Cvjetnica i maslinove grančice
Maslina je suptropska zimzelena biljka od čijih plodova uživaju mnogi. Najpoznatiji proizvod dobiven iz plodova masline je ulje koje se koristi u prehrambene, kozmetičke i druge svrhe. Maslina je mnogo puta spominjana u bibliji, te je prisutna i u obredu slavljenja posljednje korizmene nedjelje- Cvjetnice.
Maslina je simbol mira, čistoće, Božje providnosti i brige za ljude, simbol snage. U Starom zavjetu, nakon četrdeseterodnevne kiše i potopa koji je Bog pustio na zemlju, Noa je pustio golubicu kako bi vidio nazire li se kopno. Golubica je donijela maslinovu grančicu u kljunu što je bio znak Božjeg pomirenja s ljudima.
Isus se pred smrt ‘znojio krvavim znojem’ na Maslinskoj gori gdje je molio okružen mnoštvom maslina. Prema tome, maslina je znak muke i slave. Na Cvjetnicu se na svetoj misi čita Evanđelje po Marku, gdje se opisuje Muka Isusova. Prema predaji Isusov križ bio je napravljen od maslinova i cedrova drva. Na slikama s prikazom ukazanja anđela Gabrijela Djevici Mariji, vidi se kako anđeo u ruci ima maslinovu grančicu.
Na dan Cvjetnice masa oduševljenih ljudi dočekala je i pratila Isusa na njegovom putu iz Betanije (hebr. kuća milosrđa) u Jeruzalem (hebr. grad mira). Pri tome se nosili maslinove i palmine grane, rasprostirući čak i svoje haljine, pjevajući i kličući hebrajskom kralju i Mesiji.
Pri tome su klicali: „Hosana sinu Davidovu!“, što je stari hebrejski zaziv koji znači „Daj spasi, sine Davidov!“
Prema opisanoj Novozavjetnoj gesti, na Cvjetnicu vjernici nose maslinove grančice na obred Svete mise. Maslina se blagoslovi i stavi se u kuću. Kad se masline osuše svećenik ih spali i njima posipa vjernike na Čistu srijedu, Pepelnicu.
Subotom uoči Cvjetnice, djeca bi nabrala prvo proljetno cvijeće, najčešće ljubičice, i stavila ga u posudu s vodom do jutra. Sutradan, na Cvjetnicu ujutro svi bi se ukućani umivali tom vodom.
Stari je običaj da momci na Cvjetnicu donesu u crkvu desetak metara dugačku mladu jelku, okićenu rupcima, jabukama i cvijećem. Još bolje bi bilo kada bi netko umjesto jelke donio tisovinu. Poslije mise, na kojoj bi se ove grane blagoslovile, momci bi ih vraćali kućama i dijelili ih onima koji nisu imali. Kada su fratri zabranili ovaj običaj, vjerojatno iz praktičnih razloga, onda su misari na Cvjetnicu donosili manje grančice od jelke ili tisovine.
Blagoslovljene grančice nosili su kućama, zadijevali ih u zid od brvana ili za križ na zidu, nosili su ih u štale i pojate, na njive, u voćnjake i vinograde i na druga mjesta koja su bila važna za čeljad i mal. Ove bi grančice čuvali kao najveću svetinju. Kada bi zaprijetila opasnost od grada i nevremena, onda bi palili ove blagoslovljene grančice moleći Vjerovanje ili neke druge molitve.
Izvor: narod.hr
