Čestitka fra Mate Topića, dekana Ramskog dekanata

Na humanitarnom tradicionalnom koncertu zborova ramskih župa fra Mato Topić, dekan, uputio je prigodnu božićnu čestitku koju donosimo u cijelosti.

U ime svih župa Ramskoga dekanata želim vas sve pozdraviti, zahvaliti i čestitati!

Pozdrav svima vama koji ste danas na treću nedjelju došašća, uz pjesmu zborova ramskih župa, došli zakoraciti u radost Božića.

Poseban pozdrav i zahvala pjevačkim zborovima, njihovim voditeljima i župnicima angažiranim oko ovoga susreta: pokrovitelju ovoga susreta, načelniku općine dr. Jozi Ivančeviću; medijskim pokroviteljima – Radio Rami i Ramskom vjesniku;   Blaženki Matešić kao ravnateljici Kulturnog sportskog centra  i voditeljici programa i svima onima koji su na različite načine pomogli da ovaj petnaesti  koncert ramskih župnih zborova bude radostan, uspješan, pravi zajednički Božić!

Pozdrav i čestitka svim Ramljacima i Ramkinjama u Rami, ali i onima koje je od nas fizički razdvojila velika daljina, ali povezani smo istim duhom i osjećajima.

Božić je posve blizu. Tu kraj nas. Ovaj predbožićni pogled na ovaj naš grad, moj i tvoj grad, svaki put u nama rodi novu želju da potiho ili naglas kažemo: ja bi to još ljepše okitio i osvijetlio za Božić. Baš za Božić. Neka nam bude ukrašen ko u Zagrebu, ko u Njemačkoj ili još ljepše. Možda su takve želje u meni zato što bih poželio da blještavilo božićnih boja sakrije svaku rupu i jazbinu, svaki mrak koji ne izlazi iz nas ni na Božić.

Ponekad se upitam: Zašto Bog ne bi za Božić upalio neko posebno nebesko svjetlo da nam svaki Božić bude kao bajka koja je tu barem uz ove vesele dane. Ali Bog nije odlučio svoga Sina poslati u nekakav zemaljski raj obasjan svakojakim svjetlima. Ne. Bog šalje to nevino dijete u svijet bezdušnih i bezosjećajnih ljudi. Gužva na ulicama Betlehema zbog popisa stanovništva. Dobra je ta gužva. Trgovci trljaju ruke jer će se dobro zaraditi. Gostioničari traže što bolje zabavljače i razgolićene pjevačice i konobarice. Na svakom koraku se puši dim koji širi miris jakih istočnjačkih začina. Grad svijetli, živi i troši.

A neki čovjek, stranac, sa ženom koja već osjeća trudove, kuca od vrata do vrata pitajući za prenoćište. Samo jednu noć. Neki pripiti gosti dobacuju. A gazde motela, čim ugledaju od puta prašnjavu i znojnu čeljad, nabrzinu odgovaraju – Nema mjesta. Nemojte nam smetati! Vidite koliko gostiju čeka da ih poslužimo. A žena se povija pod teretom djeteta koje će za koji čas roditi, preznojava se i vuče muškarca za rukav da idu dalje. Navikla je ona da je odbijaju i osuđuju. Zadnjih mjeseci su je osuđivali da je grešnica i bludnica. Morala se skrivati kod rodice Elizabete. A i zaručnik je sve to gledao sa sumnjom. A tek oni licemjerni umišljeni pravednici, koji žele biti glas naroda, glasno pitaju tko je otac toga djeteta?  Uskom stazom spuste se do najbliže spilje. Iznenađeni čobani skočiše iz svoga drijemeža, povedu ženu na ugrijani ležaj sačinjen od slame i ovčje vune.

Čim čuše plač djeteta trče pomusti najbližu ovcu da nahrane bebu. Dobro im je ovdje. Dobrota je redovno skrivena od blještavila svjetala i pogleda ljudi.

I kad su pomislili da je sve dobro prošlo svemoćni kralj Herod u strahu za svoj tron narodnog vođe naređuje pokolj novorođene djece. Više od 2000 ubijenih dječaka. Poslušnici će ubijati djecu, progoniti njihove obitelji, optuživati, služiti se svim neljudskim i nemoralnim sredstvima da se sačuva prijestolje velikoga  narodnog vođe. Poslušnicima je najvažnije kako se dodvoriti vođi i svako zlo će učiniti da mu se dodvore.

Vratimo se u naš grad, u sva naša naselja. Dani posebne božićne žurbe su pred nama. Nije betlehemski popis ali jest gužva slična betlehemskoj. I veća. U takvoj gužvi gdje je najvažnije zaraditi sve se pomiješalo: rajsko svjetlo s božićnim svjetiljkama, božićni koncert s ubitačnim zvukom petardi, božićna pjesma i molitva s isto tolikom dozom mržnje i otrova, i crkve i restorani i birtije. I blagdansko vrijeme tako postane vrijeme kada pamet zašuti, budala progovori a fukara se obogati. S betlehemskim birtijašima zatvaramo vrata Isusu u naše obitelji koje će i na Božić ostati bez čeljadi koja će poslije ponoćke dočekati jutro u birtijama a božićni ručak će čekati pogubljenu i pripitu djecu.   S herodovskim i farizejskim zlim planovima mi jedni druge i na Božić nepotrebno, bezdušno i besmisleno tvrdim srcem i kratkim razumom sudimo i herodovski ubijamo i onu najnježniju nit duševne ljepote u nama. Jer, ako ne postoji Božić u nama, Božić je prazan, ostat će dovijeka prazan, a to je kao da i ne postoji.

Isus svojim rođenjem poručuje: „Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni i još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje“.

Gdje  god se to malo dogodi tu se rađa Isus, tu je Betlehem. Pa neka nam se u ovom susretu dogodi Božić, neka nam se večeras ovdje dogodi Betlehem!

U ime svih župa i svećenika ramskog dekanata  svim  Ramljacima  i svim ljudima dobre volje čestitam:  Na dobro nam došao Božić i sveto porođenje Isusovo!

Obilje blagoslova, radosti i života podario vam novorođeni Spasitelj u 2018.  godini!

Fra Mato Topić