Dr. Jozo Ivančević: 27 godina od osnivanja Ratne bolnice „Rama“ u Rumbocima

Nakon agresije JNA na Republiku Hrvatsku već su se nazirale opasnosti za našu državu Bosnu i Hercegovinu. Tako su dr. Jozo Ivančević i Mario Budimir već 1991. godine bili na edukativnoj pripremi na KBC „Firule“  u Splitu i to upravo u slučaju potrebe formiranja ratne bolnice u Rami.

Kako se agresija proširivala na Hrvatsku tako i na BiH, opasnost se  nadvila nad Ramom. To je bio povod formiranju ratne bolnice u Rumbocima u zgradi tvornice disketa „Prony“.

Ratna bolnica „Rama“  je imala  ambulantu za prihvat, reanimaciju, trijažu ranjenika i manju obradu rana. Kirurška dvorana imala je dva operacijska stola za dvije ekipe. Uz dvoranu se nalazila soba za poluintenzivnu njegu. Posebni stacionar preko 30 kreveta bio je namije­njen ranjenima i bolesnima koji su se liječili do izlječenja. Postojala je i ljekarna, manji priručni laboratorij i rentgenski kabinet za osnovne snimke.

Uz ratnu bolnicu „Rama“ postojale su i kontejnerske bolnice uz samu liniju bojišnice. Na usluzi su  bile dobro organizirane sanitetske službe na terenu, a po potrebi vrlo brzo su uspostavljane i nove sanitetske točke.

Formiranje Ratne bolnice „Rama“ Rumboci

Prijem prvog pacijenta dogodio  se 8. travnja 1992. godine  i to se može smatrati službenim početkom rada ratne bolnice „Rama“ Rumboci.  Prvi ranjenik koji je zbrinut u ratnoj bolnici „Rama“  je Željko Glasnović primljen 11. travnja 1992. koji je ranjen u agresiji JNA na Kupres. To je ujedno  bio početak agresije na Ramu, Tomislvagrad, Livno, Bugojno…

Tijekom rata ranjenici su izvlačeni s prvih crta te upućivani u Ratnu bolnicu u Rumbocima. Nakon kirurškog zbrinjavanja odatle su teži upućivani  u  KBC „Firule“ Split. Sav transport se događao preko Vrana, „Putom spasa“ koji je nekada znao trjati i po pet sati.  Kasnije je to izvršavano za teže ranjenike helikopterom.

Od početka rata do veljače 1995. godine u Ratnoj bolnici „Rama“ u Rumbocima izvedena su 5752 kiruška zahvata od čega je 546 u općoj anesteziji dok je 5206 u lokalnoj.  Tijekom zahvata ordinirano je 170 litara krvi koja je stizala iz Splita, ali je prikupljana i u Rami.  Bolnica je bila na usluzi svima te je u njoj liječeno  i 27 % civila.

O formiranju bolnice i radu razgovarali smo s njezinim utemeljiteljem dr. Jozom Ivančevićem, načelnikom općine Prozor-Rama.

O prvim kontaktima i planiranju formiranja Ratne bolnice „Rama“ dr. Jozo Ivančević je za Ramski vjesnik kazao:  Već su prvi kontakti  ostvareni  u jesen 1991. godine s  prof.dr. Antom Petričevićem kada sam ga zamolio da odemo na lice mjesta kako bismo vidjeli najpogodniju lokaciju za bolnicu. Upravo u vrijeme naših razgovora u Splitu topovnjače JNA  gađale su Split. Nakon toga ekipa pod vodstvom prof. dr. Ante Petričevića koju su činili dr. Zelić, Ilić i ja dolazi u Ramu i Bugojno da se vidi lokacija za bolnicu. Tadašnji predsjednik općine Prozor prof. Miško Jozić je prepoznao važnost te omogućio vozilo koje je ekipu dovezlo i vratilo u Split i uključio se u daljnje formiranje bolnice.  Tada je određena kao najbolja lokacija u tvornici Prony u Rumbocima. Kasnijim dogovorom s ravnateljom bolnice KBC “Firule” dr. Goranom Dodigom i glavnom sestrom Marijom Županović  započelo se s formiranjem ratne bolnice „Rama“ Rumboci. 

U Ratnoj bolnici „Rama“ formirane su kirurško-anesteziološke ekipe iz KBC-a Split koje će do prestanka rada bolnice u smjenama svakih osam ili petnaest dana dolaziti u Ramu i s velikom požrtvovnošću pomagati ranjenicima i civilnom stanovništvu.  U rad ratne bolnice bili su uključeni i liječnici iz Rame, posebno dr. Jozo Ivančević i dr. Katica Nikolić, dr. Mario Budimir, dr. Ljilja Džolan, dr. Zdravko Zelić, dr. Hrvoje Gardavski, dr. Suada Grcić, dr. Boško Škoro, dr. Zijo Brkić, dr. Nijaz Zajmović i cjelokupna ekipa tehničara i pomoćnog osoblja.

Opremljenost i zbirnjavanje ranjenika i drugih pacijenata

Kako je bolnica bila opremljena dr. Ivančević je kazao: Opremljenost bolnice lijekovima i sanitetskim materijalom bila je dobra zahvaljujući mnogim prijateljima i dobročiniteljima, ponajprije KBC „Firule“. Svoj doprinos opremanju i radu bolnice dale su također i mnoge dobrotvorne i humanitarne organizacije, kao i pojedini Ramljaci na radu u inozemstvu šaljući lijekove i sanitetski materijal. Prvo sanitetsko vozilo ratnoj bolnici darovao je dr. Andrija Gudelj, voditelj Ratne bolnice u Tomislavgradu. Iz KBC Split dopremani su gotovi setovi za operacijske zahvate, sanitetski materijal, lijekovi i krv. Sterilizacija je obavljana u Splitu, dijelom i u ratnoj bolnici u Rumbocima.

U liječenju ranjenih primijenjena su sva načela moderne ratne kirurgije. S prvih crta bojišnice liječnici i medicinski tehničari izvlačili su ranjenike, pružali medicinsku pomoć, antitetaničku zaštitu i transportirali ranjenike u ratnu bolnicu, gdje su u kratkom roku bili kirurški zbrinuti. Početkom rata teži ranjenici nakon obrade u ratnoj bolnici u Rumbocima transportirani su makadamskim putem preko Vran planine, tzv. „Putem spasa“, često okovanim snijegom, blatom ili blokiranim prometnim čepovima, na daljnje liječenje u KBC Split. Tek u kasnijoj fazi rata bilo je moguće helikopterom transportirati teže ranjenike. Lakši ranjenici upućivani su u bolnice u Livnu i Tomislavgradu.

U početku rada bolnice veliki problem bila je transfuzija zbog čega je smrtnost u tim danima bila dosta visoka; prelazila je svjetske ratne statističke prosjeke. Kada je u srpnju 1992. u Rumbocima oformljena transfuzija, smrtnost se spustila ispod svjetskih prosjeka.

Za vrijeme najjačih sukoba Armije BiH i HVO-a zbrinjavano je po trideset ranjenika dnevno.

Pružanje pomoći svima

Pomoć je pružana svim ranjenicima i bolesnicima bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost: ranjenicima, vojnicima i civilima. I ne samo Ramljacima nego i onima iz Jablanice, Bugojna i Gornjega Vakufa. Da je pomoć pružana svim pacijentima i ranjenicima tijekom rata svjedoče knjige protokola u kojima su upisivani pacijenti.

Cilj je bio spasiti život, ruku, nogu, spriječiti infekciju ili razvoj šoka, tetanusa ili plinske gangrene. Civili su bili liječeni i od kirurških bolesti koje nisu bile vezane uz ranjavanje (upale crvuljka, kile, prijelomi, čak i carski rez).

Svi liječnici, medicinski tehničari, vozači, piloti i drugi radili su posao profesionalno prema etičkim načelima svoje struke!

Pored Ratne bolnice „Rama“ jedan dio ekipe je ostao stalno raditi u Domu zdravlja u Prozoru.

Zahvala KBC „Firule“ Split

 Sve je gravitiralo prema KBC Firule u Splitu. Suradnja je bila više nego odlična. Cijeli ovaj kontinentalni dio je bio oslonjen na Split gdje je išla i kasnija rehabilitacija ranjenika i bolesnika.

U Ratnu bolnicu „Rama“  iz KBC „Firule“ Split dolazili su stručnjaci kirurškog tima, anesteziolozi, transfuziolozi, tehničari i sve što nam je bilo potrebno za rad  i funkcioniranje bolnice. Radili su se kirurški zahvati u općoj i lokalnoj anesteziji. Tako je ostalo sve do zadnjeg dana rada bolnice.

Koristim i ovu prigodu te im se zahvaljujem na svakoj pomoći i gostoprimstvu.  Pokušat ćemo na iduću godišnjicu bolnice  okupiti liječnikei tehničare koji su tu sudjelovali  na druženje u znak zahvalnosti,  poštivanja i angažiranosti prema Rami. Kad je bilo najpotrebnije ljudi su se spremno odazvali. Hvala im! – zaključio je dr. Jozo Ivančević