DEJAN LJUBIČIĆ: “Pet njemačkih klubova nudilo mi je veći novac, ali presudila je vizija i ljubav prema Dinamu”
Na samom početku ljetnog prijelaznog roka među najzanimljivijim vijestima u Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji bila je objava da će Dejan Ljubičić (27) iz Kölna prijeći u zagrebački Dinamo. Sadržaj pitanja uglavnom je bio “je li moguće, zar stvarno, zašto napušta njemačku Bundesligu i zamjenjuje tamošnje top stadione punih tribina s hrvatskom nogometnom zbiljom?”.
Ljubičić je odbio konkretne njemačke ponude, kojih je bilo dosta nakon što je s Kölnom izborio povratak u najviši dom njemačkog nogometa. Primjerice, Union Berlin već je bio pripremio liječnički pregled za Ljubičića, ponudio mu bogatu ponudu, izdašniju od Dinamove, tamo ga je čekao njegov bivši trener, Steffen Baumgart, koji je i inzistirao na njegovom angažmanu. Njegov Köln također ga je htio zadržati, a zainteresirani su bili i Werder Bremen, Augsburg, Hoffenheim… No, nakon poziva Zvonimira Bobana, Ljubičić je donio odluku “samo Dinamo Zagreb”.
Prvi, ekskluzivni intervju za hrvatske medije, Ljubičić je obećao Sportskim novostima i održao je riječ.
Dakle, odlučili ste se za hrvatskog nogometnog giganta, Dinamo, pa pretpostavljamo da ste pozorno pratili rasplet prvenstva u HNL-u.
– Da, tako je, iako sam i prije pratio Hrvatsku nogometnu ligu, aktivnije dok mi je brat, Robert, bio član Dinama. Na žalost, Dinamo nije uspio obraniti naslov, a bio je tako blizu. Gledao sam posljednji dvoboj protiv Varaždina, Dinamo je bio pobjednik, ali naslov je otišao u Rijeku. Svaka pobjeda trebala bi biti slatka, ali život nam potvrđuje da baš i nije tako. Zato ćemo se potruditi da sljedeće sezone ne bude gorčine na koncu prvenstvene utrke i da naslov prvaka vratimo u Zagreb.
U najboljim ste igračkim godinama, kako to da ste odlučili prestižnu Bundesligu zamijeniti HNL-om? Rijetki bi to učinili, sama ta vijest izazvala je ogromno čuđenje u nogometnim krugovima?
– Sve sam to čuo, čitao i objašnjavao ljudima u mnogo navrata. Iskreno, uživao sam igrajući u Njemačkoj, u 1. Bundesligi, pa jednu sezonu u 2. Bundesligi. Posljednjih pola godine mog ugovora s Kölnom javljali su mi se mnogi, znani i neznani, službeno i neslužbeno, klubovi, menadžeri i da dalje ne nabrajam. Međutim, nekako u vrijeme kad smo s Kölnom osigurali povratak u elitni dio njemačkog nogometa, dobio sam poziv s hrvatskog broja, a s druge strane bio je Zvonimir Boban. Nakon oko sat vremena razgovora dogovorili smo skoro sve, dali riječ jedan drugome i to je bio moj pristanak da se pridružim plavoj obitelji Dinama. Znači, taj Bobanov poziv odredio je moj daljnji nogometni put.
Što je bilo presudno u tom razgovoru s Bobanom? Neka njegova vizija, ideje, ugovorna ponuda ili nešto drugo?
– Ne želim sada ispasti populist, ali uvijek sam u svojim mlađim godinama želio igrati za Dinamo. U navijačkom smislu, Dinamo je bio moj klub broj 1. Jedan od razloga tih čuđenja mom odabiru je i financijska strana. U ovom slučaju dolaska u Zagreb ta me činjenica nije vodila, niti je bila presudna. Mnogo izdašnije ponude imao sam u Njemačkoj i to iz čak pet klubova koji su bili skroz konkretni i korektni u tom pogledu. No, razgovor s Bobanom i njegova vizija budućeg Dinama i moja sklonost tom klubu bili su presudni. Sve druge priče su netočne. Uvjeren sam da ćemo na zajedničkom putu biti od koristi Dinamu u osvajanju trofeja. Uostalom, zar nije normalno da mi Hrvati, koji se bavimo profesionalnim sportom, a rođeni smo i odrasli u inozemstvu, pristupamo hrvatskim klubovima i igramo hrvatsku ligu?
Jeste li imali kakvih neugodnosti u Kölnu nakon što se “provalila” vijest da vas Dinamo želi?
– Köln je prema meni bio iznimno korektan. Na službenoj klupskoj stranici zahvalili su mi na mojim igrama i doprinosu uspjehu kluba. Želim im veliku sreću u Bundesligi i da je više nikad ne napuste. Ništa, baš ništa ružno ne mogu reći o Kölnu, samo najljepše. I oni su mi bili ponudili novi ugovor, jako dobar, ali srce je vuklo u Zagreb, u Hrvatsku. Moji suigrači su bili tužni što odlazim, što nećemo i dalje dijeliti svlačionicu…
Sportske novosti često su vas znale plasirati našim čitateljima, tako da niste nepoznanica u Hrvatskoj, međutim, o vašim igračkim vrlinama manje se zna. Što navijači Dinama mogu očekivati od vas, koliko možete plavi stroj učiniti boljim, učinkovitijim?
Imam moto koji me snažno vuče naprijed, a to je da se nikad ne smijem predati i stati. Uvijek želim raditi za momčad ono što je najbolje. Nekad to nije i najljepše za oko, ali je za uspjeh korisno i presudno. Ako ste na cesti i odlučili ste preteći nekoga, nema stajanja, nego samo po gasu. Uvjeren sam da ću se uklopiti brzo, dobro i bez problema te da ću svojim igrama i radom biti koristan i od pomoći da se Dinamo vrati tamo gdje mu je mjesto, na vrh u hrvatskom nogometu. Nogomet je moj život, moj poziv, ne samo profesija. Obožavam pobjede i sve dajem da ne doživim poraz, koji ne volim, nikako. Ne zanima me je li to trening, utakmica bilo koje vrste i na bilo kojoj razini.
Trenerski stručnjaci i aktivni pratitelji vaših dosadašnjih igara kažu da možete trčati dvije utakmice bez prekida i umora.
– Kondicija, izdržljivost, uvijek mi je to bila bolja strana. Takva mi je genetika, ali i osobno posebno radim na tom segmentu.
Koja pozicija u momčadi vam najviše leži?
– Mogu igrati sve u veznom redu, ali na poziciji “osmice” sam najučinkovitiji.
Bili smo svjedoci vaših igara u bečkom Rapidu, znali ste fenomenalno po potrebi odraditi i ulogu braniča, ali i “šesticu”. Potvrda tome je da ste te 2019./20. proglašeni za Rapidova igrača sezone.
Na samom početku ljetnog prijelaznog roka među najzanimljivijim vijestima u Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji bila je objava da će Dejan Ljubičić (27) iz Kölna prijeći u zagrebački Dinamo. Sadržaj pitanja uglavnom je bio “je li moguće, zar stvarno, zašto napušta njemačku Bundesligu i zamjenjuje tamošnje top stadione punih tribina s hrvatskom nogometnom zbiljom?”.
Ljubičić je odbio konkretne njemačke ponude, kojih je bilo dosta nakon što je s Kölnom izborio povratak u najviši dom njemačkog nogometa. Primjerice, Union Berlin već je bio pripremio liječnički pregled za Ljubičića, ponudio mu bogatu ponudu, izdašniju od Dinamove, tamo ga je čekao njegov bivši trener, Steffen Baumgart, koji je i inzistirao na njegovom angažmanu. Njegov Köln također ga je htio zadržati, a zainteresirani su bili i Werder Bremen, Augsburg, Hoffenheim… No, nakon poziva Zvonimira Bobana, Ljubičić je donio odluku “samo Dinamo Zagreb”.
Prvi, ekskluzivni intervju za hrvatske medije, Ljubičić je obećao Sportskim novostima i održao je riječ.
Dakle, odlučili ste se za hrvatskog nogometnog giganta, Dinamo, pa pretpostavljamo da ste pozorno pratili rasplet prvenstva u HNL-u.
– Da, tako je, iako sam i prije pratio Hrvatsku nogometnu ligu, aktivnije dok mi je brat, Robert, bio član Dinama. Na žalost, Dinamo nije uspio obraniti naslov, a bio je tako blizu. Gledao sam posljednji dvoboj protiv Varaždina, Dinamo je bio pobjednik, ali naslov je otišao u Rijeku. Svaka pobjeda trebala bi biti slatka, ali život nam potvrđuje da baš i nije tako. Zato ćemo se potruditi da sljedeće sezone ne bude gorčine na koncu prvenstvene utrke i da naslov prvaka vratimo u Zagreb.
– Sve sam to čuo, čitao i objašnjavao ljudima u mnogo navrata. Iskreno, uživao sam igrajući u Njemačkoj, u 1. Bundesligi, pa jednu sezonu u 2. Bundesligi. Posljednjih pola godine mog ugovora s Kölnom javljali su mi se mnogi, znani i neznani, službeno i neslužbeno, klubovi, menadžeri i da dalje ne nabrajam. Međutim, nekako u vrijeme kad smo s Kölnom osigurali povratak u elitni dio njemačkog nogometa, dobio sam poziv s hrvatskog broja, a s druge strane bio je Zvonimir Boban. Nakon oko sat vremena razgovora dogovorili smo skoro sve, dali riječ jedan drugome i to je bio moj pristanak da se pridružim plavoj obitelji Dinama. Znači, taj Bobanov poziv odredio je moj daljnji nogometni put.
Što je bilo presudno u tom razgovoru s Bobanom? Neka njegova vizija, ideje, ugovorna ponuda ili nešto drugo?
– Ne želim sada ispasti populist, ali uvijek sam u svojim mlađim godinama želio igrati za Dinamo. U navijačkom smislu, Dinamo je bio moj klub broj 1. Jedan od razloga tih čuđenja mom odabiru je i financijska strana. U ovom slučaju dolaska u Zagreb ta me činjenica nije vodila, niti je bila presudna. Mnogo izdašnije ponude imao sam u Njemačkoj i to iz čak pet klubova koji su bili skroz konkretni i korektni u tom pogledu. No, razgovor s Bobanom i njegova vizija budućeg Dinama i moja sklonost tom klubu bili su presudni. Sve druge priče su netočne. Uvjeren sam da ćemo na zajedničkom putu biti od koristi Dinamu u osvajanju trofeja. Uostalom, zar nije normalno da mi Hrvati, koji se bavimo profesionalnim sportom, a rođeni smo i odrasli u inozemstvu, pristupamo hrvatskim klubovima i igramo hrvatsku ligu?
Jeste li imali kakvih neugodnosti u Kölnu nakon što se “provalila” vijest da vas Dinamo želi?
– Köln je prema meni bio iznimno korektan. Na službenoj klupskoj stranici zahvalili su mi na mojim igrama i doprinosu uspjehu kluba. Želim im veliku sreću u Bundesligi i da je više nikad ne napuste. Ništa, baš ništa ružno ne mogu reći o Kölnu, samo najljepše. I oni su mi bili ponudili novi ugovor, jako dobar, ali srce je vuklo u Zagreb, u Hrvatsku. Moji suigrači su bili tužni što odlazim, što nećemo i dalje dijeliti svlačionicu…
Sportske novosti često su vas znale plasirati našim čitateljima, tako da niste nepoznanica u Hrvatskoj, međutim, o vašim igračkim vrlinama manje se zna. Što navijači Dinama mogu očekivati od vas, koliko možete plavi stroj učiniti boljim, učinkovitijim?
– Imam moto koji me snažno vuče naprijed, a to je da se nikad ne smijem predati i stati. Uvijek želim raditi za momčad ono što je najbolje. Nekad to nije i najljepše za oko, ali je za uspjeh korisno i presudno. Ako ste na cesti i odlučili ste preteći nekoga, nema stajanja, nego samo po gasu. Uvjeren sam da ću se uklopiti brzo, dobro i bez problema te da ću svojim igrama i radom biti koristan i od pomoći da se Dinamo vrati tamo gdje mu je mjesto, na vrh u hrvatskom nogometu. Nogomet je moj život, moj poziv, ne samo profesija. Obožavam pobjede i sve dajem da ne doživim poraz, koji ne volim, nikako. Ne zanima me je li to trening, utakmica bilo koje vrste i na bilo kojoj razini.
Trenerski stručnjaci i aktivni pratitelji vaših dosadašnjih igara kažu da možete trčati dvije utakmice bez prekida i umora.
– Kondicija, izdržljivost, uvijek mi je to bila bolja strana. Takva mi je genetika, ali i osobno posebno radim na tom segmentu.
Koja pozicija u momčadi vam najviše leži?
– Mogu igrati sve u veznom redu, ali na poziciji “osmice” sam najučinkovitiji.
Bili smo svjedoci vaših igara u bečkom Rapidu, znali ste fenomenalno po potrebi odraditi i ulogu braniča, ali i “šesticu”. Potvrda tome je da ste te 2019./20. proglašeni za Rapidova igrača sezone.
– Nije mi ništa teško, posebice ako je situacija zahtjevna, međutim, najbolji sam na “osmici”.
U Rapidu i poslije u Kölnu brzo ste postali uzoran igrač, svojevrsni lider. Možemo li vas očekivati u takvoj ulozi u Dinamu?
– Hmmmm… Ja liderstvo shvaćam na način da svojim odnosom prema radu, obvezama i svemu drugom pomažemo klubu i vučemo ga prema boljem, prema uspjehu koji će dovesti do određenih zajedničkih ciljeva.
Već u srijedu, 18. lipnja, Dinamo s trenerom Mariom Kovačevićem kreće s pripremama za novu sezonu, jeste li spremni?
– Uvijek spreman! Ovog puta posebno, veselim se pripremama i vjerujem u naš uspjeh. Naravno, pomoći će nam i naši navijači. Znam kako srčano i vjerno navijaju za svoj klub. Još dok sam bio u Rapidu znao sam da su BBB i Ultrasi prijatelji, a i jedni i drugi ogromna su potpora igračima – zaključio je Ljubičić.
