DAYTONSKI MIROVNI SPORAZUM: 30 godina od nastanka nedovršene države
Petak, 21. studenoga 2025. godine neradni je dan u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska. Razlog: obilježavanje datuma kada je u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson nadomak Daytona potpisan Mirovni sporazum kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, piše Žurnal.
Trideset je godina proteklo od tog dana i sporazuma koji nije bio samo mirovni, nego je odredio i nove temelje države Bosne i Hercegovine. Države s četrnaest vlada i pratećom administracijom u dva entiteta i Brčko distriktu, s deset kantona i 143 grada i općine, od kojih neke imaju tek dvoznamenkasti broj stanovnika.
Bosna i Hercegovina danas, trideset godina nakon Daytonskog sporazuma, država je u kojoj, zbog suprotstavljenih interesa, većina njezinih institucija funkcionira uglavnom po stranačkim diktatima.
Prve poratne godine bile su i najoptimističnije u pogledu njezina razvoja, sa svim potrebnim atributima koji je čine državom – od državnih simbola, preko uspostave valute do njezinih institucija poput vojske, suda, tužiteljstva, policije… Istina, uvelike su tu pomogli OHR s punom potporom međunarodne zajednice, SAD-a te EU, korigirajući „u hodu“ neke nedostatke ili nedorečenosti Daytonskog sporazuma, ne samo proglašenjem pojedinih zakona nego i eliminacijom iz političkog djelovanja svih onih pojedinaca koji su označeni kao kočničari provedbe tih procesa.
Prolazile su godine, međunarodna zajednica se doslovno umorila od iščekivanja da nacionalisti raznih boja destruktivnog djelovanja postanu dio povijesti. No, ti i takvi su strpljivo čekali taj zamor, iznova gradeći nacionalne torove, zaglupljujući birače strahom od „onih drugih“. Jednakim tempom širenja straha i mržnje stvarali su temelj za svojevrsni sustav nekažnjenog kriminala za beskrupulozno bogaćenje iz svih resursa države, entiteta, kantona…
Pozivajući se na Daytonski sporazum, u narativ, a potom i praksu, uveli su pojam „naroda“ kao primarnu kategoriju, dok su istovremeno instalirali „na strateška mjesta svoje ljude“ koji im prikrivaju i amnestiraju sveprisutan kriminal. Sve je to uzrokovalo i eroziju sustava vrijednosti, gdje znanje i poštenje postaju nepoželjna kategorija naspram nacionalnog i stranačkog podaništva.
Uzlazna linija nadanja i očekivanja da će stanovnici Bosne i Hercegovine glasovima na izborima dati prednost ekonomskom napretku i vladavini prava vrtoglavo je krenula u suprotnom smjeru, baš onako kako je u veljači 2014. naveo ugledni britanski list The Guardian u analizi rezultata Daytonskog sporazuma.
“Rezultat je bio kaos preklapanja i natjecanja administracija koje su se pretvorile u izvrsno lovište za etnički orijentirane političare koji su mogli izrabljivati brojne mogućnosti za pokroviteljstva i osobna bogaćenja. Njegova ekstremna neefikasnost i podbačaj da stvori ekonomski rast koji BiH treba, u normalnoj državi ubrzo bi doveli do fiskalnog i političkog bankrota, ali su potpore, uglavnom od Europske unije, jednostavno nastavile pristizati“, navedeno je u tekstu.
Od generatora takvog stanja nije ni očekivana samokritika prethodnih “najtežih godina s njima”, u kojima su umjesto nadgradnje države na daytonskim temeljima stvarali stranačke kartele za očuvanje obiteljskih dinastija i sustav bezakonja, mita, korupcije, prevara i laži.
Zato danas nije bitno obilježava li ga dio zemlje neradno ili ga netko naziva alatom za „cementiranje“ podjele države. Daytonski sporazum i iz njega proistekli Ustav BiH danas mnogi tumače, a malo njih pročita napisano. I nije tu problem samo što je bosanskohercegovački primjerak originalnog Daytonskog sporazuma u međuvremenu navodno izgubljen.
Problem jest što politička shizofrenija Daytonskog sporazuma traje sa svim posljedicama koje svakim izbornim rezultatima bivaju mazohistički potvrđene.
