Dodik ratne zločince uveo u udžbenike kao heroje

Jeste li znali, da dok se političari u Bosni i Hercegovini bave beznačajnostima i TokTok zabavom, u manjem entitetu BiH počinje i službeno, dakle sustavno modificiranje najmlađih kroz službeni školski sistem?, prenosi Slobodna Dalmacija

Zločinci postaju udžbenički heroji

Tako je od rujna ove godine promijenjen nastavni plan u osnovnim školama u Republici Srpskoj iz predmeta povijest. Uvedena je nova tema: “Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat”, i to s deset nastavnih sati, a to je vremenski pet tjedana, piše Dragan Bursać za Al Jazeeru.

Praktično će se više od mjesec dana, i to na kraju osnovne škole, iz predmeta povijest učiti izmaštana i fabricirana povijest o velikosrpskim “herojima” devedesetih, od kojih je većina osuđena za ratne zločine. I dok na državnom nivou nema konsenzusa o tom razdoblju povijesti, preciznije dok vlada politika popuštanja i nezamjeranja, iz Republike Srpske dolazi jasna poruka – nema pomirenja, jedan narod – jedna država.

Za one koji se žele pobliže pozabaviti analizom, evo tabelarnog prikaza onog što će se i kako izučavati o “Odbrambeno-otadžbinskom ratu” kako se u “srpskom svetu” tepa agresiji na BiH.

U lijevoj koloni nalaze se “ishodi znanja”, tj. što učenici trebaju usvojiti, u srednjoj koloni nalaze se nastavne jedinice i pojmovi koji se moraju obraditi, a u desnoj koloni korelacija s drugim nastavnim predmetima.

Odmah treba kazati da je još prije nekoliko godina minimizirano učenje opće povijesti (opće kulture, znanja) nauštrb nacionalne povijesti, a sada se otišlo još korak dalje.

Manje znanja, više mitomanije

Na sve ovo treba dodati i gotovo bizaran podatak od prije koji dan da Republika Srbija tijekom školske 2024./25. planira promjene pravopisa srpskog jezika, koji bi prema nekim najavama trebao biti duplo kraći. Sve ovo nas dovodi do točke u kojoj se učenici potpuno debiliziraju, svode se na adolescentske memorijske mašine koje će biti nakljukane izmišljenim herojstvom, fabriciranjem povijesti i brisanjem povijesti na dosad nezapamćenoj razini.

Jer, primijetit ćete, u obradi “gradiva” nema niti jedne riječi o genocidu, urbicidu, elitocidu nad nesrbima koji su živjeli u BiH pod kontrolom VRS-a. Nema niti jedne rečenice o masovnim silovanjima koje je sud u Haagu klasificirao kao ratni zločin od Višegrada do Foče, a koje su činile srpske regularne i paravojne formacije. Nema niti jedne riječi o zločinima spaljivanja živih ljudi u višegradskoj Pionirskoj ulici od strane Milana Lukića i ostalih. Opsada Sarajeva? Bihaća? Goražda? Šta je to? Logori od Krajine i Omarske pa sve do Srbije i Šljivovice – ništa. Tomašica, najveća masovna grobnica ne europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, nema ni nje. Batajnica, s tijelima albanske djece? Ništa.

Ono čega ima, bolje da nema

Ali zato ono čega ima bolje da nema. Tako se obrađuje i jedan od “pojmova”, a “pojam” je nesretni dječak Spomenko Gostić, dijete bez skrbi, koje je uz vojsku RS nemarom otjerano u rat i smrt. Pa se umjesto kritičkog preispitivanja – kako to da dijete nije zaštićeno od te iste RS, izučava pogibija maloljetnika kao herojski čin. Sramno da sramnije ne može biti!

Na to sve dodan je i “pojam” “Andrićgrad”, koji je suštinski jedan bizarni Disneyland srpskog nacionalizma, teorija zavjere i parapovijesti. O ubijenim Bošnjacima čija su tijela plutala Drinom – niti riječi, pogađate. Znači, “Andrićgrad” u povijesti, a Višegrad, kao mjesto najstrašnijih zločina nad ljudima, nad djecom, bez traga u sramoti koja se zove nastavni plan i program.

Ali su zato tu Ratko Mladić i njegovi generali, predstavljeni kao heroji, a zločinac Karadžić i političko rukovodstvo kao očevi “države”, iako se zna da je RS entitet u Bosni i Hercegovini.

Ako znamo da su se četnici odavno preko Srbije i entiteta RS preselili na pozitivnu stranu povijesti i da su od nacističkih slugu i koljača – što su i bili, u sramnoj reviziji povijesti postali “prvi gerilci Evrope”, onda je bilo, nažalost, očekivano da se i ubojice i njihovi nalogodavci iz devedesetih presele u srpski Partenon heroja.

Nakaradno, ali je tako!

Šta kažu zakoni i čemu oni služe?

A to što je tako, samo je jedan par rukava. Jer, riječ je o zakonima, preciznije o njihovu kršenju i impotenciji države.

Samo da vam napomenem, u BiH je protuzakonito negirati genocid i veličati ratne zločince. Hoće li neko odgovarati za ovakve nakaradne nastavne jedince koje očigledno ne samo da glorificiraju zločince nego ih “sele” na pozitivnu stranu povijesti?

Hoće li se neko zapitati kakva će djeca izići iz osnovne škole, ustanove koja se pridružila medijskim fabrikama laži i javnom mnijenju – baždarenom na četništvo i crkvene dogme “srpskog sveta”?

Hoće li netko, zaboga, zaštititi tu djecu, jer će od njih postati velikosrpski nacionalisti? Ili je već kasno, piše Dragan Bursać za Al Jazeeru.