Dr. Jozo Ivančević: 27 godina od osnivanja Ratne bolnice „Rama“ u Rumbocima
Nakon agresije JNA na Republiku Hrvatsku već su se nazirale opasnosti za našu državu Bosnu i Hercegovinu. Tako su dr. Jozo Ivančević i Mario Budimir već 1991. godine bili na edukativnoj pripremi na KBC „Firule“ u Splitu i to upravo u slučaju potrebe formiranja ratne bolnice u Rami.
Kako se agresija proširivala na Hrvatsku tako i na BiH, opasnost se nadvila nad Ramom. To je bio povod formiranju ratne bolnice u Rumbocima u zgradi tvornice disketa „Prony“.
Ratna bolnica „Rama“ je imala ambulantu za prihvat, reanimaciju, trijažu ranjenika i manju obradu rana. Kirurška dvorana imala je dva operacijska stola za dvije ekipe. Uz dvoranu se nalazila soba za poluintenzivnu njegu. Posebni stacionar preko 30 kreveta bio je namijenjen ranjenima i bolesnima koji su se liječili do izlječenja. Postojala je i ljekarna, manji priručni laboratorij i rentgenski kabinet za osnovne snimke.
Uz ratnu bolnicu „Rama“ postojale su i kontejnerske bolnice uz samu liniju bojišnice. Na usluzi su bile dobro organizirane sanitetske službe na terenu, a po potrebi vrlo brzo su uspostavljane i nove sanitetske točke.
Formiranje Ratne bolnice „Rama“ Rumboci
Prijem prvog pacijenta dogodio se 8. travnja 1992. godine i to se može smatrati službenim početkom rada ratne bolnice „Rama“ Rumboci. Prvi ranjenik koji je zbrinut u ratnoj bolnici „Rama“ je Željko Glasnović primljen 11. travnja 1992. koji je ranjen u agresiji JNA na Kupres. To je ujedno bio početak agresije na Ramu, Tomislvagrad, Livno, Bugojno…
Tijekom rata ranjenici su izvlačeni s prvih crta te upućivani u Ratnu bolnicu u Rumbocima. Nakon kirurškog zbrinjavanja odatle su teži upućivani u KBC „Firule“ Split. Sav transport se događao preko Vrana, „Putom spasa“ koji je nekada znao trjati i po pet sati. Kasnije je to izvršavano za teže ranjenike helikopterom.
Od početka rata do veljače 1995. godine u Ratnoj bolnici „Rama“ u Rumbocima izvedena su 5752 kiruška zahvata od čega je 546 u općoj anesteziji dok je 5206 u lokalnoj. Tijekom zahvata ordinirano je 170 litara krvi koja je stizala iz Splita, ali je prikupljana i u Rami. Bolnica je bila na usluzi svima te je u njoj liječeno i 27 % civila.
O formiranju bolnice i radu razgovarali smo s njezinim utemeljiteljem dr. Jozom Ivančevićem, načelnikom općine Prozor-Rama.
O prvim kontaktima i planiranju formiranja Ratne bolnice „Rama“ dr. Jozo Ivančević je za Ramski vjesnik kazao: Već su prvi kontakti ostvareni u jesen 1991. godine s prof.dr. Antom Petričevićem kada sam ga zamolio da odemo na lice mjesta kako bismo vidjeli najpogodniju lokaciju za bolnicu. Upravo u vrijeme naših razgovora u Splitu topovnjače JNA gađale su Split. Nakon toga ekipa pod vodstvom prof. dr. Ante Petričevića koju su činili dr. Zelić, Ilić i ja dolazi u Ramu i Bugojno da se vidi lokacija za bolnicu. Tadašnji predsjednik općine Prozor prof. Miško Jozić je prepoznao važnost te omogućio vozilo koje je ekipu dovezlo i vratilo u Split i uključio se u daljnje formiranje bolnice. Tada je određena kao najbolja lokacija u tvornici Prony u Rumbocima. Kasnijim dogovorom s ravnateljom bolnice KBC “Firule” dr. Goranom Dodigom i glavnom sestrom Marijom Županović započelo se s formiranjem ratne bolnice „Rama“ Rumboci.
U Ratnoj bolnici „Rama“ formirane su kirurško-anesteziološke ekipe iz KBC-a Split koje će do prestanka rada bolnice u smjenama svakih osam ili petnaest dana dolaziti u Ramu i s velikom požrtvovnošću pomagati ranjenicima i civilnom stanovništvu. U rad ratne bolnice bili su uključeni i liječnici iz Rame, posebno dr. Jozo Ivančević i dr. Katica Nikolić, dr. Mario Budimir, dr. Ljilja Džolan, dr. Zdravko Zelić, dr. Hrvoje Gardavski, dr. Suada Grcić, dr. Boško Škoro, dr. Zijo Brkić, dr. Nijaz Zajmović i cjelokupna ekipa tehničara i pomoćnog osoblja.
Opremljenost i zbirnjavanje ranjenika i drugih pacijenata
Kako je bolnica bila opremljena dr. Ivančević je kazao: Opremljenost bolnice lijekovima i sanitetskim materijalom bila je dobra zahvaljujući mnogim prijateljima i dobročiniteljima, ponajprije KBC „Firule“. Svoj doprinos opremanju i radu bolnice dale su također i mnoge dobrotvorne i humanitarne organizacije, kao i pojedini Ramljaci na radu u inozemstvu šaljući lijekove i sanitetski materijal. Prvo sanitetsko vozilo ratnoj bolnici darovao je dr. Andrija Gudelj, voditelj Ratne bolnice u Tomislavgradu. Iz KBC Split dopremani su gotovi setovi za operacijske zahvate, sanitetski materijal, lijekovi i krv. Sterilizacija je obavljana u Splitu, dijelom i u ratnoj bolnici u Rumbocima.
U liječenju ranjenih primijenjena su sva načela moderne ratne kirurgije. S prvih crta bojišnice liječnici i medicinski tehničari izvlačili su ranjenike, pružali medicinsku pomoć, antitetaničku zaštitu i transportirali ranjenike u ratnu bolnicu, gdje su u kratkom roku bili kirurški zbrinuti. Početkom rata teži ranjenici nakon obrade u ratnoj bolnici u Rumbocima transportirani su makadamskim putem preko Vran planine, tzv. „Putem spasa“, često okovanim snijegom, blatom ili blokiranim prometnim čepovima, na daljnje liječenje u KBC Split. Tek u kasnijoj fazi rata bilo je moguće helikopterom transportirati teže ranjenike. Lakši ranjenici upućivani su u bolnice u Livnu i Tomislavgradu.
U početku rada bolnice veliki problem bila je transfuzija zbog čega je smrtnost u tim danima bila dosta visoka; prelazila je svjetske ratne statističke prosjeke. Kada je u srpnju 1992. u Rumbocima oformljena transfuzija, smrtnost se spustila ispod svjetskih prosjeka.
Za vrijeme najjačih sukoba Armije BiH i HVO-a zbrinjavano je po trideset ranjenika dnevno.
Pružanje pomoći svima
Pomoć je pružana svim ranjenicima i bolesnicima bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost: ranjenicima, vojnicima i civilima. I ne samo Ramljacima nego i onima iz Jablanice, Bugojna i Gornjega Vakufa. Da je pomoć pružana svim pacijentima i ranjenicima tijekom rata svjedoče knjige protokola u kojima su upisivani pacijenti.
Cilj je bio spasiti život, ruku, nogu, spriječiti infekciju ili razvoj šoka, tetanusa ili plinske gangrene. Civili su bili liječeni i od kirurških bolesti koje nisu bile vezane uz ranjavanje (upale crvuljka, kile, prijelomi, čak i carski rez).
Svi liječnici, medicinski tehničari, vozači, piloti i drugi radili su posao profesionalno prema etičkim načelima svoje struke!
Pored Ratne bolnice „Rama“ jedan dio ekipe je ostao stalno raditi u Domu zdravlja u Prozoru.
Zahvala KBC „Firule“ Split
Sve je gravitiralo prema KBC Firule u Splitu. Suradnja je bila više nego odlična. Cijeli ovaj kontinentalni dio je bio oslonjen na Split gdje je išla i kasnija rehabilitacija ranjenika i bolesnika.
U Ratnu bolnicu „Rama“ iz KBC „Firule“ Split dolazili su stručnjaci kirurškog tima, anesteziolozi, transfuziolozi, tehničari i sve što nam je bilo potrebno za rad i funkcioniranje bolnice. Radili su se kirurški zahvati u općoj i lokalnoj anesteziji. Tako je ostalo sve do zadnjeg dana rada bolnice.
Koristim i ovu prigodu te im se zahvaljujem na svakoj pomoći i gostoprimstvu. Pokušat ćemo na iduću godišnjicu bolnice okupiti liječnikei tehničare koji su tu sudjelovali na druženje u znak zahvalnosti, poštivanja i angažiranosti prema Rami. Kad je bilo najpotrebnije ljudi su se spremno odazvali. Hvala im! – zaključio je dr. Jozo Ivančević