skup 3. prosinca 1971. u SC-u, prošao je puno teže iskustvo i sudbinu, puno veće tragedije, neusporedive s našim stradanjima”, rekao je Budiša. No, istaknuo je Budiša, “mi smo posijali sjeme koje je na koncu dalo ploda”. Predsjednik Vlade Andrej Plenković smatra kako je 50 godina od sudbonosnih događaja, dobar vremenski odmak za sagledavanje tih prijelomnih povijesnih događaja, za njihovu revalorizaciju i vrednovanje njihova značaja u hrvatskoj političkoj povijesti.
Rekao je kako je zato Vlada rado prihvatila pokroviteljstvo nad ovim projektom koji će, vjeruje premijer, pridonijeti obilježavanju ovih važnih zbivanja koji zauzimaju važno mjesto na dugom popisu hrvatskih vjekovnih težnji za očuvanje nacionalnog identiteta, ostvarivanje političkih prava i obrane predugo ugnjetavane slobode. Govoreći o važnosti Hrvatskoga proljeća, Plenković je ocijenio da ono nije tek događaj koji se veže za nekog istaknutog pojedinca, već široki pokret hrvatskoga naroda koji se rodio kao posljedica višegodišnjega procesa sazrijevanja hrvatske političke i nacionalne misli, koji je zahvatio cijelo društvo.
Napomenuo je kako je Hrvatsko proljeće uključivao gotovo sve slojeve hrvatskoga društva: mnoge kulturne i znanstvene ustanove, brojna sveučilišta, veliki broj intelektualaca – poput Vlade Gotovca, Marka i Vladimira Veselice, Ivana Supeka, Igora Zidića, Franje Tuđmana ili Brune Bušića, ali i brojne radnike i studente, poput Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička ili Gorana Dodiga.
