Demografska katastrofa: Čak 500 sela u BiH je sablasno prazno
Statističari pojašnjavaju da se u posljednjih deset godina gotovo 100.000 ljudi iz cijele BiH naselilo u dvadesetak većih gradova. Danas se navodi da je približno 500 sela u našoj zemlji sablasno prazno, a gotovo 1.500 ih ima nešto manje od deset stanovnika.
Stručnjaci navode da je neraskidiva veza između sela i grada, ali da trenutna demografska katastrofa, kojoj svjedočimo posljednje desetljeće dovodi do nestajanja sve većeg broja sela u BiH. – Nekad su u selima Dražmilo, Skravnik, Radovovići, Zubovići i Brajlovići živjele stotine stanovnika, a danas, nitko ili samo nekoliko starijih osoba, kaže za Dnevni avaz Senad Alaim, posljednji stanovnik sela Vraneši u okolici Goražda.
– Svake godine nas je sve manje. Nekad je bilo gotovo 80 stanovnika, a sada je u selu samo 13 kuća. Pusto je… Nekad je više od desetero djece išlo zajedno u školu, a sada smo samo mi ovdje, kaže Alaim. – Mladi su otišli odavde za boljim životom. Zima je najgora… Daleko škola, poslova nema, putevi slabi… Danima se čovjek pati kako bi očistio snijeg da bi dijete otišlo u školu – ispričao je Alaim.
Predsjednik Mjesne zajednice Berič Samir Tabaković tvrdi kako se okolna sela gase te da u mnogima nema nijednog stanovnika. – U Skravniku i Marićima nema nikoga. S druge strane, u mnogim selima ostalo je malo starijih ljudi. U Guskovićima živi samo jedan čovjek, a postoji gotovo 30 kuća. Na biračkom popisu sada je bilo 560 stanovnika, a prije rata na ovom području je živjelo gotovo 4.800 stanovnika – ističe Tabaković.
Neosporna je činjenica da sela odumiru, jer prema posljednjim podacima iz popisa stanovništa 2013. godine, više od 300 sela potpuno je prazno. Statističari pojašnjavaju da se u posljednjih deset godina gotovo 100.000 ljudi iz cijele BiH naselilo u dvadesetak većih gradova. Danas se navodi da je približno 500 sela u našoj zemlji sablasno prazno, a gotovo 1.500 ih ima nešto manje od deset stanovnika. Demograf Amer Osmić pojašnjava za Avaz da više nema sela kakva mi poznajemo u suvremenom bh. društvu.
– Kad usporedimo ove podatke s popisom iz 1991. godine, možemo kazati da su ta sela bila vrlo razvijena i poljoprivredno i natalitetno. Ukoliko pratimo popise stanovništva, vidjet ćemo da su sela uvijek, u odnosu na grad, imala veću stopu nataliteta. Ljudi su tada razmišljali na duže staze. Nije bilo čudno da se čuje kako je i do šest članova kućanstva. Sada je selo ostalo po strani, jer jednostavno, nema motiva da ljudi ostanu na selu – istaknuo je Osmić.
Dodaje kako je osnovno rješenje za demografsku kataklizmu sela drugačiji pristup od trenutnog.
– Treba motivirati narod tako da se selo mora popularizirati. Selo, jednostavno, mora vidjeti ulogu u društvu, a to će moći ako vidi da se isplati baviti stočarstvom. Trebaju postaviti takve politike da se nagradi rad na selu tako da se osiguraju bilo kakve subvencije. Ne moramo izmišljati toplu vodu – kazao je Osmić.
Sociolog Jusuf Žiga istaknuo je da postoji više razloga zbog kojih je sve više odlazaka. – Ovakva situacija traje, gotovo od ratnog razdoblja. Ljudi, ako imaju bilo kakvu priliku živjeti negdje gdje će morati računati na izvjesniju situaciju, da ne strahuju da će doći do nekog problema, oni će odabrati tu situaciju. S druge strane, socijalna situacija je loša sama po sebi. Ne može se demografska situacija popraviti za nekoliko godina. Ljudi koji to misle, nemaju pojma o realnoj situaciji – rekao je Žiga za Avaz.
U Sloveniji država nudi 45.000 eura čovjeku koji ostaje na zemlji i odluči se baviti poljoprivredom. U Srbiji, u kojoj je 1.200 sela napušteno, a u 150.000 kuća nitko ne živi, razmišljaju da mlade ljude vrate na selo dodjelom 25-50 hektara državnog zemljišta sa jednim jedinim uvjetom – da se zemlja obrađuje.
/Republikainfo.com/
