ČOVJEK I NJEGOV OKOLIŠ: Hoćemo li i kako zaštitit svoju životnu sredinu
Svjedoci smo da se dogodilo cvjetanje algi na Jablaničkom jezeru, započelo je čišćenje i uređenje njiva a s time i opasnost paljenja, mještani na Proslapu blokiraju sječu šume… U svemu ovome je riječ o okolišu. Upravo na objavu o okolišu smo naišli na stranici Srednje škole Prozor, a koju donosimo u cijelosti.
Čovjek se kroz veliki dio svoje povijesti morao boriti protiv prirode da bi preživio, ali sada, u suvremenom dobu, mora je zaštititi kako bi preživio. Zato smo dužni graditi svijest o zaštiti okoliša, o tome kako mi pripadamo Zemlji i prirodi, a ne one nama. One su naš dom kojeg moramo održavati kao i sam okoliš u kojem se nalazimo i živimo i koji nam toliko toga pruža (vodu, kisik, hranu, stanište…), a da nismo toga ni svjesni. Svi mi zajedno s drugim živim bićima, dio smo ekosustava te živimo kao jedna velika zajednica koja je u međusobnoj povezanosti, pa prema tome nemamo pravo svojim neodgovornim ponašanjem ugrožavati dom drugih živih bića pa i nas samih.
Iz poruke indijanskog poglavice bijelom čovjeku
“Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste dali svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije ngeov brat nego neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, oplačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.”
Upravo zahvaljujući ekologiji koju učimo iz biologije i zemljopisa, stječemo znanje i odgovornst vezanu za okoliš
Tako i druge znanosti poput etike i filozofije, jačaju našu svijest o ponašanju i dužnostima svih ljudi na zemlji kao i brigu svoj vlastiti dom, za svoj okoliš i prirodu koja nas okružuje.
A što je to ekologija? Dolazi od grčkih riječi oikos (dom) i logos (znanost) – nauka o životu u svom domu, to je prirodna znanost koja proučava međusobne odnose živih organizama, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih. Razvila se krajem 19. i početkom 20. stoljeća, a danas se njezina saznanja koriste pri zaštiti prirode i očuvanju bioraznolikosti. Ekologija se suočava sa problemima interakcije žive i nežive prirode u njenom okolišu, na lokalnoj i globalnoj razini.
Njeni odgovori nisu uvijek lagani, ipak, sve više se širi shvaćanje da čovjek nije neograničeni vladar prirodom. On je s njom u neraskidivoj vezi i njen bitan dio kao u jedini nositelj “materije koja kreativno misli” u cijeloj prirodi. Čovjek treba tražiti djelotvornija rješenja za budući opstanak vlastite vrste i života u cjelini. Primjerice reciklažom otpada ili upotrebom električnih automobila ili jednostavno savjesnim, obzirnim odlaganjem otpada, povećavaju se vrijednosti čovjeka koji može i mora održavati čistoću svog doma i svoje budućnosti.
Upravo tim povodom, s ciljem stjecanja znanja i održavanjem svijesti o okolišu i prirodi kojoj pripadamo i koju moramo čuvati, dio učenika četvrtih i trećih razreda Srednje škole Prozor uz poticaj profesora i ekološke sekcije posjetili su Ekopark Prozor-Rama.
Ekopark se sastoji od sortirnice gdje se razvrstava osam vrsta otpada, kompostane za bio-otpad te bioaeracijskog pročistača otpadnih voda koji je u izgradnji. Na svakom koraku mogu se vidjeti zeleni strojevi za preradu i usitnjavanje otpada koji se zatim plasira dalje. Međutim tu se nalazi i otpad koji se ne može dalje preraditi poput automobilskih guma i otpada pakiranog u kocke, on se posebno izdavaja, melje i izvozi.
Cilj Ekoparka je stvoriti moderno postrojenje koje će štititi okoliš i podzemne vode, ali i potaknuti svijest svih nas o važnosti očuvanja i brige za okoliš
Uz rad samog Ekoparka, izdvojeni su i gradski kontejneri za razvrstavanje okoliša, međutim najvažnije od svega je i sam poticaj koji ovaj Ekopark donosi. To je poticaj da svi mi povećamo svoj obzir i budemo odgovorniji u budućnosti, da budemo svjesni štete koju činimo samo kada bacamo smeće u prirodu jer na koncu, sve ono što učinimo prirodi ona nam vraća. Tako ako želimo čist i očuvan dom moramo ga i održavati.
Na koncu ovog kratkog posjeta saznali smo kako se razvrstava otpad i prerađuje, saznali smo kako se pročišćavaju vode, te smo povećali i svoje vlastito znanje i svijest o količini otpada koji proizvedemo. Primjerice toliko je puno plastičnih vrećica i boca koje se ne mogu dalje iskoristiti i preraditi, a umjesto da upotrebljavamo takve, možemo koristiti one koje puno duže traju i mogu se ponovno upotrijebiti.
Čovjek je postao jedan od najvažnijih ekoloških čimbenika
U relativno kratkom vremenu više je promijenio okoliš nego bilo koja druga biološka vrsta.
Mijenjajući prirodu, čovjek izaziva u njoj promjene koje neposredno djeluju na njega samoga. Ekologiji pripada zadaća da pobliže ispita čovjekov odnos prema prirodi, ne samo zato što je njegova djelatnost iznimno važan biotički čimbenik nego, još više, i zato što je to djelatnost svjesnog, organiziranog i dosad najčešće neracionalnog iskorištavanja prirode, bez poštovanja ritma prirode, uništavajuće za život i biosferu u cijelosti.
S činjenicom da sve više zagađujemo okoliš posebno velikim količinama otpada potrebno je pobuditi vlastitu svijest i razum da u budućnosti puno više razmišljamo i o otpadu koji proizvodimo i o načinima kako s njime postupamo. Otpad je samo jedan od mnogih ekoloških problema koji sve više zahvaćaju svijet. Svjesni toga, mi kao treća generacija i mladi, imamo pravo i obvezu štiti okoliš i prirodu koja nam toliko toga daje, a svakim je danom sve ugroženija i u sve većoj opasnosti. Pitanje je samo koliko nam je još vremena preostalo da se pokrenemo u spašavanju vlastitog doma, planeta Zemlje.
Stela Petrović, IV-2