Cvitanović: Jasno podržavam crkvene velikodostojnike, kardinala Puljića, biskupa Komaricu i njihova stajališta o poljoprivrednom zemljištu u RS-u

„Jasno podržavam crkvene velikodostojnike, kardinala Puljića, biskupa Komaricu i njihova stajališta o poljoprivrednom zemlištu u RS-u. Što se Hrvata, ali i Bošnjaka u RS-u tiče, s njima nitko nema pravo manipulirati, pogađati se i trgovati njima. Nitko ih nema pravo prekrižiti. HNS nije donio nikakvu odluku o podršci Dodiku, a koja bi se odnosila na ovu odluku“, kaže u Cvitanović.

Razgovarala: V. H. S./Dnevni list

Ilija Cvitanović, predsjednik druge po jačini političke opcije u BiH s hrvatskim predznakom, HDZ-a 1990, govoreći o novoj političkoj krizi koju potresa BiH, ističe podršku kardinalu Puljiću i biskupu Komarici i njihova stajališta o poljoprivrednom zemlištu u RS-u i odluci Ustavnog suda BiH, ali i inzistira na poštovanju svih odluka Ustavnog suda BiH, između ostalog, i o legitimnom predstavljanju Hrvata. On smatra da će ustrajavanje Milorada Dodika na blokadi institucija BiH produbiti krizu koja bi mogla dovesti do stagnacije i paralize sveukupnih političkih i gospodarsko-ekonomskih aktivnosti u cijeloj BiH, a da bi RS moglo dovesti i do ozbiljnih ekonomskih i političkih sankcija međunarodne zajednice.

Svjedoci smo nove, ako ne i najozbiljnije krize oko stranih sudaca Ustavnog suda BiH, a povodom odluke Ustavnog suda o (ne)nadležnosti RS-a nad poljoprivrednim zemljištem u tom entitetu, a koje je sada pod ingerencijom BIH. Kako vi gledate ova, najnovija zbivanja?

– Ustavni sud Bosne i Hercegovine, njegov sastav i izbor njegovih članova te nadležnosti Suda utvrđeni su i jasno definirani Ustavom Bosne i Hercegovine, a odluke Ustavnog suda konačne su, i za sve obvezujuće. Bilo kakvo osporavanje njegovih nadležnosti i neprihvaćanje njegovih odluka izravni je udar na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine. Temelj konstituvnosti i legitimnog predstavljanja i hrvatskog naroda leži u presudama Ustavnog suda. Stoga pozivam na neodložno provođenje presuda Ustavnog suda BiH, između ostaloga i za Grad Mostar i za legitimno predstavljnje i svih drugih.

Srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik vladajućeg SNSD-a Milorad Dodik inicirao je povlačenje svih srpskih političara iz odlučivanja na državnoj razini, odnosno, oni će sudjelovati u raspravama i sjednicama, ali neće odlučivati te će tako blokirati procese i to sve dok se ne donese zakon o uklanjanju stranih sudaca. Je li to način za rješenje ovog pitanja?

– To nije način koji će doprinijeti rješenju problematike oko Ustavnog suda. Ponašanje Milorada Dodika, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine neće pridonijeti rješavanju ovog konkretnog, a ni jednog drugog problema u funkcioniranju institucija Bosne i Hercegovine, niti će ni privremeno, a kamo li za stalno, poboljšati pozicije Republike Srpske. Štoviše: ustrajavanje na blokadi institucija Bosne i Hercegovine produbiti će krizu i moglo bi dovesti do stagnacije i paralize sveukupnih političkih i gospodarsko-ekonomskih aktivnosti u cijeloj Bosni i Hercegovini, a Republiku Srpsku bi moglo dovesti i do ozbiljnih ekonomskih i političkih sankcija međunarodne zajednice. Rjesenju je u kompromisu, ako za njega uopće ima političke volje.

Gosp. Milorada Dodika podržao je i predsjednik HDZ-a BiH i predsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH Dragan Čović, iako su nastojanja iz RS-a o prisvajanju zemljišta otvoreno kritizirali i sam kardinal Vinko Puljić, ali i pojedini hrvatski zastupnici u Hrvatskom saboru, ističući kako bi to bilo dovršetak etničkog čišćenja u tom entitetu. Je li hrvatska politika Hrvate u RS-u “pomnožila s nulom” te tako blagoslovila ratne ciljeve Radovana Karadžića?

– Sudci koji dolaze iz hrvatskog naroda podržali su ovu presudu. HNS nije donio nikakvu odluku o podršci Miloradu Dodiku, a koja bi se odnosila na ovu odluku. Jasno podržavam crkvene velikodostojnike, kardinala Puljića, biskupa Komaricu i njihova stajališta o poljoprivrednom zemlištu u RS-u. Što se Hrvata, ali i Bošnjaka u RS-u tiče, s njima nitko nema pravo manipulirati, pogađati se i trgovati njima. Nitko ih nema pravo “prekrižiti”. Dalje etničko čišćenje u RS-u, na bilo koji način, mora se ne samo zaustaviti, već svi moramo ustati i boriti se protiv takvih pojavnosti, koliko-god je i kako-god je to moguće. Također, smatramo da, sukladno preporukama Europske komisije, treba pristupiti donošenje Zakona o Ustavnom sudu BiH, ako je to porška bilo komu, nemamo problem s tim.

I dalje prijeteći odcjepljenjem, gosp. Milorad Dodik nedavno je uveo i termin ‘RSexit’. Mislite li da će Dodik realizirati svoje prijetnje i kako bi trebala reagirati hrvatska politika?

– Bilo kakva rekonstrukcija i rekonstitucija Bosne i Hercegovine ni u teritorijalnom, ni u funkcionalnom smislu, izvan institucija i Ustavom definiranih procedura nije moguća, a da ne rezultira međuetničkim sukobima, pa i otvorenim ratom. Mislim da do toga ipak neće doći. Ali, očito je da je Bosna i Hercegovine u ozbiljnim problemima i da je potrebno te probleme rješavati, ali kroz njene institucije. Indikativno je to da je najnezadovoljnija i najglasnija ona strana koja je Općim okvirnim sporazumom najbolje prošla i najviše dobila, a to su Srbi. Kakva bi tek, po toj logici, trebala biti reakcija nas Hrvata na sve ovo što nam se događa? Zalazemo se jedan novi europski ustav BiH, za državu ravnopravnih naroda i građana na njenom cijelom prostoru. Dayton se ne smije rušiti, Dayton se mora mijenjati i nadograđivati.

Povodom ovih gorućih pitanja i nove krize sa gosp. Dodikom sastao se nedavno i američki veleposlanik u BiH Eric Nelson, a razgovor je završio njegovim upozorenjem da će za “potkopavanje mira, napretka i stabilnosti uslijediti posljedice u stvarnom životu”. S druge strane Dodik je kazao da “SAD neće moći zaustaviti obranu RS-a”. Mislite li da će se američka administracija sada više angažirati u BIH, a s obzirom na novac i sve ono što je do sada uložila u BiH?

– Očito je da američka administracija jasno računa s BiH na njenom euroatlanskom putu, i tu smo potpuno suglasni. Očekivati je jači angažman i američke i EU administracije u BiH.

Vodi li ovo i Hrvate u BiH pod ruski utjecaj i kako bi se to moglo odraziti na njih – hoće li Hrvati postati kolateralna šteta zbog upitne vodeće politike koja se u takvom kontekstu sve češće spominje i kritizira i u Bruxellesu, a jasne su poruke i iz američke administracije?

– Bosna i Hercegovina je, kako u povijesti, tako i danas na tromeđi kultura, religija i utjecaja. S jedna strane tu je (najjači) utjecaj Zapada, a s druge strane i utjecaj Rusije. Turska, koja raste i u gospodarsko-ekonomkom i u vojnom pogledu, pokušava naći svoje mjesto i proširiti svoj utjecaj u Bosni i Hercegovini, i nedvojbeno ga kroz bošnjačke političke predstavnike ima i jača. Naše strateško opredjeljenje, mislim na nas Hrvate, su euro-atlantske integracije, i mislim da do nekih poremećaja u tome neće doći. Takvo bi opredjeljenje bilo najbolje za Bosnu i Hercegovinu u cjelini, za sva tri njena konstitutivna naroda i za sve građane. U deklaracijama i HDZ-a 1990 i HNS-a jasno stratesko opredjeljenje su euroatlanske integracije.

U jednom od svojih nedavnih istupa u javnosti, predsjednik SDA Bakir Izetbegović otvoreno je kritizirao predsjednik HDZ BiH Dragana Čovića zbog političke podrške Dodiku. Pozvao ga je da se “prikloni bosanskim snagama” te zaprijetio da “ako Čović tako nastavi, natjerat će nas da napravimo alternativu”. Kako vi tumačite ovu izjavu, posebice s osvrtom da su upravo SDA i HDZ već četvrt stoljeća zajednički participiraju u vlasti?

– Mi Hrvati u BiH smo, ne od jučer i ne od ovih najnovijih događanja i previranja, u nezavidnoj poziciji: između čekića i nakovnja smo. Nismo ostvarili jednakopravnost, ne samo na državnoj razini, nego ni u Federaciji BiH niti u RS-u. To se mora promijeniti, prije svega kroz izmjene izbornog zakonodavstva, a potom i kroz ustavne promjene koje su nužne radi izgradnje Bosne i Hercegovine kao suvremene i funkcionalne države, države ravnopravnih naroda.  Moramo, još jednom to ističem, mijenjati i nadograđivati Dayton, ali to moramo činiti kroz institucije Bosne i Hercegovine, kroz Ustavom definirane procedure i na načelima i u odnosima međusobne jednakopravnosti i međusobnog uvažavanja. Prijetnje gospodina Izetbegovića neće pomoći pri rješavanju ove složene političke situacije. Svi moraju znati da se nikada nećemo kao narod odreći niti jednog pedlja BiH – ovo je i naša zemlja. Ne privaćam ničije prijetnje i ne bojimo se izazova koji su pred nama. Pozivam i g. Izetbegovića i g. Čovića da nađu kompromis oko ključnih političkih pitanja, prvenstveno izbornog zakona, a sve je rečeno u presudi Ustavnog suda koji tako zdušno brane sve bošnjače političke elite. Pokažite na djelu da poštujete Ustavni sud i provedite presudu o legitimnom predstavljanju!

Međutim, tko bi uopće mogla biti nova alternativa s hrvatske strane?

– Prvo moram kazati da HDZ 1990 nikada nije bio niti će biti alternativa koju će birati bošnjački narod. HDZ 1990 će svojom ustrajnošću, dosljednošću, politikom borbe protiv korupcije, kriminala i nepotizma, i dalje biti ispravno opredjeljenje Hrvata koje nikada nismo izigrali. Izmjenama izbornog zakona i demokratizacijom političke scene kod Hrvata, mogućnosti jačanja pluralizma koji je usko povezan uz izmjene izbornog zakona, i zdrava hrvatska alternativa je svakako HDZ 1990 koji je dokazao da ima odgovornost i senzibilitet kada su u u pitanju nacionalna pitanja, pa ako treba i platiti trenutnu političku cijenu. Ali isto tako i jasan kritički odnos prema svemu onome što tišti običnog čovjeka i što nije dobro za cjelokupno bh društvo. Naš stav je javnosti poznat, ravnopravnost hrvatskog naroda na cijelom teritoriju BiH uz uvažavanje istih prava za druga dva naroda. Ovo nije nikakva floskula nego realnost koju HDZ 1990 živi svaki dan i za koju je platio debelu političku cijenu.

Vi, kao predsjednik HDZ 1990, s predsjednikom HDZ BiH potpisali ste sporazum o suradnji dva HDZ-a, a povodom posljednje krize niste previše komentirali istupe predsjednika Čovića. Znači li to da podržavate njegovu potporu gosp. Dodiku?

– Smatram da ta konstatacija nije točna, jer smo se mi kao što to i stoji u odlukama Predjedništva stranke i Središnjeg odbora, ponašali krajnje konstruktivno i odgovorno spram suradnje kroz HNS. Moram priznati da je tu bilo zaista veliki broj različitih stavova i promišljanja koje smo jasno artikulirali, kako ja tako i ostali članovi HNS-a iz naše stranke, ali smo isto tako dosljedno provodili odluke koje smo na tom tijelu donosili. Naš stav o gosp. Dodiku i SNSD-u je jasan i tu se nema što dodati, ali isto tako ne oduzimamo pravo HDZ-u BiH da bira sebi političke partnere. Mi smo prvenstvemo potpisali sporazum jer je jasno da je bošnjačka politika prema hrvatima sve bahatija i beskompropisnija i da je vladajući dio te politike davno odustao od RS-a te da majorizacijom Hrvata pokušava nadomjestiti u Federaciji BiH ono što je izgubljeno u RS-u. To je možda jedan od glavnih razloga za suradnju sa HDZ BiH kroz HNS, jer su Hrvati skoro nestali iz RS-a a u Federaciji se to isto događa. Nikada nisam amnestirao odgovorne i hrvatske predstavnike za položaj hrvatskog naroda, niti ću. Dok su i Srbi i Bošnjaci jedinstveni kao nikada na svim nacionalnim pitanjima, ne znam komu je problem suradnja hrvatskih političkih predstavnika, meni nije problem nego je nužna do rješenja ravnopravnosti i hrvatskog naorada sa ostala dva na cijelom prostoru BiH.

HDZ 1990 je druga stranka hrvatskog predznaka po jačini ali, mora se priznati, sporazumom s HDZ-om u javnosti se stvorila slika o gubljenju identiteta kao i upitnog smisla postojanja stranke. Ove godine idu i lokalni izbori – Koji je razlog – zbog čega bi birači podržali ‘Devedesetku’ koja je u savezništvu s HDZ BiH ili se sve na kraju svodi na “fotelje”?

– Kao prvo, da su u pitanju fotelje mi bismo ih već imali! Dakle, to je podvala sa ciljem derogiranja imidža i identita stranke. Odluka o suradnji sa HDZ BiH kroz HNS nas je dosta koštala i to je činjenica ali to je bila cijena na koju smo svjesno pristali jer za Hrvate HNS u ovom trenutku  nema alternativu. Bez HDZ 1990 nema ni HNS-a, a bez ovog tjela Hrvati bi bili potpuno obezglavljeni i nekredibilni u međusobnim igrama i prepucavanjima druga dva bloka, bošnjačkog i srpskog.

Očito je da ni jedan niti drugi blok ne odustaju od “ratnih ciljeva” uređenja BiH i oko tih ciljeva su okupili sve svoje političke potencijale. Hrvati bi s druge strane da nema HNS-a bili apsolutno na margini političkih događanja u BiH. Zato smo ponosni kada vidimo da smo, unatoč silnim otporima i nerazumjevanjima, imali hrabrosti podržati suradnju kroz HNS i tako dati neprocjenjiv doprinos u borbi za jednakopravnost hrvatskog naroda. Sigurni smo da će to birači prepoznati na sljedećim izborima, jer na njih izlazimo čista obraza i bez oraha u džepu, a i bez „fotelja“. Na lokalne izbore idemo samostalno, osim u područjima gdje može biti ugrožen vitalni, hrvatski, nacionalni interes.