Demanti na tekst objavljen u Ramskom vjesniku

Na adresu Ramskog vjesnika stigao je demanti Ilije Petrovića na tekst objavljen u Ramskom vjesniku, kojeg u cijelosti objavljujemo:

OO HDZ 1990
Radio Rama
Ramski vjesnik
Rumboci, 23.10.2020. godine
Gospodo,
Dugo sam bio udvojbi, reagirati ili ne na vašu zadnju objavu, ali i na nekoliko predhodnih. No, ipak
pišem i inzistiram na objavi, pozivajući se na pravo na ispravak zagarantirano međunarodnim
ugovorima, Ustavom i domaćim pravnim propisima prije svega Izbornim zakonom BiH („Službeni
list BiH br: 23/01, 7/02, 9/02 i 20/02), koji definira prava, načine i obaveza postupanja medija
i nastupa u medijima. Isti taj Zakon propisuje kako će mediji u BiH pravedno, profesionalno i
stručno pratiti izborne aktivnosti uz dosljedno poštivanje opće prihvaćenih demokratskih
principa i pravila te pridržavanje principa uravnoteženosti, poštenja i nepristrastnosti. Rekoh
ipak, jer zamjeram sam sebi što se spuštam na ovu razinu i pridajem pozornost vašem zločastom i
zlonamjernom pisanju i postupanju. Ali, istine radi s kojom nije (iz subjektivnih ili objektivnih razloga)
upoznat jedan dio mlađe populacije, odlučio sam reagirati.
Od trenutka, kada sam prihvatio poziv i uključio se ovu političku utakmicu, nikada nisam izogovorio ni
jednu ružnu riječ o sadašnjem načelniku ili stranci kojoj pripada. Čak, što više, nekoliko puta sam
pozivao na korektnu političku borbu sve sudionike ove Kampanje i nadmetanja (ne izuzevši ni sebe), a
svoje suradnike i političke istomišljenike obvezivao na poštivanje političkih protivnika i korektno
postupanje i istupanje, o čemu postoje pisani, tonski i video zapisi i brojni svjedoci.
Dakle, prozvali ste me nacionalistom, okarakterizirali bahtim i nepismenim, nazvali lažovom i
dezerterom, bez povoda i dokaza, bez srama i ustručavanja, i sve to isporučili ramskoj i inoj javnosti.
Gospodo to je utuživo i kažnjivo, no ja nisam od onih koji tuže svoje sunarodnjake, sumještane,
branitelje, idejne, kulturne ili duhovne vođe, autoritete i institucije.
1. Jesam li nacionalista? Po vašem pisanju, da. Nekoliko puta prozvaste me nacionalistom,
vjerojatno kako biste pridobili glasove Bošnjaka i Hrvata (koji me ne poznaju i ne znaju kako
sam postupao tijekom svoje političke i vojne/ratne karijere. Ako je nacionalizam staviti se na
čelo naroda i povesti ga političku borbu protiv okova totalitarnog režima, koristeći se
isključivo dopuštenim sredstvima i demokratskim metodama, ne čineći štetu drugom narodu,
ne tražeći ništa za svoj narod, na uštrb drugog naroda (muslimana/Bošnjaka) i ne uzimajući
im pravo na bilo što, što im pripada, u tom slučaju i tim okolnostima da, jesam nacionalista.
Ako je nacionalizam opremiti, organizirati i povesti svoj narod u obrambeni i nametnuti rat i
sudjelovati u obrani svoga kraja i naroda do svršetka rata, bez ijednog kršenja domaćih (tada
važećih zakona), međunarodnih konvencija, Ratnog prava i običaja rata, ugrožavanja civila i
žrtava rata, da i u tom slučaju i u tim okolnostima sam nacionalista. Osudiše me moji, bez
krivice, dokaza i suda. Iz kako niskih pobuda i kako hrabro. O, Bože! Oprosti im, iako znaju
što čine.
2. Po vama sam i bahat. Pojam „bahat“ ili definicija bahatosti, također, su vam strani ili nisu, ali
želite me ogaditi u očima birača. Ponovno u funkciji niskih interesa i bez argumenata. No,
pomoći ću vam. Da, jesam bahat, ako to znači krajnje požrtvovno, činjenično, snagom
argumenta, u skladu sa važećim zakonima i moralnim načelima braniti dignitet, integritet,
osobnost, pravo na jednakost i pravo na pravo sebe, svoju obitelj, svoj narod i svoje
domovine,svim raspoloživim i dopuštenim sredstvima, maksimalnim intenzitetom i do
posljednjeg daha.
3. Za okarakterizirati nekoga nepismenim treba biti kompetentan, imati uvid u njegove
kvalifikacije, dostignuća, rezultate rada itd. Iza svakog od nas je manje ili više napisanih i
izgovorenih riječi, rečenica i tekstova, ali rezultata na osobnom ili društvenom planu, to
zorno pokazuje pismenost svakog od nas. No, što bi stari rekli: „Nije bitno što ti je rečeno, već
tko ti je rekao“.

4. Nazvaste me dezerterom. Zapravo, „mudri ste“, niste izravno, ali pišući kako nisam u Rami
trideset godina, jeste neizravno. Jer, svaki punoljetni i zdravi muškarac, sa mjestom
prebivališta u Rami (osim ako nije imao urednu radnu dozvolu u inozemstvu), a nije bio od
1992.-1995. godine u Rami i u funkciji obrane Rame, po zakonu je dezerter. I veoma
simptomatično, samo po vama, netko može biti dezrter i nacinalista u istom kontekstu i
istovremeno. Ah, puuče moj! Zanimljivo, veoma. Svi vaši i moji, tada svjesni, suvremenici
znaju gdje sam bio, što i kako sam radio od svibnja 1990. do kraja 1995. godine. O tomu
postoji bezbroj pisanih i drugih materijalnih tragova i dokaza, puno svjedoka. O tom periodu
sam nešto rekao u 1. točci, reći ću još samo sljedeće; jedan sam od malobrojnih idejnih,
materijalnih i pravnih utemeljitelja Radio Rame i Ramskog vijesnika (koji me sada tako
bezočno blate i kleveću, samo zato što sam se drznuo iskoristiti demokratsko pravo, prihvatiti
poziv dobronamjernih i pametnih i biti protukandidat gospodinu Ivančeviću). Gospodo,
sramite li se svojih postupaka???
5. Jučer saznah kako sam, po vama, i lažov. Prvi glas…..Onima koji me znaju, nemam potrebu
bilo što reći o ovomu. Onima koje mene ne poznaju, a poznaju vas, također nema potrebe
reći bilo što o ovomu. Oni koji ne znaju ni vas ni mene nisu ni čuli za ovakve objede. Dakle,
nazvaste me lažovom i pokušaste to argumentirati neistinom. Ako su svi, koji su me čuli
govoriti ili čitali što napisah o stanju u Rami zaboravili, nisu nestali pisani tragovi, te tonski i
video zapisi. Govoreći o stanju u Rami, nikada nisam pričao protiv infrastrukture. Pisao sam i
govorio o neracionalnosti, netransparentnosti, nezakonitosti i selektivnom asfaltiranju
nekategoriziranih seoskih puteljaka i staza. Stojim iza izgovorenog, nastojim ponoviti isto i
pitam vas:
– Je li racionalno uložiti tolike milijune u pripremu terena i polaganje asfalta i pratećih
sadržaja do objekata koje se ne koristi ili rijetko koristi, do lokaliteta na koje rijetko tko
dolazi. Uložiti tolike milijune u dionice koje nisu od općeg dobra ni nužne, a znamo koliko
se radnih mjesta moglo otvriti za te novce.
– Koliko su javni/transparentni postupci ugovaranja javnih nabava za ove radove???
– Zakonom je regulirano kategoriziranje putova i sukladno tomu pravo i obaveza na
ulaganje i izgradnju i održavanje istih. Također, svaki graditeljski zahvat, ma tko ga
izvodio podliježe obavezi usklađivanja s prostornim i urbanističkim planom, mora imati
projektnu dokumentaciju i dozvolu za gradnju i nadzor izvedenih radova. Ako država
gradi nešto na površini, koja je privatno vlasništvo ili je vlasništvu pravnog subjekta, ako
nema ugovora o kupnji mora izvršiti eksproprijaciju. Pitam vas:
– kojoj kategoriji putova pripadaju staze ili utabani kolotraci do privatnih štala, garaža,
napuštenih i zapuštenih objekata i naselja?
– postoje li propisani uvjeti i dokumentacija za navedene radove?
– tko i na temelju čega vrši nadzor? Itd. Toliko o „zakonitosti“.
– Selektivno/odabrano je sve ono što ima prioritet ili izlazi iz uobičajenog okvira. Dakle,
bira se vrijeme ciklusa asfaltiranja (obično u izbornoj godini i predizbornoj kampanji. U
tim ciklusima birani su i pojedinci po vremenu, a neki su ipak i izostavljeni. Kada je riječ o
asfaltiranju ispred kuće, čiji smo vlasnici naša mater i nas tri brata, do sad je bila
zaobilažena, ali kada sam progovorio o selektiranju iznenada ste se pojavili i tu. I kad bi to
bilo samo moje, nebih to dopustio. Nikada nisam ništa dobio na račun općeg dobra. I
kada smo već kod kuća, za vas koji krivo brojite kilometre, Moja kuća (u Mostaru) ipak je
puno bliža Rami, ma od kud mjerili, nego gospodina Ivančevića (u Dalmaciji ili već gdje),
moja djeca studiraju na mostarskom sveučilištu. A gospodina Ivančevića? I konačno, u
zadnjih par godina od kad nema obavezu ići na posao više vremena provedem u Rami,
nego gospodin Ivančević koji je poslom vezan za Ramu, ako je to, uopće, komu bitno i za
što relevantno.
Duboko sam uvjeren kako ste svjesni onoga što ste napisali o meni i razumjeli što ja
napisah vama, naravno, i zakonske i moralne obaveze objavljivanja ovoga teksta u našem
glasilu, Ramskom vjesniku.

Ilija Petrović