Dolaze putujući cirkusi po bh. gradovima

U nedostatku bilo kakve vizije i strategije za bolju budućnost ove zemlje i ovoga rujna stanovnici po bh. gradovima bit će osuđeni još jednom slušati istu priču: svatko je od svakoga ugrožen.

Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Cirkus predstavlja putujuću grupu izvođača, nazovimo umjetnika, koja se sastoji od akrobata, klaunova, mađioničara, žonglera i drugih članova koja za cilj ima u različitim mjestima nasmijati i zabaviti ljude. Predstave izvode uglavnom pred punim gledalište i u ovisnosti od performansa masa ih nagrađuje jačim ili slabijim aplauzima. Stanovnici Bosne i Hercegovine imaju tu „blagodat“ pa svake dvije godine, najčešće u mjesecu rujnu prije lokalnih i općih izbora, a nerijetko i mjesecima prije, sudjelovati u cirkusu koji se zove predizborna kampanja. Ovogodišnji počinje drugoga dana rujna i trajat će do 1. listopada i izborne šutnje.

Stranački cirkusi

Protekla gotovo tri desetljeća nebrojeno puta su pokazala kako predizborni skupovi u BiH nisu ništa drugo nego li obični cirkusi za široke narodne mase. Najpoznatije akrobate, čitaj političke vođe i poglavice naroda, obično pričaju priče koje nemaju veze s realnošću. I što veće nebuloze izjave tu su stranački klaunovi i žongleri da im aplaudiraju i druge animiraju da ih podrže. Dovoljno se samo prisjetiti izjava Bakira Izetbegovića o robotima koji će zamijeniti ljude uslijed sve većeg iseljavanja mladih ljudi i obitelji ili o obećanih 100 000 radnih mjesta na prošlim izborima. Istini za volju to je obećanje gotovo i ispunio jer se nešto manji broj bh. građana, iz sva tri naroda i ostalih, zaposlio u zemljama zapadne Europe upravo dok je na vlasti bio Izetbegović mlađi.

U nedostatku bilo kakve vizije i strategije za bolju budućnost ove zemlje i ovoga rujna stanovnici po bh. gradovima bit će osuđeni još jednom slušati istu priču: svatko je od svakoga ugrožen

Bošnjaci, koji žele prevlast u Federaciji na svim poljima instalirajući „poštene“ Hrvate na pozicije koje im ne pripadaju jer su po Bakirovom i reisovom prebrojavanju najbrojniji, optuživat će Hrvate i Srbe za blokiranje rada institucija; Hrvati će zbog nepravednog Izbornog zakona govoriti o vlastitoj ugroženosti i majorizaciji; a Srbi o ostvarivanju svojih secesionističkih težnji i odcjepljenju od BiH. Sve toliko puta viđeno! No, sva međusobna optuživanja, niski udarci, laži i klevete koje će izreći ponovno ih neće spriječiti da nakon izbora, kod podjele fotelja, opet budu zajedno.

O konkretnim reformama koje će donijeti radna mjesta i pravednu plaću, o poboljšanju zdravstvene i socijalne situacije, o demografskoj politici, mjerama za suzbijanje inflacije i divljanja cijena, borbi protiv kriminala i korupcije, jasno da će biti jako malo govora. Ne iznenađuje da o tome neće govoriti pozicija, nego je poraznije što ne postoji ni jaka opozicija koja bi iskoristila nerad vladajućih. No, opozicije u stvarnosti i nema jer je u ovakvom nakaradnom državnom uređenju svatko na vlasti na nekoj razini, a uz to u svojim redovima imaju veliki broj preletača iz jedne u drugu stranku tako da samim tim nisu autentični.

Koliko su priče o ugroženosti od drugih sulude najbolje pokazuju primjeri kantona gdje je jedan narod većina

Slušajući bošnjačke i „građanske“ političare kako su Hrvati i Srbi glavni kočničari promjena i progresa u ovoj zemlji čovjek bi mogao krivo zaključiti kako se zlatnim kašikama jede u Kantonu Sarajevo ili u Goraždu gdje im na vlasti nema mrskog HDZ-a i SNSD-a. Isto tako bi se moglo pomisliti kako Hrvati ne iseljavaju iz Zapadne Hercegovine gdje je Čovićev HDZ već 30 godina na vlasti i gdje nema opasnosti da se u bilo koje vijeće ili skupštinu potkrade neki „Komšić“ ili kako je demografska slika u Livnu, Tomislavgradu, Širokom Brijegu zadovoljavajuća. Što tek reći za očišćeni teritorij Republike Srpske gdje su Hrvati i Bošnjaci gotovo nepostojeći politički čimbenik? Narod koji tamo živi najbolje zna koliko mu je „dobro“.

Kampanja i vjerske zajednice

Budući da se ne mogu pohvaliti rezultatima svoga rada političke elite će učiniti sve drugo kako bi došli do glasova birača. Tako su bošnjački političari obilazili dijasporu kako bi te ljude motivirali za glasovanje. Na tom se primjeru ogleda još jedan paradoks i bezobrazluk vladajućih: tražiti glasove od onih koji su zbog njihova nerada, kriminala, korupcije, stranačkog zapošljavanja odlučili napustiti svoju domovinu i potražiti dostojniji život u drugoj državi.

Kako se približava sama kampanja tako političari sve više pribjegavaju isprobanom receptu – približavanju vjerskim zajednicama

Tako reis Kavazović potvrđuje Bakirove riječi, što se bošnjačkoj opoziciji nimalo ne sviđa, a Islamska zajednica u proteklim mjesecima je u više navrata više koristila politički nego vjerski rječnik. NIP-ovci Dine Konakovića se trude ući u što veći broj džamija. Dodik otvara benzinsku crpku zajedno s pravoslavnim svećenicima i kumuje na patronu u Novom Sarajevu, dok Čović obilazi župne urede po Posavini i Središnjoj Bosni. Kako kampanja bude odmicala za očekivati je da ovakvih aktivnosti bude sve više. Političari u prvim redovima (safovima) u bogomoljama, fotografiranja s imamima i svećenicima, davanje različitih obećanja o financijskoj pomoći isprobane su metode koje, nažalost, kod dijela svećenstva još uvijek prolaze, a da koji puta nisu ni svjesni kako bivaju zloupotrijebljeni.

Stoga je krajnje vrijeme da se birači osvijeste i da se prigodom zaokruživanja kandidata kojima će dati povjerenje ne vode jeftinim, populističkim i već ispričanim pričama, nego pokušaju pronaći ljude koji imaju viziju i strategiju kako stvari pokrenuti nabolje

Na tome tragu im može pomoći i misao koja se pripisuje irskom piscu i intelektualcu Georgu Bernardu Shawu koji je o političarima i novinarima zapisao sljedeće: „Kada god im se poveća plaća poveća im se i nemoral i licemjerstvo, a kad god im se smanji plaća prelaze u opoziciju i pričaju o patriotizmu, dostojanstvu i časti.“ Koliko političari u sebi imaju stvarnog patriotizma, dostojanstva i časti pokazat će nadolazeći rujanski cirkus. A na nama je da i to preživimo!