Do posla se najlakše dolazi sa zanatom
Roditelji na sve načine pokušavaju upisati svoju djecu u tzv. prestižne škole, odnosno gimnazije. Kako bi, nakon što ih završe uz veliki trud, opet prošli istu muku da se upišu na neki poželjni fakultet, kao što su Medicinski ili Pravni, a čak upisuju i humanističke znanosti iako se dobro zna da od njih nema kruha.
Dižu kredite i troše ogromne iznose novca na fakultete i više škole, sve u nadi da će im djeca… Da će što? – Dobiti posao u struci na zasićenom tržištu na kojem vlada zapošljavanje preko veze?!
Istraživanje tržišta
Čak i obitelji intelektualaca inzistiraju na gimnaziji iako dijete pokazuje druge sklonosti pa bi mu bilo logično olakšati život kakvom manje zahtjevnom srednjom školom, tako da se može posvetiti onome za što je talentirano.
Cijela ta kalkulacija s diplomom ispada, dakle, posve pogrešna, prenosi Večernji list. Zašto je onda sramotno da vam dijete ide na zanat, odnosno u strukovnu školu, od čega će vrlo vjerojatno dobro živjeti?
Umjesto toga biraju da cijeli život provedu na zavodu za zapošljavanje i nikada ne pronađu posao u struci
Da su veći izgledi za zapošljavanje s nekom trogodišnjom školom u BiH, potvrđuje i istraživanje provedeno u manjem bh. entitetu. Naime, najtraženiji radnici u RS-u ove godine bit će građani koji su završili srednju trogodišnju školu, i to u postotku većem od 50%.
Pokazalo je to izvješće Zavoda za zapošljavanje RS-a o istraživanju tržišta rada u RS-u za 2022./23. u kojem je anketirano malo više od 1000 poslodavaca, piše Srpskainfo. Tako će najtraženija zanimanja III. stupnja srednje stručne spreme u 2023. biti trgovac, obućar, konobar, krojač, rukovatelj strojevima za izradu plastičnih proizvoda, stolar, vozači kamiona i teretnog vozila, ekonomski tehničar, bravar, zidar, armirač, rukovatelj građevinskim strojevima.
Iskazana je i značajna potražnja za pomoćnim radnicima u proizvodnji i radnicima za jednostavne poslove. Što se tiče radnika s VSS-om, potrebe za njima na tržištu ne iznose ni 10%.
Najveća potražnja bit će iskazana za doktorima medicine, radnicima iz IT sektora, odnosno programerima i IT developerima, zatim ekonomistima, magistrima farmacije te građevinskim inženjerima
Ovo je još jedan pokazatelj da je gospodarstvo u RS-u zasnovano na nisko plaćenim poslovima, na što je nedavno upozorio profesor Ekonomskog fakulteta u Banjoj Luci Stevo Pucar. Poručio je da se taj model mora mijenjati, tako da se gospodarstvo transformira od niskoakumulativnih grana prema razvijenijim tehnologijama.
“Mladi mogu raditi kao konobari neko vrijeme, ali za dugoročnu perspektivu, za obitelj, djecu, to nije dovoljno. Trebamo graditi mlade ljude koji su prilagođeni 21. stoljeću, ali isto moramo uraditi i s gospodarstvom. Ono ne može opstati na mišićima, na čistoj radnoj snazi, moramo se usmjeriti prema nečemu pametnijem”, kazao je Pucar za RTRS. Cilj je, dodaje, imati visoko profitabilno gospodarstvo, s visokim plaćama.
Nedostatak kadra
Keramičari, zidari, krovopokrivači, moleri, tesari, tekstilci, zavarivači, vodoinstalateri, tokari…, samo su neki od zanata koji su se do prije tridesetak godina mogli izučiti u gotovo svim srednjim školama u BiH.
Tržište rada bilo je zasićeno tim kadrovima, a tvrtke su mogle birati one najbolje i najdarovitije. Danas je situacija drugačija. Na zavodima za zapošljavanje nalaze se tisuće diplomiranih pravnika, ekonomista, profesora, nastavnika, novinara…, a neki od njih na prvu priliku za posao čekaju više od 10 godina.
Većina ih, zbog prezasićenosti tržišta, nikada neće dobiti priliku raditi ono za što su se obrazovali. S druge strane, došli smo do situacije da se zanatlije, poput keramičara, zavarivača, tekstilaca, vodoinstalatera…, traže svijećom. Na neke od njih čeka se i do godinu dana jer posla ima, a nema ga tko raditi.
Foto: Ilustracija/Ramski Vjesnik
