Čovićev zet preko BHANSE napravio natječaj za sportske klubove
Nakon što je BHANSA, pod vodstvom Davorina Primorca, zeta Dragana Čovića, raspisala natječaj za reklamiranje s unaprijed poznatim pobjednicima – sportskim klubovima povezanim s vladajućim politikama – nedavno su zaključeni ugovori vrijedni skoro 100.000 KM. Ovo ne samo da predstavlja grubo kršenje Zakona o javnim nabavkama, već otvara i pitanje opravdanosti trošenja javnog novca. Izostaju i reakcije nadležnih institucija.
Ono što je Žurnal najavio još u rujnu, potvrđeno je početkom prosinca. Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi Bosne i Hercegovine (BHANSA), kojom rukovodi Davorin Primorac, zet lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, privela je kraju natječaj za nabavku marketinških usluga, odnosno usluga reklamiranja.
Dok se pripremaju izmjene zakona kojima bi se Primorcu omogućilo da praktično neograničeno ostane na čelu BHANSA-e, on je zaključio ugovore vrijedne skoro 100.000 KM s uračunatim porezom, njih ukupno osam, sa sportskim klubovima kojima je natječaj bio i namješten:
- Reklamiranje putem nogometnog kluba: Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar – 15.000 KM
- Reklamiranje putem ženskog rukometnog kluba: Hrvatski rukometni klub Grude – 10.000 KM
- Reklamiranje putem muškog rukometnog kluba: Rukometni klub Izviđač Ljubuški – 10.000 KM
- Reklamiranje putem nogometnog kluba: Fudbalski klub Velež Mostar – 14.000 KM
- Reklamiranje putem muškog rukometnog kluba: Rukometni klub Velež Mostar – 7.000 KM
- Reklamiranje putem futsal kluba: Mostarska asocijacija sporta MAS – 4.000 KM
- Reklamiranje putem nogometnog kluba: Fudbalski klub Laktaši – 13.000 KM
- Reklamiranje putem vaterpolo kluba: Vaterpolo klub Borac Banja Luka – 12.000 KM.
Svi ugovori su zaključeni tijekom studenog, a za svaki lot je, očekivano, stigla samo po jedna ponuda čija je vrijednost bila identična procijenjenoj.
Žurnal je još u rujnu najavio baš ovakav ishod natječaja. Podsjetimo, ovaj natječaj BHANSA-e slikovito prikazuje na koji način se izigravaju propisi koji uređuju oblast javnih nabavki.
Podatak da su se Primorac i suradnici željeli reklamirati preko muških i ženskih nogometnih, rukometnih, vaterpolo i fudbalskih klubova, davalo je samo privid transparentnosti i fer konkurencije, jer je u suštini svaki od ukupno osam lotova bio unaprijed namješten. I to sportskim klubovima sa hrvatskim ili srpskim predznakom ili obilježjem, te klubovima čiji su „vatreni“ navijači predstavnici vlasti.
Postavljanjem uvjeta poput minimalnog kapaciteta stadiona ili dvorane u tačno određenim gradovima ili općinama, obaveznog posjedovanja određenih licenci, digitalnog semafora, LED displeja te traženjem rezultata poput osvajanja titule “prvaka” ili “viceprvaka” u prethodnim sezonama, BHANSA je precizno – i nezakonito – usmjerila natječaj ka unaprijed određenim sportskim klubovima.
A veze između sportskih klubova u čije će se proračune uplatiti novac s jedne, te političara i političkih stranaka na vlasti s druge strane su i više nego jasne. Recimo samo da je, primjerice, premijer Federacije Nermin Nikšić “vatreni” navijač Veleža, da je predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik iz Laktaša, dok je Dragan Čović navijač Zrinjskog, ali i drugih klubova s hrvatskim predznakom.
Osim što je natječaj namješten, što predstavlja grubo kršenje Zakona o javnim nabavkama, recimo i to kako je upitna svrsishodnost ove javne nabavke, s obzirom na to da je nejasno zašto je BHANSA-i, koja ne posluje na tržišnim principima, uopće potrebno reklamiranje ove vrste, te se stoga nameće pitanje opravdanosti trošenja javnog novca.
Ipak, izvjesno je da će i ovo kršenje zakona ostati nekažnjeno jer, osim što Agencija za javne nabavke BiH, zbog manjkavosti zakona, nema proaktivnu ulogu u suzbijanju korupcije u ovoj oblasti, izostaju reakcije i nadležnih tužiteljstava ili, eventualno, drugih sportskih klubova koji bi mogli zaustaviti ovakve prakse korištenjem pravnih lijekova poput žalbi.
