Četiri godine nakon pada Kabula, talibani gotovo potpuno isključili žene iz javnog života

Četiri godine nakon pada Kabula, talibani gotovo potpuno isključili žene iz javnog života

Četiri godine nakon što su talibani zauzeli Kabul i okončali dvadesetogodišnju prisutnost Zapada u Afganistanu, žene u toj zemlji suočavaju se s gotovo potpunim isključenjem iz javnog života.

Gotovo 100 donesenih dekreta oduzelo im je osnovne slobode, dok je svaki oblik protivljenja opasan, a međunarodni pritisak slabiji nego ikada, piše AFP.

U kolovozu 2021. svijet je pratio dramatične prizore iz afganistanske prijestolnice – od bijega tadašnjeg predsjednika Ashrafa Ghanija, preko povlačenja zapadnih snaga, do kaotičnih scena na zračnoj luci. Talibani su se vratili na vlast, a među prvima su njihovu novu realnost osjetile žene.

Izvješća su govorila o prisilnim udajama, gubitku radnih mjesta, zabrani kretanja bez muške pratnje te zatvaranju škola za djevojčice. Od 2022. zabranjeno je pohađanje srednjih škola i fakulteta, a ženama je onemogućeno raditi u nevladinim organizacijama, Ujedinjenim narodima i javnom sektoru.

Talibanske vlasti strogo provode propise o nošenju odjeće koja pokriva cijelo tijelo, zabranjuju ženama ulazak u parkove, teretane i javna kupališta, pa čak i javno recitiranje poezije ili pjevanje. Prema podacima UN-a, žene doživljavaju “potpuno isključenje” iz društva.

Unatoč riziku od uhićenja i premlaćivanja, mnoge Afganistanke svoje domove pretvaraju u tajne škole i knjižnice. No političku kontrolu čvrsto drži vrhovni vođa Hibatullah Akhundzada, a neslaganje unutar talibanskog vodstva strogo se kažnjava.

Međunarodni kazneni sud u srpnju ove godine izdao je naloge za uhićenje Akhundzade i glavnog suca Abdula Hakima Haqqanija zbog zločina protiv čovječnosti – progona na osnovi spola. Ipak, talibanske vlasti odbacile su optužbe, a sankcije i zabrane putovanja dosad nisu promijenile njihovu politiku prema ženama.

Rusija je zasad jedina država koja je priznala talibansku vladu. Afganistanske žene, ističu aktivistice, žele barem osjećaj da su njihova prava i dalje na međunarodnoj agendi.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar